Radno mesto koje je nastalo kao produkt nepotizma u preduzećima.
Mrčndajzeri (merchandiser), do skoro znani kao komercijalisti, su to postali onog momenta kada su direktori postali menadžeri, a radnici - operateri. Radna obaveza jednog mrčndajzera je da svira kurcu i mrsi muda kod klijentele koja sarađuje sa njegovim preduzećem. Mora da bude izuzetno doteran, da prati trendove i da lepo miriši, što će uvek ostaviti pozitivan utisak na poslovne saradnike, koji ga u svojim kancelarijama tovare kafom i ratlukom. On ih indirektno, kroz neku neobaveznu priču, navodi da povećaju lager njegovog asortimana, što mu i u 90% slučajeva uspe, a što u dobroj meri ide u prilog njegovom finansijskom bonusu. Obilazi štandove i odeljenja gde stoji njegova roba, vodi računa o estetici i da neki kolega mrsomud, ne ispadobraniše na njegovu teritoriju.
Neophodni rekviziti jednog mrčndajzera su firmin auto, službeni telefon, rokovnik ili neki registar i hemijska olovka. Oni koji rade za jača preduzeća, neretko sa sobom nose i manji notebook. Sve u svemu, paraziti sopstvene firme, koji žive na grbači radnika u proizvodnji.
Kapitalizam trpi ovaj tip zaraze...
- "Jel' Mićo, Boga ti, đe reče ti ono da radiš...?"
- "Ja strina radim u "Imleku" kao mrčndajzer..."
- "Kao mrčjanzer... aha, aha... A u "Imleku" veliš...? E baš lepo, to je dobra firma...
Dan, neki, ne znam koji. Poremetio mi se centar za kalendar u ušima otkad me je debeli oteo iz naručja majke stare. Opet se vraćam sa svojim sunarodnicima nazad u katakombe za spavanje. Iako je polarni dan, nama se već odavno smrklo. Već dva mjeseca smišljamo kako dedi da kažemo da i nama treba odmora. Radimo svi ko crnci, a elfovi iz Afrike samo optužuju za rasisitičke komentare. Planiramo da štrajkujemo, ali svi znamo kako je bilo, bješe devedes devete, kad se dedica vidno iznerviran vratio sa Balkana. Ne pamtim da me je iko ikad tako šibao korbačem preko leđa. Jeb'o mater i Rudolf i svijetleći nos i PVO! Tri dana smo sastavljali proklete sanke. Sreća pa su bile rezervne. Nego, kad pomenuh Balkan, čudni su tamošnji elfovi. Ili se kolju oko poslova ili rade bolje od svih nas zajedno. Al dobri su, znaju da se vesele. Donesu neke vatrene vode, pa popiju po dva litra i ništa im ne bude, a nas ostale, sem ruskih elfova, u'vati od prve čašice. Nego... A da, dedica mora da padne večeras. Smučilo nam se da živimo pod tiranskim režimom debelog! Dosta je više pravljenja igračaka, ionako ih sve manje proizvodimo na polovima. Sva proizvodnja otišla u Kinu! A šta mi jadni elfovi da radimo? Dobro, ja pamprčim elficu iz kancelarije za međunarodnu saradnju, meni je lijepo, htio bih i prsten da joj stavim, ali nemam odakle! Žene... Uh, već pola deset, a sutra je nova godina. Jebem ti ženo dan i kud me rodi da budem Deda mrazov elf, pa i za Novu godinu moram da radim, a od beneficiranog radnog staža i penzije ću kurac da vidim. U jebote, evo ga deda, sad će da nam jebe mater. Opet je pio sa balkanskim elfovima...
- Bamrljljljljljpamprljljoljlj... Ho ho ho, srećan Uskrs dečice... Ovaj... Vaskrs... Ovaj... Au, sunce ti, kakva rakija... ALO ELFOVI, ĐE VAM JE SOCIJALNO AHAHAHAHAHA.
- Puši kurac Deda Mraze!
Muda.
Blic
Tužan jubilej, za razliku od košarkaša, fudbaleri Srbije još jednom pokazali nedostatak pobedničkog mentaliteta.
Index
Moka Slavnić piše o mentalitetu Hrvatske momčadi: Hrvati nemaju muda!
