
Srednjovekovni srpski serostabilizator. Kako su srednjovekovni Srbi morali da kenjaju u prirodi, što nije nimalo lak zadatak, oni su izumeli adekvatnu obuću koja bi im omogućila lakše korišćenje prirodnog čučavca. Samo se drže za roščiće da ne bi pali u svoje izlive i sve je do jaja...i da pridodam da je ružna odeća u neutralnim bojama obavezna pratnja opancima za odlazak u klozet da se ne primeti ako je poseru i da mogu da se brišu s njom a da im ne bude žao.
Perimir: Jovane, kud si pošo?
Jovan: Na vašar, da kupim opanke.
Perimir: A šo će ti?
Jovan: Ma, stabilizator mi se pokidao prilikom zadnje posete klozetu pa idem kod baba Side da kupim nove.
Perimir: Ja sam ove moje kupio kod čiča Stanoja i imam ih dvaes godina a da nijednom nisam upao u govna.
Još jedna od onih stvari koje sam video u američkim filmovima i serijama a oduvek sam hteo da probam. Bilo mi je kvltno kad lik ode po kokice i kaže "Can I have extra butter please?" jer sam kao seljačko dete navikao da mi baba pravi kokice u šerpi sa suncokretovim uljem.
Onda se jednog dana setim da bih mogao da ispunim sebi taj hir i ispunim donekle svoj dečački američki san, da jedem jebene kokice sa puterom a ne sa zejtinom kao pravi pripadnik trećeg sveta. Prodžaram po netu da vidim kako to ide, inače ista procedura kao za ove naše kokice, kupim dva pakovanja po sto grama putera. Uzmem lepo lonac stavim svih dvesta grama što sam imao jer kaže u receptu što-više-to-bolje i iskokam kokice, posolim i probam.
Kad ono govno neviđeno, masno, sliva se niz bradu a nije gibanica. I tada shvatim zašto su amerikanci stoka debela. Gde to može da valja kad se dobija u kofama koje sam opet kao seljak znao da služe hranjenju prasadi i ostale krupnije stoke.
Podrugljivi naziv za "zdravu hranu", odnosno musli, one karefeke od heljde i integralne štapiće, jer neodoljivo podsećaju na hranu za kućne ljubimce.
- Idem po burek, s čim ćeš?
- S kurcem!
- To što si nervozan mogu da ti natrljam pesnicom po faci!
- Izvini, neću burek. Prebacio sam stotku i ova moja beštija mi uvela sankcije, nema više masno matori. Moram na dijetu.
- Hahaha Pa dobro bratac hoćeš da ti kupim kivi ili tako nešto, a? Hahaha.
- Zajebavaj ti, zajebavaj... Uzmi mi, imaju one neke, kako da ti objasnim... Kao keks, al od neke trave, žitarice šta li, sa suvom šljivom punjenom kikirikijem...
- Pečenim ili prženim?
- A?
- Hahahhaha.
- Ne seri brate, što me jebeš više, ili mi uzmi to ili nemoj, evo ti sto dinkića.
- Ma beži bre, sam si idi po taj viskas, blam me živi pojede od pomisli da naručujem to.
„Herzlich Willkommen am Flughafen Belgrad. Wir wünsch…“
Dakle, tu sam. Opet. Ćale čeka, nasmejan. Punto, nacionalni auto, štrika kao singerica. Jesam li tamo nekad video punto među silnim mečkama? Nije ni bitno. Tu sam, to je jedino važno.
Sive fasade od naziva Beograda stvaraju ironiju. Vitka Gazela u stanju raspada i permanentne rekonstrukcije. Auto-putem jurimo trideset. Tamo još voze Hitlerovim drumovima, a ne spuštaju ispod dvesta na sat. Kakve to veze ima!? Tu sam, to je jedino važno.
Majka. Uvek hoće, ali nikada ne može da zadrži suze. Plačemo u duetu jer sam i ja plačipička na majku. Ona kaže da sam samo emotivan. Brat, poslovično ozbiljan u svom novostečenom punoletstvu. Znam da mu je teško što živim iza sedam brda i da muku drži ispod oklopa namrgođenosti. Pričaćemo čim se istuširam. Hladnom vodom, jer nema struje. Tamo mi za dve godine nijednom nije nestala struja. Ma jebeš struju! Tu sam, to je jedino važno.
Vruća pogača i sarma. Pa urmašice. A tamo kupus kisele u vinu i ima ukus kao da je prokisao. Mleveno meso se kupuje u plastičnom pakovanju, a urmašica nema ni u pesmi. Koga sad briga za to!? Tu sam, to je jedino važno.
