
Rečenica koja sledi nakon podužeg kukanja o tome kako nas je neko finansijski izradio. Ona treba da pokaže kako si ti ipak jedan domaćin kome te pare, ta sića, ne znače ništa. A znače, još kako. Znače zato što si ipak u duši cicijetina na kub. Jeste da te boli duša što te neko zavrnuo, ali još te više boli džep što si ostao bez tih para, ma kolike one bile. Pokušavaš da uveriš sagovornika da se ne nerviraš zbog tih sitnih gubitaka i da širokogrudo opraštaš onome ko te preveslao, ali u sebi se grizeš, nerviraš i računaš šta si eventualno za te pare mogao da kupiš, pa makar to bila i jebena žvaka. Naravno, što je suma veća, to rečenica zvuči uverljivije. Nisu bre bitne pare, bitan je princip!
Srbija:
- Onom Švabi sam pre 4 meseca i 18 dana pozajmio 50 evra, a on još ne vraća, majke mu ga steram! Mislim, nemoj pogrešno da me shvatiš, zabole me, neću ja propasti zbog tih 50 evra, ali ne trpim bre da me neko jebe u zdrav mozak!
SAD:
- Juče mi vodoinstalater konačno završio sve ono oko kupatila, daje mi račun, kad ono 1200 dolara, a rekao je 1000! Namerno je tamo nešto čačkao i muljao da bi nabudžio račun, sisa emigrantska! Neću ja da propadnem za tih 200 dolara, razumeš, ali mrzim to kaišarenje!
Bangladeš:
- Aaaa, mamu joj jebem raspalu!!!
- Šta je bilo, dragi?
- Kupio sam kilo pirinča na pijaci, cena je 15 taka, dao sam joj 50, ona mi vratila 25! E ima sad da se vratim tamo i da joj nabijem ovaj pirinač u dupe!
- Nemoj, smiri se, to nam je jedino što imamo za jelo!
- U pravu si, moram da iskuliram. Mislim, neću ja propasti zbog tih des... Mada kad bolje razmislim... Zovi decu, idemo svi u šumu!
- Šta ćemo u šumi, pobogu???
- Da skupljamo jestive plodove! Uz malo sreće, poješće nas tigrovi. Polazi!
Израз нечије тоталне равнодушности, један опуштени бол у курцу за нешто. Мош мислити.
-Синко, поцепале ти се панталоне и гаће, види ти се чмарина.
-И, баба, шта ћемо сад?
Odjeb sagovorniku koji opširno opisuje neku osobu koje se uopšte ne sećamo ili je nikad nismo ni videli.
-...I tako ulazim ja u kafanicu kad tamo Đora!
- Đora?!
-Znaš Đoru živeo je u gornjomalskoj ulici, baba mu je bila ona Zorka, što je jurila Peru da mu nabije metlu u dupe jer je joj je krao trešnje..
-Peru?!
-Kako si zaboravio Peru i Đoru, češljali kosu na stranu, Pera ima mladež veliki na faci i...
-Znam brate, Pera to je onaj...Znam.Ima nos. Kako ne znam Peru.
-Znao sam da ćeš da se setiš.
Da, to jeste recenica koju cete cuti od pacera, umisljenih frajera i svega ostalog sto je vec pomenuto. Ipak, postoji jos jedan, mnogo gori primer, a to su nadobudni rodjaci. Oni sto pozovu i kada se javis na telefon on/na te pita:"Znas li ti mozda ko sam ja?". Ako nesto moze da iznervira, to je onda ta situacija, u kojoj, prirodno ne znas da te zove ujka-Milojko iz Australije, otputovao pre 10 godina i culi ste se 3 puta od tada... Ili strina Dobrinka iz Srednjeg Sisojevca, koja misli da mozes da joj prepoznas glas kada te pozove da prijavi da se njen sin zeni, a pre toga ste se culi... nikad?
Telefon: *zvoni*
Ja: Halo!
Osoba N: Halo, da li je to (moj cale)?
Ja: Nije, otputovao je za Kinu pre dva meseca, a ko je to?
Osoba N: A ti li si Lazare, pile tetkino, kako si samo porastao, koliko ti sada imas godina? 14?
Ja: *smoreno* ne,16 i po...
Tetka N: A znas li, duso moja, sa kim ti pricas?
Ja: Pa naaaaaravno da znam, tetka... u sebi: "pa picka ti materina, naravno da ne znam ko si, predstavi se k'o covek, bre, ne mogu sada sa tobom da igram asocijacije, pisa mi se, ne mogu da stojim vise!"
Tetka i-dalje-N: Dobro, da li ti je tu mama?
Ja: (uz olaksanje) Jeste, tu je,sad cu ti je dam!