Ovaj pojam predstavlja nezvanično gramatičko pravilo, poreklom iz bivše Republike Srpske Krajine, tj. Like, Korduna i Dalmacije. U upotrebi je bio samo kod Srba koji su tamo živeli, koji su prihvatili hrvatske reči, ali opet, da bi se razlikovali od njih izbacili su H iz svih njihovih reči.
Tako da se znalo da, ko kaže hlače - Hrvat, ko kaže 'lače - Srbin.
Bitno je napomenuti da se ovo "pravilo" odnosi isključivo na sela i seoski dijalekt...
- Ženo jesi li umesila kruva...?
- Jesam, a đe se ti spremaš?
- Idem obrat' gra'...
- Aj'... Evo ponesi 'renovke, da ne ogladniš i obuci druge 'lače...
- Aj' spremi neku juvu, da bude vruća kad dođem...
Zbrijati glavu na nulu.
-Viđi Batka, đe si Batko, ko ti se to igr'o s glavom. Bi' rek'o da te Arkan šiš'o.
-Ćuti tu, tebi je frizer vozio reli po glavi pa te niko nije zajebav'o.
Izraz koji se koristi kako bi se uplašena a nerijetko i neodlučna osoba okuražila da obavi neku radnju koja zahtjeva kontakt sa nekim ili nečim. U većini lakših slučajeva poteškoće otklanja vrlo efikasno.
A: Ma ne znam, bolje ne ovdje.
B: Šta si se stisla tako koj kurac? Đe vidiš ti koga? Meći ga u desnicu ruku, neće te ujesti.
Zajebancija na račun lika koji provodi dane u teretani u nastojanjima da izdefiniše masu kako bi nešto napokon navatao.
- E đes ljudino, kaki sam ti i sam? Što si solo, đe su ti cimeri?
- Otišli graditi tijelo grčkih bogova, ako me razumiješ.
- Razumijem, pa će poslije u kafanu da se poprave.
- Taj neki rad.
Ustaljen izraz kad oćeš da izvučeš nešto od nekoga... Nenadjebiv argument, i suprotnoj strani ostaje samo da popusti ili dopusti...
Kaci bio mali...
♦: Daj kevo 10€ što si na kraj srca, moram noćas diziđem s' društvom!?
♣: Nemam, sjedi đe si, jer nisi ni za đe si!
♦: E super, to mi je hvala što sam dobar sin, ne pijem, ne pušim, ne drogiram se!
♣: Evo nosio te đavo! Čuvaj i troši?
♦: A?
..........................................................................................................
Kaci malo veći i kad ti je veći...
♦: A da svratim malo noćas do tebe, sestra ti nije tu, možemo malo da, da se družimo, a?
♣: Bježi bre budalo, prošli put nisi silazio s' mene ko dijete s' trešnje, još me bole prepone!
♦: Da da, to mi je hvala je li? Boljeg i ljepšeg zagondžiju nećeš naći 2 života da živiš! A još i ne pušim, ne pijem, ne drogiram se... ne bijem te!
♣: Marš stoko! tu tu.. tu tu...
Napio se kao govedo.
-Đe si Krsmane, vaginalni goniču?! Što se napi onako sinoć kao budala?
-A, svi smo se nadovaćali...
-Ja nisam jurio pevačicu sa spuštenim pantalonama, držeći umazane ruke od torte iznad glave...
Način lociranja nečega što nikad nisi vidio, uz pomoć zvuka.
- Bro, vid' što piše. Tumorou je žuraja u Andergraund.
- Nikad čuo, đe je ta vukojebina?
- Reče Milisav da je na ćošak kod kinoa...
:tumorou najt:
- Milisave, 'bem te ćorava!
Čovjek koji, u masovnom tabanju NN čovjeka, gleda da dotičnog ne šutne baš u glavu, stomak, bubrege, nego ga onako malo zakači po nogama i dupetu.
-Al smo ga prebrali. Leži i ne pomjera se, a mi tabamo..tako mu i treba kad traži kavge.
-Ma ja nisam mnogo udaro, bilo mi ga žao...đe da ga ubijem.
Fraza kojom opisujemo osobu koja napravi dar mar gdje god se pojavi i bilo šta da radi!
- Sinak, jesi li vidio Peđe juče na fuci kako ih razbija?
- Ma nema stari, obilazi oko njih k'o oko čunjeva!
- Jes' vala, taj đe uđe uš'o je!
- Tako nekako, al' je milina igrati s' njim...
