
Uvek ono najslađe, na hlebu, torti, tek ispečenom kolaču... I obavezno ono do čega kad si mlađi znaš da lako možeš doći, jer ružno izgleda, neće se to gostima servirati... A kao što mu i samo ime kaže, s' kraja je...
-Kevo, spremi mi sendvič na brzaka, gladan sam a žurim na fudbal... Eeeee, i stavi u okrajak...
-Ja: Mmmm, kakvi su to kolači, tortica, jel' to predseednik dolazi... Vid' koliko hrane jbt...
Keva: Ma bež' mi iz kuhinje, znam da bi ti to sve da pojedeš... Ostav' to... Treba mi... Ma, čuješ li me...
Ja (punih usta): Ajde bre, uzo' sam okrajak, kome ćeš to od gostiju da serviraš, leba ti... Nego, kad završiš, fino ti meni odvoji sve ovo sa kraja, vid' kakvo je, nakaradno, krivo, nemoj to gostima, sramota, aman ženo...
Ziveli su srecno i zaposleno do kraja zivota.
Šaljivi izraz za nemoralnu klinku,kurvicu iz kraja.
-Brate,aj me upoznaš s' onom Majom?
-Beži budalo,znam je još iz vrtića,kad smo pravili Sneška Belića ona mu šargarepu stavljala dole.
Prihvatanje neizbežnog i skorog kraja.
Klasičan primjer kraja veze dva emosa...
Najkonzervativnija vrsta gamera, ostaju verni svojoj igri do kraja zivota.
-E ajde igramo call od duty MW2?
-NE ne ja igram samo CS 1.6, navikao sam.
To mu dodje kao da se igras sa babom, a nudi ti se mlada devojka ( bolja "grafika" i "gameplay" !!) , al jbg ti si navikao na babu....
Svako od nas ima tako nešto u životu.
Nešto što je mnogo bolje da ostane nedorečeno. Veza raskinuta bez one finalne rasprave. Ili prijateljstvo.
Bolje ostavljeno tako da ne kažemo baš sve što mislimo.Sa onom besmislenom nadom da će da se obnovi.Kad - tad. Kad uspemo da ne uprskamo do kraja i do kraja života imamo prostor za razmišljanje kako je dobro moglo da bude.
Ostalo je još par minuta do kraja časa, profesor pita i u stanju je da podeli još nekolicinu kečeva ukoliko se niko od prozvanih ne odvaži da izađe pred tablu i odgovara. Situacija se bitno menja ako se pojavi junak koji će se žrtvovati zarad opšteg dobra, junak koji je u stanju da potroši vreme do kraja časa odgovarajući po šablonu objašnjenom u knjizi:‘’Poštapalice for Advanced Users’’, junak koji će naravno dobiti keca ali i spasiti koju nesrećnu dušu.
Profesorka biologije: Ajde recimo…….. Stanković Milan, pretpostavljam da ni ti nisi učio? Reci mi odmah ako nisi, ima taman vremena da još nekom dam keca, htedoh reći da još nekog da pitam..
Milan: Svašta profesorka, otkud Vam takva ideja, naravno da sam učio..
Profesorka: Ništa ništa, izvinjavam se, mada tvojih par prethodnih odgovaranja ne ide u prilog toj tvrdnji, al ajde.. Nego, evo pitanja, recimo..., reci mi nešto o bedrenjači?
Milan: Zanimljivo pitanje, nadao sam se da ćete me baš to pitati... Pa ovako, kako bih rekao, naime, nikako ne možemo početi priču o vetrenjači a da se ne dotaknemo Viljema Tela, velikog borca protiv istih, naime..
Profesorka: Stani bre dete, ovo je biologija ne misliš valjda da bih te pitala o vetre... čekaj, čekaj ko si rekao da se borio protiv vetrenjača? Viljem Tel?...hahahaha....Da nisi možda mislio na Don Kihota?...hahaha...
Milan: Bože profesorka, naravno da sam mislio na Don Kihota, kako mu je inače bilo prave ime, ali ga ja od milošte zovem Viljem Tel..
Profesorka:..............Dobro, dobro, sad bi ti zbog tog lupetanja zalepila takvog keca da se pušiš, al moram po pravilima još jedno pitanje da ti postavim,......recimo.....(..zvrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr....)... Ooo, pa Stankoviću, ima i sledeći čas, pričaćemo još ti i ja.....
Trenuci dok se sve zna,dok je skripta ili knjiga u rukama,i dok pogled letimično leti po papiru. Zna se početak definicije i nikada se ne ponavlja do kraja u glavi ili na glas,jer je čovek sto posto uveren da je zna do kraja,nakon par stranica, definicije se ne ponavljaju nego se njihovo znanje potvrđuje klimanjem glave i recima: "Znam ja to."
"Somnolencija je najblaži oblik kvantitativnog poremećaja svesti, kada je bolesnik pospan...bla bla"
"Ma znam ja to.."
Koma je stanje u kojem pacijent ne reaguje na podražaje...da da da
"Znam i to..."
Pažnja je psihička aktivnost....
"A baš će ovo pitati!"
....
"Ma biće dosta za prolaz..."
Obućar iz kraja.
- Žikice, šta je to? Nova patika, a već zeva...
- Jebeš ga, ne moš u ovoj zemlji kupiti ništa da valja. Moram nosim sutra kod cipelića da mi zalepi.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.