
Obrijati mučenicu, da vidi malo sunca.
- Opa, riješila si da ostrižeš to runo po nogama? Fino, ali, daj i po pički malo, mani rukom kada si već tu.
Fejzbuk za početnike.
Sledi tipičan primer postovanja po wallu, samo što ovaj proces traje čak i čitavu nedelju, zavisi od učestalosti predmeta tokom nedelje, dok na fejzbuku iskucaš za 2 minuta.
Učionica matematike, srednji red, treća klupa.
-Šta ima, ti koji sediš ovde?
-Ništa, a ko si ti?
-Eh ja. Petar.
-Koji Petar? Znamo li se?
-Koje si ti odeljenje?
-III-3.
---- nema više klupe ----
Učionica hemije, tipičan primer spamera koji pišu razni kič kao status.
-Soba puna dima, nigde aspirina, a ja kurva.
-Anonimna kozu vodi, lepu kao ovca, da gori ceo grad, neću da je budim!
Ne zna za Boga. Lik u kome čuči pritajeni sadistički manijak, individua koja podsvesno uživa u nanošenju bola. Obično je to mrčo teške kategorije, ali ne mora da znači, to može biti i neki naizgled sasvim normalan lik koji se na partiji fudbala ili basketa, kafanskoj ili uličnoj tuči ili u kerovskoj uniformi pretvara u pomahnitalu nindža kornjaču. Ostavlja tragove i na licu i na telu, pa posle bliskog kontakta sa takvim danima izgledaš kao da te izujedalo jato stršljenova.
- Tebreks, ko te to tako oplavio?
- Ma pusti, odem ti ja na one proteste malinara, čuo sam da imaju neku mnogo dobru radžu, al' dovatiše me žandari greškom, usraše me od batina. Biju braća kerovi k'o po tuđem, svaka koska me boli.
________________________________
- Mare, jes ti to igrao basket u Damasku?
- Jok, ali je Miško Macola bio u protivničkoj ekipi. Znaš da on bije k'o po tuđem.
Vapaj božijeg kukavca koga u trenutku izgovaranja gore navedenog biju šakama u glavu.
Ne, kumi bog. Po svemu udaraj samo ne po glavi.
Израз којим ти бивша поручује да ју је дегажирао лик због кога је она шутнула тебе, или да имаш лепру.
Svakodnevnica svake porno glumice.
- Ej brate jesi čuo da snimaju film po Dženi Džejmison?
- Pa matori zar im nije bilo dosta snimanja filmova po njoj, red je da se odmori malo, ako me razumeš.
Odlična fora za podjebavanje onih koji teško pričaju, i čim ih prekineš izgube nit priče i zaborave gde su stali. Veoma je korisno ako je priča smaračka, lako ućutka pričljivog pajvana u sred serendanja.
-I onda Šomi pitao zašto sam prosuo vops..
-Po kom principu?
-Pa..eto..slučajno... I onda sam ja rekao...
-Po kom principu?
-Alo bre, pusti me da ispričam.. I onda je on pitao..
-Po kom principu je pitao?
-Siši ga bre, stvarno si debil.
Jedna u nizu stranih reči integrisana u srpski jezik, tačnije posrbljena. U početku je činila sastavni deo rečnika informatičara, fensera i Mega Trend menadžera, da bi kasnije bila uvedena i u svakodnevni govor širih narodnih masa. Pretpostavka je da će nastanak iste kroz dvadesetak godina biti dodeljen nekom umnom i intelektualno bogatom pripadniku SANU.
primer prvi - pijaca:
kupac: Bako, da li su vam sveža jaja?
baka: Naravno, po-default-u, jutros sam ih pokupila!
primer drugi - ulaz u zgradu:
poštar: Dobar dan komšinice!
komšinica-domaćica: Dobar dan. Vi po-default-u prvo račune kod nas donosite!
primer treći - parking:
komšija 1: Au komšo, ti se opet lepo zarakij'o!?
komšija 2: Pa po-default-u... komšo...
Dodatak koji ne znači samo dodatnih 50% osnovnog već mnogo više.
Oznaka za X faktor koji je puno važniji od onog koji pravi razliku između XL i XXL.
Toliko naglašava osnovno da osnovno u odnosu na njega deluje kao njegov manje važan delić.
- Znam ga ja, momak i po.
- On? Očito ga ne znaš, to ti je govno i po.
- Ma ne znam ga baš dobro. Znači, govnurda da nema dalje?
...
- Otkud to da se preselio kod Dace?
- Kako otkud, pa i ja bi na njegovom mestu iste sekunde.
