
Trenutak dezorijentacije. Kratak period u kome se zaobilaze granice koje definišu vreme, prostor i odlazi u neki novi, senilni univerzum koji sebično grabi sve fantastične ideje.
-Kad krećemo za Kairo?
-Za pet dana. Jedva čekam, prosto ne mogu još da verujem da su nas zvali da držimo to predavanje o tajnama konstrukcije velikih piramida.
-Dobro nemoj da nas potcenjuješ, dugo se mi bavimo tom tematikom, imamo dosta objavljenih radova u prestižnim naučnim časopisima.
-A vidiš tu ironiju, oni sa štapom i kanapom podigli te piramide, a mi danas sa svom silnom naukom, mašinama, helihopterima, čudima, jedva napravimo tako nešto.
-Štap, čudima, ironija.
-Šta mlatiš?
-Pa da. To je to, ima logike, to objašnjava sve.
-Šta bre?!
-Pa tako su bre napravljene piramide, ima logike, kreće se preko trougla i težišta do.... pa odgovor nam je bio sve vreme ispred nosa, postaćemo nobelovci, ovo je otkriće veka, sve se poklapa!
-Pa daj bre reci, kako, šta, uzmi nacrtaj, napiši.
-Daj papir, brzo, vidiš, aaaa...
-Pa šta je sad?
-Ode mi misao.
Tata, 'oćeš li mi dati 300 eura za novi kompjuter, treba mi za školu?
Slijedi samo pogled koji govori sve
Apsolutno svaki dan na bilo kom raspustu prosečnog srpskog školarca (bilo da ide u osnovnu ili srednju školu). Svaki dan je copy-paste onog predhodnog.
*Letnji raspust (sve isto do 31. avgusta):
-Eventualno umivanje i doručak
-Komp
-Izlazak (ista ekipa i priča svako veče)
*Zimski raspust (nepoznato trajanje, uglavnom je svaki dan isti)
-Eventualno umivanje i doručak
-Komp
-Komp (čuveno - šta ću napolju, -30!?)
*Svinjsko-gripovski raspust:
-Copy-paste letnjeg ili zimskog u zavisnosti od toga u kojem periodu godine se zadesi "novi talas".
Ne umem ja to tebi da objasnim, ali ulažem kviska. Udar na inteligenciju sagovornika, kojim se prikriva sopstveni nedostatak znanja ili pak zataškava kakva rđava rabota.
- Kako sam gotivo matu nekad, i onda dođe četvrta srednje, jebeni integrali, počeh da ređam kečeve, jedva me pusti luda Pešićka da ne idem na popravni. Ispuših za budžet na sociologiji posle. U kurac i integrali. Čemu to služi uopšte, nikad mi nije bilo jasno?
- Brate, kako si tako ograničen, bez integrala ne možeš da rešavaš diferencijalne jednačine.
- Super, ne mogu. Koji moj da ih rešavam uopšte?
- Pa njima opisuješ promenu stanja nekog sistema. Znaš, mi inženjeri to uvek koristimo.
- Kako, jebote? Šta, udariš temelj, pa sedneš, uradiš par jednačina pomoću kojih podigneš prvi sprat? Ne kapiram ništa.
- Džabe, mogu ja tebi do sutra da objašnjavam, nema šanse da ukapiraš.
--------------------------------
- Ćale, deca u školi me jebu ko mladog majmuna i pričaju da si se ispilio iz komunističkog šinjela, dobio dva stana, član si četiri upravna odbora, a članske karte stranaka menjaš ko gaće. Oću odgovore, ćale, nemoj da postanem nervno labilan, pomozi mi da te ne ubijem, reci mi da nisi tolika balega kao što pričaju.
- Sine moj, da tata nije takav, ti i mama biste sad jeli dudinje. Šta misliš odakle kinta za Marmaris u julu, tvoj džojstik od 5 iljada i mamin sedmodnevni solarijum? Tata se snalazi kako ume, i to samo zbog vas.
- Da, ćale, a tvoj novi A8, to je isto zbog nas? I ove kurve što svaki dan dahću na fiksni, i to je pretpostavljam zbog nas. Ma u pravu su deca, ti si prljava klošarčina.
- Ne možeš ti da shvatiš to, sine, još si mali. Kad porasteš, i ti ćeš tako, veruj mi.
Datum koji svaki kamiondžija čeka sa nestrpljenjem da okrene novi list na Kalendaru sa posterima devojaka.
Igraju se karte, ali samo kad se dosadjuju dok cekaju u redu za novi sony playstation.
Atribut koji poseduju samo ganc-novi automobili. Zato valjda i dolaze sa onim kesama preko siceva kada vam ih tek isporuče.
-Deda se naložio da pazari Punta sledeće nedelje.