„Sleteo gastos? Ajde kupim te u devet, tu je cela ekipa...“ I to kakva ekipa. Imam li tamo ekipu? Pretpostavljam da se ne broji onaj deda sa kojim popričam u pekari... Ali dobro sad. Tu sam, to je jedino važno.
Moj krevet. Mislim, i onaj tamo je moj, ja ga kupio u Ikei, ali ovaj je nekako više moj. Moj krevet u kojem opet ne mogu da zaspim. Srce lupa jače. Jer, tu sam, to je jedino važno. Mogao bih i da ostanem tu. A ipak, za tri dana ću ponovo biti u avionu za tamo.
Tamo je ona. Njena dva oka i ono malo čudo u njenom stomaku. Tamo smo mi.
Predmeti od neprocjenjive vrijednosti u trenutcima kada padnete u veliku ekonomsku krizu.
Odem tako ja da kupim malo ketamina, malo opijata da se smirim. I tako sve bilo u najboljem redu dok nisam shvatio da moram kupiti pelene za bebu. Odlučim da se skinem sa keta i krenem prema supermarketu da svom dragom Sretenu kupim pelene i jednu paštetu. Nažalost shvatim da nemam dovoljno para, vratim se kući, uzmem stari lančić od kuma što sam dobio za krštenje, odem u zlataru i prodam ga. Dobijem oko 100 evra, odem kod Jenkia i kupim sto evrova keta, uradim se kao stoka i skontam tek sutra da sam zaboravio pelene. Dakbe.
Apotekar.
- Dobar dan, izvolite!
- Treba da kupim lekove za babu, al nisam siguran šta piše. Probajte vi da pročitate. :pruža recept:
Na receptu, konture iscrtane hemijskom olovkom prikazuju nešto nalik sledećem: lavica u skoku pregriza vrat impali, pored njih su kuhinjske papuče sa aplikacijom iz Simpsonovih, karton sa 20 nojevih jaja i odlomci iz Miroslavljevog jevanđelja, zarotirani za 180 stepeni.
- Aha, dakle, 2 kutije redizorka, brufen od 400, leksilijum i hepatrombin gel.
-???
Specifičnosti srpskog jezika su brojne ali ovo su tri najegzotičnije.
Na trećem mestu je, specifično za srpski jezik, prošlo neodređeno vreme. Predstavnik je "NOMAD".
- "NOMAD sam išla na pijacu da kupim jaja"
Drugo mesto zauzima buduće neodređeno vreme koga predstavlja "JAKOM"
- "Stojane, ka'ćemo da beremo kukuruz?"
- "JAKOM ćemo Milenija, ima vremena."
Prvo mesto drži najoriginalnija tvorevina - prošlo vreme u budućnosti. Često se susreće u situaciji kada, recimo, seljak juri prase po šljiviku. Prase skiči, beži, seljak ga juri, kliza se po blatu, pada, nervira se, i u trenutku kada ga je skoro uhvatio za zadnje noge, prase skikne i šmugne kroz rupu na žičanoj ogradi u komšijino imanje. Seljakov skok na prase se neslavno završio u blatu pomešanom sa gnjojivom.
Tada seljak baci šajkaču i skuje jezičku paradoksalnu konstrukciju prošlog vremena u budućnosti koja je prikladna jedino u datom trenutku. Dakle, seljak kaže: "KAD TE STIGNEM, JEBO SAM TI MATER!!!"
Papir koji ste dobili od žene ili majke na kome stoje namirnice koje moraju da se kupe.
- Sine ajd' skokni do prodavnice, treba mi nešto.
- Ajd. Šta treba da kupim?
- Mleko, hleb, brašno, jaja dvanaest komada, kečap, majonez, senf, 2 kila mlevenog, sok od jabuke, 4 komada...
- ALO!
- Šta je, što me prekidaš?
- Aj ti lepo sastavi transfer listu, pa ću ja otići da kupim.
- Molim, kakva transfer lista?
- Napiši mi na papir, gde da popamtim ovlke stvari.
Knjiga koja je zapravo više gomila brendova,reklama,delova odeće i poneka stravično teška i od životnog značaja dilema(da li da kupim cipele ljubičaste boje ili iste takve narandžaste boje?!?ma,zajebi,kupiću obe!!!)sakupljenih u gomili listova nego što je knjiga.Iako bi svaki pametni um pomislio drugačije,ispostavilo se da se isplati pisati o kupoholičarki(tj.zavisnici,pošto to jeste neka vrsta bolesti) koja je pri tom površna,strašno dosadna i glupa,pošto je knjiga bestseler i izašla je u čak nekoliko delova.Sada je stvar prestiža reći u Zvezdama Granda(sasvim slučajno znam,ne gledam Grand!!!:))na pitanje:"Koja ti je omiljena knjiga?"
