
Ne možeš da se porediš sa mnom. Izjava muškarca koji bi da dokaže svoju veličinu, da ga ništa ne može dotaći. On je glavni baja, njemu se može, ne preza ni od čega, promaja neće da ga ubije, ona ga mazi, prija mu. Izlazi napolje kad grmi, njemu mogu da budu gola leđa u svako doba godine, zajeb'o je i samog Švarcenegera. Da padaju sekire kurčio bi se sa "drugo sam ja" rečenicom jer on je od čelika i izašao bi napolje bez straha od povrede. A kada ga zadesi prehlada, manji je od makovog zrna.
Muž: Uvuci majcu, gola su ti leđa.
Žena: Nemoj meni da pričaš, tebi su non stop gola čak i na minus.
Muž: E, drugo sam ja.
------------------------------------------------------------------------------------
Napolju seva i grmi, kiša pada.
Žena: Gde si pošao tako u majci?
Muž: Malo napolje.
Žena: Jesi li ti lud?! Ja nikad ne bih izašla na to nevreme.
Muž: E, dušo, ti i ne smeš a drugo sam ja.
.....
Muž: (bolestan, temperatura, ne ustaje, mazi se)
Žena: Eto ti tvoje "Drugo sam ja". Sad lezi i popij ovo što sam ti donela.
Ti nikada nisi naučio da ceniš ni jednu od njih. Ne znaš kako je kad se nadaš, moliš Boga za dvojku, kakva je dubina pogleda kojim te majka ispraća na popravni i koliko je obraduješ kad i sam dobiješ neku zalutalu peticu, iako zna da si garant prepisivao.
Na tvoje petice su svi odavno oguglali, a i ako dobiješ slabu ocenu, niko se neće zabrinuti - svi znaju da ćeš to na kraju popraviti. Nikada nećeš shvatiti zašto je dvojka iz hemije ili matematike veća od petice iz fizičkog.
Nikada nećeš osetiti to olakšanje. Upisaćeš fakultet, i nećeš imati ni jednu šesticu ili sedmicu.
- Vladimire dao sam mikroekonomiju.
- Znači pijemo!
- Panto dobio sam šest.
- Javio mi Vlada, evo stižem, uzeo sam pivo.
- Branko dao sam ono govno..
- Ne seri! Bolestan sam ne mogu da pijem, znam da ćete da slavite.
- Branko..Mikroekonomiju..
- Dobro, dobro dolazim..Znao sam..Da staviš status na fejsbuk, lajkovali bi i oni što te ne poznaju. E evo pozdravlja te Bojan iz Irske, skajpujemo. Rekao sam mu za mikro, jebote saznali ljudi u pola sveta da si dobio šesticu.
- Sedmicu!
- Sedmicu! Boki, dobio štreber sedmicu! Da ponesem onaj gorki što je ostao od rodjendana?
Kažemo za potpunog antitalenta za fudbal. Copinu koja svom silom opizdi loptu, koja je više protivavionska nego što preti golmanu.
Fali nam jedan, da pozovemo Skrija lobanju?
Ma 'de njega, njegov šut je opasniji za avione nego za golmana.
Ko je na redu da šutira penal?
Srki
Ne branim ja, ovaj skida ili avion ili mene!
Au Srki, ova ti je bila protivavionska, nema šta...
Pokušaj preljubnice da bar malo sačuva čast.
E, kad napunis 35 godina u guzicu i dobijes sut kartu od devojke sa kojom si bio zajedno 10 godina a sa njom si imao sve i bili ste dovoljni jedni drugom tako da si izgubio kontakt ili si u svadji sa svim prijateljima, uzom a i sirom rodbinom, ondah pocnes sam da setas ulicama, sam pijes kafu i samo jedno pitanje ti se vrti u glavi "gde sam pogresio" naidjes na nekog poznanika koji te upita "gde ti jelena, sto si sam" a ti se blago nasmejes i kurcevito odgovoris "bolje sam s mirom nego s nekim cirom" iako duboko u sebi znas da je ovo samo tvoja davljenicka slamka pred psihicko potonuce i da je pitanje trenutka kad ces da skoknes do apoteke i zamenis recepte za bensedine.
eufemizam za "uralao sam dok su me izbacivali iz kafane."
