
Спрдња на сопствени рачун када приликом упознавања са другом особом, не успете да региструјете како се заправо зове.
- "Брате, стварно немам појма како се зове... ја кад се упознајем, обично запамтим само своје име!"
Opis veoma zaboravne osobe koja ne može da zapamti obične, lako pamtljive stvari. Njena memorija je ravna memoriji na prosečnoj Nokiji bez boje, a prilikom sastanka sa nekim jedino što nakon njega zapamti je - svoje ime.
-Koje si se ti godine oženio, brate.... Ne mogu da se setim... znam da sam bio na svadbi... al' ne mogu da se setim... Dve 'iljade šesta... Jel da?
-Idi bre, otkud znam, treba to sve popamtiti...
-Ne znaš koje si se godine oženio? Koje si dobio dete? Dve 'iljade osme...il' devete?
-Ne znam, bre... Valjda osme...
-Pa koliko ti mali ima godina?...
-Sa'će čet'ri.... ili pet...
-Au Pero.... Pa ti kad se s nekim upoznaješ jedino svoje ime zapamtiš... Ne, jebote... Jel si zapamtio kako se zoveš?
-Pera... I idi u pičku materinu dosadnu...
Opis karakternog policajca koji prilikom pražnjenja tribine na utakmici, redovno istjera i svoje kolege u civilu.
Kolega, a? Srijetao sam ja ovdje i Pele-a i Borotu, i vladine agente, MARŠ NAPOLJE DA NE RADI PENDREK!
Zaspati na svom krevetu. Na onom na kojeg si navikao. Spokojan. Svuda pođi ali kući dođi jer svoja kućica je svoja slobodica, štono bi se reklo.
Jer, "svoje" je mirna površina jezera. Rezultat ulivanja i odlivanja, na kraju, kada se sve uravnoteži. I tišina koja je prati. Mir, svuda unaokolo.
Mediokritetski raj. Aritmetička i geometrijska sredina svega. Kao vojnici u stroju i zamišljena linija koja ih prati.
- Pita me ćerka danas da joj dam pare da kupi sok u školi.
- Pa, mislio sam da joj svakoga dana ti spakuješ užinu. Spakuješ li joj i sok?
- Spakujem, ali, sve drugarice iz odjeljenja kupuju sok u jednoj prodavnici. Valjda dijete neće da se izdvaja.
- Pa dobro. Neka je. E, kad se ja sjetim, i mi smo dobijali doručak u školi ali je uvijek bio neko ko se izdvajao. Kao, nijesu zdravi bureci, krofne i sendviči sa podrigušom. Uvijek je bilo roditelja koji su djeci pakovali voće, šargarepe i slične stvari. Da se dijete hrani zdravo.
- Pa u pravu su, da znaš. Bolje da dijete za užinu pojede jabuku nego neku salamu.
- Slažem se ja ali to nije djelovalo u praksi. Djeca koja mnogo jedu jabuke su obično željna bureka i obratno. I tako smo se mi mijenjali među sobom i na kraju smo se svi isto hranili.
- Ma da. Sve to legne na svoje, na kraju.
Treba život proživeti na vreme i punim plućima-ne kasniti i ne preterivati, jer svaka greška vuče neke svoje posledice.
Leu Kiš, izgleda da roditelji nisu puštali dovoljno na žurke kad je bila radoznala klinka, pa kad su je zaposlili, ona je sama počela da pravi žuraje i prepodne i popodne, kad im vreme nije-i to sa lošom muzikom. Kvalitet hrane i pića ionako nisu najbitniji za provod.
Fraza kojom se objašnjavaju, najčešće pravdaju, obrasci vanstandardnog ponašanja dotičnog subjekta. Stavljanje do znanja ''zlim licima'' da to što su oni detektovali nije nikakav smak sveta te da je ljudski grešiti.
- Mama, zašto je tata sinoć stavljao periku i oblačio mini suknju?
