
Уобичајени поздрав двојице црногораца у Србији.
Izraz domaćina najčešći god nenajavljenih gostiju koji su dosli da naruše kućni mir. Ustvari znači e j*** te otac baš si našao momenat da dodješ
(zvoni zvono) Komšija jesi živ evo mi malo svratili
Komšija:jao pa otkud vi nismo vam se nadali(nemaš pametnija posla sunce ti alkoholičarsko)
Opasno pitanje postavljeno u redovima za čekanje, koje te može, ukoliko na njega ljubazno odgovoriš, uvući u još opasnije priče o svim zdravstvenim problemima jednog čoveka, njegovim sestrama od tetke, nećaku, ćerki koja se udala za čoveka čiji ujak radi na benzinskoj pumpi (kako, bre, ne znaš kojoj, pa onoj gde su skoro davali gorivo na bonove, državna pumpa, kod Mikine trafike). Uglavnom ga postavljaju penzioneri, najčešće u nekoj zdravstvenoj ustanovi da bi ubili vreme i Boga u vama.
"Izvinite, i Vi ovde čekate?"
"Aaa, mene nećeš, nećeš svega mi!"
"Samo sam hteo da pitam..."
"Imaš šalter tamo, radi jedna diiiivna gosođa, pa pitaj nju."
Logično pitanje koje se u Vojvodini uputi svakoj budali, idiotu, polupismenom kretenu koji neće propustiti bilo kakvu priliku da naglasi kako je Beograd, ta strašna kasica-prasica i ala od grada kriv za sve, od nezaposlenosti do puknutog kurtona, kriv za rupu na asfaltu, kriv za nedovoljno slanu supu, kriv što je u kritičnom momentu sranja nestalo toalet papira u kući, kriv što je nebo plavo a trava zelena, kriv za alergijsku kijavicu, kriv za španski krastavac i nemačke, ešerihijom koli, raspadnute bubrege, kriv što komarci piju krv, i naravno kriv što Mađarska nema more.
Mesto radnje Hitna pomoć, Subotica, Vojvodina, Republika Srbija(zasad)
- Dobar dan, ja se izvinjavam što vas ometam u ispijanju vašeg nedeljnog čaja, dobih juče ove dve flašice i jednu ampulicu u svojoj ambulanti pa ih evo nosam jer su rekli da ovde dođem da me ubodete, oni ne rade nedeljom.
- Molim????? Pa znate li vi koliko je sati? Sestrica je radila od 8 do 11 i otišla kući! Sad je podne!
- Ja se stvarno izvinjavam meni nisu rekli da je vreme predviđeno za injekcije postavljeno u službi koja radi 24 sata dnevno. Da li to znači da ovde više niko ne zna ubrizgati injekciju?
- Naravno da zna! Ali ne može to tako, vi ste trebali da dođete ranije, to nema nikakvog smisla, kako sam rekao sestrica je već otišla i mi nismo dužni da sada dajemo bockice.
- Dobro, dajte mi sve te flašice odradiće prijateljica, ne brinite ništa. Mislila sam da prvo vas pitam, ali eto ako kažete da je radno vreme prošlo, samo ne znam što ste napisali ispred da radite 24 sata dnevno...
- A ne! Ne ide to tako! Mi radimo, radimo!!! Kako možete reći da ne radimo? Pomoći ću ja vama, nije da neću.
- A ne, pomoći je kad nešto odradite besplatno a za ovo ste plaćeni, primate platu.
- Ja ne primam platu!!!
- Vi volontirate?
- Ja radim 15 godina ovde! Kako sam rekao i ja a evo i doktorice, mi pomažemo ljudima.
- Kako sam rekla, vi ne pomažete, vama je ovo posao a moj i još milionima drugih da trpamo pare u budžet iz kojeg vi dobijate plate, ako ste doktori niste bogovi.
- Pare su u Beogradu!!! Njih pitajte za pare!!!! PARE IDU U BEOGRAD!!!!
- A vi biste da idu u Budimpeštu? Što ne kažete odmah da i vas nešto boli.
- Bozmeg.
Ono što kaže voditelj na radiju kada ga je blam što pusta jednu pesmu 17 puta dnevno.
RV - A sada ono što ste vi tražili...
...opa Gangam style
Ples univerzalac na svim slavama, preslavama, kafanskim i inim narodnim veseljima. Ruke pletu gore ukrug a noge rade tri udesno jedan ulevo. Traje u beskraj. Prednost mu je što izletiš iz njega samo spojiš rukama levog i desnog pored sebe.
Rečenica koju koriste đaci kada se profesor tokom svoga predavanja zanese i zaboravi da drži čas od samo 30 minuta.
Profesor: Prebacite otvor šestara u tački preseka, tako da se tačka B pojavljuje. . .
Đak: Profesore, jel vi štrajkujete?
Upozorenje koje je u kulturnijim vremenima služilo kao zamena za seksualno uznemiravanje majke neistomišljenika.
