
Rečenica koju izgovara legendarni Taško Načić a.k.a. Perica u filmu Davitelj protiv davitelja, prvo što mi proleti kroz glavu kada mi ulični prodavac/prodavačica ponudi cveće. Svako ko se seti ove rečenice i njegove face dok davi one jadne žene, kupiće, čisto da ga ne bije maler. Definitivno najbolja reklama koju su karanfili ikada imali.
Za početak, da ne uvredim bilo koga, nije problem u tome da li neko jede ili ne jede jagnjetinu, svako ima prava na svoj ukus. Prosto, ova rečenica mi je uvek bila interesantna, jer još na početku neke proslave (gde se služi prasetina + jagnjetina) mogu da odredim ko će od prisutnih izgovoriti ovakvu rečenicu. U velikoj većini slučajeva, to je pripadnica ženskog pola. Raspoznaje se po tome, što pije negazirano nehlađeno piće ili vodu, od alkohola (mada ne konzumira alkohol) naručuje Bejlis ili Keglevič (Izvini! A jel služiš to na svojoj slavi?). Posle svih mogućih pritužbi da joj je hladno i ako sedi pored radijatora, zvučnik joj bije direktno u glavu, od slavske sveće joj suze oči, a slavsko žito ne može da uzme jer joj orasi nadražuju nepca...dolazimo do čina konzumiranja mesa. I dok se svaki prosečan Srbin raduje tom delu proslave, za nju nastupa jedan tragičan deo: kako ti parčići mesa imaju kožu, ren je štipa za oči, a kupus salatu ne voli...i kako odabrati pravo parče mesa, koje NIJE jagnjetina. Ako toliko ne voliš da jedeš nešto, kako ga ne prepoznaješ? Ja ne volim boraniju i grašak, pa nikada nisam terala nikoga, da mi razgraniči to od npr. pasulja ili pirinča, savršeno znam razliku.
Jagnjofobičarka: Izvini, jel možeš da mi pronađeš neko parče koje nije jagnjetina i da nema kožu i da nije slano, pošto ja ne jedem jagnjetinu?
Prosečan Srbin prožderavač bilo kog mesa: Pa evo ovde ovo tamnije meso ti je jagnjetina, pa ubodi sama!
Jagnjofobičarka: Ali to meso dodiruje ovo drugo meso, ja to zaista ne mogu da jedem, sigurno je poprimilo mirise...uzeću malo salate!
_________________________________________________________________________
Jagnjofobičarka: Baš je super što kod vas nema jagnjetine, super sam se najela, pojela sam tri parčeta, odlično je ovo prasence!
PSPBKM: Pa to što si jela celo veče je jagnjetina, ne znam kako nisi osetila kada je ne voliš!
Jagnjofobičarka: FUJ! Ja zaista ne jedem jagnjetinu, sada mi se stvarno slošilo, vidim ja nešto mi je čudno, ima neki drugačiji miris...
Verbatim, Maksel, Prinko sa velikim flomasterom napisanim Miks preko celog.
Ne znate odakle vam, al' kroz maglu se sećate da vam ga je doneo drugar, a njemu je dao Đole sa Zvezdare, a njemu Giga iz Zemuna jer su išli zajedno u školu.
Sadrži par foldera narodnjaka, slike nekih ljudi, jedan folder sa *ne znam možda sam i ja nekad bzbz zlostavljao*,*ima pacovi 4 kile komad ko zec*,*aluminijum! MARINIJA* i folder sa hiljadu pornića od 12 sekundi. Bez kutije. Stavljate ga u cd-rom 4 godine posle, kada tražite drajver za grafičku negde po fijokama.
Ludi oglasi,..bili apsurdni ili ne..vecina od njih znaju da budu istiniti..
Tako je jedan oglas moj pokojni deda pre nekoliko godina dao u novine kako bi zezao moju babu.
Prodajem jednu staru bolesnu babu za dve zdrave da mi muzu krave.
Riječi ohrabrenja kojim jednočinke heteroseksualne tragikomedije sokole jedno drugo.
Prvo on njoj pa ona njemu. Nekoliko mjeseci kasnije. Recimo devet.
- Uzmi ga u ruku slobodno, ne boj se.
- Polomiću ga.
- Jašta ćeš. Još ne prave kurčeve i djecu od stakla, hajd hajd.
Čudan soj ljudi, koji je svima drag i mio. Nenametljivi sa spontanim humorom, u stanju da izvuku najčistije emocije iz ljudi oko sebe.
-Eto, tako ja njoj priđem i kažem, ja tebe volim, jebiga ne znam sa rečima, al te volim. A ona meni, hajd se onda za moju ljubav skloni što dalje.
-A joj buraz, ala si se ti u nju zacopao, ohladi malo, ima i lepših.
