Uobičajena žalopojka.
Izgovara se u TV kameru po selima gde najmlađi stanovnik ima 42-46 godina, i naravno, neoženjen je (da nije zemlje i stoke, ne bi imalo ni šta da se jede).
Ovo bi u današnje doba najviše moglo da se odnosi na pritajenju gojaznost mladih naraštaja....na uske pantalonice koje nose i salce koje viri iz njih, na mnogo strija i kožu koja deluje kao da je nose tridesetogodišnjakinje i tridesetogodišnjaci....sve to zbog nepravilne ishrane, fast-fudova, a zbog neimaštine gomile hleba i razno-raznih namaza, nezdrave ishrane i stava tinejdžera da će se jadni salomiti ako kojim slučajem potrče i oznoje se...
Не, ово није дефиниција о српском књижевнику, већ о његовом имењаку, младом таленту и чуду од детета из Ужица.
То је био дечак који се деведесетих стално појављивао на РТС-у и за кога се причало да је нови Никола Тесла. Причало се да његов мозак функционише боље од најбољег суперкомпјутера, добио је од државе доживотну стипендију, а завршавао је по две школске године за годину дана. 1999. га је врбовала и војска са веровањем да је управо он та кључна фигура (као Нео у Матриксу) која ће победити НАТО пакт. Кад год би се појавио у некој емисији, задавали би му математичке задатке, а он би говорио како ће се, због своје натпросечности, оженити у 21. години.
Водитељ: Добрице, колико је 89 пута 12?
Добрица: 1068!
Водитељ: Тако је! А колико је 756 пута 41?
Добрица: 30996!
Водитељ: Одлично, Добрице!
(публика аплаудира и полако пада у транс)
Водитељ: А да ли знаш колико је 2355 пута 26?
Добрица (ставља прст на чело и размишља): То је тачно 61230!
Водитељ: Е, овога пута си погрешио, Добрице! Нетачан одговор!
(мук)
Водитељ: Пардон... Компјутер је погрешио, Добрица је био у праву! Људи моји, да ли је ово могуће, па ово дете је паметније од компјутера!
(публика скандира име новог народног хероја и громогласним аплаузом испраћа неиспуњену жељу сваке српске мајке)
Posebna kategorija mlađahnog stanovništva. Ljudi koji uglavnom stanuju u velikim gradovima (čitaj: Beograd, eventualno Novi Sad), potiču iz porodica koje uglavnom (mada ne uvek) zarađuju iznad srpskog proseka i koji su samim tim odrasli u urbanom okruženju i neprekidno "bombardovani" zapadnim načinom života. Detinjstvo su proveli uz satelitsku ili kablovsku televiziju, Plej Stejšn, trenirali su tenis ili badminton, govore engleski kao drugi maternji (to oni misle, što naravno nije tačno, ali vrlo često koriste poštapalice iz ovog jezika u srpskom). Nisu išli u obdanište, družili su se sa sličnima sebi, roditelji im nisu davali da prate vesti.
Načuli su oni kako živi prosečno stanovništvo, toga se čak pomalo i gade, ali pošto su po prirodi stanja bili izuzeti iz takvog načina života, vrlo često se uvaljuju u situacije gde izgledaju kao da su pali sa Plutona.
Mika: JEBEM LI VAM SVE, DA VAM JEBEM SVE! Gde ste do sada!?
Laza: Ooopušteno, tebra, tejk it izi, stižemo...
Mika: Šta bre, mamu vam jebem naduvanu! Stigli ste minut pre, a dogovorili smo se pola sata ranije...
Pera: Haha, tebrice, smešna situacija. Saslušaj nas. Zablejali mi noćas kod Zjole, igrali novi "Teken" i gledali "House of cards" na "Netflix"-u u 4K rezoluciji... Bila je i neka dobra vutrica... I jutros ustanemo u 7, strpamo nešto u kljun i spustimo se u Vukov spomenik.
Mika: Šta ćete...
