
Svojevrsni 'pro et contra' modernog doba, još od kada je Australopitekus odlučio da ribu koja mu se sviđa ne tresne po glavi i odnese u pećinu, nego da uđe u začarani krug izlazaka, muvanja i baronisanja. Ukoliko pošalješ, ispada da si se primio na dotičnu a one to nikako ne vole, jer bed boj from d hud stav bolje prolazi. Pa čim sam je zvao na piće, zar ne znači da sam se primio i pre? Ne, sinak, ne ide to tako. A ako ne pošalješ, znači da si bezosećajni skot, koji će je pojebati i ostaviti da čeka, tako da i to ne vole. Tamni vilajet, sinak... Bez pećine i dijamanata. Samo izveštaj o dostavljenoj poruci.
Scenario 1
New text message from Dalibor
---Ej super mi je bilo veceras sa tobom, samo sam želeo to da ti kazem :)---
- Kakav paćenik!!!
Scenario 2
-Smrad mi nije pustio poruku, odo' da se kresnem s bivšim.
Tipično ženska reakcija na saznanje da će se u njihovom društvu u bliskoj budućnosti naći i neka ne preterano poželjna osoba.
- Pobogu, večeras dolazi i Neda kašljaga!
- Super, imaćemo o čemu posle da pričamo.
- E, da... Sutra na kafu kod mene, ponesi lak i uvijač za trepavice!
- Šta će ti uvijač?
- MOJ uvijač. Ostao je kod tebe od prošlog puta kad se Mira cvajcevka napila i upala u wc šolju.
- Aaaaa da... Tačno, to nam je okupiralo reperotar sledećih mesec dana.
Obicno kod malo mladje populacije prilikom polaska u grad uvek nastupi ono odgovaranje,pa kad roditelji vide da ne pali,onda sledi savetovanje,koje u najmanju ruku traje pola sata.
-Jeli mala gde si ti posla?
-Ja u grad,sto?
-Koga si pitala da li smes...?
-Pa mislim nisam nikog...al subota je svi izlaze,ne mogu ja sama da sedim kuci.
-Nisi sama,sedi sa nama da malo popricamo...da porazgovaramo.Da vidimo imas li kakvih problema.
-E,nemam problema,zurim...dajte koji dinar.
-Znaci ti nista neces da poslusas,jel znas ti sta se desava po gradu,i kakvih sve budala ima?Ti ne shvatas sta se sve radi po ulicama.Hoces da ti neko sipa nesto u pice pa da te odvedu negde da te siluju...I sta ce ti posle zivot?
Kaže se za nešto što je pomešano, a gde može da se nađe sve i svašta.
-Kakav mi je novi izgled sobe? Ovde imam egipatke papiruse, ovde imam japanski bonsai, iznad kreveta replika Endija Vorhola, a na podu mi je rimski mozaik dok mi je radni sto od čelika kao iz doba industrijske revolucije. E da, garnišne su mi art deco 30ih. Šta kažeš?
-Kao povraćka posle slavskog rucka!
-?!
Kraj. Muzika je odsvirala fajrontaru, svetla su se digla i muče pijane oči, koje uočavaju fleke od alkohola po zidovima, srču, prenaglašenu, nakaradnu i razmazanu šminku, razmatraš da li vredi nečemu prilaziti. Obezbedjenje opominje da je kraj, moraju momci da srede lokal i urade popis, predaju pare..Šta ćeš - cimaš ostatak pića, plaćaš i odlaziš kući, ili u drugu kafanu, žaleći pomalo osoblje koje mora sada da se jebava. Naizgled naivnom i neupućenom oku posmatrača - gosta sa druge strane šanka.
Sada počinje nova priča, priča posle fajronta - i znaš da se kraj ove noći ne nazire..I raduješ se tome. Kada izadje poslednji gost, i ostane nekoliko odabranih gošći koje ne nameravaju da mrdaju bilo gde, počinje prava stvar. Pazar je zadovoljio, konobarice i šankeri su dali sve od sebe, gazda, menadžer, organizatori, go go igračice, hostesa..Znaju šta sledi.
