
Nedostaješ mi.
Nedostaješ i više nego što možeš da zamisliš. Nedostaje mi tvoje milo lice, sunce mog života. I tvoja kosa, da se zaplete u mojim rukama kao muva u paukovu mrežu. Nedostaje mi svaki tvoj zagrljaj, kao hiljadu plišanih medvjedića mekan. Svaki tvoj poljubac u noći, kada me košmari probude. A takvih noći je bilo dosta, i nije ti smetalo da sa mnom ponekad probdiš budna, dok ne zaspim. Ti si ta koja me umiruje. Sam tvoj dodir učini više nego bilo koji bensedin. Ti si moj vjetar u jedrima. Ti me pokrećeš. Ti si moj izvor i bez tebe nema rijeke kojom plovim. Samo suvo korito, suva zemlja ispucala na suncu. Bez tebe, ne postojim. Ne tečem. Ne idem nigdje. Dani prolaze bez mene. Ne izlazim iz našeg stana. Da, našeg stana, koji mi se čini kao kartonska kutija, mali i fragilan. Muziku više ne slušam. Svaka pjesma je bila naša... Ma čitav svijet je bio naš! Imali smo sve što smo zamislili. Imali smo jedno drugo...
Onaj dan kada si otišla... Taj dan sam i ja otišao. Od tada me više nema. Gubim se kao odraz u vodi uzburkanoj. Od mene je ostala samo ljuštura, samo kosti i meso koje se drže na okupu, bez ikakvog smisla, tek, eto, da postoje. Nećeš se vratiti. To me izjeda. Boli svako jutro kad otvorim oči, jer znam da te više nema u mom životu. Svaki pokret bilo kog mišića je naporan, čak i treptaj da ovlažim oči usahle od suza. Košmari i dalje izjedaju moju noć, a tebe nema da jednim dodirom svojih usana smiriš sve orkane i tornada u mojoj glavi. Tutnje po mojoj glavi svaki dan. Nekad ne spavam i po par dana... Umoran sam, ne želim da idem dalje... A znam, moram da živim, moram da nastavim sam. Tako bi ti htjela... Tako bi ti htjela...
- Pokreni se Milane! Nije ona jedina! Ajde, izađi iz stana, danas Sveti Trifun, idemo kod Radovana na slavu.
- Idite bez mene, ja... imam druga posla...
- Opet ideš njoj?
- Kako znaš?
- Nisi bio već mjesec dana, prošao sam juče kraj nje, a cvijeće je bilo isto ono koje si onomad ostavio.
- Da... Cvijeće... Trebalo bi ga zamijeniti novim... Ponijeću i kosu, da raskosim malo.
- Kosili su juče, nemaš potrebe. Čisto je... I oko njenog spomenika.
- Dobro. Odoh, znaš da nije voljela kašnjenje. Čućemo se...
Barem ih ja nisam video.Njihovo korišćenje leve noge toliko ide u krajnost,da je nameštaju na levu čak i u situaciji kada je bolje odigrati desnom nogom!
1.Siniša Mihajlović
2.Robin van Persi
3.Šunsuke Nakamura
P.S:Ako se neko seti,nek ubaci još nekog u komentaru.
Stav nadobudnih roditelja koji ne shvataju da čuvaju dete koje će kad-tad žedno da ih prevede preko vode.
-Ali vaš klinac mi je rekao da će da mi nabije 100 kila vazelina u dupe i da će da me jebe do besvesti!
-NE! To nisu reči moga deteta! Nije da ne opsuje, ali to NIKADA ne bi reklo! A kako bi bilo da ti malo....... bla bla bla.
Stara fudbalska mudrost, koja kaže da ma koliki majstor fudbala bio, špartao po krilu pored tog beka, driblao, proturao mu kroz noge, bek će te kad tad stići i izuti te iz kopački.
Nepisano pravilo je da su leva krila uvek bila majstori, a desni bekovi kostolomci, jer kako drugačije zaustaviti jednog Džaju, Nikića, Šekija...
Trener: Aman Stole, jebem ti kolač, 'de ti je igrač!? Poda' tu loptu jedama nama!
Stole: "Čeka' me, čeka' me... Još jedama ova 11ica da se kurči i prebacujem ga u kukuruz.
Superlativ od "Sram te bilo".
Ovo je nekada bio moto seljaka koji se ponegde i dan danas zadržao, ukazuje na to da su ove dve delatnosti veoma korisne i produktivne.
Opozit poslovice: Pametniji popušta.
