
Tradicionalni srpski običaj da novorođenčad od strane roditelja budu počašćena imenom sveca koji je bio taj dan, vjerovatno u nedostatku inspiracije. Ipak, postoji velika mogućnost da je bračni par patrijarhalno odgojen, te da se od njih očekuje da se produži porodično ime koje nije ni sedma opcija, te se svetac nameće kao solomonsko rješenje.
- Nek se zove Spasoje po đedu!
- Znaš majko, mi smo mislili....
- Ma šta ste mislili?! Vi mislili!? Hoćeš reći da je ona mislila za tebe! Moraš jednom čovjek da postaneš i udariš šakom o sto! Treba da bude po đedu i gotovo.
- Mislili smo da damo ime po današnjem svecu.
- Aaaa...sine majčin, to je tako lijepo. Ček malo! Pa danas su Duhovi!
- Jes' vala, pošto su Duhovi zvaćemo ga Kasper.
Kaže se za nekog čija je fizička gradja smešna svima osim njemu samom. Uglavnom su to likovi koji su tek krenuli u teretanu, odradili par zgibova, a onda krenu da se šire kao da su zeznuli i samog Colemana. Takvi će krenuti i na mnogo krupnije likove od sebe, a sve što će dobiti jeste par izuvača, polomljenu vilicu,ukratko,promena ličnog opisa dotičnog krastavdžije.
... dva lika idu gradom, nailaze na jednog takvog tipa, gledaju ga, on se obraća jednom od njih ..
~ Alo, majmune , šta gledaš ? ~
" Šta je mali, šta se širiš k'o pola jutra krastavaca, dodji 'vamo "
... posle par minuta, krastavdžija lezi u kolima Hitne pomoći ....
Rečenica dobila ime po čuvenom Vilijemu Šekspiru. Kao što je poznato, njegovi stihovi imaju veoma zanimljiv raspored reči kako bi se umetnički opisao neki događaj ili razgovor. Tako nešto se često može čuti i od osoba koje su zbog nečega negativno ili pozitivno uzbuđene.
- U jebote, jel ono tvoja kola odnosi pauk?
- Stani! Čekaj!
Ta kola, moja su.
Parkiranje je zabranjeno, ja nisam znao.
Da uzmem vozačku bar stani.
- Spremi par crvenih i javi se parking servisu, Hamlete.
Namaz od papaka, ušiju, hrskavica, creva, i jos par stotina kancerogenih sastojaka koji se najčešće jede za doručak uz par kriški hleba i čaj.
Sin: Kevo šta ima za doručak?
Keva: Pašteta i čaj.
1.ladna trajna
2.par kolena bez vode
3.novi zubi sto se ne drzU u vodU
4.par kukova za ne daj Boze
Najlepsa godina zivota.Dovoljno si veliki da se ne drzis za maminu suknju non-stop i dovoljno mali da ne moras u skolu(cak ni predskolsko). I bas te briga, za sve.
Prosecan dan jednog petogodisnjaka:
Ustao si u 8, posle blazenog desetocasovnog sna, mama je spremila dorucak, a onda sledi celodnevno usvinjavanje nove kosulje(koju si dobio od baba Milenke) u pesku-blatu-snegu, uz eventualnu pauzu za sladoled ili toplu cokoladu. Onda `Laku noc deco` u pola 8, jos par sati sistematicnog unistavanja pokucstva i ponovo slatki san.
Nema brige oko ispita koji je za 5 dana, a ti jos nisi poceo da ucis, bas te briga sto nije odobren septembar 3, sto je pivo opet poskupelo i sto ti fali jos samo 6.5 din. za kutiju cigara.
Laku noc.
Pitanje koje vam postavlja "duhoviti" ćale kada krenete negde na par sati, ali zaboravite ključeve ili pljuge i vratite se po njih posle par sekundi.
Ja: "Ništa ćale pičim ja do Mareta, treba da pomeramo one ormare!"
Ćale: "Aha, okej." :klikće na daljinski:
Ja: "Poneo sam stvari za grad, pa ću se kod njega tušnuti tako da neću dolaziti kući!"
Ćale: "Dobro." :klik,klik:
Ja: "Jel imaš neki dinar da me malo poguraš za večeras?"