Ne baš toliko suptilan način da nekome kažete da je konj.
Pola pije pola Šarcu daje.
E sto bih voleo da sam normalan, pa da ne moram da razmisljam o tome uopste... Ustanem u sedam, krenem na pos'o, bleja na poslu, krenem kuci u pet, dodjem - navucem papuce, serija na pinku, pa grand show, pa sve za ljubav, pa menjam zenu i bole me brige... Mozak mi zauzet po ceo dan tim lepim carima savremenog zivota... Ali ne mooogu, jbg nije za mene taj umetnicki zivot... Ja sam seljak covek, volim prirodu
Iz bogatog asortimana dživdžanizama primenjenih laži...
Ja sam tako jedna rišćanska duša koja ne pamti nikave uvrijede na svoj račun, ja sebe i ne poštujem, ja i ne postojim kao takav pa da me se može uvrijediti, moja je duša prozračna i pamti samo lijepe detalje i kako sam išo po badjnjak sa djedom, nema zle primisli u srcu mome, ne pamtim ja tu tvoju zlobu meni nanetu, ako i pamtim, opraštam ti, mene je Dostojevski pravio po obličju svojemu čista je ta duša neiskvarena, ližu je zli jezici ko lizalicu a ona neoskvrnuta ostaje: njiovi jezici se izližu, lizalica, odnosno duša, jok.
- E da, da ti vratim onih iljadu dinara...
- Kojih iljadu - dobro si se setio stipso a ovamo kupuješ limenke, nećeš da piješ dva litra, izigravaš nešto, sad ti imaš prefinjen ukus jebalo tutku - ma to sam ja i zaboravio...
- A ovo je onaj što ste ga ubacivali u kontejner na odmoru velikom?
- Pa jeste, mislim nije, mislim sam se ubacivao, misim kao deca smo se igrali, jebote aj ćuti koji si ti majmun ne verujem.
- Ma nema veze pusti dečka, ja sam to i zaboravio. ...
- Kako se bre ne sećaš, Kopaonik 2006, Filozofijada, ti i ja u sobi sami, na radiju Ana Nikolić, Januar, nismo tad baš puno filozofirali... za razliku od danas...
- A da... sad se sećam, ja sam to i zaboravila...
- Kurac si moj ti zaboravila.
Do jaja sam riba, ali hoću to da čujem od tebe.
Riba (gleda se u ogledalo): Joj bože, na šta ličim, baš sam ružna!
Lik: Ma daj bre, šta ti je, dobro izgledaš.
Riba: Eto, to je toliko očigledno, da ti je teško i da me valjano slažeš.
Lik: Nije, ozbiljno ti kažem, super izgledaš.
Riba: Stvarno?
Lik: Naravno!
Riba: Sigurno?
Lik: Ma sto posto bre!
Riba: A šta ti se to toliko sviđa?
Lik: Pa... Imaš lepe oči, lepu kosu, lep....
Riba: Šmrc, šmrc, eto znala sam! Imam male sise i pljosnato dupe!
Lik: Nijeee mico, imaš baš fine grudi i savršeno...
(sat-dva kasnije)
Riba: A vidi kako imam asimetričan vrat, odvratna sam!
Lik (ispijen kao dvolitra u studenjaku petkom uveče): Imaš vrat ko u labuda, muzo moja (da ideš više u pičku materinu).
To je taj tip ljudi-hvalisalaca u fazonu 'jedem govna za sve pare i za džabe'. Iritantne grdobe po pravilu starije 2-3 godine od tebe koje na svaku tvoju pričicu oni imaju pustolovinu nezabeleživih razmera. Jer ipak, oni su bili u tvojim godinama, ti u njihovim nisi - ćuti mali.
U borbi protiv ovih retardiranih i nelogičnih ''probao sam sve'' priča, treba reagovati šamarom realnosti i logike, pitanjem ''i kurac?''.
-'De ste klinci, kak'e su to torbe?
-(ajoj, evo ga Buca smarač) Ma vraćamo se sa Gitarijade, nego žur...
-Ee, Gitarijada... Sećam se kad sam ja bio u vašim godinama, to su bili koncerti, pičke kol'ko 'oćeš, droga na sve strane, bežanje od murije. Ništa vi ne znate danas. Ma mi smo se satirali od alkohola i jebačina bre! A sad me smorilo to, ali brate, probao sam sve!