- Realno i nije neka pička.
- Ona, ona ti je riba i po! Nema neku građu i nije baš ni dobar čovek, al što kuva...
...
- Kako su naši igrali?
- Izgubili 7:1. Al što smo dali golčinu. Ma kakva golčina, golčina i po!
- Znači 7:1,5
- Nemaš ti pojma!
Kako treba i kako red nalaže. Tako mora.
-Kako bilo sinoć?
-Prvo mi je blajvila, pa sam joj mrsio kose kurcem u pičku i za kraj svršio po faci.
-Znači sve po protokolu?
-Kao da me ne znaš...
Naravno da se ne voziš prvom klasom...pa sta ako se osećaš kao krompir,istrpi malo!
Ipak je "po ceni autobuske"!
Uzdržavanje od fizičke agresije nad najbližom rodbinom
Dogovor kojim se između partnera postiže konsenzus oko analnog seksa.
Ne srećo, znam da nije ništa strašno. Naravno da hoćeš. Daću ti ako i ti daš meni. Kako čime, pa čim hoćeš, hajde boga ti kao da je i životinjama veći.
Često govore kulinari dok spremaju neko jelo. Neko voli više, a neko manje. Količina u receptu nije navedena, nego je po vašoj meri.
- Sine, da ti ja dam jedan ljubavni savet. Svaka žena voli da bude ljuta! E sad, koliko ćeš ti da zabiberiš, to je stvar ukusa.
Nemušto retoričko pitanje koje emitujemo u etar kad god život, deleći bombone, isprazni kesu upravo kada je na nas došao red, baš kad nam je potekla voda na usta.
Početak septembra, veče ono najlepše, jer još uvek je leto, ali je i sveže. Ono idealno vreme kada su ONE još uvek razgolićene u svojim lepršavim suknjicama i šorčičima, a vama nema one odvratne lokve pod pazuhom. Okupio si drugare, niste se gledali celo leto. Šetate centrom, oni dobacuju devojčicama, a ti se zagonetno smešiš i odlažeš trenutak kada ćeš ih fascinirati svojim utiscima sa letovanja, održati im par lekcija iz istorije na temu znamenitosti koje si obišao, ma učinićeš ih ponosnim što te imaju za ortaka... Odjednom nešto na horizontu kao da zasija... U moru ljudi tvoj fokus zaokupila je pojava predivnog ženskog bića... Poput ždrebice gazi iz suprotnog pravca... Rastojanje se smanjuje a uzbuđenje povećava, inkarnacija Afrodite pred tvojim očima... tu,nadomak... efekat je toliko snažan da haluciniraš da se smeši u vašem pravcu...
- Pa gde ste ludaciii !
drugar1/ cmok!
drugar2/ cmok!
drugar3/ cmok!
Deluje kao san... ali ti ne želiš da se probudiš, već nišaniš ćošak njenih čarobnih usana da prilepiš svoj cmok...
- Ćao! (pruža ruku) Anđela...
- ...
- Endži zlato, ovo je naš drugar iz Pakistana, ne govori srpski... hehehe...
- Šteta, baš je sladak... hehe... Idem, žurim, čeka me drugarica, pa zovite da repriziramo onaj haos... hehehe... Ljubim vas...
Tužnim pogledom ispraćaš naizmenične kontrakcije njenih gluteusa i dubokim udahom kroz nos pokušavaš da zadržiš i poslednje čestice njenog Šanela...
- Jebiga Pakistanac, ti si prevazišao Exit, ideš na Krit da slušaš bajke o Minotauru...
- ... AaA ?!?
- Da, da, dobro si razumeo. Bila na Exitu sa dve drugarice, valjale eksere, Šone ih snimio, a mi skupili vulo i uzeli sve što su imale, tako da se nismo razdvajali narednih dana...
- Mmmmnnngghh... nnnngggddhhhkhkhkhk...aaarkkhhh....
- Brate jesi dobro !? Eeej baticee... Dajte vode,brzo,brzo !!!
Bješe to negdje trideset druga ili trideset treća godina od mog rođenja, sad ne mogu da se sjetim tačno, samo znam da je bilo ljeto. Mada jebeš mu mater, kod nas je cijele godine toplo, tako da i ne znaš kad je ljeto, a kad je zima.
Uglavnom, toga dana kao i svakog drugog do tad, sjedio sam sa ekipom ispred Jozine radionice i pili neko loše pivo i pričali o lokalnoj fuksi Mariji. Inače Jozo je bio moj ćale, mada ni ja ni on nismo vjerovali da je baš tako, ali me je prizno i izdržavao sve te godine, a po tom pitanju keva se branila ćutanjem. Jozo inače nije bio loš čovjek, i prema meni je bio dobar, jedino je stalno prigovarao kako sa trideset i više godina sprcanih u guzici nisam ništa posigo u životu.
