Za razliku od onog vuka koji dlaku menja ali cud nikako,ovaj vuk menja i jedno i drugo.
Radio je kao potrchko kod komunista (nije sto se plasio,nego mu trebao posao),a chim su oni propali odmah je hrabro digao glas protiv njih (nije sto se plasio,nego ranije nije imao kad,od posla),te je postao veliki nacionalista sa "grivom" koji je nacionalno "osvestio" narod.
Al' ne lezi vraze,kad je video da ni od toga 'leba nema (osim u Hagu) Vuk postade veliki "Evropejac" (nije sto se plasio,nego je u Evropi standard).
..i da ne nabrajam dalje,nije da se plasim,nego me mrzi da kucam..
Ponuda koju je svaka iole prihvatljiva usamljena devojka dobila barem jednom u životu. Sunce prži, ona leži na peškiru ili prostirci, a neki slučajni prolaznik joj nudi uslugu. Potpuno nesebično, bez ikakvih primisli, iz čistog zadovoljstva što pomaže bližnjem svom.
Ono što taj potencijalni mazač zapravo misli je: da ti namažem kremu na leđa dok se sunčaš, da progovorimo par reči pa da se bolje upoznamo, sve u nadi da ćeš večeras da mi dozvoliš da ti po tim bujnim grudima razmažem proteinski gel dok se budeš lascivno protezala na mom krevetu.
- Da ti namažem leđa?
- Zašto?
- Pa da ne izgoriš od Sunca... a osim toga, nauka kaže da dobro parče uvek pada na namazanu stranu, ako me razumeš...
- Idi maži Argetu na 'leba, da bolje porasteš.
Čarobni sprej je onaj čuveni sprej koji se koristi u sportu za trenutno rješavanje problema i sa natežim povredama (obični bivacin u spreju). Kada vidite igrača koji leži na travnjaku i grči se od bolova i pomislite da će da umre i da je jedini spas amputacija, a onda vidite doktora koji s onom malom pederuša torbicom trči prema njemu, zaspreja bolno mjesto i lik je već na nogama i nastavlja da trči kao da se ništa nije desilo, jedino što vam može pasti na pamet je da ga je zasprejao čarobnim sprejem.
83.minut utakmice koju gledaš s rajom negdje u kafiću. Pred vama brdo kikirikija i ekstreman broj popijenog i nepopijenog piva. Ekipa na koju si se kladio gubi 1:0 i grčevito se bori za izjednačenje. Igrač protivničkog tima, se ruši kao da ga je motorkom podsjekao po nogama. Trči dokotor prema njemu, a iz mase se čuje:
- Hajde sada doktore, malo čarobnog spreja ... tako ... sad će opet da protrči kevu mu jebem. Ukrade 2 minute ni za šta.
Teške traume iz djetinjstva znaju od čovjeka da stvore psiha. Kockice u njegovoj glavi se pogrešno slože i umjesto prelijepe kule sa Lego kutije, ispadne neki falusni oblik zbog kojeg dobiješ batine od keve. Majku mu, čak je i Stalone počeo da pravi pizdiarije po brdima Vašingtona, zbog trauma iz rata, tako stvorivši Ramba, pa kako onda da mlađan momčić ne ostane oštećen kad ga stric svakog vikenda trpa ispod polja kukuruza.
Elem, psiho djeluje normalno na prvi pogled, vješto skriva svoju sjebanost i pokušava da se uklopi u masu crtajući Džokerov osmjeh na svom licu. Osmjeh ispod kojeg se krije um mračan poput analnog ambisa Tori Lejn. U njegovoj glavi čuči Baloteli i samo je pitanje vremena kad će da spali svoju kuću ili da gađa prolaznike izmetom. Ali, tako stižemo i do flešbekova. Flešbekovi su tu da razotkriju psihopatu. Maleni podsticaj iz okoline budi duboko zakopana sjećanja koja ga tjeraju da se otvori, da se nesvesno izlaje i da za sva vremena zacementira ulogu psihopate u društvu, nakon čega će ili ubiti sebe, ili pobiti sve ostale, Holms stajl.