-Neće vam ovo proći tek tako!
-Završili smo razgovor!
-Još ćete vi čuti za mene!
-I ja vama!
Po bontonu, ono što bi trebalo da se kaže sagovorniku koji je kinuo. Ako ikad to i čujete, odgovorite sa - Hvala što primetiste. Osećajte se makar jednom u životu kao pravi engleski džentlmen ili kao princeza.
- Gospodine, izvinite ako Vas uznemiram, nešto bih Vas priupit'o.
- Mmmffmff, kaži...
- Zahvaljujem na pažnji. Gde smo sada mi?
- Ne'am pojma, mislim da smo blizu granice. Ugasi to svetlo sve mi ide u oči.
- Oh, oprostite. Hoćete li mi dodati moj tablet.
- Cccc, jaoooo: u sebi: Evo, na.
- Hvala, baš ste ljubazni.
- AAAAPĆIHA!!! Uj, detemujebem...
- Vi kihnuste?
- Jok, ti si!
Jedan od boljih načina da iole mudar čovek stavi do znanja svojim sagovornicima da su ispod njega po nivou inteligencije.
„Infinitivom do večnosti“ fazon. Cinično sredstvo spuštanja rendom sagovornika od prekoputa metodom korišćenja osnovnog glagolskog oblika BEZ konjugacije istog kroz tri lica jednine i množine na odgovarajućem mestu predikata u rečenici. Namerno simplifikovanje i najjednostavnijih sentenci u cilju aludiranja na “njegovu” ili “njenu” deficitiranost intelekta, da ne kažem, “glupost”. Odjeb par ekselans za sve vrste i podvrste slabokopčajućih primeraka kojih je ova naša plava planeta puna k’o orgulje u Domu Sindikata mrtvih golubova. ( Ne, bez zajebavanja - pre neki dan mi pisao čovek koji ih je čistio, kaže da su šegrt i on izbrojali ukupno 57 komada (?!) a verovatno bi taj broj bio i veći da nije bilo mačke čiji su oveći skelet takođe iščačkali iz cêvi. Cenim da je poprilično dojajno potrošila svojih 9 života, zar ne? )
Elem, priča o nastanku pojave iz naslove prilično je interesantna, ali kako je ja ne znam bojim se da će istu morati neko drugi da vam ispripoveda, ok? S druge strane, sve imam neki trip da je došla, fazon, iz stripova ili tako nečega al’ jebeš ga ako to mogu dalje da povežem. Možda su za sve ipak odgovorni oni prokleti Amerikanci ( krv im jebem usranu da im jebem, bajdvej ) koji su, stvorivši svoju državu na mrtvim telima indijanskih muškaraca, žena i dece, između ostalog verovatno producirali i mit o istima kao zaostalim divljacima, nižerasnim domorocima nedovoljno vrednim da dele vazduh sa njihovom uzvišenom belom sortom. E, kako je krenulo sa ovim tornadima u poslednje vreme uskoro će i sâma odleteti u isti...
Uostalom, lepo kaže Dalaj Lama: “Jebeš Bin Ladena i Bliznakinje - kosmička pravda je keva.”
- Ok, znači ovako stoje stvari: ja i Krle uzimamo džakove cementa, stavljamo ih na kolica i dovozimo do Mareta i Nikše koji nas čekaju na uglu. Njih dvojica onda džakove prebacuju na bajseve i guraju do livadice gde ih čeka ostatak ekipe. Ok, idemo...
- Čekaj, brate, a JA? Za šta ti ja trebam?
- Da stražariš, normalno...
- Ne razumem...
- Ti ŠETATI oko gradilišta i ako ti VIDETI nešto sumnjivo ti VIKATI. RAZUMETI?
- Razumeti...Puši kurac, bre!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Bonus materijal – jer VI ste to tražili!
- Šta je ovo, u pičku materinu??
- Šta je bilo, majstore?
- Mali, ae zovi ove iz Narodnog Muzeja, mislim da sam naiš'o na nešto prilično zajebano ovde...
*
Ivana Šaponja-Mileusnić: „...pokušati da nađu zajednički jezik. U drugim vestima – nemačka kancelarka Angela Merkel, uputila je danas zvaničan izraz zahvalnosti državi Srbiji na - kako je ona naglasila – „verovatno najvažnijem arheološkom otkriću veka“ i vraćanju davno izgubljenih moštiju jednog od najvećih nemačkih kompozitora i muzičara uopšte, Johana Sebastijana Baha, u njegovu domovinu. „Srbi su od danas naša braća“ izjavila je Merkelova na kraju pisma i tako najavila moguće povlačenje SR Nemačke iz grupe zemalja koje su priznale nezavisnost Kosova...“
Pitanje koje u nedoumici postavljaš samom sebi dok gledaš kako rasna crnčuga nabija do kraja svoj 32cm dug palamar u epski usku pičku partnerke.
