
Čuvena replika iz crtaća Zemlja snova, koju izgovara siroto dete koje nema šta da jede, osim hleba kome su juče izdali 40 dana. Koristi se kada je neko gladan,a jedino što je na raspolaganju je neko sranje čiji (ne)ukus se mora zamaskirati jogurtom,mlekom ili nekom sličnom tekućinom.
Keva : Milane,sine, kakve su prženice ?
Milan : Nisu loše...umočiću.
Kulturan način da kolegu narkomana pozovete ispred kuće da produvate nosne dizne a da to pritom njegovi roditelji ne shvate o čemu se radi.
Milan : Izađi na crtu.
Jovan : Evo brate samo da obučem duks
Ulizica, pravi profi među uvlakušama, taj kad se uvlači, ni pertle ne ostavlja. Osoba koja nema granica i ni malo ponosa kad to radi. Iako deluje jako ljigavo i odvratno, najčešće takvi dobro prođu u životu, prilepe se uz nekog jako uspešnog kome stalno laskaju i povlađuju. Takvi uvek na kraju završe na visokom položaju.
Andrija: "Brate, gde ćeš u prvu klupu, aj 'vamo!"
Milan: "Ma neću bre, treba mi 10, pa nek me zapamti!"
Andrija: "Daj brate, koji si ti uđiguz! Jbt, koliko učiš daće ti 12 na odgovaranju!"
Milan: "Neka tebe! Profo, možete samo to na kraju da mi objasnite?"..... "A kad su konsultacije?".... "Neka, nemojte odlagati kolokvijum za ponedeljak, bolje u subotu da bude, manje obaveza imamo!"
Andrija: "Brate, bar pertle ostavi, da te izvučemo kad budemo išli!"
Porudžbina za doručak koju kanibal upućuje ljubi svojoj, kako bi uživao u mišićnoj muskulaturi u'vaćenog Marcosa Evangeliste de Moraesa, poznatijeg kao Kafu.
Džaba Sao Paulo, Roma i Milan, doručak će danas biti obilan.
(Prethodni delovi: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7)
Jednog divnog letnjeg jutra, princ regent Aleksandar Karađorđević se probudio na ostrvu Krfu, sluškinja mu je donela limunadu, a onda se on okrenuo, poljubio verenicu, rekao je da će se ubrzo venčati, a potom je bacio setni pogled prema suprotnoj obali, gde se nalazi luka Igumenica...
E, pa kurac! Opet je sanjao pred buđenje. Nije se uopšte probudio na leto, nego na jebenu krfsku kišnu zimu, on se neće veriti još 6 godina, a nije mu prišla sluškinja, već brkati, i zbog vašaka ćelavi, ađutant, koji mu je podneo izveštaj o najnovijem broju vojnika umrlih od posledica raznoraznih ratnih boleština, ali ga i izvestio da je na ostrvo pristigla jedna posebna delegacija... No o tome, na kraju ovog toma.
Kraj Prvog svetskog rata i nastanak Jugoslavije
1916 i 1917. godina donose zaista neverovatan obrt. Koliko godinu dana ranije, činilo se da Srbi veoma lako mogu trajno nestati kao narod. A onda, posle mnogo krvi, suza i znoja, Srbi su se pridružili Francuzima, Grcima (koji su ipak ušli u rat), Rusima (koji će pak, naredne godine, iz rata istupiti zbog početka revolucije- ovog puta ih ne krivim za fatalnost), Britancima, Italijanima i- nešto kasnije- čak i pojedinim Amerikancima na Solunskom frontu. Ubrzo će srpska vojska činiti veliki deo savezničkog korpusa. Ipak, znalo se ko vozi traktor, a ko otvara kapiju, ili bolje rečeno, ko vozi tu novu šklopociju, tenk, a ko seče bodljikavu žicu i trči ispred savezničke konjice. Tako je vrhovni komandant na frontu bio Franše Depere (onaj, čije ime spikerka iz Bus Plusa izgovara nepravilno, dok govori da se stiže do stanice koja nosi ime po ulici, koja nosi njegovo ime), Francuz, i pritom su zapadni saveznici zadržali za sebe svu ratnu tehniku. Srbima su bili prepušteni pogani pešadijski zadaci. Bilo kako bilo, gotovo dve godine, borbe su bile slabog inteziteta. U pojedinačnim operacijama, osvojene su neke brdske kote, ali i grad Bitolj.
