
Bili strpljivi ili ne, neke stvari u životu moramo sačekati.
"Kad će ručak, zar nismo rekli u 3?"
"Nije kad je rečeno, nego kad je pečeno."
"Kad ćeš već jednom da se središ, znaš kolko imaš godina? Vreme ti je."
"Nije kad je rečeno, nego kad je pečeno."
Opaaaaa! svake majke u svađi sa detetom koje pokušava da podigne neki zanimljiv predmet sa zemlje.
D: Mama vidi što je lep list !
M: Ostavi to sine, ne treba ti !
D: Ali, mama baš je lep..
M: Ma ostavi kad sam ti rekla, ko zna ko je pišao po tome! Opaaaaaaaaaaaaa
Tvoj trenutak moći, onih 5 minuta, half hour of power, kako god želiš. Onaj osećaj koji dobiješ kao Banderas kada ide sa prejakom pičkom lagano ruku pod ruku, dok iza njih sve eksplodira, i što je minirano i što nije. Kada uradiš neku stvar na toliko kul način i lagano odšetaš dok te zanemela masa gleda masa gleda sa oduševljenjem i strahopoštovanjem za učinjeno delo. Ostaje ti još da staviš neke jebačke cvike, pustiš ''Bad to the bone'', i nestaneš u zalasku sunca kao Talični Tom.
Izlazim iz doma sa kesom smeća, nešto mi kvrcne u glavi, zafrljačim je sa 10 metara ka kontejneru, ona uleti kao Djordjevićeva trojka sekund pred kraj. Taksista, portir i neka debela žena me gledaju kao da sam kralj sveta, ja se polako okrecem i krećem ka ulazu u dom. Portir mi otvara vrata pre nego što sam zvonio i gleda me sa respektom i klima glavom u znak odobravanja. Ja se pozdravljam sa osmehom i lagano idem uz stepenice. DOlazim u sobu kod drage, prepiračavam joj podvig, kaže meni moja draga:
A zamisli da si promašio, kao što se uvek desi? Sad bi to smeće 5 minuta skupljao pred ljudima kao retard u tim papučama i kratkoj majici na -2 stepena, em bi se smrzao kao pička em bi ti se masa smejala, možda te ni onaj pijani portir ne bi pustio unutra.
Čudni su putevi uberkulizma.
Domaća verzija drevne engleske poslovice "burden fits the back". Kod nas se doduše koristi u smislu da nema tog posla za koji se neće naći budala da ga uradi.
Koordinator: Kolege, malo pažnje molim. U sklopu prelaska preduzeća na novi ultraproduktivni multinacionalni model korporativnog menadžmenta uvideli smo značaj prevođenja zastarelog formata skladištenja baze inventara velikog skladišta u novi, elektronski format. Potreban nam je dobrovoljac za taj odgovoran posao i mogu sa punom sigurnošću da obećam da će taj dobiti javnu pohvalu generalnog direktora glavom. Dakle, neka pristupe zainteresovani!
Mika: Ev...
Žika: Spusti ruku budalo, tu ima trie's godina mesečnog inventarisanja, propišaćeš krv na prkno pokojnog đeda.
Koordinator: Kolega, hteli ste nešto?
Mika: Ne... ne, ujelo me nešto otoič tu za vrat pa me svrbi, nikako da se smirim.
Koordinator: Aha, dooobro. Neko drugi, drage kolege?
Pera: Evo ja ću, i da poručite generalnom gospodinu direktoru u moje ime da će mi biti ogromna čast što sam na usluzi preduzeću.
Koordinator: Brrravo Čankolizoviću, to je taj kolektivni duh koji nam fali ovde! To je ono što daje snagu u samotnim jesenjim noćima za tastaturom, sledite me.
Omiljeni stilski izraz dece od prvog do četvrtog razreda osnovne škole u pismenim zadacima iz srpskog jezika na temu Jesen. Prejebalo čak i dobru staru ''Mama je nešto najlepše na svetu, mama je potrebna svakom detetu.''
Uglavnom izraz koji se koristi za veoma interesantno tupave ljude.
Najjača moguća fora da negde uđeš preko reda. Pogotovu u slučajevima ekstremne gužve ispred neke institucije gde nema formiranog reda, nego se ljudi propuštaju kao stoka iz obora, 10 po 10.
