Najsuroviji udarac koji možeš da zadaš nekome.
Udarac koji se jedino može uporediti sa time da si mu pucao u obe noge, ušao u ulaz pored kog on leži upucan i sa krova mu još bacio klavir na glavu.
Upropastiti nekoga za čitav život jer on zna da je bolji, ti znaš da je bolji, svi znaju da je bolji, ali jednom se zajebavao sa tobom, opustio se, tebe malo prosralo i pobedio si.
Nakon toga je samo potrebno da ga zajebavaš s vremena na vreme, posebno u trenucima kada se pred drugima prži da je dobar u tome, gledaš ga kako pizdi i najbitnije je da više nikada ne igraš sa njim to u čemu si ga dobio. Nikada. Ni pod kojim uslovima.
- Pa znaš kako Đole. Ti kada igraš PES, nekako mnogo uklizavaš sa odbrambenim igračima, ja onda lako mogu da ih zalamam ili da odradim dupli pas i zato te derem. To moraš da središ da bi igrao kao ja.
- Pa jeste Sale, u pravu si.
- Ma de je bre u pravu Đole, ne slušaj ga. Igrao sam ja sa njim PES. Nema pojma. Dobio sam ga lagano dva-nula.
- E ajde ne seri Mare molim te. Trideset puta sam ti šutnuo na gol, ti samo dva puta i još plus mi Kazuki Ito isključio tri igrača.
- Pa dobro Sale, ako ćemo one tvoje pokušaje sa pola terena da računamo kao šuteve na gol, onda može.
- E brate, odradio sam ti takve akcije da nisi znao gde se nalaziš. Četiri, pet puta sam stativu i prečku pogodio.
- Pa ne treba to da pogodiš, nego gol.
- E znam ja šta treba da pogodim, imao si sreće više nego govana.
- Da, da sreće. Dao sam ti dva euro-gola.
- Ne laži. Dao si mi gol iz penala i iz kornera glavom.
- Pa i to treba znati, a glavom sam ti dao sa ivice šesnajsterca.
- Ma šta treba znati, stisneš jedno dugme i usere te.
- Pa što ga ti nisi stisnuo?
- Jednom sam ti u partiji preševao sedam igrača i golmana bre.
- I šta si uradio?
- Lažovska igrica, šutnuo je pored gola, a prazan gol. Popizdeo sam.
- Pa jebem mu mater zar nije to samo dugme da stisneš.
- Ej nemoj više da kenjaš, bolji sam od tebe sto puta, svi znaju. Ceo kraj zna. Znaš li ti koliko godina ja igram PES. Deset godina bre. Jesi ti lud? Ti bre nemaš pojma to da igraš. Ajde sada da igramo. Ajde! Odmah sada. Naćiću ja soni sada odmah. Đole, ti imaš soni. Idi kući po njega. Odmah!
- Ma nemoj Đole, neću da igram. Imam pametnijih stvari da radim nego da trpam amatere. Kada još malo naučiš, javi se decxko.
- Ajde pičko. Ajde cavo. Nemaš muda.
- Dvaaaaa nulaaaa.
- Ajde. Ima Đole Soni. Deset-nula će biti za mene. Deset golova ću ti dati. Deset!
- Kao i onda što si mi dao deset golova. Idi kući vežbaj bolje.
- Đole ja sam bolji od njega jel tako brate? Jesam, jel da? Jesam?
- Pa ne znam brate, svi pričaju da te je odrao dva-nula.
- Aaaaaaaa idem kući! Marš u pičku materinu obojica! Jebem vas u usta. A ti pičko, kad god hoćeš. Kad god hoćeš!
- Važi ajde vidimo se. Ovih dana ćemo.
- Ode mentol. A Što mu to radiš, znaš da uvek izgori? Kako ti ne dosadi?
- Da dosadi? Pa sve je slađe kako godine prolaze.
- Pa hoćeš igrati sa njim opet?
. Ma jok bre. Stvarno bi bilo deset-nula na za njega. Nego mi smešno kako se od tada uvek takmiči sa mnom u svemu. Pre neki dan smo stali kod nekog drveta da šoramo i ja sam prvi završio, a on odmah krenuo sa tim kako duže može da piša. Samo kažem dva-nula, počnem da se smejem, a on ode kući.
