
Pokušaj izvlačenja iz govana, situacija u kojoj ste spremni da izgovorite i uradite razne gluposti samo da bi se izvukli.
Pandur:Objasnite mi šta se dogodilo?
Očajnik:Pa hteo sam da mu dodam ciglu,tražio mi je ciglu i ja sam mu je bacio, medjutim nije uspeo da je uhvati i razbila mu je glavu.
Pandur:A kako ste vi zaključili da vam on traži ciglu?
Očajmik:Pa mahao je rukama i vikao "Ajde".
Pandur:Mile vodi ovog i dodaj mu pendrek par puta.
___________________________
Ćale:Šta je ovo ?!?!
Očajmik:Nemam pojma ,možda neki čaj.
Ćale:Nemoj da se praviš blesav ovo je marihuana,jel se ti drogiraš.
Očajnik:Ma ćale to nije moje, mora da je Markovo.
Ćale:Jel ti mislis da ću ja da poverujem da se dete od 8 godina drogira?!
Očajnik:Ma bre ćale ova današnja deca rastu ko blesava, jel si video kolike su sise ovim današnjim klinkama?
Apsolutni antitalenat za svaki oblik rekreacije s loptom, ne računajući pilates. Na malom fudbalu zapinje za liniju, u košarci ne tapka loptu, ali je zato u odbojci vodi. Trijumfom nad njim nasladjuju se samo još teški mazohisti. Njega peru, njega šiju, njega razbijaju, njega... ne žele u svojoj ekipi. Ne žele ga ni u protivničkoj, prestalo je da im bude zanimljivo još pre par godina. On stvarno misli da je važno samo učestvovati. I što je najgore, uspećete da ga ubedite da ste mu dali gol kroz noge na fudbalici.
-Fali nam igrač, zvaću Sajlu.
-Ne, ne! Pa on svaki put opravda nadimak! Nemoj da si lud, poslednji put na fudbalu se sam napucao loptom u glavu, nije keva njegova pričala s nama nedelju dana, mislila da smo ga tukli. Evo, stavićemo ovu konzervu ovde, od nje se možda i odbije lopta kako treba...
Dečja pesmica koja govori o problemu muškog steriliteta. Taj tata je krenuo u moderan šoping za klinca, da plati par hiljada evrića i da ga istrese u par epruveta, da bi mu selektovali najotpornije spermatozoide za oplodnju i učinili mamu nasmejanom na kraju pesmice. Nešto kao Vojin Ćetković i žena mu Sloboda. Pa zar nije tako?
Fudbalska ekipa, sastavljena preteženo od sithih štetočina i par ljudi.
Naravno, igraju samo iz zabave, da se fino preznoje i posle toga odu na po jednu polutkicu.
Na ulici se srela dva ortaka:
Stefan: E tebra, gde si š'a ima?
Miš: Evo štani čkode, krenuo sam kod ortaka.
Stefan: Igrate li ovaj turnir u fudbalu sada?
Miš: Naravno tebra, naravno!
Stefan: Ko sve igra sa tobom?
Miš: Pacov, Mare, Glista, Buba, Šišmiš, ja i još par sitnih glodara.
Stefan: Glodarksa elita, nema šta!
Kada roditelji odu negde da se odmore na par dana, a umesto njih dođu baba i deda da za vreme njihovog odsustva kontrolišu situaciju u kući. Sve se dogodi tako brzo, pa ne stigneš ni da se ponadaš da ćeš par dana imati praznu gajbu.
Brada predstavlja simbol muskosti. Postoji par tipova brada:
-Brada Zvanja: Cvrsta,gusta brada,uredno podšišana,standardne duzine ( od 5 do 10 cm). Nju sa ponosom nose popovi, lokalni seoski matičar i ona gospodja iz Pošte.
-Brada Znanja: Duga,neuredna brada,obicno bijele boje. Zavisno ko je nosi u sebi moze skrivati otpatke od sjemenki, mapu Kako uhvatiti Ratka, i par turista iz Ceske. Sa ponosom je nose Carobnjaci iz svih filmova ( Merlin, onaj iz Gospodara prstenja, i onaj iz Harija Potera)
-Brada Sranja: Brada od koje zastaje dah. Onaj koji je nosi je nereijetko izlozen zajebanciji,i biva prinudjen da se obrije ubrzo nakon pustanja i ponosnog pokazivanja iste. Nju karakterise mjestimicnost, providnost i kratkorocnost. Javlja se i u kombinaciji sa brkovima k'o u ciganskog mladozenje. Nju ponosno ne nosi niko, ali je vrlo popularna medju omladinom.
