
A u zadnjih par godina, treba mu i dozvola da uđe.
- Ćao dragi kako je bilo na poslu?
- Užas, ceo dan gledam u kurce, mnogo mi je drago što si me sačekala gola da vidim malo i neku pičku.
- Skidaj se i ti odmah, uželela sam se močuge posle onih silnih pički. Hoćemo za večeru standardno dragi?
- Da, ti pravi jaja i kobasicu za tebe, a ja ću da pravim picu za mene.
- Volim te.
- I ja tebe dušo.
Kaže se osobi koju zabolje za sve što se dešava oko nje.
Imaš osjećaj kao da živi u nekom paralelnom univerzumu a u našem se pojavi onako turistički s vremena na vrijeme i onda zapali nazad do sljedećeg susreta.
Takvi tipovi i u najgorim situacijama često ostaju opušteni i u svemu oko sebe, pa čak i onim stvarima i pojavama koje generalno doživljavamo kao ružne ili neprijatne, pronalaze nešto lijepo i interesatno.
Blago njima.
A: Jesi gledao Memento?
B: Ne ja? O čemu se tu radi.
A: Ma neki lik svakih 15 minuta, valjda, gubi pamćenje pa kao oće da se osveti tamo nekom liku a na kraju se ispos...
B: Hahaha, zamisli to. Jebeš i zaobraviš da jebeš u trenutku i skapiraš ribu ispred tebe da jebeš.
A: ...Eh, da mi je tvoj mozak na par dana pa da odmorim malo.
B: E, a ladno može da bude i na tebi. Hahaha, zamisli to!
Idealan način da nastavite dijalog iako možda nemate pojma o čemu sagovornik priča.
- Pogledaj novi telefon što sam uzeo, ima kameru od 4 megapiksela.
- 4 megapiksela...
- Da, pogledaj kakve su slike. Bolji je sto puta od onog prošlog samsunga.
- Samsunga...
- Taj je bio krš, ovom baterijal traje 5 dana.
- 5 dana...
- I to kad ga maksimalno koristim, a kad ga malo manje koristim traje i nedelju dana.
- Nedelju dana...
- Nekad i duže, dobio sam čak i godinu dana garancije.
- Godinu dana garancije...
- Da da, ali ne verujem da će da rikne, dobar je ovo telefon.
- Dobar je ovo telefon.
- Pa da, znaš i ti vidim.
Назив аутобиографске књиге једног наркомана.
Fenomen rasta materijalne i emotivne vrednosti predmeta proporcionalan vremenu kišeljenja u zemlji. U nedostatku pravih i velikih otkrića važnost se pridaje najtrivijalnijim predmetima poput trule daske iz rimske javne kenjare ili turpije za nokte triperične prostituke iz Pompeje. Među kolekcionarima vlada suluda jagma za posedovanjem galskog opanka čije raspadanje će se dovršiti na zidu salona, indukujući pohotna i setna maštanja tipa „ah čija li je rutava noga ovo nosila pre nego što ju je Cezar svojeručno čereknuo od ostatka rutavog tela“. Međutim, najvažnija je priča. Ona je najcenjenija. Predmeti sa pričom mogu lako preskočiti vekove na berzanskoj top listi. U nedostatku istinitih priča poseže se za halucinogenim rekonstrukcijama i pukom izmišljanju, jer priča je ta koja prodaje. Na kraju, koji će vam kurac zarđale mamuze teksaškog kauboja ako nije opljačkao nijednu banku i nije skončao u revolveraškom dvoboju sa rupom u stomaku, nego se čitav život jebavao kravama i poginuo tako što je mrtav trezan pao sa ćopavog konja.
Kissy Archipussica je mladi arheolog i obučena je u tradicionalni safari kostim. Odabrana je prošlog meseca kada je popušila producentu jednog globalnog kanala koji se pali na asistentkinje odevene u safari šešir i mučenje replikom Indijaninog biča. Njen šef je profesor Ballman Ruinskull, bradati čikica u kabinetskom, zagorela tatlija kariranom, puloveru i hiljadama kilometara od mesta događaja.