Pera: Ništa, krenemo da nađemo automat za karte, kad skontamo da tako nešto ne postoji, kekeke, gde mi živimo... I ništa, izgubimo tu jedno 5 minuta, nađemo šalter i kupimo karte...
Mika: Ali čekaj, šta ćete...
Laza: I pitamo mi ljude kad kreće voz za aerodrom i vidimo svi se smeju... Tada skontamo da, pazi sad ovo, grad poput Beograda zapravo nema voz do aerodroma... Bokte, gde mi živimo...
Mika: Čekaj, jeste li vas dvojica...
Pera: E, i tada uzmemo taksi i kažemo liku da nas vozi do aerodroma. I on iz našeg razgovora skonta da ova "Lasta" gde si rekao da se nalazimo zapravo nije drugi naziv za aerodrom, već da je autobuska stanica, kekeke... I on se smejao, i to kao ludak, hahaha...
Mika: Čekaj, skontao sam da ste totalni retardi, ali da li vam je ikada onako, sasvim slučajno, palo na pamet da ne postoji avion do Niša, a i da ga ima, da on ne može da košta 1000 dinara za povratnu kartu?
Laza: Tebrice, šta mračiš, to nam totalno nije palo na pamet, rekosmo, ima dosta do Niša, a i tamo ima aerodrom...
Mika: Gde VI živite!?
Ne zanima ih kurac. Nju ejdž foliraža na prostorima bivše Jugoslavije nastala pod uticajem eldepeovskog načina razmišljanja kako je politika devedesetih kriva za sve što se desilo od nastanka svemira do danas.
Problem je u tome što se ne percipira svuda na jednak način: čim se malo zađe među mlade van granica Srbije, ta politika devedesetih začas postaje velikosrpska ili srbočetnička, a istovremeno se za sopstvena sranja pronalaze teške vađevine.
Negde na moru u Dalmaciji
Srbin: ...I eto, zaista mi se ništa loše nije desilo do sada!
Hrvat: Pa eto, dapače, rat je davno prošao, ljudi žive teško, ali žele da žive normalno.
Srbin: Političari su govna!
Hrvat: Da, naravno. Nego, večeras imamo koncert ovde na stadionu. Hoćeš s nama?
Srbin: Može, ko svira?
Hrvat: Tompson.
Сигуран знак да баба почиње неку дугу и смарајућу причу коју сте досад чули бар 36 259 пута.
- Е да ја вама испричам, ви сте сви млади па се не сјећате, `43 кад нас усташе поћераше...
- Знамо баба, знамо!
Odličan način da vremenska prognoza uštedi zapošljavajući iste.
Danas su nam se asmatičari gušili što znači da će sutra u ranim jutarnjim časovima biti hladno dok će već od 10 časova temperatura naglo krenuti da raste. Našeg stručnjaka za oblake, Slavka, je danas žigala potkolenica što znači da se oko podneva očekuje naoblačenje, a u kasnim popodnevnim časovima sudeći po otežanom govoru baba Slavke, preskakanju srca baba Dragumilke i žiganju žučne kese baba Stanije, biće pljuskova sa grmljavinom. Hvala na pažnji.
Nezgodno pitanje koje postavljaju profesori prvom nesrecniku kojeg snime posle razocarenja zbog manjka dobrovoljaca da se uradi neki zadatak ili odgovara.Naravno, ovo pitanje nije kao svako drugo jer se na njega ne moze odgovoriti odricno, ono ne ostavlja izbora za da/ne hvala vec se mora bespogovorno izvrsiti zadatak.
-Hoces ti da uradis ovo Petrovicu?
-Paaa...zar imam izbora?
-Ne.
Šala na sopstveni račun ljudi u zrelim i poznim godinama, kroz koju oni pored šale ipak žele pomalo i da se uteše, jer uvek mogu da se vode parolom lepota je u oku posmatrača.
- Viđe, viđe lijepe žene!
