
Iskuliraj malo sa gudrom, preteruješ.
Ne rokaj 3 gejnera odjednom. Magično sredstvo od koga kvasaju bicepsi za mesec dana, koje ti vlasnik teretane prodaje ispod ruke, sigurno nije sojin protein...
1:
A: Zdravo, momci! Ima li neko upaljač, ali dobar (drži praznu limenku iza leđa)?
B: Alo, ćomane, nije ti ovo tur d frans! Mrš od nas!
2:
A: Što se Radža naduo onako? I onaj mu cimer? Ladno su se za 3 meseca nabildovali više no Ćomi za 2 godine?
B: Ma pusti ih, idu na neku -jadu, igraju basket, planiraju da osvoje ribe mišićima... Pa se naložili, idu u teretanu i rokaju neke gejnere, proteine, govna, otkud znam...
A: S kim se ti družiš.... Nije život tur d frans, džabe će ribe da se lože ako se njima piša ne diže...
Светска економска криза је погодила све сегменте српског друштва - па и СПЦ. Увидевши да је народ увелико почео да се придржава оне златне ''Што треба у кућу у цркву се не даје'' , те да су се услед те златне примања озибиљно смањила, након чувене 1033, СПЦ је решила да крене у нову кампању ојађивања народа под слоганом -Ваше много је нама мало. Помозите сиротој СПЦ.-
Први билборди се очекују у Београду у најскорије време, али и у свим већим градовима Србије.
Са говора управо почеле кампање:
... и као што знате, ми имамо златну бешику из које лијемо текућину по вашим главама. Али нам она више није довољна! Ми желимо платинасту бешику!...
Samo pravi Čačani sa Beverli Hilsa znaju znači kad imaš vezu sa rakijom, pa sa nekim...
A onda ga sretneš.
,,E brate, šta je ovo, vidi ove građane.Izgradišee ga ko Beverli Hils''- kaže seljak iz okoline Trstenika.
-,,Nije ti to ništa, da si video Beograd.Živim tamo već pet godina.''
-,,Ih šta mi ga kaže! Ja sam gastos u Švajcarskoj već deset godina!''
-,,Ajd' da drmnemo po jednu rakijicu pa idemo u Hotel Hilton!''
-,,Ajd!''
I onda se sudariše sa kolima.
-,,E, da nisu to kola Topalobrdovske policije!''
-,,Ma ne lupaj, Žiko, ne postoji ta policija!''
-,,Pa piše!''
A onda se čuje muzika a-la ,,The Good, The Bad and the ugly'', i sa revolverom izlazi murijaš. -,,Nije vam ovo Cock Hills, nego Beverlii Hils''
-,,A otkad ti pričaš kao čarapan?''
-,,Dosta bre, pa ja sam ti major Kremnović!''
-,,A, Tarabić!''
-,,Dosta! U stanicu!''
… da imamo noge od metala. Popularna proleterska stvar u bluz obradi invalida rata.
Kada ugledamo ovaj prizor na ulicama Bronksa, sa sigurnosću ćemo moći reći da je globalizacija završila svoj posao.
Ovako razgovor zapocinju ljudi kojima je vec neko rekao nesto u poverenju
ali oni jednostavno ne mogu da drze jezik za zubima.
Uvodna recenica za odavanje tudjih tajni.
Izgovara se u najrazličitijim dramatičnim situacijama, koje neko očigledno nije shvatio ozbiljno i sprda se sa njima.
Dobro, shvatanje i poimanje dramatičnosti situacije se razlikuje od čoveka do čoveka, pa tako se neki ljudi totalno isparanoišu pri nekim situacijama, dok su nekom drugom te situacije smešne i u stanju je da se opušteno zajebava sa njima.
- Kakvi su to bre tigrasti komarci sada koji kurac i groznica Nila neka?
- Pa ono, nemam pojma. Malo drugačiji od ovih običnih, prenose to sranje. Ništa specijalno.
- Otkud sad oni? Kako su se pojavili? Kako da se borim protiv njih? Ljudi bre umiru od uboda.
- Iz Grčke valjda, nemam pojma. Nemoj da se paranoišeš.
- Pa dobro, al' kako su iz Grčke prešli ovamo? ko ih je pustio? Što država ne uradi nešto?
- Pa ne znam. Možda im Šiptari naplaćuju sto jura kroz brda da ih sprovedu, pa izbegnu granicu.
- Jedi govna. Nije smešno. Ljudi umiru.
Pitanje koje čovek nakon godina udubljenosti u nešto postavlja nakon što se osvrne oko sebe gledajući svet koji ne liči na onaj u kome je bio.