Graditeljska epska avantura koja bi postidela piramide, Semiramidine Viseće vrtove, Akropolj i hotele iz Abu Dabija zajedno. Čudo neviđeno koje ima jonski, dorski i korintski stil u prvom stubu koji pridržava gelender kojim se prilazi ulazu u predvorje. Lavirint istorijskih perioda i uticaja u kojem bi se Indijana Džons izgubio, a Frodo Bagins obesio o kvaku. Misterija čiju bi svrhu postojanja vanzemaljci ispitivali narednih 5-10 eona, a čiji hijeroglifi bi bili tajna i za Maje i za Inke. Monumentalno zdanje, kako bi ga nazvao pokojni Artur Klark, koje svojom stravičnom epohalnošću ostavlja i pomračenje Sunca bez daha.
Ovde leži Dragomir jedini milioner u Žagubicu.
Pre nego što će muškarac doživeti jedan od najlepših i najkraćih trenutaka u svom životu on danonoćno izučava stručnu literaturu poznatu kao pornografija. Pošto se on tu nagleda svega i svačega i radi još neke stvari koje nisu za javnost on očekuje da će njegov prvi seksualni čin biti barem upola dobar kao oni koji su na ekranu. Ali ne lezi vraže devojke nisu glumice. Prvo shvati da se brus ne skida tako lako kao što je mislio, zatim vidljivost u sobi je smanjena na minimum jer se devojka plaši da ih slučajno neko ne vidi, iako su u vikendici koja je 30km udaljena od civilizacije. Od oralnog seksa nema ni govora. Zatim postoji mogućnost da devojka nije depilirana kao glumica i da ne zna da se prelomi u struku. A za finiš po telu ili licu da ne govorim.
vreme:__________radnja:
23:35:00 Ona je gola a on je već zadnjih 30min bez gaća.
23:35:01 On joj privlači glavu ka njegovom... Pri tome je čupa kosu i ona odbija da mu ispuni želju.
23:35:02 Spetljali su se i on i ona, ne znaju sa koje strane je lakše.
23:35:03 Shvatili su da je otpozadi najbolje
23:35:04 Devojka u svom tom zanosu pita: "Jesii dobro namestio gumicu?!!"
23:35:05 Počinje uzajamni dijalog o tome da li je gumica nameštena kao treba i da nije slučajno pukla.
23:35:10 On viče:"GOTOVO JOŠ MALO!!!!"
23:35:11 Ona: "Ne u mene budalo!!!"
23:35:12 On: "Hoćeš po licu?!!!"
23:35:13 Ona: "NEEE, NI SLUČAJNO DA NISI SKINUO GUMICU!!!"
i tako cele noći do 23:35:30
Babino retoricko pitanje, koje ukazuje na vasu razgolicenost, pritom nicim izazvano obzirom da imate potkosulju, majicu kratkih rukava i duksericu, a napolju je 20 stepeni.
Razlog lezi u nedovoljnoj prokrvljenosti ekstremiteta kod starih ljudi.
Kurac zamotan u šareni papir.
Utisak koji ova osoba ostavlja podseća te na bombonjeru. Pupoljak crvene ruže prekiriven kapljicama rose, odiše svežinom i lepotom, pored njega sočna Esmeralda, leži onako rasna na zelenoj travici, hoćnog pogleda i suptilno raširenih nogu, čisto da joj sevne butka. Sećanja iz detinjstva naviru, bombonjera je uvek bila zabranjeno voće, ono što se samo prosleđuje ali ga nikada ne dobijaš. Međutim razočaranje sledi kada si omote kojima je oblepljena pokidao bilo razgovorom ili palamarom. U trenutku kada zagrizeš ogavnu bajatu šećernu tablu, shvatiš da ti je bivša riba/dečko, Najlepša želja, žuta i dosadna spolja, ali vredna iznutra, ipak, najveća želja.
Tip: Ćao, ovaj kladili smo se nešto drug i ja, pa sam ti ja prvi priš'o. (Jebem ti život koliko glupa žvaka aa sad će da me ispali)
Bombonjera: Hehe, drug ti je mnogo sladak, dala bih mu Zlatni globus za slatkoću, mica.
Tip: (Dobro, nema veze malo je nafurana) hehe, ovaj, je l' može piće?
Bombonjera: Znaš kako kaže ona stara od Goge Sekulić, može može, poklon dodir ne može.