Srednja ET škola "Nikola Tesla", upis u toku. Roditelji sa svojom decom se gurkaju u gomili, ne bi li se na foru ušunjali preko reda (koji ne postoji). Portir otvara vrata, nastaje stampedo. Nakon 7 sekundi, portir s mukom nekako uspeva da zatvori vrata, pri tom prebijajući jedno 3 prsta pomahnitalim roditeljima. Tajac.... Nakon 3 sekunde počinje jaukanje... Jao,jao pustite me da uđem, dete mi je unutra, jao!!! Portir otvara vrata i opet ista slika, za majkom "izgubljenog deteta" uleću još desetak osoba. Kada se hodnik napokon napuni, neko ipak na kraju stvarno izvisi sam.
Množiš, deliš, čak i stepenuješ s jedan. Ništa se ne menja, sve ostaje jebeno isto. Oduzmeš jedinicu. Dodaš je. Šta je dešava? Skoro ništa. Mizeran uticaj naspram onog što rade ostali celi brojevi.
Tako je i sa životom pojedinih ljudi. Niko te ne jebe pet posto od dana kad si prvi put prohodao. Tada si postao nezanimljiv i nisi imao ništa više zanimljivo da ponudiš. Došle su nove bebe sa novim pelenskim problemima. U zabavištu jedini ne dobiješ vaške, kao da te paraziti nisu ni skontali. Kreneš u školu, učiteljica tek u drugom razredu nauči kako se prezivaš. Po imenu te nikad nije ni zvala jer ga je teško zapamtiti. U petom razredu prestaneš tražiti faul u fudbalu jer se uvek pušta prednost kad te sruše i podereš kolena. Džaba ti što se dereš iz petnih žila, niko te ne čuje. Završiš srednju, fakultet, dobiješ posao regularno. Sve k'o iz pičke, ali neprimetno. Niko se ne hvali sa tobom, nikog nije ni briga. Prvu devojku nisi ti smuvao, ona je tebe smuvala. Ona je i raskinula.
Sve je oduvek bilo kako su drugi hteli. Ništa se ne pitaš, nikad ni nisi.
- Jesi čuo da je onom, našem prvom komšiji... Jao! Kako se zove? Nebitno. Žena mu izbacila kola iz garaže i tamo napravila radionicu za amatersko bavljenje vajarstvom. Sad parkira kola u kanalu ispred kuće.
- Šta ćeš? Taj je oduvek bio kao kec u računskim operacijama. Ima on sreće što je februar prošao. Društvo za zaštitu životinja bi mu isteralo kola i iz tog kanala jer bi ometala mačke u orgijanju.
Završni argumenti u "neću ti kažem-kaži mi" smorologu. Dešava se između aktera, koji se može pohvaliti vrlinom "brža mi pamet od jezika", pa na vreme iz mozga pošalje svome laprdalu komandu da zaveže, i aktera koga krasi razvijena intuicija za početak škakljivih tema i jače svađe u najavi, a provokacija mu je duševna hrana.
- Auuuu, kakva je ova Selma, razbucao bi' je k'o Hirošimu.
- 'Ajde bre ne sviraj! Čak i kada bi ti došla na izvol'te, tvoj ponos bi bio kao visibaba posle proleća.
- Ko-ko-ko-ko-kodaaaaa! Kad te do'vatim ima da ti poremetim i kompas, i unutrašnji toplomer, i sistem žlezda sa unutrašnjim lučenjem, i taj tvoj glupi smisao za humor.
- Hahaha, uh uh, premrla sam od stra'. Rekla bi' ti nešto sad, al' bolje da ćutim, hihi.
- Reci slobodno, 'ajde.
- Neću sad.
- 'Ajde bre, pucaj.
- Ma neću, kad ti kažem, nebitno je.
- Pa kad je nebitno, što ne kažeš?
- Dobro, bitno je.
- Tim pre, zar je dotle došlo da prećutkujemo bitne stvari?
Rečenica kojom se odlikuji gosti profesionalci. Zrači iskustvom i zaslužuje poštovanje. Time ćete podsetiti domaćina da vas još uvek nije ničim ponudio od kako ste mu ušli u kuću. Naravno, to je samo uvertira za ono što sledi a to je sok, kafa, slatko...