Bilo je vreme da se probije front. Generali su proučavali ko je najslabija karika sa susedne strane: Austrijanci su bili stabilni, Nemci dodatno ojačani povlačenjem Rusa iz raza. Kocka je pala na Bugare: bili su iznureni trima ratovima, a i držali su najslabije, levo krilo fronta. Jednog jutra, artiljerijska paljba je otpočela svom širinom fronta, a onda su se verovatno svi sa druge strane bodljikave žice začudili što Srbi naskaču na Bugare ko pekinezer na papuču, dok Austrijance i Nemce niko ne dira. Kocka se isplatila: neke bugarske jedinice su se predale bez borbi, a druge su jednostavno trknule prema severu da, kako su rekli Austrijancima i Nemcima, uhvate antilopu za doručak. Shvativši da će im visoko motivisani Srbi održati lekciju za sva vremena, i Nemci i Austrijanci su uhvatili babu Bežanu. Ono što se odvijalo narednih nedelja, teško se može opisati kao rat. Saveznici (čitaj: Srbi) su jednostavno ulazili unutar teritorije, a Austrijanci, Nemci i Bugari bežali koliko ih noge nose, svako odakle je došao. Do sporadičnog puškaranja bi došlo tek kada bi neko od neprijateljskih vojnika zaostao. Elem, ono što treba reći je da su Srbi uspeli u svoj euforiji zbog oslobođenja da prikažu i veličinu: kada su kapitulirale Turska i Bugarska, saveznici su pozvali srpsku delegaciju na pobedničke parade u Istanbulu i Sofiji. Ovi su to odbili, rekavši da nemaju nameru nikoga da ponižavaju, već samo da oslobode ono što je njihovo. Svaka čast, Pašiću! No, dobro pitanje je, šta su sve Srbi smatrali svojim. Kada je oslobođen Beograd, vojska je nakratko upala i u Vojvodinu, ali i u Bosnu. Niko nije ni pokušao da pruži otpor. Austrijska vojska je bila u rasulu. Austro-Ugarska se raspadala. Crna Gora je proglasila pripajanje Srbiji. Vojvodina je proglasila pripajanje Srbiji. Francuska je proglasila pripajanje Srbiji, ali je odustala od toga, jer im se nisu dopali brkovi kralja Petra. Šalim se. Na području Slovenije, Hrvatske i Bosne, formirana je Država Slovenaca, Hrvata i Srba. Nju je priznala samo i jedino Srbija. "ŠKK!?", mislio je narod, "oni se borili protiv nas, a sada ih priznajemo!?". A onda, delegacija te države dolazi u Beograd na razgovor sa princom Aleksandrom. Popodne- na opšte iznenađenje, princ objavljuje: Srbija i Država Slovenaca, Hrvata i Srba se ujedinjuju u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca (u daljem tekstu: Jugoslavija), pod dinastijom Karađorđević. Još veći ŠKK u narodu.
Šta se zapravo događalo tih dana? Srpska vojska je mogla da zgazi ceo Balkan i da napravi veću državu od Dušanovog carstva, a umesto toga, pristali su na zajedničku državu sa onima sa kojima su se do juče klali. E, sada premotavamo nazad na onaj deo kad je stigla ona delegacija na kišni Krf.
*
(dramatizacija)
Ćelavi ađutant: Vaše prinčevsko veličanstvo, predstavljam Vam delegaciju Jugoslovenskog odbora.
Aleksandar: Pa, pobogu, gde ste Vi do sada? Još pre 2 godine smo dogovorili da otpočnemo zajednički rad...
Hrvat: Eee... Pa morali smo da vidimo šta će Vam biti s državom...
Aleksandar (cinično): "Ma šta će nam biti s državom". Borite se protiv nas, a onda čekate da vidite šta će biti s nama, pa kao da li da pregovarate...
Hrvat: Nemojte tako. Mi uživamo podršku gospodina Pašića. Osim toga, niste u poziciji da nas ismijevate. Mi smo ti koji dobijamo kako god se okrene...
Aleksandar: Znate šta. Nama Srbima ta Jugoslavija uopšte nije u interesu. Saveznici su nam dali dozvolu da, ukoliko pobedimo Austriju, uzmemo od Balkana sve što smatramo da je srpsko...
(trenutak tišine)
Slovenac: Nemoj tako, gosn princou. Mi smo ovde došlou da pregovaramo ko ljudou!
Aleksandar: Pa, ako hoćete da pregovarate, hoću da čujem konkretne ponude!?
Hrvat: Prijestolonasledniče, možda Srbi i ne vole tu ideju Jugoslavije, ali... Da li biste Vi lično voleli da budete kralj te zemlje?
Aleksandar: Gde da potpišem!?