Tip: (Fak, dobro, nema veze, zabole, prelepa je) Pa ne znam baš, ali to me neće sprečiti da nastavim konverzaciju sa tobom.
Bombonjera: Šta, konver... Čekaj! Čekaj! Da nisi ti iz neke sekte?
Tip: Nisam bre iz sekte koji ti je, samo sam hteo normalno da popričam.
Bombonjera: A iz kirbija, mislim znam da nemaš od čega da živiš ali imam da ti dam samo pičke, pare ne.
Tip: Jok bre, šta ti je, ne prodajem kirbi. Nego, jesi li za neku ležerniju varijantu, ova buka nam smeta da razgovaramo, možemo da prošetamo do mog stana.
Bombonjera: Oćeš da me siluješ? Ako ćeš to da pokušaš, bolje odustani, daću ti sama.
Tip: Molim?
Bombonjera: Samo da kažem, može i bez kondoma, mislim da su mi nepolodni dani.
Tip: E izvini, žurim nešto, upravo su mi javili da mi je deda umro. Ćao.
Bombonjera: Jao stvarnoo, pa dobro, pošalji onda drugara onog, jesam rekla da je sladak ma za kakve Nobelove nagrade, Globusi, za Oskara bre.
Drugar: I, kako je bilo?
Tip: Bežimo od ove bombonjerke bre, prenosi sidu pogledom.
Uglavnom svi. Da li zbog dodvoravanja mentalno zaostalom auditorijumu ili scenariste nesposobnog da karakterzaciju vrši kroz dijaloge, tek je ova pojava postala neizostavan deo skoro svake scene dragih nam ekranizacija. Međutim, ne lezi vraže! Nije im dosta što imaju ozbiljno retardirane infantilne likove sa odzvanjajućim monolozima što se titluju drugim fontom, nego ti monolozi moraju da budu i toliko debilni(odnosi se i na ostatak scenarija, da ne bude da ga zapostavljam), da bi i cenjeni gledalac ispod donje granice tupavosti(70 IQ) shvatio na najniži prag zapleta spuštenu fabulu. Praktično se stvorila konkurencija koja se nadmeće u količini eha koji pojašnjava svaki dramski momenat i potpuno uklanja eventualnu opasnost od zaključivanja i automatski uz male ekrane lepi veći procenat nedotupavnog geronto-tonto-nikad-ne-skonto stanovništva.
Kasandra-maraviljnosa-sirotica-iz-huda: O, da li si me dugo čekao?
Rodrigo-buržuj-dok-se-ne-zaljubi: Naravno da nisam, draga. Izgledaš maraviljoso. (Ha ha ha, ništa nije predugo za moju osvetu! Svi ćete platiti za smrt moga brata!)
Kasandra-maraviljnosa-sirotica-iz-huda: Ne radiš to pravilno. (Ne radi to pravilno)
Rodrigo-buržuj-dok-se-ne-zaljubi: Šta, draga? (Pitam se na šta misli...Bojim se da ne shvati moju nameru...ovo je skup restoran. Trebalo je da ponesem više novca)
Kasandra-maraviljnosa-sirotica-iz-huda: Vidi se da si prvi put u seriji. Kad govoriš u sebi, prvo promeni font govora i pogni glavu malo, ovako...Ne tako...Ček, ček...Dobro je sad. E onda mi se smeškaj i klimaj glavom. Može tako. Probaj sad.
Rodrigo: (Ha ha ha, ništa nije predugo za...)
Kasandra: Font.
Rodrigo: (Ništa nije predugo za...)
Kasandra: Zaboravio si smeh. (Zaboravio je smeh)
Rodrigo: (Ha ha ha, svi ćete platiti...)
Kasandra: Alo, 'oćeš i brat mrtav da te čuje? 'ajd' malo tiše razmišljaj, majke ti.
Rodrigo: DA SE GONIŠ U PIČKU MATERINU I TI I RAZMIŠLJANJE! (Maldito seo, nije trebalo da se derem...)
*Kasandra-maraviljnosa-sirotica-iz-huda: To je to! Imaš to u sebi! Ti si izabrani! Ali opet sam te čula. Probaj samo malo tiše...