U početku smo se stideli jedni drugih, tražili skrivena mesta u hodniku, mračnim separeima, šanku, magacinu..Ali vremenom smo se navikli na zajedničko uživanje. Popis i obaveze ostaju za neki drugi dan, a brojeve i cifre potiskuje ploča DJ-a, koju vi ne slušate u slobodnoj prodaji, i počinje uvod u sve ono što zamišlja solista šmirglajući na wc šolji pre leganja u toplu nedeljnu postelju. Prigušena svetla, devojke cepaju majice, alkohol se toči u nekim drugim, neodmerenim količinama. Mesec pliva nag, a ceo klub postaje intimna pozornica čiji prizori ostaju zabeleženi urezani jedino u osmeh koji ostaje do sledećeg petka.
Odušak umornim konobarima, nervoznim igračicama, šankerima i srećnicima koji su se tu zadesili, sada i možda nikad više..Naša mala tajna. Poseban trenutak, fajront - stanje koje se zaboravlja u društvu zrakom prvog sunca. Čaše smeju da se lome, šank se pali, i uskoro su svi uglavnom goli, sreću se pogledi i ruke, tela, poljupci..Na ploči šanka, uz frižider sa cugom, kod prozora sa pogledom preko reke, na grad, magacin, separe..Sve je puno slasti i uživanja. I tako, jedan trenutak. Jedan prolazni trenutak koji ostaje gde treba, traje koliko želi i odlazi dalje, ostavljajući za sobom zoru, osmehe na licima i rasutu garderobu. Oborene flaše, razbacane pare, ruke se otpliću, poslednji, neiskreni poljubac pred povratak u rutinu, kolegijalnost i profesionalnu učtivost.
A onda, fajront.
Kravetine koje misle da će doterati liniju samo zato što određeni deo dana neće puniti gubicu svakojakom 'ranom. Da bre ćero, 'oće to, al' juče. Činjenica da si jutros preživala kilo 'leba sa pola kila pečenice, ajvarom i pola kantice pavlake nije bitna, jer će ti se akumulirani kilogrami nakon 18 ha otopiti sami od sebe. Lagano odmahuješ rukom na sam pomen hrane, jer si karakter. A ideš i na pilates.
-Sine, nije nam loša ova buduća snajka, fino što si je doveo na slavu da je konačno upoznamo. Nego, što ništa ne jede? Da nije bolesna, šta?
-Ne bre ćale, nije zato, nego ona ne jede posle šest, znaš. Zdrav život i tako to.
-Reci joj da stavi pečenje u tanjir i da ne sere. I rusku salatu pride.
Izreka koja objašnjava da muškarci mentalno sazrevaju tek u dvadesetoj, te na tom nivou ostaju do starosti.
- Znaš sine, moram da ti kažem, želim da prestaneš da se družiš sa onim ludacima tu iz naselja, pa oni svi imaju po 27-8 godina a ti 21, vi niste ista generacija. Bojim se da oni loše utiču na tebe. Brinem se, sine.
- Lol, kevo, aj ne seri molim te, posle dvadesete svi smo vršnjaci. Idem da zavaljam peticu spida sad, vidi da taj ručak bude gotov dok se vratim.
Posprdan komentar na neki uglavnom neuspešan patent. Ili nepotreban, baš kao rupa na saksiji.
-Maćori, pogle što sam skarabudžio bravu na Jugiću.
-Šta je ovo, leb ti jebem? Čudi me da se nije raspalo do sad. Ovo je najbolji patent posle rupe na saksiji!
-Ajde, ne laprdaj i ulazi u auto.
-Dobro, ali ako ispadem iz auta, ti ćeš me sakupljati po ulici!
Pripadnik interventne jedinice. Obično je ćelav, sa pivskim stomakom ima od 30 do 40 godina, visok preko 190cm, i ima oko 120 kilograma. Sa njim nema priča ne pita da l' si Kurta il' Murta, kako izađe iz Micubišija, tako kako na prvog naleti patosira istu, momentalno ga vrati u četvri razred, pa posle kad' ga povrate iz nesvesti pita ga za ime. U najgorem slučaju ako je neka grupica u pitanju i ako počnu svi grupno da se kurče količina dobijenih batina direktno je proporcionalna kurčenju pre batina. Prosto rečeno, što se više kurče i galame, više dobijaju batine, ukoliko ne galame opet isto dobijaju batine, ali samo bez rekvizita poznatijeg pod imenom Pendrek iliti Mirko. Niko nije glup da ga bole ruke, kad može rekvizitima. Rekviziti su sekundarna pomagala koja pomažu istima da što efektnije žargonski rečeno olubi tu osobu od batina.