- I tako ti kažem... bla bla bla... bili smo do tetke na selu prošlog vikenda.. bla bla bla...
- Izvinte, jel može čaša vode...?
- Jaoo, izvini, ja zaboravio. Jeli ćero kravo jedna, što ne ponudiš gosta?! Oćete kafu? Sok?
- Paa, jel ima neka domaća?
Seljačina, alfa seljačina. Skorojević u najgorem smislu. Od nedavno buržuj koji lovom briše bulju, a do skora crna sirotinja koja ne zna odakle će da nabavi novi par gaća. Zato sada kupuje sve što u ceni ima četiri ili više nula, bez obzira koliko to bilo ružno, bezukusno i odvratno. Cirka isključivo viski koji baš i ne prija njegovoj na džibru navikloj sluzokoži, ali jebiga, viski tol'ko košta da radža može samo da mu se sagne. Umesto bundevinog semena od kog je maltene živeo, sada cepa pistaći, po tri kile dnevno. Odeća mu je Ašok Murti stajl. Drugim rečima, stajla bez, ali za te pare je mogao da kupi šestomesečnu zalihu kavijara. Da, kavijar. On voli kavijar, iako od njega dobija instant poriv za bačanje pegle, ali kavijar je toliko skuplji od ajvara, pa mora biti da je do jaja. Deca će mu ići na Megatrend, još uvek je skuplji od državnog fakulteta, sigurno tamo predaju likovi sa Oksforda i Harvarda, za koje je čuo negde na svom plazma TV dimenzija 3 sa 2 koji zauzima centralno mesto u njegovoj 15 sa 15 dnevnoj sobi nameštenoj u stilu ranog šabanizma.
- Dragi, jastog je spreman.
- Evo, draga, samo da kerovima dam bifteke.
Dovoljan razlog da jedna od 4 junakinje serije "Seks i grad" ostavi momka za kojeg je do tog trenutka mislila da je savršen.
Šablonska serija koja posle utiče i na devojke širom sveta da guraju karijeru a da se udaju i rađaju decu tek kada bude kasno za to.
Keri: Ostavila sam onog Majkla.
Ostale tri dilindare: Što?!!!
Keri: Jeste pametan, duhovit, sladak, zgodan, bogat, situiran, u dobroj formi, iz dobre porodice, dobar u krevetu, romantičan ali zamisli molim te, probudim se ja usred noći kad njemu se malo otvorio jedan kapak i ja tu vrisnem , isteram ga iz kreveta i raskinem sa njim. Ionako imam onog drugog što me prca godinama, valjaće mi ova 2 dana dok ne nađem nekog novog.
Izraz za simpatiju iz vrtića, koja ti je vremenom postala devojka sa kojom se zabavljaš.
Изрека којом се теше подстанари.
Nema dalje. Kada vam upute ovu rečenicu, znajte da ste preterali, šta god da je to što radite. Ona predstavlja izraz poslednjeg stadijuma finoće onoga ko ju je izrekao. Posle toga, u zavisnosti od vašeg uzrasta, slede ili batine, ili malo oštrija grdnja, ili odmazda (dok budete spavali - potapanje ruke u čašu ili crtanje hitlerskih brčića). A možda, kada se probudite, i ne zateknete džojstik ili diskove na mestu na kom ste ih ostavili.
- Sine...
- Molim, ćale?
- Izvini, možeš li da izađeš malo?
- Vidiš i sam da ne mogu. Zauzet sam. Pune mi ruke posla.
- Pa, jeste, to vidim... Nego, mama kaže da budete malo tiši...
- Ajde mi sad i ovo zabranite. Nisam ja kriv što je njoj lepo.
- Znam, sine... Ej, znaš kako ćemo - plati sad dami, pa neka ide kući, a ujutru nek opet dođe, ja ti dam pare. I sutra je dan. Noć je za spavanje.
...Iliti, takav si - kakav si!
Koliko god se trudio da promeniš nešto, ono iskonsko u tebi živi i nema namere da se menja, niti može.
- A, neće više ovako, ne, ne, od sutra se okreće novi list, pa da vidimo šta će biti! E, vala, ima da bude sve kako treba!
-Brate, ne seri više! Milion puta si okretao novi list ali džaba kad ti je rukopis isti.
Симпатичан начин да кажете како вам одређена женска особа невероватно одговара у сексу.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.