Korišćenje programa On-Screen Keyboard odnosno virtualne tastature spada u vrhunac lenjosti. Kada se lap top koristi ležeći u krevetu nije lako naći položaj da monitor bude na odgovarajućoj udaljenosti od očiju, a da istovremeno prsti budu na tastaturi. Kada se leži na leđima, lap top je tu negde, miš je pod rukom i sve lepo funkcioniše dok ne stigne neka poruka na skajpu ili fejsu. Onda se treba pomeriti i dohvatiti nekako tastaturu. Ali ne. Prava lenština zna za virtuelnu tastaturu odnosno On-Screen Keyboard. Jeste da je malo sporije, ali lenština i tako nikad nigde ne žuri.
- A što je tebi ova ikonica za tastaturu na desktopu? Zar to koristiš?
- Naravno.
- A što?
- Pa kada ležim, mrzi me da pomeram ruke do laptopa, pa kucam ovako.
- A?
- Pa lakše mi. Ne mogu da se istežem toliko.
- A što lepo ne priključiš tastaturu na lap top?
- Razmišljao sam. Ali pravila bi mi gužvu u krevetu. Osim posteljine i jastuka, tu je i lap top.A imam i miša, jednu knjigu sa tvrdim koricama, jer podloge za miša su meke za korištenje na krevetu... Obično imam i neku flašu ili limenku koka kole, neke grickalice tipa čips ili smoki. Vrlo često i nešto slatko, kit-kat ili twix. Obavezno piksla, cigare i upaljač... A i mojih 96 kila tu negde treba da se smesti.
- A što lepo ne treseš na patos, pa da uštediš prostor za pikslu?
- Matori, nisam ja svinja.
Objekat najčešće lociran u hodniku kuće pretežno korišćen za finalno lickanje pred polazak u grad, ili neki drugačiji formalni ili neformalni događaj.
To je naravno samo paravan.
U istini je objekat iskaljivanja frustracije pri ogromnim količinama besa i prezira prema samom sebi. Kada se toliko sebi zgadiš, da je izravan udarac svom silinom u njega, u nadi da ćeš udariti tu patetičnu individuu koja te podbulo gleda sa druge strane, jedini način da olakšaš osećaj gađenja koji te obuzima kada se samo setiš kukavičluka i licemerja koje si počinio nedugo pre da udješ na vrata i susretneš svoj mizerni pogled u odrazu sa njega.
Primer leži u milion delova na podu mog hodnika...
Stara narodna mudrost koja se odnosi na to da kada treba da pozajmiš nekome nešto on te kumi, moli, preklinje, uz obavezno:
"Vraćam tad i tad, samo da ovo i ono. Budi bez brige. Nećeš ni primetiti da si mi dao."
Da ne bi ispao pička, lepo daš čoveku to što ti traži, oslanjajući se na njegov obraz, tj. poštenje.
Ali, ne lezi vraže. Kada ti stvar koju si dao ustreba, pošto su svi rokovi za vraćanje probijeni, moraš da odeš kod osobe kojoj si stvar pozajmio, ne bi li uzeo nazad ono što ti pripada. Neretko se dogodi da je svar delimično ili znatno oštećena, a može da bude i potpuno neupotrebljiva.
Panično lupanje na ulazna vrata tvog doma, uz još paničnije pritiskanje zvonceta. Dok ti kroz glavu prolaze misli toliko crne, da ne možeš da veruješ kako ti padaju na pamet, takođe panično otvaraš vrata:
- Joj, brate, izvini molim te što ja ovako... Treba mi onaj tvoj radapciger, nešto mi nije u redu veš mašina. Vraćam ti čim završim, kol'ko sutra, samo da vidim o čemu se radi.
Bez ikakvih pitanja daješ komad alata.
19 meseci kasnije, kada tvoja veš mašina oboli od neke bolesti, tražeći radapciger setiš se kod koga je. Prvo zoveš telefonom:
- E, ja sam. Je l' mi kod tebe radapciger?
- Koji radapciger!?
- Kako koji? Pa onaj koji sam ti dao pre godinu i po dana!
- Aaaaaaaaaa, taj. Pa nije kod mene.
- Kako nije?!?!?!?! Gde je !?!?!?!?
- Dao sam ga komšiji kad je popravljao bajs.
- Dobro ( počinje da ti se muti vid ), i šta sad?
- Pa ništa... skokni ti do njega, on će još malo da dođe s posla.
- Ja da skoknem?!?!?!?!
- Pa uzeo bih ja, al' žurim, zvao me burazer na pecanje.
