
Najviši intelektualni nivo koji može da se dostigne.
Da bi čovek uspeo da smisli nešto pametno mora dovoljno da razmišlja, a ako bude razmišljao non-stop - smisliće neku glupost kad tad, a to upravo znači da je pamet stavio na "stand by" bar na određeno vreme.
A određeno vreme je uslov koji nameće smišljanje nečeg konstruktivnog u ograničenom vremenskm roku.
Kad čovek zaboravi na svoju pamet zbog neprekidnog razmišljanja, to implicira ili da ne mora mnogo da misli ili da pravo na sopstveno mišljenje može da iskoristi do apsurdnih granica.
- Šta radiš?
- Ništa. Razmišljam. Zaboravio sam na svoju pamet zbog neprekidnog razmišljanja.
- Setićeš se pameti kad gluposti postanu relevantne baš zbog preteranog razmišljanja o nevažnim stvarima.
Zlatno pravilo kojim se vode Japanci kad god imaju posla s ličnim imenima.
Ruku na srce, nije im lako, jer je čitav sistem intuitivan kao rakija od pirinča, malo do nimalo. Tako, kad god se jedan japančeros predstavlja drugome, bonton nalaže da mu kaže kako se njegovo ime i piše, a ukoliko mu je dao vizit kartu on mora da mu precizira kako se to i čita jer bi bez takve vrste uputstava nastao pičvajz kao u tokijskom metrou izjutra.
Mnogi se slažu da se tu opaža puna doza sado-mazohizma kojim vrca ova nacija, jer njima očigledno nije bilo dosta što ostatak sveta lomi jezik na njihovim imenima i što za njih koriste neke škrobulje najverovatnije dobijene smućkavanjem i prosipanjem šake borovih iglica i pokoje latice trešnjinog cveta na patos, oni su morali da izmisle i mali milion načina da se to rastumači. Valjda se tako nekada gatalo.
- Dobro nam otišli, gospodine Asašorju, nadam se da ste uživali u boravku u našem onsenu?
- Podrazumeva se, sobe su udobne, pogled je divan, voda smrdi na sumpor taman koliko treba a moram da pohvalim i vašeg kuvara, gospodin je čudotvorac.
- Hvala vam gospodine Asašorju, raduju nas vaše pohvale, dođite nam opet.
- Jedino što imam da zamerim je što vam uporno govorim da se ne zovem Asašorju već Ašikura.
- Oprostite molim vas. Kad sam bio mali prvi komšija nam se zvao Asašorju i ja otad uvek mislim kako se znakovi za 'dva zmaja i poljski nužnik' tako čitaju.
Napaljenik. Zavoli Partizan zbog dobrog šortsa iz Grobari šopa. Zna sve o slovenskoj mitologiji samo zato jer mu je Arkona do jaja. Pogleda Šišanje i ošiša se. Pogleda i posluša Varga Vikernesa pa se oboji u plavo da bi mu išlo uz plava sočiva. Zbog gotivljenja Čarli Šina oblači se kao maskota. Ma kao dvije i po maskote. Jednostavno napaljenik.
- Ma ne mogu više da ga slušam. Jedan mjesec priča samo o jednoj stvari. Mjesec prije toga takođe samo o jednoj ali drugoj. Težak je ko crna čamuga.
- Šta je sad na repertoaru? Istorija Indije ili islamska umjetnost?
- Ma zapravo težak je ko crna zemlja. Kao crna čamuga je bio težak prije mjesec dana kad je pepao onu kinesku loptu. Tad je bilo samo uga buga NBA uga buga NCAA uga buga. Sad se već malo sofistikovao. Ali skupo će da ga košta. Zbog Segantinija želi da ide u Sent Moric.
- Opa. Znači više nije pepanje nego šutanje. Jel to onaj žabar iz Bazela? Autograme fudbalera skuplja debilko? Pustiću sad Moj je život Švicarska da dobijem tu sliku transfera u glavi još više.
- Ama ne čovječe. Divizionista Đovani Segantini iz 19. vijeka. Više ne svršava na parket nego na umjetnine. Zapeo da ide u Segantinijev muzej pa bog.