- Daj bre kevo, je l’ to opet stojiš pred ogledalom?
- Stojim, nego šta! Ma nije što sam ja, al’ čini mi se da sam sve lepša iz dana u dan.
- Idi molim te, zagrcnuh se kafom! Promenila boju kose, pa se odma duvaš. Davno behu osamdesete, kad je tvoja generacija žarila i palila po korzou.
- Znaš šta, da ti kažem ja nešto. Nekada smo bili mladi i lepi, sad smo samo lepi.
- Mhm, pa da. Samo još da zanemarimo ćaletova bockanja na račun tvojih bora.
- Ništa ti ne znaš sonćule jedan! Dokle god on mene u prolazu šljiska po dupetu i rkće, ja ne brinem za bore.
Opravdanje koje sebi dajemo kada ne možemo/nećemo da idemo na neki koncert
- Brate, je l' ideš na koncert Ejmi Vajnhaus na Kališu?
- Jok, nemam para. Ali mlada je ona još, biće prilike.
Mladi četnik koji nije ušao u pubertet, pa još nema bradu i brkove.
Živi na You Tube-u i forumima.
Najpoznatiji srpski izum, koji je do tada nezanimljivim, regionalnim, dosadnim i sitnim ratovima, dao šansu da budu u biblijskim razmerama katastrofalni.
Izumeo ga je mladi srpski student-inovator Gavrilo Princip 28. juna 1914 u Sarajevu.
...Teslin asinhroni motor nikada neće imati tu popularnost...
Koka-kola, Marlboro, Suzuki. Mesto na koje izlaze mladi i mlade. Zbog ovih drugih nataloži se tu i štogod matorih. Kič i šundčina-tako kažu. Sad, pošto sam poslednji put izašao u lokal koji nema karirane stoljnjake na stolovima i ima pisoar, kad je Mijatović pogodio prečku. Reko' sebi, izadji-šta te košta. To da itekako košta sam kasnije shvatio.
Ulazimo, pretresli nas. Dobro, to je lepo. Sigurnost je važna. Skoro gole žene igraju na šanku, to im je pos'o. Ove kojima to nije posao su samo za nijansu manje gole i ne igraju na šanku. I to je lepo-šta fali golim ženama? Uštekasmo nekako mesto za šankom. Gužva-puca! Gledam cene, skupo-ali ko ga jebe. Nismo ni mi golje. Samo prošle nedelje sam lično izvršio utovar-istovar preko dve tone cevi i rebrastih radijatora. Ima se.
Muziku znam, šuče svaki dan iz radija u kamionu, majstor voli kad zavija. Ovde peva neka Selma, dobra jebemlije. Utom, puče flaša-puče pička-stade Selma. Tuča. Dođoše oni što su nas pretresali i izbaciše ih sve đumle napolje. Nastavi Selma. To je isto lepo. Marva je napolju. Uguraše nam se neke klinke u punkt, nema veze, klinke su-ne smetaju.
-Ćao, ja sam Anđehlija.
-Pa gde si Anđehlija, oči mamine. Ja sam Frenki, celivam te.
-Znam, tvoj ćele mi predaje engleski.
-Blago ćaletu! Nego, ti često izlaziš ovde?
-Ma jok, ovo je tarzanija klub, a to je tako...
-Aha...pase, kapiram. Nego, hoćeš da popijemo nešto?
-Može. Ja ću moja-pička-dosta-košta koktel i Bejlis.
-Hoćeš i pojesti nešto?
-Molim?!
-Ništa, ništa. Evo stiže.
Deset minuta uboge priče i pokušavanja ostvarenja kontakta između palamara i guzice.
-Što ti je drug tako tih? Upoznaj nas.
-Zove se Zapata, ali ima ženu. Kaže "nije kurcu verovati".
-Aha..
-Slušaj Anđehlija, hoćeš da odemo posle kod mene?
-Joj, pa što?
-Pa da pravimo šnenokle i 'ranimo ribice. Ne! Nego da te, da se tako vulgarno izrazim, spavam u dupe odozgore.