-I kurac, znači?
-HA??
-E, Buki, aj pali, pričaš tu priču stoti put. Aj zdra'o!
Vratio sam ti dođem ti.
Nisam imao tada da ti dam određenu sumu, ali sad sam skrpio, pa ti vracam.
Ironičan izraz kojim se budali skreće pažnja na to da njegov postupak nije u skladu sa osnovnim načelima zdravog razuma.
- E, konačno sam prešao onu igricu s kojom sam se mučio. Proveo sam juče ceo dan za kompom, al' vredelo je.
- Zar nije trebalo juče da učiš ceo dan?
- Paaaa, ono, trebalo je, al' jebi ga...
- Čestitam drugar, napravio si mali korak za čoveka, a veliki za čovečuljka.
Ljudska priroda objašnjena u par reči; potreba da se uvek vraćamo starim odlukama — kako našim tako i tuđim — i razmišljamo šta bi bilo da smo odabrali ono drugo, nakon što se prvo loše pokazalo u praksi.
Šta da su mami onog dana kada su me pravili bilo neplodni dani ili da ga je tata izvadio na vreme, bi li sada ovo pisao ja ili neki drugi Težak slučaj pakla? A šta da sam ono leto ostao kući da učim umesto što sam otišao na bazen, šta da sam položio taj jebeni popravni, sad bih bio na faksu a ne opet četvrta godina srednje? A šta da je deda batalio cigare na vreme, je i` bih morao u sredu da idem na četrdeset dana?
— Je i` se sećaš kad sam mogao Micu da opalim?
— Micu doparu?
— Da, i tad je bila hiv pozitiv!
— Haha, zamis` to!
— I šta da sam tog dana jebao, sad bih se jebavao po apotekama i ustanovama. Ne daj Bože nikome!
Pesma Tajči & Hari Mata Hari, prerađena da odgovara današnjim generacijama.
- 17 mi je godina i sve sam probala, 17 mi je godina i sad sam se smorila.
Uživajte glupa deco u detinjstvu malo, jeblo vas preuranjeno odrastanje.
Za vaše roditelje svako iole lepo žensko, koje prestupi kućni prag.
Keva: Je l' sine je l' nam ovo snajka? Ova što ode?
Sin: Ne kevo, to mi je drugarica.
Ćale: Ona mi nešto raščupana izađe iz tvoje sobe sinko...(kez)
Keva: Hihi....
Sin: Jeste ćale snajka! Trudna je i dreši kesu u nedelju svadba.
Ćale: Polako. Ako je neka sirotinja beži. Od gole ljubavi se ne živi!
Internet verzija čuvene "pretvorio sam se u uho".
S obzirom da se na netu velika većina komunikacije obavlja preko tastature, "pretvorio sam se u oko" je mnogo prikladniji izraz, da nekome stavite do znanja, da sa nestrpljenjem očekujete, misterioznu vest koju vam je najavio.
FB CHAT
-Brate znaš onu dronfulju Jecu?
-Znam.
-E pa jel znaš njenu švecu Kaju?
-Znam, što?
-E pa ako znaš Kaju, onda znaš verovatno i njenu drugaricu Bucku?
-Znam Bucku, dobra je.
-E pa jel znaš ko je kresnuo Bucku?
-Nemam pojma, pričaj! Pretvorio sam se u oko.
Iliti po srpski, otišao sam u krasni ku*ac! Pun mi je ku*ac svega, sve mi je preselo, skrenuo sam na put za ludilo... Obično se izgovara kada ne vidiš rešenje, svi te izdaju, razočaraš se u sve. Stalno govoriš da će biti bolje, ali zapravo kako vreme teče, sve je gore i gore...
Autor definicije - živ primer.
I bi svetlost....
Putovanja na Jupiter traju već duže vreme. Mars je davno kolonizovan, a Venera je pička zato što je tamo prevruće. Radim u kompaniji za proizvodnju kiseonika i konstrukciju kupola u kojima žive ljudi. Ovih dana pravimo najnoviju kupolu za Jupiter. Mašine za proizvodnju kiseonika su ogromne. I ja sam u timu koji mora ići da postavlja kupolu na Jupiter. Dosada sam samo jednom bio na Marsu kada sam izvučen na tomboli navijača na koridi robotskih bikova u Šnjegotini. Nije bilo nešto pošto smo bili samo tri dana, a od toga je u putu bilo dva i po. Dopala nam je neka bezveze kupola koja nije imala ni hologramski televizor, a i tuš je bio samo prastari vodeni umesto solarnog.