Pošto sa budalom ne vredi raspravljati, odeš kod komšije da bi konstatovao da tvoj radapciger više nije funkcionalan, i da možeš samo da ga baciš.
A onda... Eeeee, tako je nastala crna hronika.
Da li je život sa šifrom F prokletstvo ili blagoslov?
Blago onom ko rano poludi, sav mu život prođe u veselju. (?)
Psihijatrijske bolesti i mentalni poremećaji – šifre i dijagnoze od kojih okrećemo glavu uz “Pu, pu ne daj Bože”, sažalimo se ili se nasmejemo. Neki vide F samo kao slovo, neki kao životnu determinantu.
Postoje bolesti i poremećaji koji zahtevaju život u, za to predviđenoj, instituciji, ali postoje i blaži oblici istih, sa kojima se može relativno normalno živeti. Normalan život je, sam po sebi, relativan pojam. Postoje opšte prihvaćene norme, ali kriterijum leži u oku onoga ko posmatra i u sklopu koji procesuira informacije.
Dragi dnevniče,
Danas sam jako tužan i nervozan. Od kad nas je tata napustio, mama se uopšte ne ponaša normalno. Postala je prava aljkavuša. Stavila mi je crne čarape u isti red sa belim, i to već drugi put ove nedelje. Totalno je pogubljena. Danas mi je još, povrh svega, sipala pire i ćufte sa sosom u isti tanjir. Eeeeejjjj!!! Pa tako pomešane splačine ni svinje ne bi jele. Odlepio sam.
Svetozar je, takođe, postao čudan, iako je stariji od mene, pa bi bilo logično da je i zreliji. Kad se kupao, okrenuo je naopako kupku i šampon, tako da natpisi budu okrenuti prema zidu. Opet. Kaže: “ Izvini, žurio sam, zaboravio sam da vratim.” Čuj, zaboravio! Stalno ostavlja jaknu na trećoj kuki na čiviluku, iako zna da ta mora da bude prazna, da bi sve bilo uredno i simetrično. Sve to ja moram da sklanjam. Ponekad mislim da mi sve to namerno radi da bih ja poludeo i da bih se ubio, a da bi on imao sobu samo za sebe. Danas mi, kao ljubazno, kaže: “To što ti od nas zahtevaš, ima naziv i šifru, a mama i ja se zaista trudimo da to poštujemo. Shvati da nisu svi ljudi isti. “ Ne razumem samo kako mu ne smeta da živi u takvom haosu … kao svinja. Sinoć sam, pred spavanje, dugo razmišljao o mami i njemu.
Desilo se i nešto lepo. Danas je na grupnu terapiju došla nova devojka. Jovana. Čim se pojavila na vratima i počela da pipka prag levom, pa desnom nogom, cela prostorija je zamirisala. Prelepo stvorenje. Ustao sam da se upoznamo. Nije mi pružila ruku, normalno, jer to nije higijenski. Odmah sam shvatio – ONA JE TA! Srce mi je lupalo jako (130, merio sam). Kako je samo slatka bila, kad je sela na stolicu do mene, pa ustala, pa opet sela … i tako 5 puta. Dobro, trebalo je 3 puta, ali svako ima neke svoje bubice. Čitav dan zamišljam kako bi bilo kad bih je oženio. Sa njom bih, verovatno, mogao da imam normalan život u kome bi postojao red i mir. Zamišljam i kako bi bilo da izrodimo decu i da ih normalno vaspitavamo da od malih nogu poštuju tuđa osećanja i prave vrednosti, a ne kao moj brat …
: ko je ovde lud među nama? kriterijume određuje većina :
To je ustvari obična voda sa česme, ali kod fudbalskih utakmica nižih liga nije to samo obična česmovača. To je voda koja leči povrede, naprsline, otoke i td. na tu temu. Dok igrač obično leži na travi, ili blatu (zavisi do nivoa lige, ili statusa sela) i valjajući se jauče, svi u glas uznemireno ,,Daj vodU,,! Obično trči jedan igrač, trener, predsednik, ekonomista, šta god do tog ,,povređenog,, igrača i daje mu česmovaču da pije, umije se i stavi na ,,ranu,,! Za nešto manje od minuta, taj igrač ustaje, kao nov, povrede nema nigde, a na terenu leti ko da su mu dali Red Bul!
-Lopta u vazduhu, skaču dva igrača:
Mile: Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!
Dragomir: Nisam ga ni pipnuo, majke mi!