-Jebo ti Bog mater, tačno se vidi da nisi moj! Dok ja ovde žuljam ruke i rmbačim po cijeli dan u radnji, ti i ti tvoji džabalebaroši samo dangubite i ločete to pivo. Svi sprcali preko trideset godina u guzice, a niko nema ni kučeta ni mačeta.
-Ćale ajd iskuliraj malo, vidiš da smo u toku vrlo bitnog razgovora.
-Sigurno niste pričali o nečem pametnom. Nego, de ti meni reci šta ti misliš sa svojim životom? Ja te više na grbači ne planiram nositi, ukoliko ne pronađeš neki poso, kući ne dolazi.
-De ćale, koji ti je sad...
-Ja sam ti reko kako je, a ti sad vidi. I goni mi se odatle, i ti i ovi tvoji, samo mi mušterije tjerate, ajmo sikter...
Uvidjevši da se ćale ne zeza i da moja egsistencija i zajebavanje se bliži kraju, odlčio sam da se bacim na razmišljanje. Otišo sam do zadruge uzeo dvolitru, i produžio do klupe u obližnjem parku, te se dao u razmišljnje čime da se bavim dalje u životu. Jebeš mu mater, znao sam da nisam za fizičkog rmbanja. Realno, u životu nisam ništa teže od kašike digo, tako da takav vid posla nisam ni uzimao u obzir. Kontam, moram i ja u nečem biti dobar, ...al u čemu? Pade mi na pamet, da onda kad smo duvali kod Petra na gajbi, brbljo sam i pričo kojekakve priče čitav dan, znači znam mudrovati i lelemudati, možda bi mogo biti kakav političar ili pi ar ili nešto od tih fensi zanimanja, mada za to treba privatni fakultet...jebeš mu mater...i sve tako razmišljam, po glavi mi se motaju ćaletove riječi, jebo ti Bog mater,...jebo ti Bog mater,... i onda mi je sinulo. Zovnem Marka da stižem kod njega i da okupi ekipu jer imam pakleni plan.
-Slušajte ovo, smislio sam kako ćemo se obogatiti i postati poznati. Slušajte, ovako, jeste li vidili kako po hramovima, na ikonama i statuama ima hrpa love što vjernici ostavljaju?
-Šta, oćeš da hapamo pare sa ikona, jeben ti plan nema šta?
-Ne idiote, nego kontam da osnujemo svoju sektu, pardon religiju tako se moderno kaže.
-Još gori plan nego ovo s hapanjem sa ikona?
-E Tomo, nije ni čudo što te zovu Nevjerni, kad ni u šta što se kaže ti nemaš povjerenja.
-Ne seri, Nevjerni Toma me zovu jer stalno varam ovu moju malu iako smo u vezi već četiri godine.
-Ma zajebi to, slušate sve sam smislio, ovako, ja pošto znam puno brbljati i palamuditi, ja ću biti novi prorok, odnosno Božiji sin, ionako svi znaju da nisam Jozin. Tako da ćemo reći da je moja meter Marija bezgrešno začela. Ja ću izvoditi neke trikove što znam, pogađati karte, onaj trik s vodom i vinom što me je šanker Isak naučio, i još što šta i rećemo da su čuda, kenjaćemo o nekoj kosmičkoj pravdi, pričaćemo kako su siromašni upravu, jer je to najbrojnija populacija, i tako. A vi će te bit moji učenici kao, tako da i vi možete palamuditi, ionako ste svi ribolovci, a ribolovačke priče su još nadrealnije od lovačkih.
Od tada je prošlo dosta vremena, dosta toga se izdešavalo, ali uspio sam u svojoj namjeri. Moja religija sakupila je veliki broj pristalica, ljudi su me pratili svuda, držao sam motivacione govore ko jebeni Nik Vuičić, izvodio trikove pred ljudima, a oni bili zapanjeni, i tako dalje, sa tim je došla popularnost, vip mjesta u klubovima, ljudi traže moj autrogram, čak sam i lokalnu fuksu Mariju poveo sa sobom, pa pričam kako je prosvećena jer se pokajala za svoje grijehe, a ustvari je otresam od kurca gdje god stignem, i tako. Postao sam poznat preko cijele zemlje, evo baš mi je preključe stiglo pismo sa pozivnicom da nastupam u Jerusalimu. Pa eto sutra, treći dan po pismu se spremam da krenem tamo, kažu da će Pontije Pilat lično doći da me sluša. Hmm kad bi njega ubjedio, bio bi odličan sponzor za moju kampanju. U petak kad održim govor na Golgoti, i ako dobro odradim ovaj trik ko Hudini mislim da ću steći globalnu popularnost. Juda kaže da mi je spremio iznenađenje. Jedva čekam.