Autobiografski pečat koji je nalazio svoja mesta u sveščicama i rokovnicima i koji je podsticao želju za pisanjem, otkrivao talente i predstavljao skriveni kutak emotivnog pubertetlije. Disciplina koja gubi svoje poklonike i koja će u budućnosti gotovo nestati ili zadržati par zaljubljenika koji će beležiti neke nove događaje, a pisaće je oni u kojima je ostalo bar trunke pismenosti.
Dragi dnevniče:
Evo ne napisah ništa već sedam dana, bila mi je tastatura na remontu, srećom pa je danas stigla...Pa prvi dan u školi je bio...kao i svaki drugi prvi dan. Naša gimnazija je tek na 35. spratu, jer su do 30. sprata kineski tržni centri, na 31. je laboratorija za nuklearnu fiziku, kabinet za fizičku hemiju, odsek za vanzemaljska istraživanja i kloniranje ovaca i krokodila. Srećom pa radi lift. Veliki je problem dolaziti u školu u septembru i to u skafanderu. Zdravstvena organizacija je izričito naredila to zbog one havarije u nuklearci u Bugarskoj. Gimnazija ko gimnazija, odeljenje ko odeljenje. Ima nas čak sedamnaest, a od toga su petorica Kineza. Imamo osam devojčica koje su mahom anoreksične i pohađaju školu za manekenstvo. E, da, na putu do škole naleteo sam na grupicu ljudi koji su nosili nekakve transparente Ko je ubio Slavka Ćuruviju, gomila omladine, mahom pijane ko guzice. Meni je delovalo kao da se snima neki dobar film, pa sam vikao sa njima, ko zna možda se pojavim kao statista. Na dedino zgražavanje, Kinezi su konačno brendirali svoj proizvod Šangaj Votku, posle godina natezanja sa Rusima. Ćale je konačno ubedio kevu da počnemo da pijemo pivo, jer je voda opet imala visok nivo žive i olova. Danas su nam opet dolazili oni Rusi, kustosi iz Ermitaža iz Sankt Petersburga i tražili dedinu Ladu Samaru kao muzejski eksponat. Deda je do te mere tvrdoglav, još jedva na noge ustaje, a kamoli da vozi Ladu. Rusi su nam ovoga puta ponudili 125 milijardi dinara i 50 ari na Marsu, ali deda ni da čuje. Povrh svih problema, ćaletu se pokvario onaj Tošibin robot za branje banana i pomorandži u voćnjaku, pa ga je odneo na remont. Mi smo zato morali ručno da oberemo ono što je ostalo banana, dok ne uhvati onaj oblak iz Bugarske i ne potruje i nas i banane.
Vesti i politika me stvarno slabo zanimaju, znam samo da je Moldavija konačno pristupila Ruskoj uniji, posle mnogo ubeđivanja i otimanja i od strane Rusa i od strane Evropske unije. Tako je Srbija ostala jedina nesvrstana zemlja na Starom kontinentu. Evo danas je i neki ministar svečano otvorio dva pogona za obradu i reciklažu ljudskog izmeta, tako da će posao dobiti puno mladih inženjera mahom prehrambenih tehnologa. Kinezi su dobili na tenderu prostor Nacionalnog parka Kopaonik za izgradnju fabrika tekstilne industrije (niko se nije ni bunio jer na Kopu već 20-k godina nije nikao bor, a i preti epidemija od najezde mutirnih pacova).
U kladionicu sam svratio tek onako, igraju se kvalifikcije za Evropsko prvenstvo u fudbalu. Odigrao sam keca na Kataloniju protiv Južne Osetije i Baskija – Vatikan od dva do tri. Što se sporta tiče, Četiri skakaonice biće održani na Andima, Himalajima, Kavkazu i Fudžijami, jer u Bavarskoj, Austriji i Nemačkoj, po rečima meteorologa, neće biti snega ni za jednog sneška a kamoli za ski skokove. Vimbldon je opet otkazan jer ponovo nije nikla trava, a glavni direktor turnira je podneo neopozivu ostavku.
Ako se nešto nesvakidašnje desi, svakako ću apdejtovati svoj dnevnik, ali stvarno mislim da nema potrebe da maltretiram tačskrin baš svakog dana. Ajd zdravo!
P.S.