Da li zalazi u sistem organa za disanje? Može li doći do povrede dijafragme ili pomjeranja trinaestog para rebara?
Legao si ranije nego obično kako bi se odmorio za ispit. Iovako si ispizdeo što ceo vikend moraš da blejiš sam u stanu i čekaš nedelju, ali šta ćeš, ko ti kriv što nisi hteo da lopataš. Uvek isključiš ton pre spavanja, ali Marfi te je večeras zajebao. Tri sata, zvoni telefon. Šta sad ovaj ’oće, koj moj? Da li da se javim? Subota je, i verovatno ću pre naći hokejaša sa sopstvenom vilicom i imati tvrdu stolicu posle prvog maja nego što me zovu zbog nečeg bitnog. A možda su me se uželeli, ajd javiću se pa šta bude..
-Alo?
-Poubavooo devojčeee od Makedonče, ta na na na...(pesma piči u pozadini) –A! Javio se! Ćuti bre jebote! Aaaaaaaalo pederčino!
-(koji me djavo terao da se javim) Ehehej...šta ima? Pijete, jel?
-Ko bre pije? Mi? Mi smo sportisti! (ostali, u glas)-Sportisti bre... mater... flaša... KONOBAR! Daj pepeljaru, ovaj konj je opet pojeo!
-Uživajte momci, ja moram da odmorim za ispit ujutro..
-Kakav kurčev ispit, dolazi u kafanu, o’ma!
-U Subotici sam idiote, treba mi sat vremena, i čime uopšte da dodjem u tri ujutro, maloumniče?
-(minut slušanja muzike jer je onaj s druge strane i zaboravio da te je zvao) Aaa?! Ma sedaj u taksi, Žmigo dobio sina! Ajde, odma, daćemo ti mi pare!
....... desetak sekundi vaganja opcija ......
-O, majku im..ma u oktobru ionako svi profesori puštaju.. Dobro! I nemoj skroz da ga pocepate dok ja ne dodjem, il’ će ta flaša iz koje ločeš da udje u anale.
-Kakve anale?
-Tvoje, volino!
Narodna mudrost kojom se nastoji odvratiti uglavnom mlađu čeljad od pohoda u okolne kafane, kladionice ili ne daj Bože, još neke udaljenije lokacije. Tvrda negacija svake, na prvi pogled, bespotrebne radnje.
Kazemo kada se ukljucimo u odredjeni posao kada je on pri kraju, kada je izvesno da ce se uspesno zavrsiti, i onda svu zaslugu pripisemo sebi. Ako eventualno ne uspe, onda kazemo: "Pa sto me niste zvali na vreme?"
Igramo basket do 21, vodimo 19:15, povredjuje se nas igrac i u igru upada lik i daje jedan kos. Pobedjujemo sa 21:16, i on kaze: Sta biste vi bez mene?
--------------
Igramo basket do 21, vodimo 19:15, povredjuje se nas igrac i u igru upada lik, gubi loptu i mi primamo 6 kosa. Gubimo sa 19:21, i on kaze: Sto me niste ranije zvali?
Čuvena pjesma Matije Bećkovića koja razmatra motiv današnje prozirnosti dijaloga u sagovornika. Naslov je nesretno poslužio kao popularna sintagma za skretanje teme na nešto totalno nebitno i nevezano za tekući razgovor. Može da posluži kao džoker karta da se skrene pažnja, pa čak i da se prekine razgovor.
Не кажем ја теби ништа
Него гледам у тебе
Не у тебе него у твом правцу
Па се чини да теби причам
А ја не причам никоме
Него причам своју причу
Razbacani tip uvek spreman za tuču. Dobro, ne baš za tuču,ali za kavgu i ako uspe da vam utera strah u kosti, onda je spreman i za tuču.
Čovek: Pazi gde gaziš, to je moja noga!
Petnes` do tri : Šta tvoja noga, šta je bilo bre? Oćeš sad i drugu da ti polomim?
Čovek: Šta mi se širiš tu ko petnes` do tri,saću te polupam!
Petnes` do tri: Polako, batice,mojne se svađamo.
Prvo pitanje koje ti postavlja osoba koja prvi put igra PES-a
Nakon toga obično dolazi pitanje "Kako se hoda?"
Pristojan način da nekome kažete da je bolid.
"Gospodine vi ste vozilo u Formuli 1, stali ste mi na nogu."
"Molim?"
"Ništa,ništa."
Stara narodna mudrost koja eksplicitno objašnjava vezu između nivoa buke, izraženog u decibelima i neimenovanog IQ broja koeficijenta inteligencije. Prema predanju, veza je obrnuto srazmjerna tj. više decibela znači manji IQ.
Sa druge strane, narod kaže da se i za dobrim konjem prašina diže, što će reći da narod ima mudrost za sve šta se u prirodi može dogoditi. Mudar je narod.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.