Pismeni zadatak, iz Srpskog jezika (13. V 2001.)
Duh proleća u meni
Proleće je lijepo, cvijeće sveta, laste se vraćaju, vrapci cvrkuću. Ja volim proleće, volim miris procvetalih lipa, uvjek me podsjeti na vrijeme kad sam bio mali. Uvjek sam se igrao pored potoka sa bratom, i tu je bila jedna lipa. Lijepa je bila lipa. Igrali smo se rata, on bi mene pucao, ja padnem, ja njega pucam on padne. Jednom, više nije ustao. Možda jer sam pucao tatinim pištoljem, a ne mojim. Mama je vrištala a tata je psovao, ali ja sam pobjedio. Više se ne igramo rata, kažu da brat leži ispod te lijepe lipe pored potoka i da niko ne smije da zna za to. Uglavnom, dane provodim ležeći u podrumu, zavezan lancima i jedem supu. Puste me u jedino kad idem u školu. Ne volim supu. Hoću da se igram rata.
Budite se, jedva otvarate oči koliko ste mamurni, postajete svesni da vam soba u kojoj ste nije poznata što dalje implicira da niste kod svoje kuće,pogled na sat govori da je vreme za odlazak na posao odavno prošlo, uzimate mobilni telefon i vidite gomilu propuštenih poziva, pored vas leži ledjima okrenuta korpulentnija starija dama, ustajete pažljivo,nalazite stvari koje izgledaju prilično loše i pritom ste na košulji prepoznali jučerašnji jelovnik,nečujno se izvlačite iz stana, zastajete u hodniku i izgovorite ono magično : " Иди у курац!!!"
Poza u seksu, ponegde poznata i kao "Harli Dejvidson" poza, zasnovana na misionarskoj, sa određenim i veoma bitnim izmenama.
Naime, žena leži na leđima sa nogama podignutim pod oštrim uglom, savijenim u kolenima pod uglom od otprilike 105 stepeni, i raširenim pod uglom od 45 stepeni.
Muškarčeve noge su savijene u kolenima, a gornji deo tela (od pojasa naviše) je u uspravnom položaju, s tim što je blago nagnut unazad. Šakama obe ruke ženu drži za listove nogu, kao kada drži guvernale na motoru.
Vožnja drumovima strasti može da počne.
Sa druge strane šerpe sva jela izgledaju mnogo bolje i mnogo lepse, ukusnije i vece. Ovaj fenomen se javlja najcesce na slavama ili nekim svecarima, uopste uvek tad kad ima najmanje milion ljudi koji to mogu da vide. Onda stupaju otac ili majka na scenu koji vas, ne razmisljajuci koliki broj ljudi ce ih u tom momentu cuti i koliko ce vas u tom momentu izblamirati i kazu (glasno i jasno) dok se vi sluzite sarmom koja geografski lezi na severu: "Jedi to sto je ispred tebe!"
Starinski izraz,aktuelan danas i uvek će biti.Opisuje nečoveka,gnjidu,bedan karakter i nikakvu ličnost.
To je osoba sposobna da oseti zadovoljstvo samo ako je svedok ili inicijator tuđe muke.Može da ga nasmeje i zabavi samo tuđa patnja.
Da bi sebi priuštio to zadovoljstvo spreman je na najniže udarce.Najveća sreća mu je da verbalno (pošto je uglavnom fizički kilav) mrcvari nekog kome problemi pristižu jedan za drugim.Prosto rečeno- šutira onog ko već leži na zemlji.
Prepoznatljiv po sklonosti ka pravdanju,prvom prilikom kad ga optužite za nečovečno ponašanje on odgovara sa :Nisam ja mislio ništa loše...!