- Probajte jednom uskratiti neku uslugu profesionalnom grebatoru, kome ste prije toga 100 puta učinili uslugu. Budite uvjereni, da ste dobili istinskog neprijatelja.
Живи док можеш, кад не будеш могао... ил' се жени, ил' се уби!
- Ћале... женим се!
- Е сине, сине... Тек су ти двадесет и две, а ти би на луд камен. За женидбу и два метра канапа, никад није касно. Боље прчи то то док можеш, кад не будеш могао ил' се жени, ил' се уби!
Израз који се користи кад желимо некоме да спустимо и скренемо пажњу на његово (скромно) сексуално искуство.
- Е да видите што сам синоћ поцеп'о пар куји, једна ми блајви, другу гузим од позади, трећој наб...
- Дај не сери, да твоји нису краве држали никад пичке не би видео...
Реченица којом продавцу космодиска кажемо да нам његов производ не треба.
Rečenica kojom opisujemo neko putovanje koje se svodi na bahanalije bez granica i rijeke alkohola koje se zajedno sa prirodnim opijatima kao svojim pritokama ulijevaju u organizam.
Iskusni se uslikaju par puta, da im te slike osvježe sjećanje, odnosno da ga stvore.
Lakše se rešiti raka jetre.
- Šta bi s Tiosavom? Imal kake novosti?
- U bolnici, vade mu jetru.
- Što, jel moro doperiše?
- Ma jok bre, umro a donirao organe.
- E grdan, odo do Radmile da izjavim saučešće.
- Ako, ako i treba, samo ne moraš baš odma. Otišo malopre sudija, pa da im ne staješ na muku. Znaš da to i otera Tiosava u grob.
-----------------------------------
- Stanojla, opet vlaga u spavacoj sobi !?
- Dragutine, pored tebe može samo zid da vlaži.
Реченица је којом безуспешно покушавамо да вратимо достојанство кад нас припуца снажни клинац којем не смемо да узвратимо.
Osnovno pravilo raspodele informacija. Ključni element pri obavljanju operacija čiji se glavni faktor uspešnosti oslanja na poverljivost podataka.
Pera: Šta!? Otkud ti znaš da mi se ne diže!? To sam samo rekao mutavom Đuri.
Tanja: Jeste, ali Đura objasnio znakovnim jezikom Momi, ovaj rekao Stefanu, njega čula Markova sestra Ivana kad je pričao sa Tadijom, pa razglasila svima...
Pera: Jebo me pas i dugačak jezik... Ionako se desilo samo jednom. Hajde izađemo ti i ja na piće da nas vide, pa ti posle reci Ivani da kaže Stefanu, da on kaže Tadiji, da Tadija kaže Momi a ovaj objasni Đuri da sam se samo šalio... hoćeš, m?
Tanja: Oće to...
Kažu iskusni majstori.
Nego mu pričaj samo istinu i prejebi ga kad je pametan.
Типична реченица родитеља кад им кажемо за нешто да нису у праву или да не знају.
Ја: Тата, ја мислим да тај шраф иде у ову рупу, е не ту где си ти поставио.
Тата: Шта ми ти знаш, ја сам ово склапао стотину пута.
Ја: Али тата, видиш да се не укпала ту, треба у другу рупу. Ево нацртано је у упутству! Погрешно радиш!
Тата: Ја погрешно радим?! Ја ово кад сам склапао тад упутства нису ни постојала! Ја најбоље знам!
Ја: Све је то ОК, али погледај упутство, овај пут не знаш, ниси у праву.
Тата: Слушај дете драго, оно што сам ја учио у мојој школи, ти никада нећеш. Ми смо имали предмет "домаћинство", ви ни не знате шта је то. Оно што ја знам, ти никада нећеш знати. Стога, пусти ме леба ти да урадим ово како треба, па да идем да једем.
Izgovor žene, koja se šminka i kada ide da baci đubre.
Ja sad kao jedan bedni duplikat, iako sasvim pristojno složen, ne mogu baš reći kada se to desilo ali mislim da je bilo one treće noći po Novoj godini ili tri noći pre, ne znam, al znam da ga je votka očistila do kraja, mada nije ona kriva, bila je samo pista, pomagač, i vodič i tada je transcedencija mogla lagano da se obavi negde u progradskim njivama, na ničijoj zemlji, koje ni u katastru, volšebno, nema. Tu se to obavilo, čim se šuma sikamora razišla, nad gradom blizanačkog imena, među smrznutim granjem i tvrdom zemljom pod Velikim i Malim kolima koja su se okretala i jurila jedno drugo - ah veseli medvedi, pa su odjednom zastali, stresli se i ogolili u dva pauka grdna: pauk veliki ženka i pauk manji mužjak koji se koprca u njenom smrtnom zagrljaju i trese zvezde sa sebe, malobrojne, zglobove, u ropcu, dok ne ostane da visi u njenim čeljustima ispražnjeno sazvežđe i medveđa koža.