Ćale: "Nemam." :klik,klik:
Ja: "Ništa vidimo se večeras!"
Ćale: "Ajde."
Izlazim, zatvaram vrata...Ah opet sam zaboravio ključeve...
Otvaram vrata, ulazim...
Ćale: "Kad si se pre vratio? Hihihi..."
Ja: "Smešno, a?!"
Univerzalni argument koji uvijek možeš upotrijebiti bez obzira da li izbori počinju za par mjeseci ili su završili prije par dana.
- Baš jutros čitam vlada RS-a izdvaja 100.000 KM za pomoć ovima u Hagu, a zdravstvo nam nikad u gorem stanju nije bilo.
- Ma to ti je sad ova predizborna kampanja.
Jedini ortak u ekipi kojem ide matematika. Išao je na par takmičenja, osvojio par nagrada, ima teoreme i ostale matematičke zajebancije u malom prstu.
-Brate kako ide spremanje ispita?
-Ma neke stvari i idu nekako, ali brate ova matematika ubija. Ne razumem ja tu ništa.
-Ajde opusti se matori, imam ortaka, znaš Sretu numerologa, ortak razvaljuje, saću ga pozovem da ti pomogne.
Kaže se za baju kome fali par santima dole, kao da su mu recnuli pišu.
- Au, vidi ovog macana, baš je sladak.
- Gde ga nađe, moja drugarica spavala s' njim, kaže da su promašili kada su sekli pupčanu vrpcu, kune se u oba oka da ima veću klidžu, nego on kurac.
Pesma tezgaroša u usponu, koja nas , s vremena na vreme kada zalutamo na neku privatnu žurku-rođendan, spopadne i teroriše tokom večeri u više navrata.
Koliko god popili, ne nadajte se - nećete oguglati na te zvuke.
Muzička numera, hit među klincima i neostvarenim bajama, koji na prve taktove skaču na stolove, bacaju se na kolena , seku se flasama (razbiti o glavu pre upotrebe), proživljavajući svoj život iz snova kroz tih par minuta.
Zalutao si na žurku nekog rođaka.
Celo veče sevaju narodnjaci, što možda i možeš da podneseš, ako se dobro skoncentrišeš na neku ribu koju spopadaš.
Kreće pesma "GDE SI BILA KAD SAM BIO NIKO"
LIK SA TARZANKOM (6 razreda osnovne, decenijski staž ispred kioska sa pivom i večita patnja zbog bivše ribe koja se udala za uspešnog lika)
"BRAAATEEE!!! MOJA PESMA!! LJUBI TE BRAT!! GDE SI BILA KAD SAM BIOO NIKOOO" - seče se flašom i krvari po lokalu. Brižne ribe mu vidaju rane, dok on plače za ribom i povraća po kosovkama devojkama.
LIK KOJI VALJA VUTRU PO KRAJU (1789. ruka u distribuciji):
"TOOO!! ZVEZDARA ZAKON!! ŠTA JE MIŠEVI!! NAŠA PESMA!! GDE SU BILE KAD SMO BILI NIIIIKOOOO!!!" - naloženo vrišti , mršti se i zamišlja sebe kao glavnog aktera nekog filma o momcima koji su iz ničega postali glavni distributeri koke za jugoistočnu Evropu.
LIK SA RIBOM (oboje imaju 16 godina)
Okačio se o svoju devojku, dere joj se na uvo. U drugoj ruci vodka u plastičnoj čaši i cigara marke "Best". Sa setom se priseća dana kada još nije postao uspešni biznismen - u svojoj glavi naravno.
pre par godina bila je aktuelna verzija 'a ne no burek na tocenje!'
sada se uglavnom koristi fora sa usranim psom, uz par izmena u akcentu.
i onda ti se, kralju, bostra zainati i donese nam bocu dzek denijelsa za sto!
- a ne no je burek na tocenje donio!
Dilema svake žene pri spoznaji karakternih osobina svog, očigledno, idealizovanog muškarca. Javlja se u trenucima kada se ispostavi da je vaš dojučerašnji potencijalni životni saputnik, koji likom podseća na Apolona, umećem na Don Žuana, punjenim tikvicama na Džejmija Olivera, a obdarenošću na Leksa Stila, zapravo vezan za maminu suknju k'o srpski budžet za MMF.