Kao dete drugačijih shvatanja, interesovanja, pogleda i tako dalje, nisam se uklopio u razred u osnovnoj školi, te nisam bio ni voljen. Imali smo biblioteku, lepu biblioteku, nije bila kao ona iz Lepotice i Zveri ali nije bila ni mala. Tu je redovno dolazila slatka devojčica, visoka, pegava, ali dobra i slatka devojčica. Sprijateljili smo se, ona je stalno pričala o knjigama, a ja sam stalno pričao o muzici. Volela je da čita, stvorila je svoj, samo svoj sopstveni svet, gde je uživala, gde su postojala samo njena pravila. Po prvi put zaronio sam u njen svet i postali smo najbolji prijatelji. Njena iskustva, tako mlada i nezrela bila su iznad iskustva nekog prosečnog čoveka. Devojčica me je učila da svoje tuge potisnem i da samo gledam srećnu stranu. Ranije nisam našao radosti u čitanju raznih romana, pesama, a kamoli lektira, ona me je naučila da u toj pustolovini nađem svoju lepotu i užitak.
Odrastali smo, učili zajedno, uživali u takozvanim lepotama, i plakali kada za to dođe vreme, postali smo najbolji prijatelji svesni svojih granica i nedostataka, ali takođe i moći i upornosti, ja mladi muzičar a ona mlada književnica našli smo svoje potpunosti, i naučili da se upotpunjujemo.
Završio sam osnovnu školu i otputovao u veći grad, u školu kakva mi je odgovarala, sa ljudima sličnim sebi, sličnih interesovanja, praktikovao ono što volim ono što želim ostvariti, uprto sam radio na tome, ne bih li je jednog dana usrećio. Nisam se zaljubio to jest ne znam, mi muškarci ne možemo to sebi priznati kamoli nekome drugom. Prošlo je 2 godine, video sam je. Taj prizor urezao mi se, kada sam pogledao oko sebe, moj rodni kraj, ljudi koji me okružuju, čak ni vazduh nije bio isti, a ona, batalila je i knjigu i penkalo, sve svoje želje bacila je u reku, odvojila od sebe, sa čudnom nekom sramotom, knjiga više nema samo televizor, i časopisi koji ljudima pune um kompleksima, slatke haljine zamenila je helankama, minićima, topiće push-upovima. Zamenila je svoje uspomene lenčarenjem, bežanjem. Eto šta se desilo kad sam pogled odvojio od onoga što sam nekad negovao.
Kako god okreneš,najebali smo.
Ćaletov zajedljivi komentar na svaki postupak njegovih potomaka koji nije po njegovoj meri.
Nečiji ćale: Neće ovaj moj da polaže u vojsku da ide...
Komšija potpaljivač: Što? Ja b' ga ubio, al' da pukne bruka jok!
NĆ: Kaže bolje mu da ide negde, ima vremena za vojsku. Nije to iz mene izašlo, ima da vidi 'de će da ide i šta će da radi!
Iskuliraj malo sa gudrom, preteruješ.
Ne rokaj 3 gejnera odjednom. Magično sredstvo od koga kvasaju bicepsi za mesec dana, koje ti vlasnik teretane prodaje ispod ruke, sigurno nije sojin protein...
1:
A: Zdravo, momci! Ima li neko upaljač, ali dobar (drži praznu limenku iza leđa)?
B: Alo, ćomane, nije ti ovo tur d frans! Mrš od nas!
2:
A: Što se Radža naduo onako? I onaj mu cimer? Ladno su se za 3 meseca nabildovali više no Ćomi za 2 godine?
B: Ma pusti ih, idu na neku -jadu, igraju basket, planiraju da osvoje ribe mišićima... Pa se naložili, idu u teretanu i rokaju neke gejnere, proteine, govna, otkud znam...
A: S kim se ti družiš.... Nije život tur d frans, džabe će ribe da se lože ako se njima piša ne diže...
Glupost koja redovno može da se čuje na nekim TV kvizovima, posebno na ovim novoformiranim sa B92. Iako je ostalo samo njih dvoje, jedan je već u prvoj rundi obezbedio pobedu a jedan je imao sreće što je uopšte došao do kviza, redovno će se naći voditelj koji će mu reći ''Ništa još nije gotovo, skoncentrišite se na pitanje'', a da zna tačan odgovor na pitanje ništa mu ne treba njegov savet o koncentraciji.
Milorad za sada vodi sa 62 poena, Mitar ima 11. Ali Mitre, još nije ništa gotovo na redu je runda ''Čik pogodi odgovor''. Skoncentrišite se na pitanje.
Rečenica kojom roditelj želi da vam stavi do znanja da od njega (navodno) više nećete dobiti novac ili neku drugu stvar.
-Kevo daj mi jednu crvenu, treba mi za izlazak.
-Dala sam ti juče beži!
-Ali juče je bilo juče, danas je danas.
-Slušaj, zapiši ovaj datum kad si više dobio novac od mene, bezobrazniče jedan! Narod nema 'leba da jede, a ti bi svaki dan trošio 'iljadarke!
Ovo nisu pojedinci, već grupe od 3 do 5 osoba, najčešće ženskog pola, koji će koristiti svaku priliku da napišu kako su na sinoćnoj žurci doživjele prekid filma od alkohola, droge i svega što ide u paketu.