E da, juče smo se ćale i ja odvalili od etil alkohola, komšija Žile je dobio blizance pa smo mu u tu čast cepali skafander. Hehehe..nismo rekli kevi.
17. Oktobar 2098.
Vrsta hladnog oružja, spontalno nastala u tučama na seoskim svadbama. To je, zapravo, letva izvaljena iz ograde u afektu i ima dva zarđala i povijena eksera.
Kremanci su poznati u zlatiborskom kraju kao prgavi momci, pa je svaka svadba u Kremnima važila za događaj visokog rizika, gde obično dežura policijska marica, a neretko i kola hitne pomoći. Prosto se retko ko vrati sa veselja, a da nema par ujeda ovih kobri.
Jednom prilikom je izvesni Milutin rešio da svoju svadbu učini bezbednijom od ostalih. U svaku letvu je zakucao još po jedan ili dva eksera, kako bi sprečio potezanje kremanskih kobri u mogućoj tuči. Međutim, to ne spreči kršne Kremance da pokidaju ogradu i bi tuča krvavija od svih do tad. Tako je nastala KREMANSKA KRALJEVSKA KOBRA.
Ako se slučajno zateknete u ovom prelepom zlatiborskom selu, izbegavajte kafane, a svadbe zaobilazite kao minsko polje.
Ako Vam se u bilo kakvom nesporazumu neki meštanin obrati rečima: "NEMO' DA TE GUJA PEČI!!" - shvatite ga krajnje ozbiljno, mada je već obično kasno.
Najdebilniji detalj koji je svetska kinematografija ikada proizvela.
Stvar koju će akterka uraditi pa da jebe rak raka, osim ako nije u pitanju umetnica koja je tu da zastenje par puta za Filipsovu veš mašinu, četiri kilograma Bonuksa i upravo dolazi sa Vudmanovog kastinga ili Šeron Stoun koja nonšalantno seva dojkama na sve strane gde god da se pojavi.
Jasno je da taj cenjeni par sisurina ne može svet da ugleda, da dotična verovatno nema seju bliznakinju, porno glumicu, koja bi joj dobro došla kao dvojnica da ih domaćinski istrese, ali ostavlja utisak ta logika da se prirodne dobre sakriju u krevetu gde je još samo jebač-partner koji ih je, jelte, "video", a ravna je tvom nadanju izuzetnom gostoprimstvu od strane oca i tri brata talibana ilegalne palestinske cave kojoj si ubrao cvet.
- Šta radiš to?
- Koje?
- Od koga kriješ te sise? Jesmo na filmu možda?
- Navika.
- Jesi li ih obrisala pre nego što si prislonila to novo ćebe?
- Nisam.
- Ok, ti ćeš kasnije da ga pereš pošto si skinula bisernu ogrlicu njime.
Rečenica koja dobro opisuje jednu od najiritantnijih pojava danas, miješanje nestručnih ljudi u tuđe poslove. A upućena Mocartu od strane jednog cara ima posebnu težinu, treba odgovoriti i ostati živ.
Smisao je u struci. Danas su svi stručnjaci, zidari se razumiju u sport, moleri u instalacije a kuvari u automobile. Struka ili "struka"? Raditi ono što najbolje znaš je pravi način da pomogneš i svima i sebi. Ako si student glasaj kao student, ako si pekar, glasaj da pekarima bude dobro.
Smisao je i u stručnosti. Profesor sam i na odmoru sam. Hajde da se malo bavim, iz hobija, zidanjem. Koliko to može biti teško? Treba mi visak, pijesak, cimenat i cigle. Mistrija i fangla. Malo ređam, malo mažem i za par dana završim zid. I svi mi se dive kako sam ga dobro napravio. Ali, ja sam stručan, a par dana je par dana. Zašto se nijesam svojom strukom bavio? Za tih par dana bih sigurno nešto zaradio da sam se bavio svojom strukom. Platio bih zidara koji bi zid i brže i bolje pa bi jela i moja i njegova djeca, a možda bi mi nešto i ostalo. A onda odem na pravi odmor, efektivno, apsolutno beskorisno provedeno vrijeme.
- Gospodine, nijedna nije višak!
Izgovor osobe koja se nasla u kuhinji u vreme kada je mleko iskipelo, dok je osoba koja je to mleko stavila na ringlu, napustila prostoriju "na par sekundi".
Savet: Ako ste se zadesili u kuhinji i videli napusteno mleko na ringli, slobodno sacekajte jos par sekundi i ne dozvolite da mleko iskipi. I cekajte osobu zaboravisu. Haha. Trenutak koji ce vam popraviti dan, svakako.