- Ma kakvi poalpski muzeji i pičke materine. Nema ni kulture ni finansija sebi kafu da plati a plivao bi u kulturi Evropske civilizacije
Izraz neizmernog poštovanja i divljenja jednog vajara, skulptora ili slikara svom kolegi. Pandan našem običnom - Koja si lobanja!/Koja si glava!
Pikaso: Hoću da razvijem novi stil, istražujući igru između ravnog sveta slikarskog platna i trodimenzijalnog sveta vizuelne percepcije. Hoću da slikam stvarnost dublje od onoga što oko zapaža na prvi pogled! Potisnuću subjektivnu stvarnost i predstavljanje predmeta i naglasiću izražajnu snagu formalnih kvaliteta kao što su linija, boja i prostor. Nazvaću ga kubizam!
Žorž Brak: Koja si ti figura, Pablo!
Riječi koje se upućuju za osobu koja je blesava, šašava, zaladila...
Misao koja vam prodje kroz glavu kada počnete da se smejete u trenutku kada nikako ne bi smeli.
-Minut ćutanja posvećen preminulom direktoru
-Pad vaše tašte/svekrve niz stepenice
-Roditelji urlaju na vas zbog obaranja na popravni
-Smejanje tudjem izgledu
Kažemo za osobu koja mnogo brblja.
- Jao kako me smorio. Nije zatvorio usta od kad smo se sreli. Tačno mi je došlo da ga ugrizem.
- Voli on mnogo da melje, uglavnom nebuloze. Zlatna je svaka riječ koja mu ostane za zubima.
Pitanje koje sam postavio ocu jednog subotnjeg dana, to svu decu zanima, mene je zanimalo jer sam snivao kako ću ja da upoznam svog budućeg životnog saputnika, problem je u tome što će,kada dodje dan da me sin ili kčerkica pita kako sam upoznao mamu, moj odgovor da bude...
Dijete: "Tata, kako si upoznao mamu?"
Tata: "Sine... i dalje žalim zbog tog lajka."
Odogovor osobi koja uporno priča za nekoga da nije gej a svi dokazi pokazuju suprotno.
Činjenica koja je formalno istinita, ali koja nije relevantna, a namjerno se koristi da bi se zastupao neki stav, koga je inače teško odbraniti jer stoji na klimavim nogama.
Primjer sa foruma:
osoba A iznosi stav koji je neistinit: Alkohol postoji od pamtivijeka, a marihuana je novotarija.
osoba B odgovara istinom koja vodi u zabludu: Nije tačno, još je Herodot pisao o tome kako se na ovim prostorima konzumirala marihuana
Osoba B je rekla istinu.
Međutim, ta istina vodi u zabludu, jer bez obzira na tako dugu istoriju marihuane, ona se neposredno prije 20. vijeka kroz mnoge vijekove ovdje uopšte nije koristila, pogotovo ne u obliku džointa za pušenje, tako da bez obzira na tu priču o Herodotu, činjenica je da marihuana nije sastavni dio naše tradicije, i pošto se tek nedavno, ponovo pojavila - ona JESTE NOVOTARIJA.
Na kraju stav osobe A - iako formalno neistinit - u ovom slučaju je pravilniji i tačniji od stava osobe B koja iznosi istinu - ali ta istina vodi u zabludu.
Usput da kažem - osoba A je zastupala stav da ne treba legalizovati marihuanu, a osoba B da treba.
Što se mene lično tiče, ja sam takođe, kao i osoba B, ZA legalizaciju marihuane, ili barem dekriminalizaciju, ali u debati ću koristiti druge i bolje metode pri zastupanju svog stava, a ne formalne istine, koje vode u zabludu.
Dakle, ja sam za legalizaciju marihuane, ali u ovom slučaju priznajem da je validan argument protivnika legalizacije koji se sastoji iz tvrdnje "marihuana je novotarija".
Mnoge druge formalne istine se mogu koristiti da dovedu ljude u zabludu i da zastupaju razne stavove koje pobornici nisu u stanju zastupati boljim i jačim argumentima.