1 pijani srbin
1 klizavo kupatilo ( koje je zena doticnog ranije uglancala)
1 nekvalitetna vc solja
1 plasticno kazance
1 lavabo
Pustiti pijanog srbina u klizavo kupatilo I cekati da dobro prokliza i kolenom izlomi vc solju , posle toga ga politi vodom iz kazanceta . Ostaviti gad da lezi koji minut da bi se dobro ispsovao . Onda ga podici I cekati da ponovo padne I glavom zaroni u lavabo koji ce pod tezinom natopljenog srbina puci I dobro se izmrviti. Posle nekoliko sati ,kada se krs lepo ocisti , zvati majstora da renovira kupatilo
Kada nekom pomenem konjsko meso svi ono kao:
Fuj, odvratno, kako to može neko da jede?
E da se razumemo:
Konj je čista životinja, svakodnevno se timari, Jede kvalitetnu hranu... Neće čak ni da pije vodu iz prljave kante. I naravno, meso mu je puno proteina sa minimum holesterola...
A recimo svinja?
Valja se u blatu... Leži u sopstvenom izmetu, Jede šta god da joj se nađe pred njuškom, Meso je masno i puno svega onog što izaziva razne udare (od srčanog do moždanog)
I sada šta je tu odvratno??? Konj ili Svinja
Dobiješ zadatak od staraca da obaviš nešto, a pritom imaš vremena na pretek. Umjesto da odvojiš tih 15 minuta koje su potrebne i usisaš kuću, ti sva tri sata, koja imaš na raspolaganju, provodiš za kompjuterom i gledaš najsmješniji klip na internetu, psa koji bježi od mačke. Nakon što te starci zatiču kako sjediš za kompjuterom, slijedi ova izjava, kako si ti baš u tom momentu htio uzeti posao u ruke, al' ne lezi vraže, oni te preduhitriše za sekundu.
-PA SINE DRAGI, KAKO JE MOGUĆE? PA TI NEMAŠ NI POSAO, NI SVOJU KUĆU! KAKO ĆEŠ DIJETE IZDRŽAVATI? ŠTO NISI MISLIO NA VRIJEME?
-A jebi ga, stari. Ja baš htio izvaditi, kad ono bilo već kasno.
-E DA SI TI HTIO IZVADITI, IZVADIO BI TI PRIJE, A NE BI ČEKAO ZADNJI MOMENAT. JEBEM TI SUNCE, BOLJE DA SAM GA U KOPRIVE IZDRKAO, NEGO ŠTO SAM TEBE NAPRAVIO!
Ma koliko nekad život delovao komplikovano zapravo u sebi sadrži samo dva koloseka koji su u početku bliski jedan drugome, a kasnije se njihovi vozovi sve više i više razilaze, tako da putnici u njima više ne mogu da se dobace pogledom. Jedan je put izgovora a drugi put rada. Oba kreću iz istog temelja, oba imaju istu početnu stanicu, a razlika zašto se neko ukrca na jedan a neko na drugi voz večna je misterija i leži u samoj osnovi naše slobodne volje, našeg porekla i bivstvovanja.
Novinar: Gospodine, ako nije indiskretno, kako ste završili ovde?
Klošar: Mislite tu na betonu, da prosim? Pa eto, loša priča iz porodice, otac bio alkoholočar i to me ubilo.
●
Novinar: Gospodine, kako ste postigli toliki uspeh na polju neurohirurgije?
Veljko: Radio sam jako puno, nije se imalo pa sam uvek morao biti najbolji da bih dobio stipendiju i dom, i da završim na vreme. Posle me bace na biro, posla nema, ja išao svaki dan u privatnu ordinaciju da volontiram, kuvao im kafe, jeo ostatke njihovog rucka, spavao u podrumu, dok me na kraju nisu tu i primili prvo na stažiranje pa potom i na specijalizaciju. U suštini eto, loša priča iz porodice, otac bio alkoholičar i to me motivisalo.