Igrači i stručni štab povređenog: Bržee voduuu, brže!!!
-Poje ga, ispiraju, bem li ga šta mu sve ne rade sa onu vodU-
Rade: Jel ti bolje sad Mile?
Mile: Bolje, bolje, mnogo boljeeee!!!
-ZAKLJUČAK: Flaširajmo vodu i šaljimo u Premijer ligu, Primeru, Bundes ligu ....
Posebna majca, privlačnija od ostalih koje su na vrhu, na njoj, koje ti je žena sa puno ljubavi ispeglala da možeš odmah prvu da uzmeš jer zna koliko voliš da je nosiš. Al' ne lezi vraže, majca iz sredine je neodoljiva za nošenje, kao grudi Pamele Anderson mami te da je uzmeš, pružaš ruku i cimneš brzo i jako, kao stoljnjak na kojem su čaše, da ne bi rasturio ove odozgo, al ipak sve ode na pod. A ti brzo, da žena ne vidi, potrpaš u ormar i praviš se da se ništa nije desilo, sve dok ona ne otvori ormar.
- Šta je bre ovo majmune?! Mučim se, perem i peglam a ti rasturiš sve! Nemaš nimalo poštovanja! Od sada ti peglaš, pa da vidimo ko ovde kosi a ko vodu nosi, dragi.
Interesantna pojava je da vrhunske pevacice ne krasi bas neka preterana lepota.Cini se da priroda nije mogla bas sve da im da.....ali svejedno ,kada imaju glas,lepota im ni ne treba.
Zelim da pomenem neke od "lepotica" sa andjeoskim glasom:
Dzenis Dzoplin,Tina Tarner,Selin Dion,Mama Kas,Peti Smit,Sidni Loper.......
Bez obzira na stil muzike,njihovi glasovi uticu na onoga koji ih slusa i na taj nacin ga oplemenjuju!Tu lezi prava lepota ovih zena....dok pevaju,one su najlepse na svetu za onoga koji ih slusa(a ne neke anoreksicne i krivonoge manekenke)
Ne zelim da me neko pogresno shvati i pomisli da sam zaboravio Madonu!Nju ne ubrajam u umetnice,ona je pokretni cirkus i nista vise....
Ultimativna, mada ne i nešto naročito kreativna depikcija hladnoće gornjih/donjih ekstremiteta nasumičnog ljudskog vlasnika istih. Ruke za koje se momentalno zalepite pri rukovanju, stopala koja vas sevnu podno jorgana da se namah zapitate je li ta što tu pored leži zmijurina i u onom bukvalnom značenju te reči. Mislim - za ono preneseno ste ionako već sigurni, zar ne?
Elem, upotreba naslovne floskule u nekakvom širem smislu&dijapazonu takođe je zastupljena pri svakodnevnoj interakciji sa sapatnicima u fenomenu zvanom ŽIVOT, i najčešće obuhvata telesno prostranstvo po vertikali od gorepomenutih krakova...pri čemu su one šaljive-koji-sam-mag-humora opservacije svakako obavezna nuspojava istog. Srdačan i oblačite se slojevito, tako je najbolje.
- Da, ali šta ćemo ako naiđe Anđelina?? Ja sam poštena žena, Brede!!
- Znam, Mirjana, ljubavi moja, zato ću joj i odmah reći da hoću razvod jer želim svaki trenutak u svom životu da provedem sa tobom...i u tebi...
- Ah, Brede, ti si tako divan! Nimalo kao onaj moj idiooooo...
- oooooooaaaaaAAAAAAAAAAAAAAA!!!!!!
- Šta je bilo??? Šta je bilo???
- Ma, skloni te tvoje nogetine od mene ili spavaj sa čarapama, kretenu jedan kretenski, imam osećaj k'o da spavam pored sante leda, bre!!!
----------------------------------------------------------------------
- Kevo? E, aj' me izmasiraš loma po vratu, 'nači, 'naš kako sam se ukočio noćas...
- More, m'rš, bre, u pizdu materinu, zar ne vidiš da kuvam grašak?! Pitaj svoju sestru, ta ionako ne radi ništa otkako je ušla u pubertet...
- 'Sti luda, bre?? Njoj su ruke vazda led ledeni, 'nači, jedva mi se bio dig'o onomad...
- Kaži joj da dune u šake par puta pre nego počne, to obično pomaže...