Za nekoga ko je u stanju da recituje sve od Ćopića do Bodlera, obučno očekujete i da zna da čist veš nema sposobnost teleporta u fioke, kao ni da noću ne dolaze nindža kornjače da nečujno iznesu smeće.
- Miro, da li dolazite ti i Žarko za prvi maj, kod nas u vikendicu na par dana, da roštiljamo sa kumovima?
- Ne verujem draga, radim k'o crnac u Najku, do subote uveče. Neću imati vremena da se spakujem, a još treba i sve račune da poplaćam, napumpam gume na Nisanu i proverim ulje pred put. Ne stižem, pa da me jebeš!
- Pa ček, što on ne sredi kola i spakuje štogod, pa da te pokupi posle posla da dođete pravo gore. Znaš kako smo utegli vikendicu, k'o Brena čelo, nema trunke neravnina na travnjaku, sva stolarija blista, sve pod konac!
- Ma 'de bre on, ne bih mu poverila 150 dinara da odnese zgradonačelniku za čišćenje stepeništa jednom mesečno. Kao dete je, ujutru ga opeglam, obučem, nahranim, pa sebe pakujem za pos'o, nekad ne znam šta tražim s njim, nit' da mu popušim, nit' da ga podojim. Da sam 'tela dete, rodila bih ga.
Rečenica koja te zatekne nespremnog, izgovorena od strane devojke, paničarke, koju poznaješ taman toliko dugo da joj broj telefona još uvek ne znaš napamet. Niti njenu prirodnu boju kose.
Grom iz vedra neba!
Smak sveta! Kraj, ništa više neće biti kao pre.
A verovao si da su šanse da ti se ovako nešto desi, baš sada, jednake verovatnoći da je vetrenjača iz Servantesovog Don Kihota, zaista div.
- Halo?
- Ja sam bubili. Izvini što te zovem ovako kasno, ne špijuniram te više, svega mi. Znaš da te ne bih budila u ovo doba da nije nešto hitno.
- Ooo da, znam.
- Znaš, danas sam ceo dan nešto nervozna i preosetljiva. Tri puta sam zaplakala na „Oči boje duge“. Mamin ručak nisam mogla ni da pipnem, sve mi nešto muka bilo, a znaš koliko volim podvarak. I još na sve to, ceo dan na TLC-u puštaju neke emisije o bebama, kao da znaju. Bubili? Je l’ ti to hrčeš? Ladno hrčeš! Sram te bilo, svinjo bezosećajna! KASNI MI!
- Čččč...čekaj, stani. Kako kasni? Zašto kasni? Jesi li ti sigurna?
- Nego šta sam! Sve simptome trudnoće imam, nisi me slušao!
- Dooobro, polako. Samo bez panike!
- Ne paničim!!!
- Slušaj, jutro je pametnije od noći. Lezi lepo, spavaj, pa ćemo sutra ujutru da rešavamo to, m?
- Kako to misliš da rešavamo?! To? Beba je za tebe TO?! Hoćeš da abortiram, jel?! Kao znamo se mesec dana i te priče? Nema šanse! Rodiću ga!
- Halo, halo...Jelena?
Ok. Spustila mi je slušalicu. Nema veze. Bolje je tako...
I šta sad u pičku materinu? Jebote, imam 22 godine, još sam na faksu, moji me izdržavaju. Ma nema šanse, ne mogu da je oženim. Znamo se mesec dana. Nismo mi jedno za drugo. A nismo ni neki par, k’o kera i bandera smo. Ne znam ni kako joj se pudlica zove, koliko ispita ima do kraja, koje joj je boje kapija. Jebote, pa ja ne znam ništa o njoj! Smiri se, Nikola, smiri se. Pokušaj da odspavaš, tri sata je, ustaješ u pola sedam...