U svoje vreme mnogo prek covek. Posvadja se oko neke medje sa Alijom, a ovaj isto sirovina, porusi mu i kucu i okucnicu. Tu i ova Andja, zena kao zenetina, odma ode sa bogatasem, ostavi Baneta da tuguje. Medjutim ne lezi vraze, sazna Strahinja da je Alija zidao kucu bez gradjevinske dozvole, pa se ozesti, kako ovaj njemu rusi, a sam je pred Bogom gresan. Uze nekog buldoga, saceka Aliju kada se pijan vracao iz kavane i pusti dzukca na njega. Ovaj umre od straote, a Andja se opet vrati Banetu.
Obični listovi između kojih leži rđa od metalnih kružića koji drže sliku, najružniji dokument koji ćeš imati tokom života, ovu ličnu zavoliš tek kad uzmeš ono parče plastike od kog se ježiš kada se setiš da ima čip.
Vrlo zajeban osećaj je kada posle godinu dana otvoriš staru ličnu kartu i osetiš onaj miris koji ti je dozvoljavao da upadaš u klubove i piješ pivo čak, a onda se setiš da ti je u džepu ono usrano parče plastike od malopre.
Štreberske priče se natječu rame uz rame sa ribolovačkim pričama. U zadnje vrijeme štreberi imaju neki svoj fazon, lafo oni nikad nisu naučili, past će na ispitu k'o dolar 1987-e. Oni nikad ne uče, a nekim čudom sve polažu. Vile ih prenijele, jelte. Razlog njihovog laganja vjerovatno leži u tome da budu prihvaćeni u društvu, jer većina društva ne voli učiti i ne voli biti štreber. Niko ne voli štrebere, a opet svi traže pomoć od njih kad zapne. Tada oni stupaju na scenu sa svojim providnim lažima.
Neko: Kolega, kolega! Može samo jedno pitanje, nešto mi nije jasno iz ovih metoda?
Štreber: Može, samo požuri, moram kući, propustio sam već jedan bus, kasnim 20 minuta kući. Gubim vrijeme bezveze.
Neko: Evo, evo. Kako dobi ovu jednačinu za Eulerov implicitni metod?
Štreber: Aaaa, pa to ti je veoma lagano. Ako znaš kako se radi eksplicitni metod, onda i ovaj znaš, samo što se ovaj radi za (n+1) koraka.
Neko: Ma da, znam ja taj eksplicitni, samo me malo ovo bunilo što su slični. Hvala. Nego, kako ti to sve znaš? Još nikad ti nisam postavio pitanje da nisi znao. Mora da učiš puno.
Štreber: Hh. Ma ne učim skoro nikako. Gledam filmove po cijeli dan, malo u grad izađem i tako to.
Neko: Ejs? Nisam te nikad u gradu vidio. Kad je slijedeći rok iz automatike?
Štreber: U srijedu.
Neko: Aj jebote svijet, pa nisam još ništa pipnuo. Mogli smo zajedno učiti.
Štreber: (mora ga se nekako riješiti, ne može on učiti s nekim ko ne zna ništa) Joj nisam ni ja ništa pogledao. Hoćemo izginut. A ne znam baš, stan mi pun, a imam i nekog posla. Mislim da neću moći to sad ni spremati.
Neko: Ma de boli te kita, ima da razvališ. Znam ja tebe.
Štreber: Koje? Vidjećeš kad me obori, ništa ne znam.
Šta mislite čije ime se našlo na vrhu liste poslije ispita?