- Ma pusti, ima on tako svoje trenutke.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
- Prepodobni učitelju, oče Incestije, šta ono mlađani brat Feminije radi ocu...
- Ništa, ništa sine, otac Analije ima svoje trenutke.
Nema veze kome je upućeno, i šta je upućeno, bitno da je svi imaju neke godine, tako da nema da omaneš. Obično ti dodje iz malog mozga, da povadi stvar kad više nemaš šta da kažeš u svoju odbranu.
- Ćale, kaže se "sve vreme" a ne "celo vreme" ...
- E mali, mnogo ti sereš za svoje godine, znaš!?
-------------------------------------------------------------
- Sine go ti stomak pre'ladićeš , pa nećeš moći da imaš decu!
- Baba, mnogo ti vidiš za svoje godine!
----------------------------------------------------------------
- Daj pare za grad kevo.
- Mnogo ti ideš u grad za svoje godine...!
Nemoj.
Ne samo nisi dovoljno lud da dižeš čaponjke na sto, podriguješ automotosavezsrbije i šetaš se u gaćama u tuđem domu kao u glavu bangavi bukvalista, već ne dopusti sebi da naivno pomisliš da se osećaš prijatno u kući osobe koja zapravo kaže: OSEĆAJ SE KAO KOD SVOJE KUĆE.
Možeš da zakatančiš vrata po izlasku, usluga celom svetu.
jao mila draga uđi slobodno osećaj se kako kod svoje kuće izuj patike obriši ovom krpom i stavi na treću policu cipelarnika gore levo ne ne ne kod štikli stavljati starke jesi normalna oćeš čaj od brokolija ili sok od bolivijske zove jao pa nema ništa ništa ne služimo he he evo ti sok ne nije prljavo to su ti semenke za jačanje imuniteta vidim da kašljucaš ma jok kakva prašina to ti se možda čini od svetla pa ta plastika je preko troseda da se ne ošteti imaš tri nitne na farkama zamisli belaja da se nešto desi kako već ideš ko te zove kad ti nije zvonio telefon važi vidimo se taj neki dan
Siguran sam da mnogi ljudi nemaju svoje " ja ", jer to je ono što nas čini jedinstvenim i drugačijim od drugih, naš karakter, ličnost.
Drugarica 1: ( Ona je ultra riba na koju se većina ortaka loži u mom gradu) Ajde, probaj cigaretu neće ništa da ti škodi.
Drugarica 2: (Mladja je, uzimala je dim ponekad, ali ne i celu cigaru, ali poslušaće naravno iskusniju drugaricu kojoj je u ustima bilo sve od cigarete do kite) Pa, ne znaam...
Drugarica 1: Ma hajde videćeš da je dobro, svi se lože sad na takve.
Drugarica 2: Ajde ako ti tako kažeš.
Ortak: ( Najbolji prijatelj mladje drugarice je zaprepašćen, jer je ona krenula aktivno da puši cigare) Toliko o tvom karakteru...
Strategija Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje.
To je onaj tip čoveka koji nikada nema jasnu sliku o tome šta želi u životu. Jadni preslikači koji, sigurni jedino u svoju nesigurnost, svoje mišljenje uvek vide kao pogrešno, i ostavljaju ga po strani kao takvo. Sitni paraziti koji se hrane razmišljanjem domaćina uz koje se redovno flasterišu i na osnovu kojeg kreiraju sebe u vremenu i prostoru.
To je onaj tip čoveka koji bi obukao haljinu od mesa Lejdi Dragane za maturu, samo ako bi mu neko rekao da je to tako cool. Danas bi se odrekao čvaraka i slanine kao nezdrave hrane i priključio se udruženjima za očuvanje planete i prava pedera, a već sutra kao skins sa govedinom u ruci mlatio Maria na flafičastoj paradi.
- Je li, keve ti, jel ono mali Zdravko?
- Onaj na stolu u belom?
