Citat iz reklame za Meridian kladionicu.U žargonu odgovor na pitanje / izjavu koja nas ne tangira ni u kakvom pogledu, i znak da ne obraćamo pažnju na ono što sagovornik ima da nam kaže.
Građevinac A: Iz keca u dvojku to je kvota!
Građevinac B: Ma ja igram samo singl. (!?)
-Hahahha brate jesi video kako su izbacili Tadića zbog Đokovića hahahah kakav je car taj Đoković
-Ma ja igram samo singl....
-Kakva si svinja, ovo više ne vodi nikud, muka mi je da perem tvoju povraćku iz lavaboa više stoko pijana, vraćam se kod mojih, ceo dan samo ležiš, piješ i psuješ Tijanića i Žiku Šarenicu, kad smo zadnji put izašli negde...vidi ga, jel slušaš ti mene uopšte !?
-...znate već.
Vrlo bitna informacija u potrazi za poslom na bauštelu u Balkanskim brdima.
Dobar dan, zovem da pitam da li će biti jedno mesto za zidanje nek zgrade ili uređivanje neke fasade?
-Imamo mnogo prijavljenih radnika, naravno možemo da napravimo propust ukoliko nam date neki argument zašto baš vas da izaberemo.
Pa završio sam 3 fakulteta, i evo privodim kraju četvrti.
-Gospodine to vam u ovom poslu ništa ne znači.
Skidam skele sa četvrtog pa zovem da pitam treba li vama šta da se uredi jer imam iskustva na bauštelu.
-Gospodine mi ovde imamo mnogo kvalifikovanih i iskusnih majstora, dajte nam taj argument pa da sklapamo posao.
Znam Engleski.
-Pa tako brate mili, zvaćemo vas ako nam dođu cigleni blokovi iz kine, ako ne bude na nekom od jezika sa ovih prostora, zovemo vas da nam prevodite sa engleskog. Doviđenja!
pip, pip, pip, piiiip...
Šmekerski odgovor policajcima kad te gnjave za pjevanje u po noći dok se pijan vraćaš kući.
-Kakvo je to pjevanje u po noći jes ti normalan?
-Ubijte me gospodo ja bolje ne umijem.
-Šta još se praviš pametan? PU! Remećenje javnog reda i mira, 80 maraka!
-Na ti, crko dabogda, ja sam jedini pjevač koji plaća za pjevanje izgleda.
-Momak mnogo se ti praviš pametan, sad mogu i za tog kera što te prati da upišem kaznu, napisaću da nema ono što mu se stavlja na glavu, kako se viče kaciga, korpica.
- Ja vidim samo jednog kera i to ispred sebe, i ne stavlja se kaciga, bogajebo nije motorista.
-ULAZI U MARICU, SAD ĆEŠ DA PADNEŠ NIZ STEPENICE U STANICI JAVNE BEZBJEDNOSTI.
Svi smo culi ovaj uzvik kada smo bili mali.Kad god bi napravili neko sranje, tu bi bio neki deda da vice za nama dok mi bezimo niz ulicu.
Najcesce bi koristili gorepomenuti izraz, valjda da bi nas zaplasili i da bi mi znali da necemo proci nekaznjeno za ovaj zlocin protiv drustva i ljudskog roda uopste.
Peki i njegovi verni ortaci idu ulicom oko 7 popodne.Nisu ceo dan nikakvo sranje napravili, a uskoro je vreme da se legne, sad ce "Dnevnik", sutra se ionako ide u predskolsko.Iz tih depresivnih razmisljanja prenu ih lepa, visoka tresnja jednog dede iz ulice.Penju se i pocinju da jedu, sa kosticama, posto je to odlika pravog mafijasa u predskolskom.Deda u tom trenutku istrcava, a oni su vec skocili dole i uhvatili sturu.On pokusava da potrci za njima, ali se seti da vise nema 20 godina kad skoro padne posle prvog koraka.U tom trenutku, ispusta ocajnicki uzvik: "Znam vas ja ciji ste,sutra ste najebali!!!"
Najbolje opravdanje za sve odluke koje donosimo za one koji ne mogu da se sami staraju o sebi.
- 'Ajde Milane, idemo kod frizera da ti ošiša već jednom tu kosu.
- Ali mama ja neeeeećuuuuuuu!
- Milane, pun si vašaka, ja ne mogu sa tim da izađem na kraj!
- Ali mamaaaa, nemoj moju lepu kosuuuu!
- MILANE, POLAZI!
- MAMAAAAAAAAAAAA!
- Znam da trenutno ne razumeš, ali ja činim ono što je najbolje za tebe!
- To ću i ja tebi da kažem kad te budem stavljao u starački dom!
(5 sekundi tišine)
- Dobro sine, polako, idemo još jednom da probamo sa šamponom...
Реченица која се употребљава када немате појма о чему се ради, а нећете да испаднете глупи. Углавном следи након неког кратког питања.
- Ал' сам се олешио ове године на Октобарфесту.
- Где ?