U mojoj firmi radi jedna Slađana. Ona je inžinjer astrofizike. Baš je lepa i upravo je izašla iz duge veze. Radimo zajedno već tri godine. Poznavao sam joj bivšeg momka. Bio je kapetan teretnog zvezdanog broda. Baš je bio kreten. Prevario ju je sa nekom marsovkom. Pomalo sam zaljubljen u nju. I ona ide na putovanje na Jupiter. Nadam se da ću dobiti priliku za par minuta s njom pošto mi se sve više sviđa. Moji roditelji se protive tome da idem na Jupiter pošto mračna strana još nikad nije istražena. Govorka se da tamo žive stanovnici Jupitera koji nisu baš prijateljski nastrojeni. Baš se pitam šta bi bilo sa nama da neko nas naseljava. Krećemo u četvrtak.
Danas je fudbalska utakmica između Zvezde i Partizana. Zapravo svake sedmice je utakmica između Zvezde i partizana pošto je ostatak lige ispao u drugu ligu. Predsednik saveza je Tomislav Karadžić. Niko zapravo ne zna koliko je on star. Kažu da je nastanjen u Pazovi gde ima sportski centar za obuku marsovskih talenata u fudbalu. Kupio sam sezonske karte za utakmice Zvezde. Ne stignem da odem svake subote na utakmicu ali sam kupio karte zato što deo prihoda ide za to da se pusti neki mangup iz zatvora koji robija po šesti put zato što je policajcu gurn'o baklju u facu. Doduše ove subote neću da idem uopšte pošto je velika subota - dan kada je Mars kolonizovan.
Nisam mogao da čekam Jupiter! Nazvao sam je i pristala je da izađe sa mnom. Pozvao sam je da idemo na izlazak u restoran - zvezdarnicu u Čović Polje. Tamo nas služe roboti, a kažu da je vlasnik neki lik iz Portugala. Lepo sam se obukao, a i ona je bila perfektna. Duga crna kosa na momente joj je prekrivala malo dublji ali ipak pristojan dekolte. Ispod crnih obrva sijale su nebesko plave oči. Nisam mogao da prestanem da gledam u nju. Malo širih kukova, dugih ravnih nogu, malo užeg struka, ne pretarano, predstavljala je Olimp mojih želja na koji sam tako žudno hteo da zakoračim. Nastojao sam da budem fin. Po povratku sa večere rekla mi je da je i ona mene odavno primetila. Svratili smo u motel. Posle dve čaše crnog vina spoznao sam da ima crne haltere. Bio sam već spreman, ukrućen. I ona je bila 'oćna. Ljubili smo se tako starsno da je zvuk upalio svetla u sobi. Nasmejali smo se, isključili svetlo i legli. Spremao sam se da uđem u nju...
"Definicija je napisana za takmičenje "Pačija škola."
I bi svetlost....
- Doktore, doktore, doktoreeeee!!!
- Evo, evo!
- Progledao je doktore Hadžizdravkoviću!
- Šta? Šta?
- Miruj sine! Miruj.
- Gde sam ja? Šta se desilo? Recite mi?!!!!
- Samo mirno mladiću! Ja sam lekar! Pretpostavljam da je u redu da ti otac kaže šta je bilo.
- Racite mi molim Vas? Koji je dan?
- Danas je subota!
- A otkud ja u bolnici?
- Pao si sa motora kad ste slavili zadnji dan škole. Bio si pijan. Sva sreća, bio si sam.
- Koliko dugo sam u bolnici?
- Danas je trideseti avgust.
- Uuuuu...Jesam šta polomio?
- Ništa! Ali si u komi dva meseca!
- E jebiga!
Veoma cesta situacija u latinoamerickim serijam gde neki od likova sedi sam u sobi i u narednih 15 min prica sam sa sobom stvari koje normalan covek verovatno ne bi ni pomislio.
Kod nas kad bi ga neko cuo poslao bi ga u ludnicu bez razmisljanja.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.