
Jedna od rečenica koju biste poslednju hteli da čujete dok ste srednjoškolac.
Profesori puni sebe, i roditelji koji pokušavaju da vas teraju da učite je koriste bar jednom nedeljno.
Mirko: Profesore, nisam uradio domaći.
Profesor: Ja stvarno ne znam šta ti hoceš u životu, što se mene tiče mozeš ti i keca imati.
Mirko: Profesore, uradiću za sledeći čas.
Profesor: Uradi ti šta god hoceš, ne moraš ni u školu dolaziti, srednja škola nije obavezna.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Jovan: Mama, odoh na fudbal.
Mama: Da li si učio nešto ti danas?
Jovan: Nisam, nema veze, nemamo svakako ništa u školi.
Mama: Kako si krenuo, možeš odma u Gradsku čistoću, i ovako srednja škola nije obavezna.
Upozorenje da je neko prešao granice dozvoljenog ponašanja.
- Doktore, nije mi dobro. Sinoć sam imao visoku temperaturu i bolela me je ova desna, operisana, noga. Nisam mogao da spavam svu noć od bolova.
Doktor: Milosave, gleado sam sa kolegama vaše post operativne rezultate. Prosto neznamo šta vam je?
Doktor odlazi a jedan od pacijenta, koji čeka da mu operišu rame, obraća se Milosavu.
- Milosave, da oni neznaju, na to je narod navikao. Da ti neznaš šta ti je, pa kako i od čega da te doktori onda leče? Kako te nije sramota Milosave, a 56 ti je godina...
Rečenica koja najčešće izaziva još jači smeh (obično kod đaka mlađih razreda).
Deco, vaša nastavnica neće doći u školu, slomila je nogu.
:)
To nije smešno! To je žalosno!
xD
Ozbiljan sam. Ili sam se stvarno smorio zbog nečega, ili sam previše oduševljen. Ne diraj me, pusti me da dođem k' sebi.
- Šta je sa tobom, nisi nešto u elementu?
- Ne pitaj me ništa, nisam dao uslov, nije mi dobro, stvarno ne znam gde ću da nađem 80 hiljada za godinu.
- Au, aj ako ih nađeš, javi, pa da i ja potražim. Dobro će mi doći.
.....
- Mare, šta si zinuo, jel sve ok?
- Ne pitaj me ništa, nije mi dobro.
- Što, šta je bilo?
- Ma na trenutak sam pomislio da sa Tori Black snimam neku scenu, i da nije uspela, pa moramo opet, al' jebiga sad provalih da je to samo plod moje mašte.
- Oće to ponekad, dešava se.
Fraza svih učiteljica i razrednih starešina.
Fraza se koristi kao slaba uteha u razgovoru sa roditeljima, čija su deca naređala 7 komada ili na bilo koji način pokazuje slabo interesovanje za školu.
Vidite, vaš sin nije glup. On je jednostavno lenj. Kad hoće, on može da nauči. Ali, jednostavno neće.
Vrlo česta konstrukcija u našem jeziku. Koristi se u gotovo svim prilikama sa namerom da se omalovaže, umanje i marginalizuju sagovornikova dostignuća i pripovedanja. Nekad iz zajebancije a nekad iz pakosti (češće ovo drugo).
-Što sam kupio lubenče, 7,5 kila, slatka ko med.
-Jebeš lubenicu ako nema 10 kila!
-Kupio sam novi Ševrolet Kalos juče!
-Jel to onaj skraćeni?
-Jeste.
-Pih, jebeš Ševrolet ako nema 5 metra!
-Što sam smuvao sinoć jednu plavušu, znaš kako je zgodna.
-Jel visoka?
-Pa niža pola glave od mene.
-Jebeš devojku ako nije metar osamdeset!
-Moj ćale bi tenkista u vojsci.
-Jebeš vojnika ako nije pešadinac.
-Da vidiš, jedan moj ortak ima alatku 22cm.
-Jebeš kurac bez 25 santima!
-A koliko ti imaš pička ti materina?!
Raano jutro, zvoni prokleti mobilni koji te zove da krećeš na faks iako si u potpunom autu jer si lego pre samo par sati. U sobi jos mrak jer je napolju vreme užasno i pada neka odvratna, hladna kiša. JEDVA nekako ustaneš, tražiš neku svesku koja kao da je u zemlju propala, shvataš da ti je sve što možeš da obučeš izgužvano, nema više paste za zube, a o toploj vodi za umivanje i da ne pričamo. Vreme već radi protiv tebe i već kasniš. Ne znaš gde su ti pare, pa tražiš neke kusure po svim pantalonama i jaknama. Onda tražiš kišobran, a kad ga najzad i nađeš pokaješ se jer je to uvek onaj kineski u stanju raspadanja, opasan po okolinu, pa kreneš bez njega. Pritom obavezno nešto zaboraviš a setiš se tek usput.