Čekaj, pa gde ćemo živeti? Kod mene nema mesta. Šta ako nosi trojke? Moraću da se zaposlim na građevini kod ćaleta. ĆALE! Jebote, ubiće me ćale! Dobro, pa i on je mene napravio sa 20. Znam, reći će: "To su bila druga vremena!". Kako da mu saopštim uopšte, ima slabo srce, neće izdržati. Juče mu se slošilo kod kuma Ranka na svadbi. Svadba! Sigurno će hteti veliku svadbu, pričala mi je da ima mnogo rodbine. Mrzim ta opštenarodna veselja! Ma ne, nećemo se uzimati. Priznaću dete i gotova priča. Plaćaću elimentaciju, nisam ja nikad bio skot. Viđaću ga vikendom. Pa da, vodiću ga i u vrtić ako treba, odlaziti po njega. Pa kad ga odvedem prvi put na pecanje, a on onako mali, jedva 5 godina, pa se kikoće pored vode. Vodiću ga i na upis u prvi razred, moj junak mali, veća torba od njega. Tačno ga vidim. Grli me na hodniku i gleda njegovim malim bečatim okicama i kaže: „Biću dobar, tata.“ TATA! Pa ja sam nečiji tata! Moram da zapalim pljugu, razbio sam san.
Dobro, moram reći mojima. Ljutiće se par dana, pa će ih proći. Kao i ono kad sam pao godinu i kad me murija uhapsila posle Derbija. Derbi! Jedva čekam da ga odvedem prvi put na stadion. Kupiću mu šal i duksić, biće pravi mali navijač. Junak tatin! A šta ako bude žensko? Šta onda? Nikada sebe nisam video kao oca devojčice. Mada, slatke su onako male, u haljinici i šnalicama u kosi. Biće lepa devojčica. Samo da ne povuče na mene velik nos. Biće bečata na mene, garant. Princeza tatina. Vrtirep mali, sa dugom crnom kosicom. Smaraće me da je vodim na balet i ritmičku gimnastiku, vodiće je taja njen. Učiću je od malih nogu šta je prava muzika. Izbaciću Pink iz memorisanih kanala. Ja ću joj izvaditi prvi mlečni zubić i staviti joj ga pod jastuk. Čitaću joj Andersenove bajke pred spavanje...
Nikola, o čemu to razmišljaš? Otišao si predaleko. Ništa to još nije sigurno. Nema veze, svanulo je, moram da odspavam makar ovih pola sata dok ne zazvoni alarm...
A šta ako mi zabrani da viđam dete? Ako se odseli u drugi grad? Ne daj Bože uda za nekog drugog?! Neki rmpalija da mi vaspitava dete! Nema šanse! Oženiću je, pa da. Nije ona toliko loša. Nije čak ni ružna. Ako izuzmemo klempave uši i krive noge. Dobro, i govornu manu. Al’ ima lep osmeh. I oči su joj lepe. Ima koji kilogram viška, ali nije to ništa. Pa eeej, nisam ni ja žgolja, fin smo par, onako kad stanemo jedno pored drugog. Nije čak ni ljubomorna. Preterano. Samo dva puta je pravila scene do sada. Ništa to nije. Čak je i palačinke pravila za moju ekipu kada smo se okupili da gledamo tekmu. A slatka je... To je to! Rešio sam! Provešću sa njom život! Rodiće mi malo voljeno biće. Imam plan. Saopštiću mojima ujutru, pa kud puklo, da puklo. Oni nam sigurno neće odmoći. Uselićemo se u babin stan, stanare ćemo otkazati od sledećeg meseca. Ja ću sam da ga okrečim. Mića će da mi uradi stolariju. Nebojšu ću zvati da mi sredi kupatilo. Duguje mi. Dečiju sobu ćemo da uredimo sami nas dvoje. Srušiću i onaj krivi zid, napraviću šank. Gajba će nam biti ko bombonica. FLEKICA! Tačno, Flekica joj se zove pudla. ŽENIM SE! Ako treba svadbu, dobiće i veliku svadbu! Moram sutra da javim ortacima. Ko ga jebe, jednom se živi! Biću prvi ćale u našem društvu. Jebote, ponosan sam na sebe. Tražiću da prisustvujem porođaju.
Alarm?! Kad pre? Toliko od spavanja. Nema veze, sredio sam svoj život. VOLIM JE! Savršena je! Zaprosiću je. Danas. Odmah! Moram da je pozovem!