-Joj, pa ne znam bili tela.
-Nemoj tu da mi se snebivaš k'o Azijatkinja, nego kaži.
-Pa videću...
-Dobro, vidi-pa mi javi...
-Šta dahćeš u njih? To su no-no igračice! :čuka Zapatu po glavi:
-Znam. Nego, pokid'o bi ih k'o Pahomije osmogodišnjaka. Šta kaže mala, 'oće biti jebačine?
-Kaže, biće. Dobro de to, nego da te pitam. Kako ti se sviđa Tarzanija klub?
-Brate Frenki, slušaj ovako!
Mladi, neiskusni pastir govedar.
Ajde sinko sad ih lepo povedi na ispašu... Ček jebemti nije Rudonja izašo.
Sat ću ga ja tatko izterati jebem li mu mamicu uspavanu!
Ček, jebemti lebac ludi!!!... Će izigravaš matadora pa da ti spomenik plaćam posle... To ide lagano, s mladi bikovi neje grubo, razbučiće te ko kurac pičku samo li se napnu...
Najjači lik u prehrambenoj industriji. Jedino mi nije jasno kako jadna žena stigne da spremi sve to što se prodaje sa njom na etiketi: ajvar, mladi sir, sitne kolače...
"Bakin Mladi Sir", "Bakin Ajvar", bakini recepti, bakino ovo, bakino ono...
Sava Savanović je najpoznatiji srpski vampir. Jači je od Drakule bar duplo, a mladi (polu)vampiri poput Blejba i one super ribe iz Underworlda mogu samo da mu ga duvaju.
Sava je old skool vampir i nije fenserica ko ovaj mladi naraštaj.
Običaj da se, po ugledu na premijer ligu, kalčo i ostale vrhunske lige, utakmice igraju nedeljom. I dok se u prvim ligama takmiče timovi u kojima igraju odgovorni i dobro plaćeni profesionalci, u našim beton i džej ligama uglavnom igraju mladi izgovori za sportiste, koji u suštini vole fudbal, ali ne mogu da se suzdrže od odvaljivanja alkoholom subotom (vikend jebiga).
Treneru ostaje jedino da se nada da su igrači rivalskog tima sinoć popili više od njegovih. Ako rešiš da suspenduješ pijane, nećeš imati igrača ni za prvu postavu, tako da trenerima ne preostaje drugo do da gledaju kako im komirani igrači pogubljeno trče po terenu, peglaju kraj aut-linije, i cilj im nije da pobede, nego da živi dočekaju makar poluvreme.
- Pedja ti si trezan, ti čuvaš desetku. Ja ću sedmicu, sinoć sam bio sa njim kod njega u selu u kafani, dobrano smo se upropastili. Pa da ne mučimo jedan drugog, nama dvojici i nerešeno odgovara - mi ćemo polako..
Mladi naraštaj SPS-a koji se jedva seća i Slobinog vremena a kamoli ozbiljnog socijalizma u SFRJ, ali zato zna sve o socijalizmu.
Drugim rečima, klinac pročita negde nešto o socijalizmu, zazvuči mu lepo, pa krene da šiba mrtvog konja.
Če Gevara 21-og veka.
"Seo mladi SPS-ovac svoga dedu u krilo, pa mu priča kako je nekad bilo"
Izjava nije moja, ali je prigodna.
Emisija koja se bavi pregledom liga i ekipa koje ne zavređuju ama baš nikakvu pažnju, a kamoli posvećivanje vašeg dragocenog vremena.
Utakmica Mladi Radnik - Prkosava, liga 3. Moravska zona, stadion Sićevački Vembli
- I u prodoru je mladi i nadasve talentovani Jevrosimović, dribling, sut, i goool, kakav evro pogodak, piramida radosti, salve aplauza, ima ova ekipa potencijala da se domogne i 2. zone Moravičkog okruga, što da ne.
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.