- На Октобарфесту, знаш шта је то ?
- Ма знам, него те нисам добро чуо.
Rečenica koju najčešće izgovaramo gledajući vremensku prognozu, a koju i pored toga gotovo nikada ne propuštamo.
- Vreme oblačno, kišovito, sa povremenim naletima košave.
- Ma ništa ja njima ne verujem! Vid', nema ni oblačka napolju!
Fraza u kojoj su sadržana sva pitanja tipa : kako si, šta radiš, sta ima novo...
Smatra se da je nastala u Novom Sadu i okolini. Beogradjani na ovu frazu uglavnom odgovaraju : " Šta, šta ja? " , nakon koje uglavnom sledi neko objašnjenje i rasprava sa istim.
Ni ljudi južnije od Beograda prvi put ne reaguju drugačije...
Primer 1 :
Marko : Šta ti?
Nikola : Evo, ništa.. Ti?
Primer 2 :
Novosadjanin : Šta ti?
Beogradjanin : Šta šta ja?
Novosadjanin : Pa znaš ono, kao šta radiš, kako si, šta ima novo?
Beogradjanin : Aaaa... Pa...
neki likovi uvek 'znaju' drugu verziju vica, priče, pesme ( ma, svačega), po pravilu, 'zgodniju' od tvoje.
vrh: e, brate, ja znam drugačije, slušaj: ањаволимиловања
Novo "znam gdje živiš". Efekat je mnogo jači nego kod starijeg izraza jer stoka sa druge strane monitora misli da može da piše šta 'oće bez ikakve odgovornosti.
Komentari ispod sportske vijesti:
-ćetnici gubite 5-0 većeras, Mandžuka će vas poslati po novine. ZDS!
- alo ujko znam ti IP adresu, jebeno nisi svestan šta će ti se desiti
- ajde ćeto, reci mi gdije živim
- neću sad da stavljam da ne vide svi, hoću lično da ti dođem na vrata sa nožem u zubima, samo ću reći da si iz zagreba
-iz Zemuna sam pičko!!!
Izraz koji dolazi kao šlag na tortu prilikom osude nečije neverne žene. Zna se da ga vara, samo on ne zna robić a mi sebi dajemo za pravo da uz pivo i kikiriki sa ortacima u lokalnoj birtiji osudimo sramni čin uz zgražavanje i isključivanje opcije da se to i nama desi nekad.
- Šta bi sa Radetom? Jel ga ostavila Sanja ili ne, šuškalo se po čaršiji?
- Nije, al da je pametan on nju da ostavi...
- Što bre?
- Kako što? Pa gledao sam snimak kako blajva džordana nekom liku i priča sa Radetom na telefon u isto vreme kako je sa drugaricom legla ranije, umorne su od šopinga...
- Au... Jebeno! Lebac joj jebem i ženi, pa da je moja, ne znam šta bih joj radio. Samo duvatiš da zakolješ džukelu...
- Jes pa posle da robijaš ko za čoveka, ćuti i kaži samo ne daj Bože.
Najbolja rečenica za raskid sa klinkom koju si smuvao pre nekoliko dana.
- Znaš, ti si tako lepa i baš si mi prirasla srcu...Ali... Znaš i sama da smo dva različita sveta...
- Mmm? Pa reko si da me voliš...
(Premotavaš film od prošlog vikenda: ''Ma šta ti sve ova pijana budala nije rekla da bi te kresnula preksinoć...valjda beše preksinoć, jebem li ga...)
- Ma volim te ja ko što onaj Edvard Kulen voli onu ribu, ali...ma znaš i sama da je takva ljubav unapred osuđena na propast....Eno ga Joca, moram da palim! Će se vidimo!
Recenica koja vam prodje kroz glavu kada se suocite sa realnoscu, pocetak pravilnog gledanja na stvari...
Prestajete da budete tvrdoglavi i istrajni u svojoj gluposti, ali ipak osecate neki ponos sto ste smogli hrabrosti da priznate sebi svoju gresku!
Sedim ja tako na ispitu, podelili nam pitanja, ja nakenjao po dve recenice za svako...to je to.. Jedino sto sad mogu da uradim je da prepisem od nekog posto nemam puskice... analiziram situaciju.. najblizi je 2 metra od mene i bleji okolo kao ja...gledam dalje...
Blenem 5 minuta u ona slova, 5 minuta okolo..
Blenem jos 2 minuta u ona slova pa jos 2 minuta okolo...
"Ma sta ja jedem govna!? Koga ja lazem? Cemu se ja nadam?"
Prvi ustajem i predajem gotovo prazan papir...
Čujete je svakodnevno, ali retko se obazirete na nju, jer dok ne dodje na vas red, kažete samo "Setićeš se već nečega". Ali i vi nekad nešto napišete. Nešto vas muči, leži vam kraj srca i želite da podelite sa nekim.