- E, fala, kevo, baš si car!
-------------------------------------------------------------------
- ...neko vreme razdvojeni. Mislim da će tako biti najbolje za oboje.
- Raskidaš sa mnom?? Ali...ali...zašto?? Kako?? Zbog čega??
- Nije do tebe, Florijane. Ja sam u pitanju...
- Ali...ali...ja sam te VOLEO, jebote!!
- Znam, zato ti i govorim...Slušaj, ja zaista želim da ostanemo prijatelji, zbot toga sam i iskrena prema teb...
- Prijatelji?!?! Kako da budem prijatelj sa nekim kome je srce led ledeni, bre?!?!?!
- A kako ja da budem sa nekim kome je KURAC led ledeni, a?!'Ajde, bre, ljavaj i nađi neku budalu kojoj seks i nije tako bitan, ja sam OPERSKA PEVAČICA, majkumu!!
I zaista - nedelju dana kasnije, jedan neimenovani dirigent ju je naučio novom značenju prideva "bitan". Autor.
Svestranost u obavljanju najrazličitijih stvari ili (češće) lažna ubeđenost da ste sposobni da radite bilo šta.
Tanja Savić (“zvezda” Granda): “Više mi leži dizajn, nego niskogradnja!”
Terorista je napravi da eksplodira za 60 minuta, ali glavni junak, kad je skida, obično se drka pola sata i onda nešto, uradi ali ne leži vraže, on je presekao pogrešnu žicu i prepolovio je vreme(neretko više od pola vremena izgubi) i ne postoji više ni jedan način da je skine, onda se on drka jos ostalih 14:49 minuta, i na odbrojavanju 10,9....na 1 sekund do kraja uspjeva da je skine tako što je izgasi iz struje, pametno nema šta, a u međuvremenu uspije da istuče 18428941 negativaca, da pojede 3 bureka i popije 6 jogurta. Ovu ulogu najčešće igraju superheroji: Stiven Sigal, Čak Noris,Džeki Čen, Žan Klod Van Dam...itd
Ne, nije oksimoron. To je globalno raširen trend kod mlađanih korisnica društvenih mreža koji se ogleda u poziranju na sledeći način: noge nisu bitne (može i da se sedi, kleči, leži potrbuške), fokus je na glavi - dakle, princip je primaći bradu ramenu, ali tako da gornji deo glave blago nagnete napred. Gledali biste ispred sebe, ali avaj, glava je nagnuta na dole i u stranu, te vam nema druge nego da bolećivo, tj. molećivo piljite ispod obrva i nabrčkanog čela. Poza je naporna i može uticati na vid, a neki kažu i da podseća na blagodet koja se postiže formulom mokra kosa + promaja, no, sve u službi lepote.
Boris: E, Zoćo, vidi onu malu iz osmog dva sa Gocom!
Zoran: 'de?
Boris: Bre, eno ih tamo, slikaju se pored šahte!
Zoran: Šta, ona dva rahitisa?!
Jos jedna novotarija nastala suprotno logici i dobrim običajima domaćinluka. Kao osnovno pitanje nameće se sledeće : Ako su ljudi počeli da snimaju svadbe da sačuvaju od zaborava pokoji lijep trenutak prije sudbonosnog „da“, za koji kurac su počeli da snimaju sahrane? Donekle se i može objasniti situacijom da je neki od potomaka zaposlenjem u inostranstvu i nesluhom za osjećanja kapitalističkog Zapada bio spriječen da oda posljednju poštu pokojniku, pa je to želio da učini na ovaj način. Mimo toga, teško da se može naći objašnjenje zašto neko želi da iznova i iznova gleda dragu osobu kako leži u sanduku po dana, a onda kako se na istu baca ilovača, i utabava se dobro.
Sve je eskaliralo sahranom Jove Grahovca ponosnog oca još ponosnije budale Ilije Grahovca među narodom poznatim kao Zmaj od Šipova, videom koji je svojevremeno potukao sve rekorde gledanosti , pa čak i Severinin pornić (a eto, gdje je danas on a gdje ona, što dovoljno govori o značaju reklame), i podstakao na ovakav čin još više budala.
Pri dolasku sa bauštela u poštanskom sandučetu me sačekala koverta, majčin rukopis, znam, jer sam je ja učio slovima. Ušao sam u svoju iskušeničku ćeliju, otvorio...