Cilj ovih statusa je pokazati koliko su se oni ludo proveli dok su ostali smrtnici sjedeli za tastaturom i pili vodu.
Otrežnjenje nastaje u trenucima kada se sutradan na Fejsu pojave posljedice ovih dešavanja u vidu tagovane fotke u donjem vešu ili seksi kostimima.
Kada nešto nije hitno.
Javljam se na kucni telefon
Ja:'Alo
On: Dobar dan,mogu li dobiti Dražu(mog burazera)?
Ja: Nije kući.Da mu kažem da ti se javi?
On: Nema veze,nije hitachi?!
Stvari sa buvljaka koje dobijamo obicno prikrivamo u mladjim danima. Sećam se, da su svi moji drugovi, kao i ja, inače u fulu sa buvljaka, uvek govorili da je sva naša garderoba iz Beograda, Novog Sada, sa ćaletovog službenog puta u Češku, ili pak iz Delte, Adidasa itd...
Danas, i kada kupiš nešto na buvljaku, nije toliko smešno i uvredljivo... Čak ispadaš kreten kada kažeš da je dukserica od 1000 kinti na buvljaku došla pravo iz nekog šopa. Dakle, stvari sa buvljaka se od puberteta u društvu ne kriju, jer sada odrasli momci i cure, već spremni za razmišljanje, jasno uočavaju surogat. Takođe, nije ništa strašno imati odeću i obuću sa buvljaka..
III razred osnovne...
Mare: E Petro odakle ti je ta jakna?
Petro: E Mare ovu jaknu mi je tata doneo iz Beograda
Mare: Vauu koliko ju je platio?
Petro: Mislim da je 7000
VIII razred osnovne..
Mare: Eee de si bre burke, š'a ima.. dobra tredža, odakle je?
Petro: Ma Jacpi brate...
Mare: Auu dobra je keve mi.. Pošto a?
Petro: Ma 'Iljadu i po..
-------- ili pak kad se pravis majmun ----------
Mare: Eee de si burke, š'a ima? A dobra tredža, odakle je?
Petro: Ma iz Delte...
Mare: E brate aj ne seri ovo iz Delte.. Aj ne pali se brate ovo je sa jacpi seljaku jedan..
Slično Borinoj pesmi Lutka sa naslovne strane, defka sa naslovne strane pretstavlja želju za uspehom, moći i popularnosti. Ona je jedinstvena ali opet tako izlizana, originalna ali opet kič, moćna ali ipak savitljiva u želji za moći, Ona je neponovljiva, prepisivana, kradena, istrošena ali opet u svima nama budi zavist i baca veo misterije na sve obične, smrtničke definicije. Ona je plod ulice, okorelog slenga svakodnevnice oblikovana jedinstvenošću i originalnošću tvorca joj koji joj daje umjetnički dojam plusa i zvezdice ravan. Njoj je potreban obim, ali isto tako i značenje, potrebno je mnogo reći u malo teksta koji nikada nije dovoljan da opiše svu tu životnu priču nastanka onoga što ovih dana oblikuje živote ljudi koji svoj rečnik obogaćuju ovim sajtom. Ona je jedan od četrdeset hiljada spermatozoida koji je uspeo, koji je pobedio i koji je prvi, na naslovu i koji se smeši sa visine dok ga čitaš i shvataš da ti nisi dorastao svoj toj veličini. Ona je pobednik, čuči na desnom ramenu kalemegdanskog pobednika i daje ti do znanja da je tamo gde ti želiš da tvoji plodovi mašte obitavaju za vjeki vjekova. Ona je svemoguća, citirana kao Martin Luter King medju crncima i nadahnutim prostim organizmima planete nam Zemlje, ona je veličina. Ona je defka sa naslovne strane!
Ti si savršenstvo, bez mane,
ti si deo pisačkih snova,
ti si defka sa naslovne strane
i ne treba nam nova.
Zastarjeli izraz korišten u afirmativnom ili upitnom obliku. Danas je na njegovom mjestu suvremeni panslavenski izraz „nije bed“.
1. Ako ti nije greda, dođi sutra da pomogneš.
Ma dolazim sigurno, nije bed.
2. Je l' ti bed ako otkažem pomoć, iskrslo mi nešto?
A, dobro, nije greda.
Ma daaa, svi smo gistro fini i šatro ne primećujemo kad neko muca ili ne zna "r" i "l" !
Svi nameste facu k'o Brankica u Insajderu, potpuno se udube i trude svim mogućim silama da ne prasnu u smeh i krenu u zajebanciju. Opušteno, nije to hendikep, to je najnormalnija stvar, k'o kad imaš boginje koje ne nestaju.
- Ooooooooo, pa 'di si ti, Cvetko? Još mucaš, usta te balava?
- Ć..ćć..ć..ćao, Bojsi, m...ma...maaa...
- Majstore? Maheru? Maliciozno- satirični produktu božanske kreativnosti?
- N...nnn...ne. Majmunčino.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.