Kažemo nekom koga će da olešimo od batina,ako ga vidimo jer u tom trenutku nismo u prilici da to uradimo.
Čas matematike,neki zadaci mnogo zajebani.
Nastavnik:ajde sad će neko da radi ovaj zadatak za ocenu
Svi(u sebi):samo ne mene...
Nastavnik:ajde ti Nikola(odeljenski štreber) pošto si uradio prošli zadatak,kaži neki broj od 1 do 25
Nikola:11 nastavniče
Nastavnik(prevrće dnevnik)da vidimo ko je to,aaaa brainiac 96,ajde na tablu
Ja(tiho,da samo Nikola čuje):bolje da te ne vidim posle
Recenica koja sledi kao upozorenje drugima, posto smo nekog tako slatko izlomili zbog igranja kola po zivcima, koje se obavezno potrefilo sa tim da nam je dan bio karastrofalan i bez toga. :)))
Debil: Bla bla bla....bla bla...
Neko: E sacu ti jebem mater...
****lomljenje kostiju****
Neko: A posle se pitajte sto sam lud i koji mi je kurac!
Ukoliko vaš tim izgubi znate da vam sledi celodnevno zajebavanje od strane ortaka, kolega i ostalih ljudi sa kojima ste prinudjeni da provedete nekoliko sati. Tu vas ne vadi ni Bari ni 3 uzastopne krune. Jednostavno to morate istrpeti uz "pustili smo vas" kao neizostavni kontra argument.
Užasno naporno jutro puno zanimljivih događaja.
Ustajete ujutro,žedni,nikakvi,mrzovoljni sa glavoboljom koja bi se dala meriti u kilovatima.Pokušavate da operete zube,uzimate četkicu i umesto paste za zube,uzimate bakin Tedonal(kremu za reumu)nanosite na četkicu i bum,bol u ustima je neopisiv,ali srećni ste,jer vas posle tog pranja zuba isti neće boleti naredne dve godine.Sledeća stavka je brijanje,jer morate otići na posao.Uz velike napore uspevate da ostavite samo pet posekotina negde u blizini nosa,pokušavate da stavite kolonjsku vodu,ali shvatate da kolonjske vode više nema,te da ste je potrošili veče pre toga da bi se sredili za pijanku(i ako se niste brijali).U nedostatku kolonjske vode,uzimate sestrin uljani parfem(onaj što ide samo jedna kap da mirišete),sestra je ostavila svoj uljani parfem na polici,te vam se učinilo da je to adekvatna zamena.Sipate u dlan standardnu količinu koja bi bila jednaka kolonjskoj vodi ili mirisanju jednog omanjeg letovališta ili neke diskoteke.Mažete se sa istim i shvatate da miris ruže i nije tako loš,ali tera na povraćanje.U tom momentu niste ni svesni da će društvo naredne dve nedelje da vam naručuje pivo u lokalnoj kafani prije nego dođete u istu sa izgovorom da su vas namirisali.Isto tako niste svesni da ćete se setiti tog mirisa i nakon 10 godina,kad budete pisali definiciju na Vukajliji.
Termin posle koga sve ide u p.m.
Za obične smrtnike primer nepoznatog matematičkog jezika kojim se sporazumevaju matematički vanzemaljaci sa Mašinskog, Elektrotehničkog, PMF-a, i sličnih fakulteta. U posvedočenom primeru jedan vanzemaljac je izgovorio ovu rečenicu želeći da drugom dočara potpunu zbunjenost usled njegovog prvog kontakta pete vrste (pošto je on vanzemaljac) sa još neistraženim elementima matematičkog kosmosa u zadatku koji je obilovao svemu što prosečni čovek ne bi naučio ni za 10 godina školovanja pa sve to puta 5 faktorijel. Pokušajmo predstaviti ovo na nekom matematički sličnom jeziku: naravno zagrada nema, ko što reče naš prijatelj vanzemaljac, zadatak obeležavamo sa K - kurac od zadatka, pa na dvaespeti stepen što u ovom slučaju označava broj reda u kome je mozak otišo na ispašu, gde je težina K beskonačno neizbrojiva, jer ne znamo koliko još redova moramo pisati pre nego što nam ruka otpadne, a ovaj kurac je sigurno duži od trijes = iako ovo nije jednačina, jedino što nam preostaje je da sve to podelimo na minus trinestu i dobijemo razlomak koji se ne može skratiti tj. u prevodu na zemaljski jezik - da se slikamo.
