
Faca mu je uvek ista: usta skupljena u O ko da je posis'o kilo limuna, nos iz doba Rima i obrve izvijene u bič stilu. On je taj koji te hvata za ruku i ćutke vraća na mesto jer je na semaforu još žuto, on baca prekoran pogled Hitlerovog dvojnika ako glasno pričaš telefonom u tramvaju ili ako si ne daj Bože seo a on je krenuo baš na to mesto. Interesantno što je takođe i krpelj na sisi svoje babe polako i sigurno već cirka četres pet godina i što bez nje ne bi znao gde mu je vilica i šta je bilo sa Slobom.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
"In my time..."