Prolaznici, uglavnom stariji ljudi, sa kišobranima, koji obožavaju da se bude rano, gledaju te sa čuđenjem jer si neobrijan, čupav, u izgužvanoj odeći i izgledaš kao alkos. Put do faksa je posebna priča. Bara ima toliko da se ne mogu promašiti i obavezno te neki bus ili auto poprska dok stojiš na semaforu. Već na pola puta proklinjes i vreme i faks i prolaznike i sebe što si uopšte krenuo! plus te boli glava jer si verovatno sinoć pio s nekim društvom koje sada spava jer nije ludo ko ti ili je na nekom faksu gde ne traže glupe potpise.
Vidiš da već kasniš i da će profesor da pravi od tebe budalu pred svima kad uđeš posle njega, pa zato kreneš i da trčiš, već potpuno mokar i blatnjav...Stižeš pred faks gde vidiš neke "kolege" tatine sinove koji pristižu u novom Pežou ili Audiju iz koga trešti neka opuštena muzika, i što je još gore, vide oni tebe...
U tom trenutku izlazi iz zgrade faksa neki poznanik kolega i saopšti ti da danas nemate predavanja..
E TO NIJE SKRIVENA KAMERA, iako je ti tada pogledom željno tražiš!
Iritirajuci odgovor posedovaoca nekakve starudije,koji smatra da je upravo njegova sklopocija poslednji izdah vremena kada su stvari bile kvalitetne.I od tada vise takve ne prave.
Deda : Sinko,sta radis u toj prasini ?
Unuk : A nesto me zajebava Golf,gasi se cim pustim gas,al sad cu to da sredim.
Deda : Eeee...Mene moj "Tristac" nikada nije izdao.Znas li ti da sam...
Unuk : Znam,znam,s njim presao pola Evrope i nikad nista mu nije falilo,samo si mu ulje menjao.Ne kenjaj,nego mi dodaj taj kljuc.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
Otac : Sto se ne javljas na mobilni,zvao sam te 10 puta?
Sin : Ne vredi da se javljam,kad mi ne radi mikrofon .
Otac : Eeeee.Mene moj nikad nije izdao (vadi mobilni velicine fiksnog telefona ). Znas li ti da sam...
Sin : Znam,znam,za 10 godina samo 2 puta promenio bateriju,imas signal i na Mesecu .Ne kenjaj nego daj 20 e,da sredim ovo sranje.
Poznatiji kao "Onaj što prevozi klavire". Preko dana, Ostoja je tihi čukarički preduzetnik. Noću, postaje dobrodušna zver, koja se bori protiv kriminala na ulicama Beograda.
Ostoja zapravo nije čovek, on je ideal, on je heroj kakvog Beograd zaslužuje, ali koji nam sada nije potreban. I zato ćemo ga loviti, jer on to može da podnese. On nije heroj, on je tihi branilac, bdijući zaštitnik. Klavirski vitez. Snovidjenje koje ti kaže - "Raduj se".
Misterija ovog heroja decenijama muči Beograđane: Zašto Ostoja ne prevozi trombone, sofe ili aligatore, nego baš klavire?
-Dobar dan Ostoja, da li biste mogli da povezete moj Harpsichord ISX-720 do Palilule?
-Ne mogu, to je čembalo a ja prevozim klavire.
Spuštanje na zemlju onih koji paniče bez razlog.
"Ide mi krv! Ide mi krv", šta cmizdriš tu, malo si se poseko. Nije smak sveta sad!
Strah i trepet za okolinu. Zaštita koja omogućava zaliječenom psihičkom bolesniku da bude iznad svega i svih. Doduše, sve do jednom... Dok ne udari na onog što takođe ima papir.
- E odvelo ludog Saleta preko Vrbasa, htio ubiti Šomija kad je čuo da je ovaj uzeo neku sjekiru iz njegovog dvorišta...
- Bogme kad se vrati, Šomiju je pametnije da se pripazi.
- Što?
- Pa nije sa sa njim zajebavati, ima papir da nije u vinklu, ima da bude svašta...
- I Šomi je nabavio neki falsifikat, kaže ko orginal, pa kom' opanci, kom' obojci...
Od ere medijske vladavine Milana Tarota, izraz najdubljeg negodovanje prema nekoj pojavi, koja odstupa od svetih pravila univerzuma.