-A ima za tebe, lep, zgodan, a ja mukica. Našao nju, mislio i meni bogcu svanulo, al ko za kurac, neće me pa neće. Ja eto, ne znam kako ću bez nje, a ona kaže da me ne voli. Nije da to mene čudi, ko da me i voli ovako nesposobnog, o jebem te tata kakvog me napravi.
-Idem sad dižem pola sela, idemo pod njen prozor, tebe ne može neko da ne voli.
Jedan od difolt likova u društvu koji je "mirođija u svakoj čorbi", koji misli da je najpametniji i da se u relativno važnim situacijama treba povinovati isključivo njegovom stavu. Glavna karakteristika u tim situacijama mu je preuzimanje upravo izrečenih ideja i njihova interpretacija uz iskazivanje genijalnosti sebe kao tvorca. Nešto poput Etkinsonovog "Crnog Guje".
Skupilo se društvo ali nemaju kintu za izlazak:
Marko: Bez kinte smo, gde ćemo večeras?
Milan: Mogli bi da zamolimo Bokijevog buraza za kintu, on je pun pa ćemo da mu vratimo kad...
"Ne, ne imam ja bolju ideju" lik: Ne, imam ja bolju ideju, znate onog Bokijevog burazera što vozi Bembaru, mogli bi da upregnemo Bokija da ga pita za kintu pa da mu vratimo kad skupimo. Šta kažete, dobro sam se setio, a?
Tri ortaka snimaju tri curice na žurci:
Marko: Valjalo bi da im priđemo, samo mi ništa ne pada na pamet.
Milan: Mogli bi onaj fazon iz "Lajanja na zvezde", Izvinite što Vas ovako presrećem na...
"Ne, ne imam ja bolju ideju" lik: Jao setio sam se! Mogli bi onaj "Izvinite ja stvarno ne vidim bolji način da se upoznam sa Vašom drugaricom" fazon! Oduševiće se ove klinkice kad vam kažem. Genijalno keve mi!
Odnosi se na sve moguće međuljudske odnose i nema vremensku odrednicu - znači od kolevke pa do groba. Rečenica koja se ne izgovara, ali o kojoj se intenzivno misli.
Do pomračnje uma dolazi, kako je to izvesni autor primetio, kada ponašanje nama dragih osoba izaziva takva negativna osećanja da dođemo u iskušenje da uzmemo lopatu i da ih umlatimo istom. Prisebnost zadržavaju oni svetli trenuci u mozgu koji te podsećaju na postojanje svih otežavajućih okolnosti u krivičnom postupku. Možda nije sleng, ali definitivno ima sve preduslove da to postane.
1. Radosti roditeljstva
- Mama. Mamma. Mammaa.
- uhh?
- Jel spavaš?
- uhmm?
- Pitam jel spavaš?
- Spavam. Šta je bilo?
- Molim te nemoj jako da spavaš, znaš da za četiri sata krećemo na more.
2. Ljubavne igrarije
- Dušo, da li si spremna?
- Maco, za tri minuta...
- Ali kuco, predstava počinje za dva minuta.
- Bubi, ako ne možeš da me sačekaš...
- Cici, imamo karte za dvoje...
- Onda me, maco, pusti da se spremim.
- Dušo, pustim te, samo se odlepi od tog fejsbuka!
3. Čari zahvalnosti
- Mama, mozes li mi pričuvati decu večeras?
- Naravno. Ideš negde?
- Mislila am da večeras izađem.
- Da se nisi razvodila, sad ne bi morala da se razvlačiš po kafanama i loviš novog muža.
- Ne razvlačim se i ne lovim. Izlazim sa jednim prijateljem.
- Ko ti je taj? Neki ostavljeni ko i ti?
- Nije ostavljen, nije se ženio.
- Nije se ženio, zato što ga nijedna nije htela. Pa je sad tebe, luda ćeri našo.
- Kad ćeš doći?
- Ne mogu da dođem ja sam stara i bolesna.
- Dobro kad da dovedem decu?
- Nemoj dok ne završi mala nevesta, a nemoj ni posle 9. Idem da spavam malo ranije večeras. Kad se vraćaš? Iz tog tvog obilaska poljoprivrednih dobara?
- Hvala, mama, al mislim da mi posle ovog razgvora nije do izlaska.
Koristi se kada želimo da izrazimo nečiju karakterističnu osobinu, ponašanje. Nešto što taj neko često radi, što ne bi trebalo da iznenađuje druge ljude, nešto toliko često kod osobe, da jednostavno on ne bi bio on da to ne radi...
-Vidi ga Mirko budala što muva one klinke...
-Ne čudi me, ne bi on bio on da svaki put ne spopadne neku malu...