(Delovi razgovora uz slobodnu interpretaciju i dramatizaciju slušaoca laika)
Vanzemaljac 1: Onda skratim sa (nečim),.... je prvi element (nekog) niza... jer sam izvlačio koren pa sve na -174tu (si siguran da je bio minus)... jer moram da dobijem interval,..., MakLorenovi polinomi,...(jen, dva, tri, četri,...), ... proizvoljno polje,...(dva, dva, tri, četri),... sve pokratim sa (???*??/?) ....ima bar jednu kompleksnu nulu,... na podkorenovan faktorijel,... jer se traži determinanta,.... u imeniocu sve na -337mu,...nađem domen, i posle brate, samo grafik - to je to.
Vanzemaljac 2: A-ha, da, da, da, shvatam!(kako jebote?) Nači taj polinom si...(nešto je s njim uradio), pa onda (kaže da je nešto pod četvorostrukim razlomkom),....(zev, zev),... odredio tok,.... jer viš ja sam se zajebo pa sam u 16. redu (kom redu?!?)... (nešto iz nečega kroz neki broj pomnožio sa nečim i dobio decimalni broj...Bože mili sačuvaj+)... i to je granična vrednost,... Vijetove formule... kad sam vido da se sve ono potire posle 25. reda, više uopšte nema zagrada, nestaju jebote (ja nikad nisam video 25. red)! Posle krenuo da tražim parametre... jer sam pogrešno izračunao približnu vrednost broja... (džnj!) i na kraju stavio sve na -793ću umesto na -946u,...reci koja budala!
(u ovoj krajnjoj fazi razgovora čovek laik se uveliko valja po podu i peni na usta usled opasne dugotrajne izloženosti)
Standardizovano vreme zakazivanja školskih tuča.
Razlog za tuču je obično bio nebitan. Neko je nekog slučajno zgazio, mrko pogledao ili mu muvao ribu. Velika stvar...
No, zašto posle sedmog?
Prost odgovor bi bio - vreme. Trebalo je tu organizacije svega i svačega. Od nalaženja odgovarajućeg terena na kome bi se odigrala ova sportska manifestacija, do marketinga odnosno obaveštavanja čitave škole ko se tuče, zašto i gde. Dalje, ovakve stvari bi se obično dešavale u drugoj smeni, pre svega da bi se pod okriljem uličnog osvetljenja učesnici događaja i publika mogli bezbedno udaljiti pod zaštitom mraka u slučaju da se nađe neki "dobar đak" koji bi sve to uredno prijavio prvo razrednom, a onda i direktoru.
Ili možda radoznali slučajni prolaznici ne časeći časa, pozvali predstavnike narodne vlasti
zbog nekog "sumnjivog dešavanja u njihovom komšiluku".
Tuča k'o tuča, privlači uvek brojnu publiku i uz gromoglasno navijanje, svak za svoju stranu ne bi se ni mešala već samo uživala u razmeni udaraca.
Dok bi sami akteri događaja merkali neko vreme, dok se hrabriji ne odvaži da krene prvi, uživali u tih nekoliko minuta slave. Skoro identičan osećaj kao prvi sex. Jebote osećaš se kao da si se popeo na Mont Everest kad kresneš neku mrtvu pijanu pankerku...
Elem, zaraćene strane bi na kraju (u većeini slučajeva) sa nekoliko modrica, izgužvani i umorni, zagrljeni kao braća koja se nisu videla dobrih 50 godina otišli u grad na pivo sa krezubim osmesima.
Tako je bar bilo nekad. Ako se šta promenilo, neka napiše neko mlađi kako to sad izgleda.
Tako su nekada naše bake savetovale naše majke,pri izboru životnog partnera.Mogao je biti lep ko Alen Delon,ako nije ležo mami,badava ga bilo.Džaba su ćeri molile,kumile,preklinjale,pretile samoubistvom,zadnja je bila mamina.