-"Brate, aj se napijemo veceras k'o bulje pa da muvamo neke gabore!"
-"Ne mogu, nisam nesto raspolozen..."
-"Auuuuu brate, opet si izdao, samo da znas to ni malo nije po tarotu!"
Krajnje zloban i genijalan opis ruzne osobe.
Znas, 'ajde sto je ona debela i ruzna, nego joj je i lice nekako zguzvano i asimetricno; onako, kao da je vajar imao puno materijala, al' nije bas imao ideju sta bi s tim.
Једино могуће објашњење придошлици у круг, на питање зашто твој друг изгледа ко изстондирани Месут Озил.
- Је ли баћо, што се не помера Деки? Јел умро?
- Ма јок, није умро, већ се ућутио. Препуцан је.
- Пушили сте, а?
- Питаш курву дал се јебе. Наравно да да. Само што Декијев организам није испоштовао две шатчине. Јебига, нацкли.
Kurac. Nema ništa od toga. Biće 35-og Limburga. Jednostavno prenemaganje da ne izgovorimo da se nešto zapravo neće desiti da ne bi razočarali nekog kome to znači, i kao rezultat samo im davati lažnu nadu i eventualno ih razočarati još više, time pobijajući svrhu prvobitnog korišćenja izraza.
Na Skype četu:
Uroš: I, jel dolaziš ovog leta iz te Evrope više?
Jovana: Ma treba da vidim kad mogu da uzmem odmor, i da ne preteram da mi šefica ne kenja, pa da vidim da li imam dovoljno ušteđevine, a i dečko mi tu pravi neke probleme, videćemo, trebalo bi, ali ništa nije sigurno.
Uroš: Ma daj breee, pa obećala si da dolaziš, dve i po godine nisi bila ovde, zaboravio sam kako izgledaš!
Jovana: Šta ti je bre, nije kao da sam rekla da ne dolazim!
Uroš: Ma da, i onda je mrmot zavio čokoladu u foliju.
Sreckovic. Mozda samo 2 % ljudi imaju neverovatnu srecu koja ih prati tokom celog zivota.
Nebitno je cim se bave,sta rade,kuda idu, bitno je samo to da imaju previse srece. To je ona "nasa" sreca sto nama uvek malo zafali, e ona je sa njima po celi dan, tako do kraja zivota.
A : E brate neces verovati,uplatim ti danas 9 soma na birmingem i puknem sve,sve ide uz kurac, kad nije sve tako crno. Javi mi ovaj drugar da mi je dosao onaj drljavi tiket i da sam uzeo 6 iljada,nije tolko lose ,a ???
B : hahahahahha,a mrtvi Zoca iz drugog ulaza uz'o 21 iljadu,ne neke ludilo od tekmi, ni sam ne zna kako !
A : aaaaaaaa,a ja mislio da ja imam srece !
------------------------------------------------
Ladno niko nije polozio Rimsko. SVi pali, sad sam gled'o
P: Sta bre svi pali, polozio onaj mali kudljavi,cora bre iz prvog reda,
R: Kako on polozi,leba ti ???
P : Ma de znam,ima srece vise nego Pipo Inzagi, prepisivao a ovaj ga ne vidi
-----------------------------------------------------------
T: i sine kako je bilo u italiji???
S : Super cale,nismo mnogo pili,onako, taman,
T :pusti bre to, jel bilo nesto?heheh znas na sta mislim????
S : Jeste kako nije,svrbi me kurac a nista nisam uradio, i to ne samo mene nego celo moje odeljenje, zardjale cevke u hotelu,prljava voda, losi sapuni, ma svi smo najebali sem onog Zoke Coravog, e on nije. Sto je najgore njega jedino pustili u javnu kucu, tolko decko ima srece da to nije normalno.
T: Taj stalno ima srece ,ko onaj Inzagi
Kazemo osobi koja se previse opustila.
Mici te noge sa astala, nije ti ovo babovina!
Poslednji poziv devojci koja ili mora da da parče njene baklavice ili dobija šut kartu.
Odjeb za lika koji nam uporno nabacuje svoju neku drugaricu, teškog skrndelja iz roda najgorih cava.
- Ama brate koji ti je, pa nije ni moj ratni zločinac, zaboravi.
Ironija je sto se upravo u skoro svakom filmu(seriji) i izgovara. Al' lako je njima, znaju da će na kraju sve biti dobro.
Huanita(ili kako već) : "kako je tužna moja sudbina"
Anhela: "eh, što život nije film?"
i na kraju vidiš, ipak jeste.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.