I tako (ili približno tako) je potpisana Krfska deklaracija, kojom je dogovoreno da se formira Jugoslavija. Dragutin Dimitrijević Apis, jedan od osnivača pokreta "Ujedinjenje ili smrt", nije voleo uslove pod kojima je zemlja stvorena, pa je brže-bolje izmišljeno kako hoće da ubije Aleksandra i streljan je. Iako je Srbima obećano da će dominirati novom zemljom, Aleksandar će se truditi da postigne ravnopravnost među narodima. Kada li je shvatio da presipa iz šupljeg u prazno?.
E, sad, izvinjavajte, ali promena plana! S obzirom da Srbija nije postojala kao nezavisna zemlja punih 88 godina, a kao ikakav faktor, činjenično, do kraja 80ih, u narednom delu se selimo direktno u epohu Slobovizije, kada su se stvorili prvi izgledi da će postati nezavisna država. Tako sam rešio da izbegnem svaku eventualnu neprijatnost, jer koliko god da bih neutralno pisao o Jugoslaviji, a naročito Titovoj Jugoslaviji, jednoj ili drugoj strani bi nešto zasmetalo.
Pomeranje, odlaganje, stavljanje u drugi plan, kuliranje. Od engleskog snooze (pošto prihvatamo njihove reči u nas jezik kao da nas placaju)
Milan me smarao da mu to zavrsim ali sam ga opet snuzovao
Najstariji sin, koji preuzima ulogu domaćina na slavi, nakon što mu pijanog ćalete odvedu u sobu na spavanje.
Ćale: Zorane, ti služiš piće. Milan će da zabavlja djecu i kači kapute. A ti Milivoje... ti si V. D. i nastavljaš gdje ja posustanem.
Narodna izvorna pesma koju su nas devojčice od '92 godišta, pa naviše terali da pevamo u školi na muzičkom u mlađim razredima.
Tu ili bilokoju drugu izbornu pesmu gde se spominju najlepša srpska muška imena.
U starijim razredima su te pesme služile za izvlačenje od odgovaranja iz muzičkog, pa devojčice opale onako horski po Milanu, Stojanu, Miti (ne bekriji), Peri, Žiki, Lazi, milina da te uvati.
Veliki odmor 2005. Šesti razred.
Taca Jebote: (dere se k'o magarac na sred hodnika) Ej, Milane (neki Milan, da ga jebeš ako ga se setim kako je izgledao), jebote, R. je pevala Razgranala grana jorgovana, jeb'o te! I to iz punog grla i srca!
Ja: Puši kurac! Nisam! Jeb'o te!
Radno mesto 2010.
Posle poslovnog sastanka
Upoznajem se sa kolegama pošto sam jelte nova i kad ono jedno deset njih se zovu Milan, mora da sam pojela neku pečurku.
Prilazim liku: E, nemoj mi reći da si i ti Milan?
Lik: Jesam!
Ja: Razgranala grana jorgovana he he he (dajte mi pištolj da se roknem)
Prezentacija 2010. sa mojim mentorima u mojoj osnovnoj školi
Iz kabineta muzičkog se čuje:
Oj, lane Milane...
Oj, majko mila! :facepalm:
Dokle više kuku meni!
Najdebilniji nadimci koje čovek, u ovom slučaju zanatlija može da poseduje. Osude vas za ceo život i zovu vas do kraja istog imenom nekog alata ili dela neke mašine. Mislim da zanatlijama to ipak ne predstavlja problem jer su oni zadovoljni time pa i sami sebe tako zovu. Čak se tako potpisuju kad pošalju SMS sa nepoznatog broja. Iako su debilni ti nadimci su uglavnom smešni a samim tim i u neku ruku simpatični. Kad kažem zanat ne mislim isključivo na limara ili vodovodžiju, nego na bilo koji posao. Neki od primera.
mehaničar: Bole Karburator
limar: Mile Oluk
vodovodžija: Neša Ventil
građevinac: Rade Špakla
časovničar: Dejan Sekundara
bankar: Milan Kamata
gitarista: Siniša Trzalica
kelner: Ljuba Ajncer
itd...
Jako lukav, a u isto vreme i prevrtljiv čovek. Nikada ne znaš šta da očekuješ od njega. Kada se planira neki zajednički rad, tu je prvi, organizator. Kada dodje vreme da se počne sa izvršavanjem planova, nigde ga nema. Izgovor je da je imao neodložne obaveze, pa nije mogao da učestvuje, ili da je bio mnogo bolestan.
Uglavnom svako selo ima svog lisicu...
-Ih, što me prevari onaj Milan.
-Lepo sam ti pričao, lisica je to!
Osoba obično muška koja je toliko površna da nijedan posao ne uradi kako treba. Niko ga ne uzima za ozbiljno pa ni kad su ozbiljne stvari u pitanju.