Mame su bile obaveštene kao UDBA,sve su znale ko je kakav ništa nije moglo da im promakne.
-Mamo,nešto bi ti rekla,al se bojim....
-Znam šta 'oćeš,vidim da se glediš sa onim baksuzom Stevom,sram te bilo,ceo sokak nam se smeje!
-Nije baksuz,mamo,lep je kao san......
-A šta radi,taj Steva?Sem što je lep?
-Studira,pa kad završi,idemo u varoš,tamo ga čeka posao.
-Samo vas dvoje čekaju u varoši,a od čega mislite živeti,dok gospodin ne završi študije?
-Pa,mislili smo da nam baba pomogne malo....
-More,vuci se tamo,kako da ne!Da vas baba izdržava!Spremaj se večeras dolazi kum Pera,našao ti je priliku da se bogato udaš,za domaćina,redovnog čoveka.
-Mamo ja toga ne volem,ja volem Stevu,samo njega 'oću!
-Ti znaš šta 'oćeš?Ljubav prođe,posle valja živeti.Ljubav nije nikog nije na'ranila!
Нова врста бројања година.Можда је компликованије, али је психолошки много лакше...
Двадесетосам, двадесетдевет, двадесетдесет, двадесетједанаест, двадесетдванаест...
Trenuci u kojima se pitaš da li si uopšte normalan pa si pozvao drugare kad znaš da su svi do jednog idioti. Budiš se u neko doba, jes rano ali ne možeš više da spavaš jer će glava da ti pukne od pića i cigara...usput prema kujni gde planiraš da skuvaš sebi kafu, sakupljaš piksle i tacne od šoijlca za kafu koje su sinoć služile kao piksle...odjednom te obuzme hladan znoj jer se setiš da ti je ortak sinoć pao na lavabo i da ga je polomio...miliciji si jebao mater kad su pokušali da te utišaju pa te čeka i prijava...drhtavim rukama skuvaš kafu, razgrneš popijene i polupopijene čaše i flaše sa stola, srkneš kafu i pitaš se: koji li mi je kurac ovo trebalo, pa valjda znam kako smo usrali Džonijevu gajbu...
...do jaja, imaš i pljugu, neko je skoro celu ugasio u trosed...
Prekor koji se upućuje onoj vrsti ljudi koja kroz celo svoje bivstvovanje krivi druge ljude za sranja koja su se desila zahvaljujući njemu.
- Ohoho, koga ja to vidim!
- Zdravo živo pobratime!
Tri puta ljube se u obraz, za junačko pitaju se zdravlje...
- Uđi, ma nemo' se izuvaš leptejebo!
- O, lepa kuća, vidim sve domaćinski i kako Bog zapoveda, ako ako, SVAKA ČAS!
- Šta da ti kažem prikane, potrudio sam se sve tako i da ured...
- Stan'! Šta ja to čujem jebem ti kosku kučeću???
Samo ludak kao ja... Samo ludak kao jaaaaaaa! Samo ludak kao ja.... SAMO LUDAK KAO JAHAHAHAHAAHA!
- KO BRE OVO PEVA KO U DUPE DA GA JEBU DA NIJE ŽELJKO ONAJ? RECI DA LI MI SE ČINI ILI TI ŽELJKO U KUĆI PEVA!
- Ma nije rođo, ne slušamo ti mi onog jarca matorog.
- MORE NEMO SE PRAVIŠ BLESAV ZNAŠ NA KOGA ŽELJKA JA MISLIM!
- Smiri se pobro, to sin...
- ESI TI NORMALAN??? SIN??? PA MOJE ĆERKE SE VESELE UZ RADA LACKOVIĆA I SEKSI SEKU I ĆERI MANJAČE A TAJ TVOJ SLUŠA TO SMEĆE? I ŠTA SAD DA RADIM, MISLEO SAM DA SE PRIJATELJIMO AL NEĆU SVOJU ĆER ZA TAKOG ČOVEKA DA DAM! NEĆU BRE!
- Pob...
- Ma i šta se ja nerviram, nemoj da se čudiš kad pređe na onog Ćetkovića, pa kad krene da kupuje u onaj H i M, kad krene svakakva govna da ti doručkuje a slaninu počne da odbiva! NEMO POSLE POLOŽAONIK KRIV DA BUDE!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.