I sve je posle nestalo samo ostade da titra isprekidana granica malooznačenosti u nekom nebljom primitivnom fotošopu - undo opcija onemogućena - nego samo bledi nestalošću ta ljuštura, prazna košuljica ostala iza te kratke i grozne igre.
E tada se nešto desilo i ovde dole, ali ja kao jedan, ajmo reći, beležnik, pogled osvešćen, programčić ostavljen da završi neke birokratske poslove koji se tiču buđenja, uspavljivanja i ulupavanja preostalih 18000 do 19000 okretaja oko svoje ose to ne mogu opisati, samo znam da je bilo grozno i ogromno i ne do bog nikom a daje ga svakom, zlobnik.
Nekao sam sišao u grad, pomalo iscepan, prljav, iscprljen i teturav, sreo sam davnog druga kojeg posle toga uopšte nisam viđao: on je bio kivan na nekog i stalno je ponavljao a jebem ti, ne sme čovek ni da se napije, jebem ti život, jebem ti sve, šta je ostalo čoveku, jebem ti život, kapirao sam da teši možda mene pošto ko zna kako sam jadno izgledao, mada je meni već tad bilo svejedno, čak mi je bilo i smešno i drago da gledam to njegovo psovanje i prenemaganje.
Posle se votka vratila po poslednji trzaj pa sam hteo nešto da bacim u potok, neki trokraki predmet, kao amajliju neku, znam da smo se malo rvali i ubeđivali i nekako me je sprečio i tutnuo to nazad u grudi, tu poslednju kartu.
- Ah gde je nestao onaj veseli zbunjeni seoski đak svjetlokosi i očiju plavih?
- Ne znam, pogrešnog čoveka, da ne kažem projekciju pitaš, mada razumem otprilike o čemu govoriš, mogu donekle da shvatim ali tek ovlaš i dodirom... Uostalom nije loše ni ovde da ti kažem, u ovom limbu – ja to tako kapiram, nisi gladan, nisi žedan, sve je manje-više ok, samo što shvataš da je to manje-više ustvari užas jedan neopisiv... Probaj sa nekim Brankovim mostom, ja sam drugoj feli dodeljen, ovim mirnim gasiocima, taj tvoj je roknuo u beton čini mi se, pre neki tries godina...
Imaš sreće, ti primerci se više cene...
Ortak iz kraja. Moderni provodadžija. Makro iz fazona. On ne uzima ljudima pare za svoje usluge jer to radi iz čistog zadovoljstva. On ne jebe. On toliko mnogo jebe da mu je čak i to postalo dosadno pa se sad pronalazi u tome da ortacima namešta ženske. Sve to iz jednog prostog razloga - onog osećaja kad može da podjebava druge na konto toga što je učinio nešto za njih. Uvrnuta verzija Kupidona.
Sima: Ej de si care, šta radiš?
Kupidon u pokušaju: Evo brate ništa posebno, neke ribe organizujem za večeras. Klasika.
Sima: Znaš šta. Prič'o mi Mare što si mu nabacio neku cupi, kaže vrh riba..neka tvoja poznanica. Pa sam mislio..
K.U.P: Šta? Da i tebi namestim neki blajv, jel to 'oćeš?
Sima: Pa ono kao, mislim ako ti nije teško..
K.U.P: ("uvredjeno") Ma znaš šta, skroz ste nesposobni. I taj Mare, umesto što se hvali bolje da je sam nešto na'vatao. Da mu nije mene pičku u životu ne bi video!
Sima: :podjebavački ton: Pa jeste brate, u pravu si, i ja to svima govorim. Da nije tebe ne bi smo znali kako pička izgleda.
K.U.P: Naravno... Aaa, šta? Ma jedi bre govna, znaš!
Користи се за особу женског пола са незајажјивом потребом за курцем, она не бира време и месте ни особу докле год добије оно што хоће ,а то је курац. Вероватно је једна од малобројних људи који са радошћу кажу добила сам курац ,за разлику од нас који када кажемо да смо добили курац мислимо на нешто мало или ништа али дотичној ни величина није битна докле год их има у изобиљу.
Особа1:У брате да видиш што ме мувала Јована синоћ једва сам се извуко.
Особа2:У брате та се јебе ко штука да је курац вода никад не би остала жедна.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.