Uzimate pero i mastilo, pa prenosite svoju dušu na papir. Opet to ali se pojavljuje. Nije lako samo sesti i pisati. Jedna rečenica nekako dodje, pa prodje jer ne svidja vam se kako zvuči. Opet počinjete od početka, nadajući se da ce svi vaši problemi nestati kako mastilo dodirne papir. Ne ide, gužvate taj list i bacate ga u ćošak, sa svim ostalim što ste nekada i pokušali da zapišete. Odustaješ, stavljaš duvan u lulu i polako pokušavaš da se koncentriseš.
Nakon nekog vremena, pocinješ da pišeš. Ovoga puta pišeš i pišeš i pišeš. Inspiracija je tu, reči same izlaze iz tebe uz sva osećanja koja nose. Na trenutak staješ. Pitaš se šta je to uopšte reč. Da li je to samo skup slova koja su, poredjana takvim redosledom da čine jednu celinu, koja sa više takvih čini jednu misao? Zašto je to sada, uopšte, važno? Nastavljaš da pišeš, ali ovog puta pitanja ne puštaju inspiraciju da prodje. Nastaje gužva i prestaješ sa pisanjem. Stavljaš list u fioku da trune i da čeka svoje vreme.
Prošle su godine, deca su otišla svako na svoju stranu, žena je, naravno, pošla da pomogne deci ako išta zatreba. Ostao si sam. Ulaziš u sobu, davno zaključanu, jer nešto te vuče. Prašina je svuda, pala je preko sećanja iz tog, davno prošlog vremena. Iz nekog razloga otvaraš fioku, i nalaziš požuteo papir. Vraća ti se sve, suza je kanula na papir. Brišeš sto i stolicu od prašine, praviš sebi taman toliko prostora da se namestiš lepo. Opet pišeš...
Probudio si se nakon nekog vremena i uvideo da si zaspao za stolom. Sveća koju si upalio je odavno dogorela, i ostao si u mraku. Nemaš snage da nastaviš, fali ti još koja reč, koja bi pokazala kako se osećaš. Ali nema ih, ostaju da lebde u vazduhu i čekaju da ih dohvatiš. Ne zeliš to. Ostavljaš sve za sobom. Zaključavaš ponovo vrata i bacaš ključ. Više ne želiš da iko zna kroz šta si sve prošao. Svoja osećanja, ostavljaš za sebe, duboko zakopana negde u dubini ambisa bez dna.
Faca mu je uvek ista: usta skupljena u O ko da je posis'o kilo limuna, nos iz doba Rima i obrve izvijene u bič stilu. On je taj koji te hvata za ruku i ćutke vraća na mesto jer je na semaforu još žuto, on baca prekoran pogled Hitlerovog dvojnika ako glasno pričaš telefonom u tramvaju ili ako si ne daj Bože seo a on je krenuo baš na to mesto. Interesantno što je takođe i krpelj na sisi svoje babe polako i sigurno već cirka četres pet godina i što bez nje ne bi znao gde mu je vilica i šta je bilo sa Slobom.
Najčešći odgovor na pitanja koja se tiču saradnje sa Nemcima
A: Tebreks, kako je prošao razgovor u "Simensu"? Hoće li da te prime?
B: Ma, jebem im ja mater nacističku...
Pokušaj opravdanja kada vas neko uhvati da gledate nekoj devojci u sise.
-Aaaa gledaš sise! Joooj a meni pričaš nešto...
-Ma gledam bre šta joj piše na majici.
-Ali njena majica je prazna!
-Kako bre ne vidiš ona dva velika slova O onde?
Rečenica koja vas može spasiti u kritičnim momentima dijaloga u kome ste samo fizički prisutni.
Osoba A: ................................................... blablabla ............................................
Priča li, priča, ali iz nekog razloga vi ne uspevate ništa od toga da ispratite.
Onda samo primetite u jednom trenutku kako ćuti i posmatra vas i shvatite da je sada vaš red da se potvrdite kao (aktivni) slušalac.
Ako kažete: ''Izvini, šta si poslednje rekao/la?'', može se desiti da povredite i uvredite dotičnu osobu, da se posvađate sa sagovornikom (a nema razloga za to, zaboga, vama je samo malo dosadno), pa da biste prikrili svoje (opravdano) odsustvo, pribegnite malom lukavstvu (umeću komunikacije) sledećom logikom...
Dakle, dva su moguća razloga (nazovimo) dramske pauze:
1. da vam je postavila neko pitanje;
2. da je samo zastala da na tren date neki komentar.
Osoba B (vi): Stvarno ne znam šta da ti kažem...!
(uz uzdah, zamišljeno, kako priliči velikim ali ne i brzopletim misliocima)
Odgovor koji će zadovoljiti obe mogućnosti.
I osoba A može da nastavi da niže svoju priču.
A vi... već u svom stilu... kako vam se hoće... :)
I vuci siti, i ovce na broju.
Još jedno u nizu opravdanja za alkoholisanje pred nekim nepoznatim ljudima.
Ja u principu ne pijem, takav sam čovek. Ali kad popijem jedan vinjak, pretvorim se u potpuno drugu osobu, a ta osoba pije ko smuk.
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.