Sve češći nazivi stranica i grupa na facebook-u gde postoje slike svakakvih rugoba sa 5 kg šminke i 4000 prijatelja, (kako bi dobile mnogo lajkova). Ponekad se nađe i neka lepa i prirodna devojka, ali ima jako malo lajkova...takođe, gledanje slika može biti jako zabavno...
kaze se za nekog decka koji je mnogo lep doticnoj devojci ili obratno neka cura nekom decku
razgovaraju dve cure
cura 1: ma sto ti ludaco izabra dzonija umesto mareta
cura 2: ma jeste da mare baca krv kako izgleda ali dzoni je je super lik, ne izgleda nesto ali je extra
cura 1: ma jebes dzonija. mare je ush, plus bogat
cura 2: pa to jeste...
naravucenije price: jebes sto si zanimljiv kada nemas kinte
Šta god uradili težina ostaje. Pokušali ste sve dijete, ali kile se brzo vrate jelda? Tablete ste gutali, pili čajeve od kojih ste dobili hemoroide, radili trbušnjake, trčali, oblačili one lače što tope salo, mazali se kremama al džaba jelde? Šta je rezultat svega toga? Rezultat je još veći kompleks zbog težine koji je ionako uništavao vaše samopouzdanje. Ne možete te se pogledati u ogledalo jer izgledate deblje od međeda pred zimski san. Bojler je zgodniji od vas. Kad kenjate morate razmaket guzove da se ne userete. Gaće su vam tolike da imaju više x-eva od porno sajtova. U pupak vam stane dec vode. Osećate se jadno. Samo čekate da vam iz usta počne umjesto riječi počne izlazit grok. Siromašne komšije te gledaju sa prezirom. Zbog svega toga kompleks zbog težine vam samo povećava apetit. I kad se dokotrljate do stola sjebete prosečnu mesečnu potrošačku korpu. Kako se rešiti kompleksa i samim tim ostalih problema?
Sedite u prvi brod za prevoz krupne stoke i lagano u ameriku.
Neposredno podjebavanje osobe koja će se uvaliti u sranje zbog svoje tvrdoglavosti.
Narodski rečeno pusti budalu da vrti svoje.
1. -Imam dojavu na turkmenistansku 1 ligu da će biti 4+ gola.
Viruj mi, legendo, treba trpat.
- Kako ti to kažeš.
(3 sata kasnije)
-Nostradamus ili Nastradamus?
- Ma Nastradamus žešći, em što je završilo 0:0 em sveukupno nije bilo 5 polušansi.
-Kako se to dogodilo?
- Jedi govna.
2. -Vidi one guzate mulatkinje, jao.
- Di ćeš na brdo bez opreme, ostavi se ćoravog posla.
- Upoznat će mala Thora i njegov čekić.
It's hammer time.
...
- I kako je bilo noćas?
- Ma zajahala me kao budaletinu, jaja su mi poplavila kao štrumfovi.
- Nema tog u klubu tko bi je mogao opalit; ti sa svojih 12 cm taman se probiješ do nje.
Kaže se za ne baš tako privlačnu devojku, koja pretenduje da nađe dečka .
Vraća se grupa momaka sa žurke kasno uveče, svaki od njih ub'o nešto osim Paje :
Radovan : Au brate, kako se ljubi ona mala, zna znanje, a kako sam je tek iz'vato....Bruka ! Da smo još malo ostali svašta bi bilo. ( smeh )
A ti Pajo, šta je bilo, opet ništa, a ? Pa kako sunce mu poljubim, ona Milica te celo veče gleda, očima te upija a ti ništa.
Paja : Ma idi beži, vidi je kakva je Ni Kvazimodo se ne bi smuv'o s njom !!!