- :klimoglav: Mhm?
- Jeste.
- Pa šta mu se desilo, pobogu? Do skoro je nosio samo crno, k'o da mu pola familije poginulo, a vidi ga sad, šljašti jebote.
- Jebi ga, tako je to kad čovek nema svoje ja, nego mu drugi kroje pamet. Znaš da se do pre par meseci družio sa Acom Metalikom? E pa, Aca je otišao na fax u Niš, a mali Zdravko je počeo da se druži sa Srdjom Jevtikom. Sad svršava kad mu neko pomene Šemsu. Tuga brate.
1. Ostati istrajan u svojim namerama i sprovesti ih u delo.
2. Osloboditi gajbu za dolazak devojke/ortaka.
- E mala, uspeo sam da isteram svoje, dolazi imam samo 2 sata na raspolaganju.
Akrobatska veština koja običnim ljudima retko kad uspeva bez ogledala, ali to se ne važi. Političarima uspeva da gledaju svoje dupe čak i kada im vežeš povez preko očiju.
Kad nekoj devojci nisu bili presudni avioni i kamioni, već je izabrala kuratijeg muškarca, kaže se - poslušala je svoje srce.
Nešto kao ona Balaševićeva pesma samo sa srećnim krajem...
Osoba koja ima prijavljeno stalno mesto prebivališta u lokalnoj birtiji, na čiju adresu mu i pošta stiže. Nepokretni kafanski inventar koji ispraća konobare nakon fajronta i dočekuje ih sledećeg jutra sa kafom.
#1: "Matori, je li živ Kizo? Ne viđam ga uopšte, mora da se zabio u one svoje knjižurine. Ko ga jebe kad hoće da bude inženjer."
#2: "Ti ne znaš da je on batalio studije. Ostavila ga Jelena pre nekih pola godine i od tada je stalno u bircu 'Kod Mare'. Ima svoje ključeve."
Za vreme kamenog doba, ljudi su kenjali po šumama. Međutim jednog dana bilo je jako kišovito, i naše pretke je mrzelo da izlaze napolje da obave nuždu. Tako da su počeli da kenjaju u svojoj pećini i osetili neverovatno zadovoljstvo. Kroz evoluciju, ovo zadovoljstvo se nije izgubilo, i dan danas je najlepše srati kod svoje kuće, gledajući izlizane znake na veš mašini. Džaba ti najluksuzniji WC-ovi, nema kenjanja kao kod kuće. Mogu Japanci da ga projektuju, mogu Francuzi da ti služe šampanjac unutra, mogu 2 Brazilke da ti puše za vreme procesa, al' opet sve je uzalud, jer nema kenjanja kao kod svoje kuće.
Ovo gotovo da je postalo parola za ustukivanje dece prilikom vaspitnih mera. Nema boljeg načina da detetu damo do znanja da je još mlado i zeleno za neke stvari.
- Mama kad ću ja moći da nosim kratke suknjice?
- Sve u svoje vreme dušo, sve u svoje vreme...
- Sve u svoje vreme kurac! I jebo sam vam majku obojma ako ga budem video da se opet viđa sa onim Milančetom! Ja sam te pravio, ja ću i da te ubijem al peder nećeš biti! I kakvo je to ime uopšte Milanče? Samo za pedere ili šta?
Opis postupka neke osobe u kome niko drugi ne vidi nista u najmanju ruku logično.
- Ovaj majmun stoji ovdje već dva sata i gleda u svoju kuću.
-Ma pusti, svaka budala ima svoje veselje!
----------------------------------------------------------------
-Što se Miroslav Ilic stalno liže oko usta?
-Jbg. svaka budala ima svoje veselje!
Kad nam dojadi da gledamo nekog kako se pati da nam završi neki posao, tad obično kažemo 'uzimam stvar u svoje ruke'.
Ta izjava nekad može da znači i da čovek samo ide to toaleta...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.