Enigma Kissyne ekspedicije dobija zaplet kada je konjskodlakom četkicom, šatro slučajno, otkrila kamaru isprepletanih i polomljenih ljudskih kostiju. Veći deo vremena kamera zumira hotano Kissyno međunožje u kratkim pantalonicama i njenu četkicu kako žustro sa kostiju skida par milimetara malo pre nabacane prašine. Kada govori, u prvom planu je poprsje silikonski softanih duda što se u muci rađaju iz procepa safari košulje. Ona priča o misteriji pronađene masovne grobnice, grotesknoj kamenoj statui žene i kamenoj ploči sa tekstom na nepoznatom jeziku.
Kissy: Ovo je veliko otkriće. Ovde su pripadnici plemena Čamičonga umrli strašnom smrću u međusobnom ili okršaju sa plemenom Ondonga. Oh kako bi bilo znati da li su Čamičongama Ondonge prvo drobile lobanje pa tek onda cevanice ili obrnuto i zašto su Čamičonge ukrale statuu Device samoregenerišućeg himena? Misteriju će nam razrešiti profesor Ballman dešifrovanjem teksta sa kamene ploče.
Kissy: Profesore Ballman, spepelismo se od nestrpljenja da svakim čulom osetimo odjeke ovog epskog okršaja i jauke romantičnih ratnika...
Prof. Ballman: Odronila se staza i strmeknula se cela banda pravo u provaliju sa sve ukradenom statuom od pola tone. Nije bilo okršaja.
Kissy: Ha, ha, ha. Mora da se šalite. Pa ne može tako. A borba, a žrtvovanje, a sakaćenje, a moja emisija, a što sam pušila onom perverznjaku...
Prof. Ballman: Spičkali se bre niz vododerinu i šta tu nije jasno. Ajde gasi kamere! Ne može čovek niz stepenice da se sjebe a da ga posle sto godina ne iskopa neka budala i stavi u staklenu vitrinu. Nego, pričao mi onaj producent kako ti šešir lepo stoji ... znaš ... istorija je lepa ... ali je sadašnjost neprocenjiva ... možda bi mogli i neku priču o Čamičonga bandi da napravimo ...
Пртљаг.
Веома посебан пртљаг. Онај који се носи на пут без повратка. Сад, многи од вас ће помислити да се ради о смрти, али не. ради се о бежању. Одливу мудрозбора и мудросера. Сиротињи која јури голи живот, мајсторима, професорима, докторима, обичној и необичној багри која је решила да своју срећу тражи другде. Да свој зној наплати и живи достојанствено,онако како овде никад неће моћи.
У ово побегуље се не могу укључити и деца гастарбајтера. Али њихови родитељи могу, ако су први у свој породици који су решили да оду. Нико се није родио са жељом да побегне одавде. Једноставно те нешто натера. Пробудиш се један дан, схватиш да имаш одређени број година, црнчиш и диринчиш поштено,баш онако како те је покојни ћале учио, а ни кучета ни мачета, ни рода ни порода, само тријестину година у гузици. То је све што имаш. ПОла живота проживео, где си био-нигде, шта си радио-ништа. А године иду све брже. Страх, бес, љутња, помирење, мисао, распитивање, одлука, и- пакујеш се. Гаће и једна фотографија у ранац, а слику дворишта спакујеш негде у глави, као и боју старог црепа и мирис липе. И пичиш.
Да се не вратиш.
- Куме, звао сам те да се опростимо.
- Шта кењаш бре? У уторак идемо код Миће Козе на роштиљ, јес' заборавио?
- Без мене куме. Одлазим.
- Где?
- Не знам. Нашао сам превоз до Франкфурта, а после ћу да видим.
- Какав Франкфурт, који ти је?
- Морам.
- Добро, и кад се враћаш?
- Ако Бог да, никад.
- Е, не терај ме да уберем тарабу, знаш да умем да повитлам са њом.
- Озбиљан сам, куме. Нема мени овде живота. Не могу више.
- Е па фала курцу ако је тако. Кад сам ти је говорио да то урадиш? Студент генерације, 10 година без посла, живи у подруму зграде. Бежи, само што даље. Ево ти 50 јура нек ти се нађе, немам више.
- Немој куме, не треба.