45 minuta kasnije
Ja: Mama, ko je to zvao?
Keva: Ma 'de znam, neka tatina rodbina, neki Pera se zeni, pitacemo ga kada nazove...
U prevodu tu gde ti počinjes ja sam davno završio ili tu gde ti prolaziš, ja sam odavno prošao
A zašto mama?
Zato što tu gde ti fircaš, ja sam davno štepovala! To je za tvoje dobro !
Umotvorina karakterisična za likove sa IQ-om retardirane amebe. Obično ide u paketu sa šabanijom i ja-sam-mnogo-zajebani-huligan tripom.
-p3r1c4: Pa dobro kako ti je u školi?
-hool95: Ma neidem ja bre brte u školu bre oni nastavnici brte! A tek razredni, jebo mu ja pas mater bre brte! Glup bre mnogo bre!
(deo stvarno odigranog razgovora, video moj ortak na krstarici)
Sarkastično odgovaranje pojedinca od neke radnje.
-Ma pusti ti njih, šta oni znaju, ja bi čak skočio bandži bez onog konopca. Šta ionako ti je reka dole, opušteno.
Blokada svakog tvog pokušaja sprovođenja demokratije u kući. Izražava veliku količinu roditeljske nezainteresovanosti da sasluša tvoje argumente, jer oni (zaboga) imaju godine iskustva, a tek da vidiš kako je bilo u njihovo vreme...
-Sredi taj svinjac što ga nazivaš sobom, lenčugo jedna. Samo sediš za tim kompjuterom i ne radiš ništa!
-Ali koja je poenta da je sredim kad ću napraviti haos za pola sata?
-Čuješ li ti mene šta ti kažem? Dok te ja 'lebom hranim ima da bude kako ja kažem! Ima da bude cakum-pakum i da pitaš je l' možeš još nešto da središ. Jasno?
--------------------------------------------------------------------------------------
-Ustaj bre, vidi koliko je sati, noću mi gluvariš, diži se i u prodavnicu!
-Kevo, jesi normalna, pola 9 je?
-Dok te ja 'lebom hranim ima da bude kako ja kažem! Ako ti se ne sviđa idi pa nađi druge roditelje.
-Pa da ih bar nude u oglasima...
-Molim?
-Pitam šta treba da kupim.
Hladno izgovorena rečenica "pa šta" uz bled izraz lica. Zgodan način da drugoj strani u diskusiji oborimo sve argumente. Koristi se u svrhu spuštanja sagovornika na zemlju, ili provociranja istog.
Ali najlepše pristaje us prethodno postavljeno pitanje.
-Šta misliš ko će da osvoji ligu šampiona ove godine?
-Mislim da će ove sezone Murinjo sa Real Madridom da osvoji ligu šampiona.
....
..
....
-Pa šta?
-Ništa, pitao si me.
-Pa šta?
-Odgovaram na pitanje..
-Pa šta?
-Ma goni se!
-Što si nervozan?
..
-Ti me provociraš.
.......
....
.......
-Pa šta?
-!)#@!2@*&^%$%#@!**(!@$&*(!@&!(
recenica moje(a vjerujem i svacije) mame kada se dere na mene ili moju sestru
mama:Nisi ti mene rodila ja sam tebe!Ja cu te i ubiti ako treba!
ja:nakon 1000000 puta sta sam cula tu recenicu, zvuci vrlo uvjerljivo :)
Prvo pitanje koje će vam postaviti roditelji ili rodbina kad se vratite sa nekog putovanja. Ne kako vam je bilo. šta ste videli, da li je bio udoban prevoz ili jeste li umorni. To su nebitne sitnice. Bitno je utvrditi da li ste jeli neku životinju koju kod nas možete naći samo u pet-šopu, koliko je strana kuhinja lošija od naše i da li ste gladni - od najvećeg značaja kod babe koja je već spremila 6 jela da vas iznenadi.
Ovo pitanje je valjda psihička posledica gladovanja srpskog naroda kroz istoriju i iza njega stoji iskrena briga da u belom svetu nigde ništa nema da se jede, a i šta ima da ništa ne valja.
-Sinko, dođi da te izljubim. Kako si?
-Evo baba, juče sam stigao iz Australije. Znaš kako je tamo lepo, video sam...
-Ja, ja, nego šta si jeo? Tamo oni ništa kuvano nemaju, a i oni kenguri su im mršavi. Evo baba je tebi spremila! Hehe, nema 'tice do prasice!
-Ma daj baba, imaju internacionalnu kuhinju, restorane svih vrsta. Nego jebeš to, čuj ovo, nećeš poverovati šta sam video: idemo mi džipom po pustinji...