Ona ima krupne sanjive oci i zarazan smeh. Ona je lepuškasta, mada joj to nije ni bitno. Ona lepo govori i poznaje osnovnu terminologiju psihologije kojom se bavi iz hobija. Ona je ekstrovertna i pomalo, ali jebozovno, opsesivno-kompulsivna. Ima super sladak nadimak i uvek simpatične malene cipele koje su igrale jednu od sporednih uloga u „Cipelicima“. Ona obožava fudbal i zna sta je levi vezni (bio joj je drug u osnovnoj). Ona je informisana i u istom trenutku čita Isidoru Bjelicu, Bukovskog, Kama Sutru, „Graciju“ i „ Kritiku čistog uma“. Pomalo je namerno nespretna, ali beskrajno šarmantna i često upada u neverovatno šašave situacije (saplete se i lokalnom konobaru prospe kafu u krilo i tek onda shvati da nije izvadila viklere iz kose i skinula donji deo pidžame). Ona voli Meg Rajan, ona obožava Ameliju Pulen, a čini joj se da je njen život je pravio scenarista „Ali Mekbil“. Ima mnogo ortaka i dve drugarice (zato sto su zene tako glupe Crvenkape koje su sve iste ), koji je zovu „liku-ortakinjo-carice brate“. Ona svako veče pravi zajeb večere u svom malom stanu i onda ih sve pozove pa im između zalogaja deli savete. Ona mrzi njihove devojke ne zato sto pati jer se Džoniju, Ćelu i Maretu diže na neku drugu, a ne na nju, već zato sto su njihove devojke tako plave, neuhranjene, razmažene i dosadne. Ona ima i posebnog druga homoseksualca sa kojim jede bombone i čokolade iz kutije kada ih ophrva tuga. Ona sluša ambijentalnu i filmsku muziku, a pokatkad, ludica, igra uz istu gola po stanu. Nikada ne pozira na fotografijama. Ne ona nema dečka, ali ima redovan sex jer je danas sex tako kežual. Tada se simpatični skituljko pretvara u super-slobodoumnu-kurvicu-virtouza-tigra-zmaja. Onda ona i slučajno izabrani dizajner nekonformista to rade dvadeset dva puta u toku noci (jer on to moze), ona glasno, ali ipak stidljivo, nazor svrsava dvadeset tri puta u toku noći (jer ona to može), naravno nikada u krevetu. Onda joj on jede kandirana avokada i papaje sa butine, pa se ona potom kostimira u sismisa i govori prljavo, a onda je on nosi i trpa po stanu i sve tako u krug. Ujuru doručkuju goli, a onda se vise nikada ne cuju. Popodne će sve (zato što je ona super lik bez predrasuda) prepričavati jednom od svojih najboljih drugara (sa kojim potajno želi budućnost, dva sina, Pežo i labradora) u nadi da će videti tračak ljubomore na njegovom licu. Ali uzalud. Nema veze, ona će nabaciti kez, ostati ortakinja i nastaviti da negira u sebi da je isprazni plićak i neostvareni pokušaj zanimljive žene...
Omržena rečenica iz detinjstva.
Označava da klinče treba da pusti da ga izgovarač rečenice poljubi i u drugi obraz.
Deci koja su volela da ih cmaču ovaj podsticaj nije bio potreban.
Ostaloj deci nije preostajalo ništa drugo nego da se namršte i poture obraz na celivanje.
Po završetku socijalne interakcije, dete obavezno 'briše poljupce' sa oba obraza.
Prihvatanje sagovornikovog mišljenja zarad višeg cilja.
Devojka: Definicija sekunde se zbog atomskih satova promenila...
Momak: Sviđa mi se kako razmišljaš...
Devojka: Ranije je sekunda bila 1/86.400 deo dana, ali sada je 9.192.631.770 obrtaja atoma cezijuma.
Momak: Sviđa mi se kako razmišljaš...
Devojka: Ti u stvari samo hoćeš da mi ga zavučeš?
Momak: Sviđa mi se kako razmišljaš.
Kaže se za osobu koja toliko očajno crta da, kad bi papir mogao da govori, rekao bi: "molim te prestani, evo poslužiću ti za brisanje dupeta, ako ti bude nestalo toalet-papira, samo prestani!"
Čas likovnog:
Profesorka: "Darko, kakve si ovo svinjarije nacrtao?"
Učenik: "A? Pa isto tako i Pikaso crta, pa ga zovu vrhovnim umetnikom."
Profesorka: "E jadna je smreka od koje je ovaj papir napravljen."
kres varijanta
ona: "ne mogu ja da budem ni sa kim...a moze neka varijanta 'vise od druga, manje od decka'"
on: "ah...daj sta das"
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.