Čovek, zahvaljujući kome možemo da utrošimo nekoliko sekundi ovih dana drkajući ručicu pored znaka Google.
Ekstremniji slučajevi se čak i nerviraju zato što njihova "podmornica" ne može da skrene više od par cm levo-desno i zato što je "mapa" veoma ograničena.
Lik kome je užasno dosadno(u sebi)...da vidim dokle može ovo u levo.....:::par cm kasnije zabod:::
Lik: Već kraj?! E, NABIJEM TE!!!
Kao i Tarzančići, sinonim za smotuljke vlakna gaća i ostatka od govana na dlakama okolo nam našega analnog otvora.
Ovaj naziv, dobijen po principu leksičke metafore, definisan je Sandokanovim ljuljanjem po brodskim kanapima, jednako gore pomenutim u poznijem, par dana evoluiranijem i suvljem, odnosno sasušenijem stadijumu.
Primer možeš naći u gaćama ako se nisi poslužio vodom i trljnuo sapunom u zadnjih par dana.
Mast koja leči sve kožne iritacije kod dece. Toliko je dobra da su braća Hrvati poveli kampanju da dokažu kako je kancerogena i, naravno, organizovali par specijalnih emisija tipa Latinica, Zašto Mrzim Sve Što je Srpsko i slične, samo da dokažu da deca postaju gej frikovi i da sa takvim potomstvom nikada neće ući u severnoatlantske integracije.
-Nešto mi se orošavilo lice, ne znaju šta je...
-Uzmi par andola i obavezno Pavlovićevu mast, imam ja od deteta ostalo, oćeš da ti dam?
Moja baba vec par decenija.
10 godina
Ja - Majka daj mi 25 dinara da kupim ''Kapri''!
Majka - Nemam, trazi od oca
Ja - Tata daj mi 25 dinara za ''Kapri''.
Tata - Nemam, pitaj majku da l' ima.
Ja - (veoma tuzan)
Baba odlazi u spajz gde steka devize i dinare, daje mi kes!
16 godina
Ja - Cale daj mi 300 dinara!
Cale - Nemam sitno, pitaj majku.
Ja - Kevo daj mi 300 dinara!
Keva - Sta ce ti? Ne moze!
Baba imas 300 dinara, hitno mi treba?! Nevoljno odlazi po novcanik i vadi 300 ispeglanih novih :D
21 godina:
Ja - Kasni mi plata, dajte mi 500 dinara da sipam benzin
Keva i cale - Potrosili smo sve kod Miskovica.
Ja - Ej baba imas 500 na zajam?
Baba - Evo ti al' da ne vozis brzo ima budale!
Viva la baba!
Jebeno zanimanje. Ljude koje ne treba potcjenjivati. Treba imati konjske živce dok komuniciraš sa derištima uživo u programu, živaca da ne opsuješ mater derletu kojem moraš par puta ponoviti nešto da bi uopće obratio pažnju na tebe, ili dok ga samo slušaš kako razvlači riječi dok pokušava da nešto kaže. S jedne strane je razumljivo da se mora spustiti na nivo prosječnog osmogodišnjaka, ali nije to tako jednostavno i zabavno. Plus što moraju od sebe praviti budalu dok su na TV-u pa su možda i svjesni toga (jer i kada pokušavaju biti smiješni- slabo da su), moraju hvaliti sponzore svako malo, imati strpljenja i osmijeh na licu, iako im je možda dan loš kao što svima može biti.
Koliko je njihovo zanimanje jebeno, toliko se može vidjeti kako djeca odmalena uče nefer igranje kako bi dobili igračku kao nagradu. Frustrirajuće zanimanje.
Interaktiva igrica „Hugo“: scena dječiji uređena, zeleni stiropor koji predstavlja travu sa nacrtanim cvijećem do pola zida, od pola zida plavi striropor- nebo, narandžaste ptičurine po njemu na čijim krilima piše „BH Telecom“, sa strane kartonsko drvo sa onim istim ptičurinama kojima je mrsko letjeti uz pokoju nataknutu KiKi bombonu, do drveta improviziran bunar od bureta u kojem se nalazi hrpa razglednica i pisama dječurlije koja žele da učestvuju u igri, u koji će voditelj pasti pred kraj emisije da izvuče igrače za narednu emisiju. Na suprotnoj strani se nalazi sto u obliku gljive za kojim će stojati voditelj.