Ovi iz crkve tvde drugacije, ali vako je bilo.
Lovačke priče...
Česta pojava u porodicama sa malom decom , koja se dešava u trenutku kada nepažljivi roditelji ostave malo dete kraj stola s ručkom koji je postavljen na malo dužem stoljnjaku...
Ijaoj bre pa svukao je ceo ručak na patos! Samo sam se minut okrenula.
Jel se ispeklo dete?
Mislim da nije prosuo na sebe.
Dobro je.
U teoriji nešto uzvišeno. Dramatično. Ponekad i romantično. Uvijek gledaš to po filmovima, glavni lik šeta po kiši, iza svira neka dramatična muzika, i u tom trenutku se njegova realnost izbistri. Sve mu se složi, i odjednom shvati rješenje svih njegovih problema. Jeste, al u kurcu.
U praksi to izgleda malo drugačije. Prvo treba spomenuti da je šetnja sama po sebi besmislena stvar, i onaj ko je nagovorio ljude da idu u šetnje je vrhunski trol. Ideš negde, a ne moraš. Niti ideš ka nečemu, niti bježiš od nečega, već samo ideš. I ajde to što odeš bez neke svrhe, nego još moraš i da se vratiš! Ali nema veze, ako to i prihvatimo kao nešto normalno, onda tu uskače kiša. Kišu je lijepo vidjeti samo kroz prozor ili na televiziji. Ako voliš stvarno da budeš na njoj ili si na heroinu, ili si kvazifilozof i neshvaćena duša u pokušaju pa si se previše izložio na citate Boba Marlija, jer kako drugačije možeš da vidiš hektolitre vode koji polivaju asfalt i drveće kao nešto uzvišeno.
Ipak, kreneš tako u šetnju. Odmah na početku te 'ladan vjetar spiči u lice, pa žmirkaš ko svraka na jugovinu. Raširiš kišobran ali to kurca ne pomaže, jer kiša ne pada pod perfektnim uglom od 90 stepeni kao na filmu, već ti je vjetar nosi u lice. Kišobran moraš držati ispred sebe ko da intervjuišeš nekoga, i isti ti u najboljem slučaju zaštiti glavu i gornji dio tijela do pupka, dok ostatak izgleda kao da si izašao iz poplave. Pritom ti vjetar gura kišobran, pa moraš non stop da se rveš s njim i pomalo imaš osjećaj kao da vodiš bika na grmečku koridu.
Nema veze, sad si izašao, nećeš se sigurno odmah vraćati. Ubrzo, koliko god pazio, moraš da staneš u neku lokvu, i da bar malo pokvasiš noge, ako ne, onda će automobil u prolazu da prođe kroz neku i on će da te pokvasi. Svakako, mokar si. Hladnoća ti grize obraze ko da si ona riba Tošeta Proeskog, nos polako počinje da ti curi, i primjećuješ da ti svu pažnju odvlači borba sa kišobranom i izbjegavanje lokvi, te polako shvataš da ono dubokoumno razmišljanje iz filma možeš okačiti mačku o rep. Sve više uviđaš da ovo i nije bila tako dobra ideja.
Odlučiš da zapališ cigaru, bar da imaš neki merak. Naravno, vjetar duva 300 na sat, i počneš da se okrećeš oko svoje ose ko krme na ražnju, ljudi gledaju da li si narkoman ili su te buve napale, a ti pokušavaš da nađeš ugao pod kojim je možeš zapaliti. Kad te već palac zaboli od onog točkića za kremen, konačno je upališ. Ali ubrzo vidiš da vjetar nosi sav dim i žar sa cigare direktno u tebe, gledaš je u strahu ko vrelo mlijeko na ringli, bojiš se da se ne ugasi i više ti se i ona popne na kurac, jedva čekaš da je završiš i baciš. Psuješ sve bogove od Zevsa na ovamo, i konačno odlučiš da ideš kući.
Kući dolaziš mokar, hladan ko leš, umoran i nos ti curi. Dovedeš se u red, odvrneš grijanje, pogledaš kroz prozor, kažeš kiši da se napuši kurca, legneš i upališ film. Život je ponovo lijep.
Recenica koja garantuje seks sa seksi vampiricom.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.