-Eto i sam kažeš da je pustinja. Kako si mi smršao! Aj der uzmi ove musake... Ništa ti tamo nisi jeo...
Fin način da sagovorniku stavite do znanja da ga niste baš najbolje razumeli, i da bi bilo više nego presudno za nastavak dalje konverzacije, da vam lepo objasni šta je "hteo" da ga kaže, odnosno na šta je mislio kada je to rekao.
Aj brate dođi, ono. Sve kao. Samo bani.Ono. Znaš. Ono kao.
-A pisac?
Šta pisac? Ono. Kao šta pisac?
-Šta je pisac hteo da kaže, to te pitam?
Komentar koji se nameće sam po sebi kada prisustvujemo nekoj totalno nejasnoj situaciji ili krajnje bizarnom razgovoru koji ne razumemo ali nam se ne dopada kako zvuči.
- Dođem ja jutros na posao a kancelarija mi zaključana. Odem do direktora da vidim šta je po sredi. Kucnem, nema odgovora. Kucnem opet, opet ništa. Na kraju se odlučim i uđem kad on unutra stoji na stolu i prska unaokolo po kancelariji onim protivpožarnim aparatom, a naravno ništa ne gori. Sekretarica pored stoji na stolici, jednom rukom se drži za zavesu a u drugoj drži neke registratore i mlati sa njima.
- Da nisu terali neke bube, pacove, šta god? Možda im je uleteo roj pčela?
- Pa ne znam! Bio je u ćošku i neki nepoznat lik, obučen u rakuna.
- Lik obučen u rakuna? Da nisu neki fetišisti? Ima ih koji se pale na to. Ili su sektaši pa im je to neki ritual.
- Nemam pojma šta su radili i bolje što ne znam.
- Koja ono beše serija u kojoj je ona starija žena sa crnom kosom glumila služavku Modestu?
- Koja bre starija žena?
- Ista ona što je igrala Karidad u "Lusesiti".
- Znam koja je glumica samo si pomešala, nije to bilo u "Lusesiti" nego u "Fioreli"!
- Moguće, moguće.
- Ja tu glumicu stalno mešam sa onom što je igrala Ćole u "Pakiti".
- Kako Ćole? Više liči na onu što je igrala Felipu!
- Da, da, na nju sam i mislila.
- Žene, nemam blage veze o čemu pričate i čini mi se da je bolje što ne znam!
Животна прича вечитог студента. Прича између чијег је почетка и краја смештено неколико реформи високог образовања, промена влада, председника и минимум два светска првенства у фудбалу.
Како је њихово чедо после мукотрпне четири године завршило напокон ту средњу школу, ћале и кева налазе се пред тешким избором: Да пронађу неки посао свом сину (или ако је женско, да је брже-боље удају) или да уложе стотинак хиљада и упишу на факултет. Буџет је омануо, јер комбинација спремање пријемног + топло јунско време душу дало за баскет + ортаци без икаквих идеја, амбиција и планова ипак била превелика отежавајућа околност како би се факс уписао на терет државе. Дакле, или да ћале и кева пљуну кинту, или кафић/мешалица/каријера тегљача гајби у локалном Максију. Клиња је чуо како је тај студентски живот много добар, те би ваљало пробати то, учиће он, часна реч.
Уз претњу родитеља да ће га се одрећи преко новина и дати код газда Рајка да клинцима из краја пумпа лопте и гуме на бициклима уколико њихову крваво зарађену кинту баци на коцку, алкохол и пичке, новопечени студент одлази у велики град. Притисак уради своје, и он по први пут у животу, стварно узима књигу у руке.
И паф! Десетак месеци касније, он индексом маше испред родбине и гледа да наплати свој мукотрпни рад. Година је чиста к'о суза. Мамин син! Ћалетов понос!
Следи лето које за циљ има да се надокнаде све журке пропуштене под "Е не могу морам да учим, знаш како се накупи, а нећу после да учим цео дан кад је испитни рок" изговором, што ће рећи, пар врелих месеци алкохолисања, блудничења и генерално, губљења времена.
И тако је почела друга година. Октобар је наш студент започео са пар процената алкохола у крви и запажањем да је далеко занимљивије да ти се у глави врти од алкохола него од непрекидног учења. Новембар, децембар, јануар, фебруар, март, па у глави опет фебруар (класично губљење у времену и тотална неорјентација када је датум у питању), па некако тако до јула. Биланс: Литри попијеног алкохола, хиљаде и хиљаде прокоцканог новца, именик пун сумњивих женских имена, од којих се и он пола не сећа, и некако, а да и он сам не зна како, 2 положена испита. Моле се кева и ћале за кинту, молба аксептед.