-Ooo, svaka čast! Koje je godište naš'o?
-A, ne; hoće da kupi novog-novcijatog. Kaže, "došlo je najzad i to vreme da ja kupim auto u kojem još ničije dupe nije prdnulo"!
Nedvosmislen opis siline pojedinca koji nesputavano koristi svoju moć nad okupljenom grupom.
- Šefe, ovaj novi direktor će nam jebati kevu...
- Rasteraće nas k'o mačke s jebišta!
Kada se u Skupštini predlaže neki novi zakon, propis, akt... na kraju uvek ide i oralna završnica!
Primer - nije neophodan.
Relativno novi izraz u našem jeziku sa značenjem-provoditi slobodno vrijeme na pravi način kad je napolju hladno i kišovito.
Izraz za seksualno, na kub, aktivne devojke. Ne one umerene, nego one neumerene, nimfomanke. Lujke. Svaki dan novi špric.
1: "Vidi onu malu, al' bih je opleo, od blata bi me pravila da me nema..."
2: "Ništa se ti ne brini, ovajdićeš se ti lepo, samo što ćeš u ovom slučaju ti nju da moliš da stane, šprica se ona i više nego što treba."
Sitnica koja zna da iznervira na veseljima kada se iznose novi servisi za rucavanje, ciji su oni deo.
Ono što kaže svaki klinac kada vidi svoju novi knjigu na početku godine...a ukoliko je to knjiga iz muzičkog ili likovnog,onda će to zasigurno reći i na kraju iste..
U Srbiji, Sizifov posao se sastoji iz sledećeg: kreneš na studije, nemaš kintu za iste ali se krpiš i upravo to ti je i motivacija da ga završiš (a kad ga završiš, stigneš do pola brda), onda sav pun entuzijazma kreneš da tražiš posao sa diplomom u ruci (stagniraš, ali si jak, držiš kamen da ne ode nizbrdo), konačno ga nađeš na pošteno i daješ sve od sebe da se dokažeš (nastavljaš da guraš kamen uzbrdo), dok ne ustanoviš da te svi jašu zato što si zelen, usput postaneš i žrtva mobinga, te daš otkaz iz principa (izuzetno hrabar korak, kamen nastavlja svoj put ka vrhu), nakon čega igrom slučaja opet na pošteno nađeš novi posao (litica je ovde manje strma, što ne umanjuje tvoje zasluge) na kom ili nemaš puno radno vreme ili kasne plate (počinješ da posustaješ, snaga te izdaje, ali guraš i dalje po inerciji), sve do trenutka kada shvatiš da svi tvoji napori, trud i snaga imaju rok trajanja, a taj rok trajanja je onaj dan kada pomisliš: „Jbg, hteo sam sve na pošteno“ (potkočiš kamen rukama i nogama, osvrneš se na sve ono što si uradio, na sav onaj entuzijazam koji te krasio, i teška srca (s kamenom na srcu) pomeriš i ruke i noge i posmatraš kako kamen odlazi u nepovrat, kao i tvoj minuli rad). Jebiga, Sizife, vreme je za neplaćeno!
Direktno, bez ikakve lažne diskresije, pitanje kojim drugarica pita drugaricu koji joj je novi dečko na rednom listu.
- Des mačko, čujem sa Žoletom si, koji ti je kurac on?
Paradoksalna slika Srbije čija budućnost na političkom, ekonomskom i moralnom planu, u sve većoj meri, počinje da liči na prošlost.
Penzioner sedi ispred televizora, lista kanale i laganim pokretima, s vremena na vreme, u usta ubacuje po jedan bensendin.
Spikerka na televiziji: ''...iz Evropske komisije javljaju da je u planu ukidanje bezviznog režima za građane Srbije, tako da iz vlade poručuju građanima da spreme topliju odeću za predstojeće čekanje u redovima ispred ambasada. Iz UEFE I FIFE javljaju da se spremaju sankcije za Srpki fudbal kome sleduje višegodišnje isključenje iz svih evropskih i svetskih takmičenja. Iz koalicije SPS - JS - PUPS- javljaju da je novi talas poskupljenja neizbežan kako bi se popunio državni budzet.
Estradna zvezda ushićeno daje intervju: ''...nekoliko zakazanih nastupa ovog vikenda u diskotekama u Gelzenkirhenu, Spreitenbachu i Schprizenzilufthauzenu...
...iz nacionalne agencije za zapošljavanje javljaju da je trenutna stopa nezaposlenosti 25, 6 posto radno sposobnog stanovništva i da sledi novi talas otpuštanja...
Mlada folk zvezda peva razularenoj gomili u studiju: ''Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine!''
Penzioner pojačava, ostavlja daljinski pored sebe i sluša pesmu sa jedva vidnim zadovoljstvom na licu.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.