Sinonim za nedostatak vlage, iako nije najsuvlje mjesto na Zemlji. Ako se uporedi sa pustinjom Atakamom, Sahara dođe kao rimska terma u vrijeme poplave. Ipak, ova druga je iza tregera, pa je vjerovatno zbog toga Sahara izbila u prvi plan.
- Polako, konju, đe's navro!
- Šta je bilo maco?
- Idi dole kuco, maca hoće vode.
- Aaaa, ti si k'o Sahara, bestraga mi glava. Odmah, maco.
Žestoko poražen. U stonom tenisu ili basketu jedan na jedan nije izašao iz malih a u fudbalu nije uspio ni da pređe centar. Ni da prismrdi protivniku. Nastradao bez uzvraćenog udarca.
Izraz vodi porijeklo iz nekog drugog vremena, kada se puškom ili jataganom borilo za sebe i kada je svakog našeg valjalo osvetiti.
Đe ćeš, jado, biciklom na Rusiju, poginućeš bez zamjene, neće ti se strva znat'. Oni takve kao ti jedu za doručak a da se i ne zagrcnu. Bolje sjedi doma i gledaj svoja posla.
Posledica premeštanja piva sa police u vrata frižidera.
- Ženo, đe mi ono pivo što sam stavio da se 'ladi?
- Eno ga u vratima, odmah ispod jaja...
- Mislio sam da sam ga već popio, umalo me infarkt nije spičio!
Zona odgovornosti. Ne nametnuta već osvojena kvalitetom, nesebičnim zalaganjem i izgaranjem na terenu.
- Alo, Maksime?
- Alo, Milojka!
- Đe si to?
- Evo, obilazim parohiju malo, šta je trebalo?
- Svrni do mene malo, začepio mi se odvod lavaboa, ima neke cijevi da mi pretreseš...
- Krećem iz ovih stopa!
Izbjegavati odgovor.
Kazati nešto krajnje jednostavno na krajnje komplikovan način.
Iritira.
Brate, možeš li da mi dovatiš upaljač iz gornjeg džepa, davao sam krv dobrovoljno pa mi je ruka u zavoju i ne mogu da je savijem. Ne mogu da dovatim.
- Može. :vadi upaljač:
-------------------------------------------
Brate, možeš li da mi dovatiš upaljač iz gornjeg džepa?
- Što sam ne dovatiš?
Ne mogu.
- Zašto?
Zato što to nije fizički izvodljivo.
- Aa?!
Ne mogu da savijem ruku.
- Što?
Zavoj to onemogućava.
- Kakav zavoj?
Na mom laktu.
- Šta će ti?
Da mi ne isteče sva krv.
- Sti lud? Kako?
Kroz rupicu.
- Kakvu rupicu?
Od igle.
- Đe?
Po sred vene.
- Bodeš se?
Ne.
- Pa čemu igla u venu?
To mi doktor proboo.
- Đe?
U bolnici.
- Đe?
Pa u bolnici.
- Koje odeljenje?
Zavod za transfuziju krvi.
- Šta ćeš tamo? Što ti je trebala krv?
Nije meni.
- Nego kome?
Ne znam kome.
- Kako ne znaš?
Fino, ne znam.
- ?!
Dobrovoljno sam dao.
- Pa tako reci.
Nisi me to pitao.
- Pa šta će ti zavoj sad? Nisi ranjen.
Tako mi doktori rekli. Moram da nosim neko vrijeme.
- Do kad, čovječe božji?
Par sati.
- Koliko?
Dva.
- Okej. :Iznerviran:
Pa možeš li?
- Šta?
Da mi izvadiš upaljač.
- Mogu. :Vadi upaljač:
Izgovor za nejebača što ništa ne trsi pod okriljem ove nam nebeske kape.
-Ooo đe si kume trsiš li išta obrza ti?
-Ne! Iz principa!
-Pametno, nađi dečka, što da jebeš kad možeš da budeš jeban, a i ne zamaraš se...
Iliti "muljina" kod Zećana a "nula" u civilizovanom svijetu. Najfiniji pijesak izuzetno sitne granulacije, (0 - 4)mm, pogodan za sve završne građevinske radove gdje je potrebna izuzetna preciznost obrade površina.
- Dođi da ti otresem tu mulinu sa guzice, ne moraju svi znat' đe smo bili i što smo činjeli.
- E ti se sledeći put snađi za kakva kola inače ćeš plažu orat' umjesto mene!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.