Uz najavnu muziku ulazi voditelj u studio: obučen u neki šareni, blesavi komplet, našminkan kao klaun, pozdravlja debilnim glasom sve gledaoce i raduje se još jednoj emisiji s „našim mališanima“, nada se da su svi oprali ruke kada su došli kući iz škole, piškili pa opet oprali ruke, ručali, ispisali domaću zadaću, jer je tek tada vrijeme za igru; također se nada da su im stigli navijači i da će to večeras biti ludo i nezaboravno veče.
V: Ćao, ćao mališani!! Vaš Mario Ario Rio Io O je opet s vama u još jednoj emisiji „Hugo“! Nadam se da ste do sada došli kući iz škole, oprali ruke (pokret rukama kao da pere ruke), ručali, ispisali domaću zadaću, i spremili se da oslobodite Hugolinu i njene male Hugiće! Ja sam spreman, a spremili su me naši dragi sponzori bez kojih ni vi, ni ja, ni čitava država, ne bismo sada mogli spašavati Hugolinu, i zato ćemo im se zahvaliti: BH Telecom kao generalni sponzor, Čokolino, i KiKi bombone! Naši dragi sponzori su omogućili nagrade svima vama, i zato im trebamo biti zahvalni do kraja života! Hvala vam naši dragi sponzori! Prije nego počnemo sa oslobađanjem Hugoline i malih Hugića, pogledajmo jedan džingl!
(Nakon par minuta)
V: Ah, tu ste, dobrodošli nazad... ja sam se malo zanio jedući ove KiKi bombone koje su jaaaaako ukusne i trebate ih jesti jer su ovo najbolje bombone na svijetu... :kamera približava kesu bombona: ...No, dobro, idemo do našeg prvog igrača... To je Tarik iz Tuzle...
(Pokušava se uspostaviti telefonska veza sa Tarikom, čuju se neki šumovi, glasno disanje, šuštanje u slušalicu)
V: Halo, Tarik!
T: Halo.
V: Dobro veče Tarik! Čuješ li nas?
T: :disanje u slušalicu:
V: Halo...
T: Halo.
V: Tarik, tu si! Šta ima Tarik?
T: Ništaa...
V: Hoćeš li nam reći nešto o sebi?
T: :disanje u slušalicu:
V: :šuti i bogara u sebi:
T: Ja sam Tarik... Dolazim iz Tuzleeee... Imam osam... osam godinaaaa, i (guta pljuvačku) idem u Osnovnu školu „Centar“ u Tuzliii iiii....
V: Dobro, Tarik, reci nam ima li kakvih navijača kod tebe?
T: Imaaa....
V: Da ih čujemo!
(prolamaju se dječiji glasovi; vrištanje; neko se glupira; ćaćino navijanje kasni za ostalima)
V: Jao, pa mnogo si navijača doveo! Super, oni će nam svi pomoći da oslobodimo Hugolinu... Jesi li spreman Tarik?
T: ....
V: Halo, Tarik, jesi li spreman da oslobodiš Hugolinu?
T: Jeesam...
V: Odlično, reci koji ćeš broj od 1 do 4?
T: Dvaaaa...
V: Pod brojem dva: Hugo Taxi... Idemo, pritisni peticu i započni igricu!!
T: (pritišće dvije tipke telefona istovremeno)
V: Daj mi pet, Tarik! (pokazuje u kameru pet prstiju)
T: ....
V: IDEMO PETICA!!
(Tarik končano stišće peticu i započinje igricu.)
Dok se na početku redaju traumatične scene otmice Hugoline i njihovih malih Hugića, voditelj pita Tarika da li mu neko pomaže, na šta Tarik odgovara sa: „Ne pomažeee... Hoćeš li mi ti pomoći Marioooo?“, na šta mu Mario odgovara sa: „Pa u redu, može mala pomoć.“, misleći u sebi: „I Bog je odustao od tebe.“
(Za vrijeme igre)
V: Idemo desno! Šestica, šestica!
(Tarik prekasno pritišće 6. Hugo pada u vodu sa balvana.)
V: Opaa, ode jedan život Tarik. Kasno si stisnuo šesticu, ali nema veze, imaš još dva života, moraš biti malo brži, OK?
(Tarik šuti.)
V: ....OK. Idemo ponovo... Lijevo, stisni četiri! Četiri Tarik!!
(Tarik uspijeva pritisnuti 4 na vrijeme, i Hugo skače na balvan.)