"Kupoholičarka!!!"
Naravno,postoje oscilacije,neka više voli kupoholičarku sa bebom,neka pak neki drugi deo.
Naravno,kupoholičarka je odgovor na pitanje svake osobe za koju ste ubedjeni da nije pročitala knjigu u životu,a samim tim što je pročitala sve delove Kupoholičarke,Grabljivicu i prelistala poneke lektire od 50 stranica znači da spada u strasne čitače knjiga i da može da vodi duboke rasprave(razgovore) o knjigama.
To su oni ljudi koji za svakoga imaju savet, za sve imaju resenje, imaju genijalne ideje, ali uvek im nekako ono malo fali do realizacije, pa tako moraju da propadaju u ovom nepravednom svetu.
"Znas, ja sam htela da sijem stolnjaci za kafane, da uzmem neki lepi materijal, i onako samo ga porubis, to bi bio bizmis znas kakav. I kupim ja mat'rijal i sve...kupim masinu, mnogo dobra, 300e puknem za nju, neka sa razni programi...I...i...sta se na kraju ispostavi? Ja ne znam da sijem! Ja imam ideje, al' sta ces, takav je zivot..."
Večiti komplekši mladih Zemunaca i najkontradiktoniji izvodjači. Klinci koji u životu na dva km nisu videli narkomana, jer su ih mama i tata štitili od istih, klinci koji o "betonu" znaju isto koliko i vodozemci, jer su ih takođe mama i tata držali pod staklenim zvoncem, koji se napiju od tri piva, ali ipak, u njihovim pesmama narkomani su im najbolji drugovi, život su proveli na betonu, tj. ulica ih je vaspitavala (što mene ulica nije tako vaspitavala, pa da nosim tike od 250evra i kajlu od 300) i kad god je neka žurka, uvek popiju najviše (čega se pametan stidi, lud se ponosi).
Zemunac1: "Kakva ti to drečava majica, izgledas kao papagaj"
Zemunac2: "Brate, što si šaban, takvu nosi Cvija"
Zemunac1: "Uuuuuuuuu, do jaja onda, odo' kupim jednu"
Malo pre.
Otoic sam bio u gradu da kupim sporet.
Svako dete koje je raslo uz babu ili dedu suočilo se sa ovom neizbežnom rečenicom, koja predstavlja čistu demonstraciju moći matoraca, odnosno nemoći deteta.
Miodragoljub: Daš mi 20 dinara da kupim ovu igračku?
Baba: Iju, skupo je to, ne može.
Miodragoljub: A daj mi bre!
Baba: Nemoj da mi odgovaraš!
Miodragoljub: A kad stižemo kući?
Baba: Nemoj da mi odgovaraš!
(posle nekoliko minuta)
Baba: Hoćeš da ti kupim žvaku?
Miodragoljub: Pa... (pre nego što je stigao da završi rečenicu baba ga prekida)
Baba: Bez odgovaranja, rekla sam!
Sastojci prehambenih proizvoda u koje je djavo umesao prste.
E ovaj moj cu ga kupim
Ime za ćaleta i kevu onda kad ti trebaju neke pare.
"Tata, mama...da nemate možda 100 eura, treba mi da kupim nešto..?"
Kupiti kineski kišobran.
Kad god padne kiša, kupim jedan.
Isprazan pokušaj kreativnosti koji može biti i krajnje komičan ali bez te namere.
Poreklo je u reklami iz skorašnjih ratnih vremena na Balkanu, kada su se i filmovi i reklame na televiziji pravile sa dotrajalim VHS sistemima. U jednoj od njih, čuvena reklama za KIKI bombone sa rečenicom "bilo kuda kiki svuda" se pretvorila u "bilo kudle štrudle svudle" sa krajnje komičnim efektom koji traje i do danas. Genijalno, ali slučajno genijalno.
- Kakve su pesme na Evroviziji
- Štrudle svudle, sve to liči jedno na drugo a ubiše se da budu nešto posebni
- Da kupim zbirku dela Čehova ili Tolstoja?
- Oni su mnogo različiti ne znam u kojoj si emociji trenutno
- Ma ne, mislim koji da kupim da mi se slaže uz tapete?
- (kao za sebe)... njemu to štrudle svudle
- Šta si rekao?
- Ništa
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.