Vlada: Zamisli Petru ukrali auto.
Milan: Ma pusti ga to je jebivetar, ko zna da ga nije prodao ili ga negde zagubio.
Milan: Petru juče umrla majka.
Vlada: Onom jebivetru?
Nada: Znaš nekog dobrog ginekologa? - zakačila sam bebu...
Sanja: Sa Darkom? - kad pre?
Nada: Ma ne nego s Petrom sa grupe.
Sanja: S onim jebivetrom!?! - pa otkud vi zajedno.
Nada: Pa znaš ga kakav je, i sama kažeš jebivetar, bilo je to nekako
uzgred, između Vlade i Darka.
Abdikacija je oricanje vlasti
Kralj Milan Obrenović je abdicirao i predao svoju vlast sinu Aleksandru Obrenoviću.
Kolektivno/grupno.
-Ej,ko sve ide kod Nikole?
-Ti,ja,Milan,Neda i još puno njih - onako čoporativno.
Glavni uzrok svake svađe dok smo kao klinci cepali fudbal na obližnjoj livadi.
Cigle, ne mi ih nismo ugrađivali u zidove kao što sada radimo da bi zaradili ljeba, to nam je bio glavni rekvizit, naše stative.
Širina, to je ipak bilo veoma lako odmeriti, onaj ko ima najveće tikepa odmeri pet stopala i utakmica može da počne ili ipak ne.
Visina gola, eh to je ta nepoznata x koja nam je zadavalo toliko muka i briga, teško ko je mogao reći koliko je visok gol, ako loptu niste šutnuli po zemlji odmah možete očekivati buru protesta sa protivničke strane koja bi na kraju rezultirala time da se gol poništi.
Svi dogovori pre utakmice padaju u vodu u trenutku kada gubite, ipak kako bi izdržali u školi da vas Milan proziva za to kako vas je razbio na fuci, ma radije bi propali kroz zemlju nego nešto tako sebi dopustili.
Zamislite, vaša simpatija Milica njemu čestita na pobedi koju je ostvario protiv vas.
Pa za takve situacije se ide u zatvor.
Ovo gotovo da je postalo parola za ustukivanje dece prilikom vaspitnih mera. Nema boljeg načina da detetu damo do znanja da je još mlado i zeleno za neke stvari.
- Mama kad ću ja moći da nosim kratke suknjice?
- Sve u svoje vreme dušo, sve u svoje vreme...
- Sve u svoje vreme kurac! I jebo sam vam majku obojma ako ga budem video da se opet viđa sa onim Milančetom! Ja sam te pravio, ja ću i da te ubijem al peder nećeš biti! I kakvo je to ime uopšte Milanče? Samo za pedere ili šta?
Reč koju koriste žene pri obraćanju drugim ženama, obično iz zavisti i u pokušaju potcenjivanja. Mrzi vas, ali neće da vas nazove pogrdnim imenom da ne bude očigledno.
- Vidi kakvu mi je lepu tašnu kupio Milan!
- Dušo, ja sam istu videla na lokalnoj deponiji jutros.
To je vrlo rasprostranjena recenica u omaldini!
MAMA - Milane donesi mi drva!!!
MILAN- Evo sacu!!! (u sebi se misli -ocu boli me ...)
1.Nadimci
Ako Maja, Verica i Jelena sede u kaficu i piju kafu jedna drugoj ce se obracati sa Maki,Veki,Jeco
Ako Dragan, Vlada i Milan gledaju utakmicu ispijajuci pivo jedan drugom ce se obracati sa Debeli,Glavonjo i Guzo
2.Novac
Muskarac ce dati 100 din. za stvar koja kosta 50 din. ako mu to stvarno treba, a zena ce platiti 50 din. za stvar koja kosta 100 din. iako joj ta stvar uopzte ne treba,ali je bitno da je bila na rasprodaji..
3.Kupatilo
Muskarac ima 5 stvari u kupatilu:cetkicu za zube,pastu za brijanje,brijac,sapun i peskir
Prosecan broj predmeta koje zena drzi u kupatilu je 337, od kojih vecina predmeta predstavlja pravu misteriju za muskarca
4.Prepirke
Zena ima poslednju rec u svakoj svadji.Bilo sta sto muskarac kaze posle toga pocetak je nove svadje
5.Garderoba
Zena se doteruje kada ide u kupovinu,kada ide da baci djubre,kada se javlja na telefon,cita knjigu,zaliva cvece..
Muskarac se doteruje za vencanje i kad ide na sahranu
6.Budjenje
Kada se probude,muskarci izgledaju isto kao i kada su legli
Zenama se tokom noci nesto dogodi pa ujutru ne lice na sebe
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.