„Dragi sine, kako si, jesi li gladan? Čuvaš li zdravlje, nemoj se plao naprezati, Švabo nema duše, satraće te. Nemoj ni zbog nas, dovoljno nam je i ovo što nam šilješ. Mi smo dobro , samo se nesreća natmuri nad našim ognjištem. Ćaća ti je umro. Našlo ga mrtvog sa one njegove dvije vrdalame u kući, niko ne zna šta je bilo. Bio i vještac vršio obukciju. Bili, bolan, pjani, tu nam ne treba obukcija ili kako joj se već viče. Dao ovaj vještac i nekve nalaze, veli da su našli tri osobe (tvog ćaću, Milorada, i Stevana) mrtve u zadimljnoj sobi, jednog kako leži kraj vrata, jednog pod jorganom a jednog kraj frižidera. Pa jope veli da je bilo vako : Sjedili oni naveče na prelu. Zima i jeste, nema se šta raditi, dosadno. Karte im nisu bile zanimljive poslije 2 i po litra rakije, pa su se rijšili da se takmiče ko će više izdržati u dimu. A ti znaš svog ćaću i ovu dvojicu kad nešto pijani riješe... Elem, ustanu, izvuku ror i okrenu u sobu i nahajcaju vatru. Poslije nekog vremena kad vise nisu mogli izdurati, jedan se sakrio pod jorgan, tvoj ćaća turio glavu u zamrzivač pa otud uvlačio vazduh, a Milorada našlo kraj vrata pa sumnjaju da je prislonio onu svoju nosurdu na ključaonicu ne bi li se nasrk'o svježeg vazduha. Veli vještac: „Da naši sportisti imaju ovakvu želju za pobjedom donosili bi po sto zlatnih medalja sa Olimpijade!“
Eto, sa'rana je sutra pa ti vidi i ako moreš dođi.
Ustanem, popijem jednu ćaći za pokoj duše. Jedna suza mi pobježe iz oka... Saberem se, nazovem šefa, niti mi on da slobodan dan, niti ja mogu stići na sahranu, ipak se ovom najebem mile majčice pa se sjetim da u selu ima onaj Milentija što je vavijek nešto slikao, a vele otkad je nabavio kameru, švaleracija u selu skoro da i ne postoji, nazovem njega...
-Alo Milentija! Je l' me čuješ! Umr'o mi ćaća! Ej, 'aj Krsta ti, snimi mi sahranu, pa pošalji da pogledam, pare nisu problem dok dobijem kasetu, šaljem.
Nakon par dana stigla i kaseta, ja upalio...
-ALO MILENTIJA! KRVI ĆU TI SE NAPITI KAD DOĐEM KUĆI, JEBEM LI TI SUNCE, IMA DA TE KOLJEM KRMEĆAKOM , I TO SA GORNJE STRANE!
-ŠTA, NIJE TI JASNO?! E BIĆE TI JASNO! PA JEBO TI SESTRU SVOJU DO POLA KASETE ĆAĆU NOSE U SANDUKU, OD POLA KASETE ĆAĆA NOSI SANDUK! MA NA ČENGELAMA ĆEŠ VISITI KAD DOĐEM DA VIDIŠ KAKO SAM IZUČIO ZANAT!
Veli da mu je nestalo trake dok je snimao, pa morao nastaviti sa druge sahrane, pa se malo zajebo u montaži i da će naći neku đe nema ćaće pa namontirati. Gratis!
-ETO ME TAMO KOLIKO NOĆAS! POKOJNIK JE SVETINJA, I SAM ĆEŠ SE UVJERITI!
Četvrto na skali stanja u kojim se nalazi alkoholisano lice. Inače ovako skala izgleda:
1. Dobar (konzumirano neko piće, jedno ili dva max. ne osjećaju se nikakve promene, vitalne funkcije uredu)
2. Onako (druga faza blago utiče na ravnotežu, osoba je još pri totalnoj kontroli, vlada situacijom)
3. Supjan (već počinje priča sa neznanom osobom s lijeve ili desne strane šanka, ravnoteža lagano se teže da iskontrolisati pa se koristi šank da se uboči)
4. Pripit (ovde se već javlja rasipništvo, časti se svak ko je imalo poznat u težim slučajevima i cijela kafana, više se ne stoji sad se sjedi)
5. Mortus pijan (leži ili spava sjedeći)
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.