Konj koji je izgubio krila pa traži đe ima red bula.
Prcati, karati, ljubiti onamo đe niko nikad nije, jednom riječju: penetrirati.
- Jesi li ti onaj lav kralj životinja iz one basne što si vodio ljubav sa magarcem?
- Jesam, što?
- A što znam, ti si mi trebao, ima ovih deratoramu dalabu sve im moraš crtat'. Nego, reci mi, bješe li teško kikiti se s njim?
- Opuč, brate.
Kada je neko kilav u mozak onda je ziljav.
(Timbe Bad Copy)
Nešto što dobro radiš, dobar si u tome i onda ti to ide od ruke. Jednostavno rođen za to. Ti kad to radiš, to tako ide glatko, znaš sve đe treba, kako treba. Dok, s druge strane ima duduka koji to ne znaju i njima to ne ide od ruke.
- Jesi li ovo ti pravio, baš dobro izgleda?!?
- Ma jok, đe ja to da napravim. To onaj moj mali, njemu to ide od ruke.
___________________________________________________________
- Kako kralju, 2x3=5, nije ti ovo sabiranje?!?
- Ma goni u tri lijepe, vazda sam mrzio matematiku, nikad mi nije išla od ruke!
Najbolji od svih legendarnih pasa, koji su se ikada pojavili na tv-u, i od Lesija, Rin Tin Tina, Betovena, pa čak i Maze i lunje. Najveća radost mu je da spava na krovu svoje kućice, u društvu njegovog vernog pratioca Woodstocka, male žute ptičice. Pošto je pas, u crtanom nikada ne progovori ni reč, ali uglavnom uvek ispadne najpametniji u celoj njihovoj družini..
Upomoc! Upomoc! Lucija i Snupi se tuku!
Osoba koja svakih pet minuta izda poneku ,,definiciju"(obično copy/paste glupost), i za svaku misli da je jebeno genijalna.
Zipovana konverzacija tipa: "Đe si brate, što činiš, evo ništa a ti, ja bezveze".
Razvijen momak šeta sa đevojkom pod miškom ( u grifu) .
- Mačka - sa druge strane ulice poznanik iz teretane diže ruku.
- Vazda, mačka - razvijotka otpozdravlja slobodnom rukom, zadovoljan što mu je đevojka preslatka.
- Bracki - javlja mu se momak iz kvarta.
- Vazda, bracki !
Sa vrata kladionice, stariji momak diže ruku u znak pozdava.
- Vazda - odgovara momčina i zadovoljno steže grif.
- Ti si prelud - smije se grifozna cura.
- Vazda bio.
Odjeb smaračima koji stalno zapitkuju ''đe ti je vijenac'' kao pokazatelj kvaliteta rakije!
- Ajde Lakane na jednu, gre'ota je proći pored kazana, a ne probati novu rakiju...
- E'o komšo, da ne kažeš da nisam...
- I kakva je?
- Ništa ti ne znam od jedne...
- Nade još jednu!
- Kako baca?
- Tri metra od kaz'na!
- Ajd komšo, ne zajebavaj... nego što nema vijenca?
- Danas piješ komšo, a vijenac će biti sutra!
Omiljena rečenica svih komentatora u svim sportovima kada izbije neka frka na terenu tipa:
-tuča
-penal
-crveni karton
-uletanje navijača u teren
-.....
Nerazdvojni parnjak ove rečenice je takođe fraza u kojoj on napominje kako ovakvim ponašanjem šaljemo ružnu sliku u svet, kako država treba da se pozabavi ovim problemom...(bla, bla , truć)...
I...Lazović utrčava u šesnaesterac, Stojković izlećeeeee.. PENAL! (Sudija i ostali igrači dotrčavaju do šesnaesterca , na tribinama već makljaža, igrači se koškaju, pukne šamar i izbija opšta tuča).Dragi gledaoci ja sa svoje komentatorske pozicije stvarno ne vidim šta se događa na terenu (a na terenu već krvi do kolena , klupe uleću da "spreče incidente" , navijači se više ne tuku jer je na terenu već mnogo zanimljivije)I ,evo, policija konačno stiže na teren, smiruju se strasti... država i ostale institucije stvarno treba da se pozabavi srpskim fudbalom, šaljemo ružnu sliku u svet ...
Uzvik oduševljenog kajlamena, kada na žurki čuje foršpil pesme Sinana Sakića.
- Tangrlaka tin din tin, tangrlaka tagadaga daka...To, Šerife!! Turbano, samo turbano!!
Moguć kamen spoticanja, ali, đe su ljudi i sreća junačka, sredstvo još većeg zajedništva i osjećaja pripadnosti.
- 'Oćeš ti pošmrkat' ovu zadnju, brate?
- Neću, ti je pošmrkaj pa da idemo, valja na crtu i neprijatelju izać'!
- 'Oćemo li je zajedno pošmrkati?
- 'Oćemo, brate moj po oružju!
Kada nakon celodnevnog rada na kompjuteru, kreneš da praviš rafaelo kuglice i posle desetak komada počneš tražiš na stolu opciju copy/paste
Adekvatan odgovor čovjeka sa otkopčanim šlicom, na opasku "Đe je pokojnik tu su vrata otvorena".
Striko Mićo.
Odličan story board za savršeno filmsko ostvarenje. Na žalost, u današnje vreme većina ljudi tek preko filma čuje za neki strip.
Sličnu sudbinu doživeo kao knjiga. Jedina razlika je u tome što niko (režiser, kostimograf, scenograf...) nije morao da se muči, jer sve je već dato u reči i slici.
Dakle, više podseća na story board nego na samostalnu umetnost. Na žalost.
Evo nekih praktičnih primera iz skorije prošlosti:
V for Vendeta
300
Hellboy
Tin Tin
Corto Maltese
Sin City
Watchmen
...
PS: I naravno da još uvek postoje ljudi koji cene strip, da ne dođe do zabune.
Način starijih poznanika da razgovor skrenu na uvijek zanimljivu temu seksa.
- Đe si, malikane! Šta radiš?
- Evo me, tetak. Ma ništa, evo pošo do jedne drugarice da joj popravim komp.
- Ahaa, sad to tako zovete. (uz mangupsko namigivanje)
Izraz koji se koristi kad spazite neku dobru ribu.
Inace izvor ovog izraza se nalazi u pjesmi grupe Bad Copy,Mirko i Slavko.
Nećeš me nikad vidjeti, jer nisam dovoljno lud da idem tamo đe će da me jebu.
Trebinje, Trebinje kad me vidiš jebi me.
Malo nogom, malo rukom, đe dovatiš.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.