
Opšteprihvaćen zakon kada tražite nešto po kući je – verovatnoća da ćete naći to što tražite je obrnuto srazmerna hitnosti situacije. Međutim, što je situacija hitnija, to će vam više iskakati nebitni predmeti koje ste tražili još pre par godina i proglasili ih izgubljenim. Interesantno je i to što će se traženi predmet pojaviti čim vam više ne bude trebao.
- Aaaa, gde li mi je sad ovaj USB (traži po fijoci)
- Nema ovde... Ni ovde... Haha, pazi ona Čorbina kaseta od pre par godina *traži dalje* a u kurac, nema ni ovde... gle, ona čarapa što sam izgubio prošle godine... i ona memorijska iz starog fona... a evo mi ona gumica iz prvog...
(Odustaje od USB-a i reže ono što mu treba na CD).
- Uuu jebote, gde sam stavio sluške sad, moram brzo da nađem, polazim za par minuta (traži po fijoci)
- Pazi eno ga onaj USB stick što sam tražio prošli put...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
'Aaaa, gde li mi je sad ovaj USB (traži po fijoci) '
nespismen
Па јбг, погреши човек. Дефка је добра +