Ne, ne, nije ovo objašnjenje procesa pomoću kojeg našim raspalim računarima treba da udahnemo novi život, već takođe jedan od mnogobrojnih poziva na seks. Razlika u odnosu na opšteprihvaćeno dođi na kafu leži u tome što prikriveni poziv na arčenje, posmatrano iz šovinističkog ugla, uglavnom upućuje lepši pol pošto se podrazumeva da muškarci znaju da srede komp, a devojke ne (jašta bre). Jedini problem kada se zaputite kod komšinice da joj podignete sistem, nastaje kada ortak koga sretnete na putu do nje nije baš upoznat sa ovim izrazom.
Sloba: Gde si bre Marko, sto godina te nema.
Marko: Evo me batice, krenuo do Nine da joj podignem sistem.
Sloba: Puk’o joj komp a? Stani bre malo. Pa gde su ti diskovi sa programima? Čime misliš da joj podigneš sistem, tukijem?
Marko: Pa tako nešto.
Sloba: Daj bre ne zajebavaj, ozbiljno te pitam.
Marko: Matori sve što mi treba nalazi se u džepu.
Sloba: Aaaa kapiram, sve ti je na flešu. Drajveri i tako to.
Marko: Ne kapiraš ti ništa ludaku. Kurtoni su mi u džepu, idem bre da krešem Ninu.
Sloba: Pa što odmah ne kažeš tako, jebalo te podizanje sistema.
Marko: Da nisi ti sveštenik, pa treba da ti se ispovedim?
Sloba: Dobro bre ne pizdi odma’. Nego ’oćeš sutra da svratiš do mene da mi podigneš sistem?
Marko: Jedi govna.
... o glavu mu se obijaju.
Iz ove poučne umotvorine pre svega uviđamo da i sam Nečastivi ne živi baš kao bubreg u loju, da nema leba bez motike i da sit gladnome ne veruje, dakle, ne lezi vraže dok ne obaviš sezonske poljoprivredne radove. A ako si djavolov pomoćnik-nadničar iskopaćeš jamu u koju ćeš upasti, shvatićeš da je odneo vrag šalu i daćeš dva dinara da izađeš iz kola a već si dao jedan da se uhvatiš, nije skupo kad znamo ko je kolovođa, ali kako je dinar po dinar - pogača, onda ti sve to nije ni trebalo, mogao si odmah da je umesiš, prste da poližeš i Bog da te vidi.
Je jedini oblik ptičijeg izmeta ptičije govno koji zaista donosi sreću. Najmanja i doskoro najbogatija zemlja na svetu Republika Nauru, 21 kvadratni kilometar, oko 10 000 stanovnika, leži na naslagama guana. Najviši godišnji prihod 'per capita' ostvarivan upravo od eksploatacije ptičijeg izmeta, koji je formirao oko 15 metara dubok sloj akumuliranog ptičijeg izmeta. Sloj se formira zbog položaja ostrvceta koje ptice biraju za odmorište tokom migracija.
Ekonomija zemlje 'pukla' zbog lošeg vođenja. (čitaj: SAD).
Više informacija na:
http://www.earth.northwestern.edu/people/emile/nauru.html
Ovih dana kola pošalica:
Sreća da krave ne lete
Улудо потрошити силан новац или вријеме на нешто. За разлику од, рецимо, коцкања, гдје је скоро сигурно да ти се уложено неће вратити, овдје је обрнут случај - потпуно си убијеђен да си добро инвестирао, кад оно међутим, не лези враже. Међутим, није губитак пара оно што највише боли, већ осјећај да апсолутно ништа не можеш да учиниш, потпуно су ти везане руке. Једно од најнепријатнијих осјећања које човјек може да доживи.
- Знаш оне Русе, Попове, што су купили кућу код Херцег Новог?
- Знам, и шта с њима?
- Сад сам малоприје причао с њима, људи су изван себе.
- Што?
- Изгледа да је претходни власник заборавио да им спомене да се кућа налази на клизишту...
- Аоо...
- А урвали су тамо грдило пара, сад 'оће да туже продавца и да се купе назад у Москву.
- А шта би с кућом?
- Ништа, ено је сад неђе на потезу Суторина - Игало.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.