V: OK, idemo sada šest... šest!! ŠEST!
(Tarik dvaput pritišće 6. Hugo se zapliće međ' neko granje, i ostaje visiti govoreći: „Sreća pa nosim tregere.“)
V: Tarik... trebao si šest jednom stisnuti... Idemo još jedna šansa.
Tarik ne progovara. Čuje se neko šaputanje s njegove strane veze, igrica je nastavljena, tipke se pravilno pritišću na vrijeme, Hugo skače k'o lud po balvanima, ne sapliće se, igra Moonwalk po balvanima- ćaća je očito preuzeo kontrolu nad igrom.
Voditelj i dalje daje upute, ali više nisu ni potrebne. Hugo jebač stiže na obalu, odlazi u pećinu u kojoj je vještica zarobila Hugolinu i Hugočurliju, povlači kanaf broj 2 i oslobađa ih. Igra je završena, Tarik je pobijedio.
V: ...Bravo, Tarik, super si odigrao! Čestitam! Tvoja nagrada je Ekšn men sa punom opremom koju je omogućio naš sponzor BH Telecom, i koji je također opremio Ekšn mena, i tebe i tvoje roditelje i bez kojeg ne bismo imali hljeba u ovoj državi. Je l' ti se sviđa?
T: Sviđaa... A je l' mogu ja dobiti one puzle od 1000 komada?
V: Ti bi puzle... Režija, šta kažete?
(U sebi: Ti puzle? Ne moš šes' stisnut' kak' treba a da sklapaš puzle Bog ti pamet dao, jedino ako te ćaća nije naveo da to tražiš, ipak je on igr'o, i njegova je nagrada...)... Režija se slaže da dobiješ puzle jer si oslobodio Hugolinu i male Hugiće! Jesi li zadovoljan Tarik?
T: Jeeesaam... Je l' mogu da pozdravim?
V: Naravno, samo malo brže jer nas čekaju još dva igrača...
T: Pozdravljam maaamuu, tatuuu, seeeku, nanu, djeda, svoju drugu nanu i djeda, tetku i tetka u Doboju, rodice Aaaamelu, Seeelmu, Belmu, rođake Bakira, Aaamira, svoje prijatelje Amera, Deeenisa, Alena, svoje prijateljeeee iz raaaazreda, učitelj'cu, svoje navijaaaače, sve koji me poznaju, vas u studiju i režiji, i Hugu, i Hugolinu, i male Hugiće...
V: Hvala puno Tarik, i mi tebe pozdravljamo! Da čujemo još jednom navijače!!
(Navijači vrište, režija prekida vezu prije nego su se izvrištali do kraja)
V: :duboko udiše i izdiše: ...Eto to je bio Tarik, a sada idemo do našeg sljedećeg igrača...
Kladioničarski ngsle.
Odigrati određeni par na tiketu. Tipovati.
Što misliš za Mančester - Čelsi?
- Uh, ne znam, ja bih tu na golove gađao..
Onih par minusa što opauče hejteri na tek postavljenu defku, pre nego što počneš da razmišljaš o samom brisanju defke.
Opšteprihvaćen zakon kada tražite nešto po kući je – verovatnoća da ćete naći to što tražite je obrnuto srazmerna hitnosti situacije. Međutim, što je situacija hitnija, to će vam više iskakati nebitni predmeti koje ste tražili još pre par godina i proglasili ih izgubljenim. Interesantno je i to što će se traženi predmet pojaviti čim vam više ne bude trebao.
- Aaaa, gde li mi je sad ovaj USB (traži po fijoci)
- Nema ovde... Ni ovde... Haha, pazi ona Čorbina kaseta od pre par godina *traži dalje* a u kurac, nema ni ovde... gle, ona čarapa što sam izgubio prošle godine... i ona memorijska iz starog fona... a evo mi ona gumica iz prvog...
(Odustaje od USB-a i reže ono što mu treba na CD).
- Uuu jebote, gde sam stavio sluške sad, moram brzo da nađem, polazim za par minuta (traži po fijoci)
- Pazi eno ga onaj USB stick što sam tražio prošli put...
Rečenica koja može biti izgovor za milion stvari.
Dovoljno je samo da napravite par uzdaha i neki čudan pogled.
I pritom,kada Vas ponude lekom,smislite još par izgovora zašto isti ne možete da popijete.
U velikom broju slučajeva ne uspeva,ali jelte,kako neko može da zna da li Vas boli ili ne.
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.