Годину дана касније иста ситуација, молба деклајнд.
- Раде бре, кажи ти мени, јел то римско право које учиш, јел то било важеће право кад си почео да студираш хехе?
- Не кењај бре. Па не студирам ја 100 година
- Ал' студираш пет, и још си друга.
- Шест... Знаш, ја сам дао прву у року!
- Дао си ти мој курац.
Pitanje koje nam uvek postave nakon što kažemo da idemo na trening, iako im pre toga kažemo 1000 puta šta treniramo...
Ana: Eeee ćaooo
Katarina: Ćaooo
Ana: Šta radiš?
Katarina: Ma, evo, sad ću na trening..
Ana: A šta treniraš..?
Ono, alternativni naziv za sve predmete, boljke, životinje. Izraz koji se koristi kada nam mozak u datom trenutku zablokira momentalno i ne možemo se setiti naziva nečeg. Uglavnom lupamo sasvim desete nazive kako bi se prisetili istog. A i na vrh jezika je uvek.
1: Brate aj s' nama tu po gradu?
2: Ma ne mogu bre izašlo mi ono bre..Ufff
1: Šta brate?
2: Ma ono bre, znaš? Na vrh mi jezika ne mogu da se setim.
1: A ono, ma znam, kako ne.
2: Daj ne jebavaj me! Jaoooo.. Ono bree sepsa, sepsa bre.
1: Sepsa!?
2: Ma ne ček kakva sepsa, ne daj Bože.
2: Gangrena bre majku mu jebem dok se setim.
1: Ti si dečko bolestan, jel slušaš sebe šta pričaš, kakva crna gangrena?!
2: (razgovara sa majkom) Mama bre šta mi ono na licu izašlo kako se beše zove!?
3: Osip sine, osip.
2: Setio sam se, osip brate!
Izraz koji se koristi da bi se sagovorniku saopštilo da je ostvarenje radnje nemoguće. Prilikom korištenja izraza, često dolazi do konfuzije.
Seoska kafana. Dva prijatelja sjede za stolom i ispijaju pivo.
-1: Je l', jesi l' p'jan?
-2: Ko letva.
-1: Znaš ti šta ću ja urad'ti kad dođ'm kuć'?
-2: Š'a?
-1: Skoč'ću na onu svoju ženu!
-2: Ma da, u ma'unama.
Pitanje koje postavlja devojka/sestra/keva kada očekuje da će kao odgovor dobiti cenu koja je znatno viša od zaista plaćene. Cilj je da se opravda obavljena kupovina i da se zaključi da bi samo luda osoba propustila takvu ponudu. Lako se zaključuje da postoje dva moguća odgovora koje možete dati:
1. Da kažete nižu cenu. To je fatalna greška koju čine osobe sa manjkom iskustva. Najčešće sledi nešto od sledećeg: ’’Koji si mentol’’, ’’Je l’ ti vidiš koja je firma ovo?’’, ’’Pogledaj materijal, magarče jedan!’’.
2. Da kažete višu cenu. To je odgovor koji ona očekuje i treba joj ga dati kako bi se izbegle bespotrebne svađe i prepirke.
1. slučaj
Ona: Ljubavi, vidi što sam kupila prave italijanske cipele. Vidi, šta misliš koliko sam ih platila?
On : Neam pojma, nekih 600 kinti?...
Ona: Koji si debil, kako bre 600 dinara za ovakve cipele. Pipni kakva je koža, evo pipni, bile su 49.000 pa su spustili na 3.200, kako bre možeš da lupiš tako?! Stvarno si idijot, ne znam ni što sam ti pokazala (zalupljuje vrata).
2. Slučaj
Ona: Ljubavi, vidi što sam kupila nove prave italijanske cipele. Vidi, šta misliš koliko sam ih platila?
On: Neam pojma, mada s obzirom da su italijanske i da je kvalitetna koža, pa jedno 100.000 minimum..
Ona: Hah! To sam i ja mislila, ali kad sam videla da su snižene sa 49.000 na 3.200 pomislih da bi bila debil da ih ne kupim. Jes' da sam prekjuče kupila slične, ali pipni tu kožu, pređi rukom, i još kako su samo udobne. Je l' da da sam dobro prošla?
On: Ma savršeno, stvarno imaš oko za kupovinu(zeva..).
Ona: Jao, baš sam srećna, dođi da te poljubim.
Odgovor srpskog majstora nakon završetka posla kada ga pitaju koliko treba da se plati.
- I, koliko ovo ispade majstore?
- Ma daj samo za benzin, neću da ti naplaćujem.
- Ali majstore, vi ste išli autobusom.
- Ma šta ti znaš čime sam ja išao!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.