Marketinški trik jeftino prodat adolescentima po principu - zabranjeno je slađe. Proizvodi sa tim natpisom se češće konzumiraju sa alkoholom nego bez njega.
To što uticaja gotovo da nema nije ni bitno. Bitno je da piše.
-Što piješ kiselo mleko i pivčinu?
-Piše na kiselom mleku da se ne konzumira sa alkoholom, pa čekam da me šukne.
-Šuknuću ja tebi šamarčinu, piše da se ne bi usr'o pizda ti materina.
Ne konzumiram.
Ne posedujem dovoljno bogat vokabular da kažem ''Ne hvala, ali ja zaista izbegavam slim cigarete sa roze trakom na filteru jer deluju homoseksualno'', a ipak završio sam trogodišnju trgovačku školu u Lebanu i znam da ću zvučati previše prosto ako samo odbrusim: ''Ne jedem ja tej lazanje'', ''Ne pijem ekspreso, samo domaću kafu upAtrebljavam''.
I zato se držim zlatne sredine te koristim ovaj izraz da ne bih uvredio domaćina, a koji mi omogućava da koliko-toliko sačuvam gospodstven stav, iako realno, u većini slučajeva i nemam blage veze čime me to nude.
- Milisave, da li ste za jedan kapućino sa belgijskom čokoladom, dok koleginica pripremi formulare?
- Hvala gospođice, ali ne trošim to. (kiseli osmeh)
- Možda želite nešto od alkohola, evo imamo u bifeu liker od kokosa, da vam sipam?
- Pa ne znam, ja ni to ne trošim što se kaže. Eto, sad ispade da smo štedljivi, ne trošimo ništa a dizamo ovaj kredit, ali viša sila nas natera'. Muke, gospođice.
- Ako nećete alkohol, imamo tu neki sok od papaje i grejpfruta, može?
- Znate, ja ne troš.. ma može, naspite mi to poslednje što rekoste! (u sebi: dabogda me otrulo pa da ne moram da vraćam kredit)
Nešto što poslednje čuje mladunče pre nego što postane dete razvedenih roditelja.
- Dušo, što si tužan? Ako su se mama i tata malo posvađali to ne znači da te ne volimo!
- Ajde nemoj da serete, daj da se dogovorimo ko ljudi kome ću da pripadnem pa da se igramo razlaza.
Kulturan način da kažemo osobi u razgovoru da ne sere, ne lupa gluposti ili što bi se reklo "ne jede govna".
- Kada se desio događaj X?
- Pre 20 godina.
- Petroviću, ne trči pred rudu, razmisli.
- Pre 30 godina.
- Petroviću, ne jedi govna nego se skoncentriši.
Najčistiji i najiskreniji ulazak u kafanu čoveka kojem je sve preko glave otišlo.
Marketinški trik koji nije zaobišao ni najstariji zanat na svetu, dokaz da sve ide u kurac kad i za pičku ima kusur.
- Plaćanje, kao sto znaš, unapred, 1999 din.
- Ok, evo... (vadiš dve crvene)
- Ali ja nemam kusur da ti vratim, može li žvaka?
- Ne može žvaka, sestro, nego će odradiš taj dinar, jebala vas globalizacija.
Pogrešna taktika, pogotovo ako ne čuješ ni šta razmišljaš, svi igraju a ti oćeš nešto "na finjaka".
-Ćao mala, slatka si! Kako se zoveš?
-Šta kažeš!?
-Kako se zoveš?
-Dobro, sviđa mi se. A tebi?
-Ja sam Dejan. Drago mi je. Hoćeš da izađemo napolje, buka je ovde?
-Evo, došla sa drugaricama i SA DEČKOM jedne od njih.
-Imaš dečka?
-DA. Dugo su već zajedno.
-E jebi ga.
U ostatku sveta, dodjes, čestitas rodjendan, veridbu, svadbu, odeš za sto i krkaš. Ali mi ne bi bili MI da ne ubacimo i naš tripl poljubac za vreme čestitanja prigode. Istovremeno čestitanje i ljubljenje stvara jedinstven zvučni fenomen.
Slava: Kume, srećna MVA- SLA-MVA- VA -MVA!
Svadba: Mladenci, nek' je sa MVA-SRE-MVA-ĆOM-MVA!
Ispraćaj: Kurtoooo...Aj sad je kratak vojni rok, ima da brojimo MVA-SI-MVA-TNO- MVA dok trepneš!
Kaže se kad nešto nije u kompletu, kao piće i meze.
Brate, kupio si pivo, a kikiriki ne, i ti planiraš da gledamo utakmicu tako?
- Da, šta fali?
Pa sinak, ne grdi majka sina što pije, nego što ne mezi!
Савет родитеља своме потомку да заврши школе да се не би мучио као они.
Иронично, истинит је: после дипломе студент постаје незапослен.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.