- Halo, ljubavi. Jesam li te probudio? Nisam? Dobro je. Slušaj me. Sve sam isplanirao. Dolazim večeras do tebe. Što? Izlaziš sa drugaricama? Pa dobro, dolazim onda popodne, da se dogovorimo nešto. Otkud sad to? Što da ne dolazim? Boli te stomak? Nema veze, ovo ne može da čeka, rešio sam da te...aham, dobila si, pa dob...ŠTA?! DOBILA SI! Kako dobila?! Zašto dobila?! Jesi li sigurna?! Ne vičem! Noćas dobila? Kako možeš to da mi uradiš? Kako šta?! Pa jel znaš šta si mi sad uradila? Jel znaš?! Sve si mi snove srušila! Da, ti meni! Sinoć si mi rekla da ti kasni! Koliko?! Kasnilo ti je dva dana?! DVA DANA?! Eeej! Pa jesi li ti normalna?! NE VIČEM!!! Ja sam noćas već vodio decu u školu i na balet, a ti mi kažeš da ti je kasnilo samo dva dana?! Ti se bre igraš sa mojim osećanjima! Ne mogu da se smirim! Kako da se smirim?! Ne znam kad se vidimo. Zvaću te. Ajde.
I šta sad? Nemam više dete. Nema ni svadbe...ničeg više nema. Opet sam sam. Sa podočnjacima od neprospavane noći. Nema veze. Kad malo bolje razmislim...i nije bila neka riba.
Brada od par dana na tamnoputom čoveku.
- Šta se dešava s Mirkom? Čujem da ne izlazi iz kuće, uči non stop.
- Da bre. Video sam ga pre par dana, krenuo da kupi markere. Znaš kakav je, crni pojas - sedmi dan. Da ga vidiš - uplašio bi se.
Koristi se kada neko skapira foru tek posle par trenutaka ili pak par minuta zakasnjenja.
Mozdani refleksi koji su toliko spori da ih ni mrtav konj nema, um bistrine betona u pesackoj zoni. Duduk par-ekselans. Taj ne bi shvatio da je mrtav 10 minuta posto padne atomska bomba.
A:<vic>
B,C,D: HAHAHHA dobar dobar
*odlaze do prodavnice po jos piva*
E(iz cista mira): HAHAHAHHAHAHAHAHA
*sta koji kurac?*
E: Sad sam ukapirao vic hahahahahha
A: Dobrodosao u sadasnjost da si ti meni ziv i zdrav.
Specijalna podvrsta psa mešanca u 99 posto slučajeva žute boje, može biti i muškog i ženskog pola, živi u svim urbanim sredinama i veoma je pitome naravi.
Moze se prepoznati po: kod mužjaka podvijenom repu i uplašenom pogledu kao i uvek spremnog da pobegne zbog toga što ga mnogi ljudi mešaju sa REX-om pa ga gađaju kamenjem, štapovima, cipelama i ostalim priručnim sredstvima. Hrani se ispred pekara i ćevabdžinica fiksirajući pogledom koji kao da kaze "odlomi parče pljeske, ali ne i lepinje i ako može da je bez ljutog ili senfa", odličan u matematici jer je uvežban u brojanju zalogaja i kolicine kalorija koje ćete uneti u organizam, a da ne podelite sa njim.
Kod ženki lako prepoznatljiv model sa sisama do patosa i ogromnim stomakom punim novog potomstva, iako još uvek hrani ili voda sa sobom po 2-3 šteneta.
U prilasku čoveku veoma poverljiva prepoznatljiva po širokom mahanju repom, pametnom i pitomom pogledu u oči i snishodljivom ponašanju, koje kao da kaze "bato će da uzmes jednu kucu".
Hrani se oko kontejnera, blizu velikih gradilišta i uglavnom ima par svojih ljudskih prijatelja koji zive u susednom ulazu i svaki dan donose ostatke jučerašnjeg ručka (kupus, krompir, grašak, pasulj) i sve ono sto jedan pas ne bi trebao da jede.
Da dodam džeki rasa se uvek pari sa Rexom ali je najviše poštovana u našem narodu zbog svoje dobroćudne naravi.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.