- Држи те паре и не сери. Нек' ти је срећан пут. Јави се некад, да знам јел си жив.
Иритантна појава. Током цијелог филма се љубе и цмачу, лижу, милују, мљацкају, испуштају гласне уздахе и стављају руке у "зоне опасности" једно другом, а вас поједе неки црв што сте сада најближе јеба*у у задњих шест мјесеци.
Док се лажни моралисти саблажњују на њихове покрете, и они као и ви једним крајичком ока гледају шоу "голупчића", а другим филм, па тако добијете двије представе за цијену једне.
Трећи пак хватају биљешке јер, јел`те, сутрадан ће им затребати.
Ако су "мазни мајмунчићи" стално у акцији, е то је тек онда проблем, питате се, маниром "искусног шмекера" који није видио ону ствар који мјесец, "Па Боже мој, зашто је сада не привуче више себи, зашто јој је брус само пола откопчан, зашто она стално вади његову руку из својих гаћица, зашто он никако не откопчава своје хлаче, већ све раде преко рајфершлуса?".
Махом посећују пројекције љубавних филмова, и млаких романтичних комедија јер им је загарантован мали број посетилаца, а што је најгоре ви бисте се најрадије раскопчали и обавили посао, да вас није срамота људи око себе, другара и другарица са којима сте, јер сте управо видјели како он масира њене груди, а реално гледано - кога брига о чему се ради у новом филму Џенифер Лопез!
Онда негдје пред крај филма, видите да се он почиње пењати на њу, а она га привлачи себи, одјеба*ате куче од Џеј Ло које вам ионако није било занимљиво, док се лажни моралисти питају "Па како смију то овако пред свима?", а журно чекају повратак кући и бацање у несвијест малог. Док нотари хватају биљешке у журби, ви једноставно од иритације прелазите ка љубомори, јер ипак одакле њима толика слобода и жеља за бескомпромисном ватачином на јавном мјесту?
Они имају са ким, а ви?...
Vreme koje prođe od trenutka kada si došao u osnovnu školu sa novim belim patikama, do trenutka kada te svi izgaze za "sreću"
Društvena nakaznost u vidu visinske razlike, koja damu lišava zadovoljstava na štiklama, gospodina lepog mišljenja o sebi, a oboje određenih poza, izuzev ako se štule uključe u seksualna pomagala. Leči se obostranim welness tretmanom na Prokrustovoj postelji, ili u slučaju ekonomske krize, jednostavnom promenom pola.
Неодређени број. По дефиницији синоним за два, у пракси синоним за неколико али у већини случајева за нула, ништа, ич. Неретко иде и у другу крајност, у случајевима кадa је изречен од стране организма који лучи феромоне, па означава и бесконачност.
Тренер: Ти мали, ја хоћу да верујем да си убер талентован шпиц и да она два грла крупне марве што је твој ћале дао газди немају ништа са твојим довођењем у наш клуб, али реци ти мени лепо, колико си ти голова дао у животу?
Мали: Па пар комада...
Тренер: Ништа а?
Мали: Па није ми одговарала формација...
Тренер: Пу дете му јебем алаво председничко, а мог'о сам да укључим оног Радована Фалкаовића...
Дечко: Мала, 'оћу ја да те женим али лепо ми реци колико их је било...
Цура: Пар њих...
Дечко: Супер, супер. Пристави ти ручак а ја одох да се тестирам на АИДС.
Идеалан пар је систем сачињен од два комплементарна елемента.
Зиљава пичка 1: Јао, да само знаш како је сладак Сале! А вози и БеЕмВе-а!
Зиљава пичка 2: Не сери! Који модел?
Зиљава пичка 1: Мислим да је петица!
Зиљава пичка 2: Јао, лудило! Па то је твој омиљени модел!
Зиљава пичка 1: Аха! А још ми је рекао да обожава плавуше!
Зиљава пичка 2: Јао екстра! Па то је твоја природна боја!
Зиљава пичка 1: Аха! Реци, зар не би смо били идеалан пар?
Onaj gdje ona tačno zna šta on voli, a on tačno zna šta ona neće da uradi.
Bilo koje čarape koje nahvataš u brzini dok kasniš na posao.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.