
Frizura sa podignutim siskama. Moze biti prirodna (kazu da mnogo lepo izgleda) i vestacka (kazu da mnogo ruzno izgleda).
Ja imam jednu takvu, prirodnu. I molim da ne vredjate :)))))))
Fraza koja se proteže još od Stare Grčke, pa se još tu i tamo čuje. Mit kaže da je bio u Grčkoj neki prorok Trofim koji je živeo u pećini. E, sad, nijedna pećina ne nudi neki komforan život, ali ako je verovati starostavnim tekstovima, ova je bila naročito jeziva, te nikoga nije ostavljala ravnodušnim. Tako da kada bi neko izašao među ljude raščupan, obučen apa drapa i slično, ljudi bi ga posprdno zapitkivali: "Da li si to izašao iz Trofimove pećine?".
Jason: U, Orfeju, prijatelju dragi, izgledaš kao da si izašao iz Trofimove pećine. Gde si to bio?
Orfej: Ma išao kod Hada u podzemlje. Hteo da ga izmolim da mi vrati Euridiku.
Jason: I!? Šta je bilo?
Orfej: Moša!
Jason: Jebi ga, brate. Ništa, idemo da tražimo zlatno runo...
Leskovački izraz koji odražava trenutak najveće duševne patnje ili fizičkog premora.
- Kada slušam onu smaračicu iz morfologije, govna mi se jedu kutlačom.
Pitanje koje stvara mnoge polemike još od onih prvih filozofa pa i do dana današnjeg. Svoje utočište i najveću svrhu pronašlo je u porukama, kako sms, tako i porukama na internetu. Koriste je ljudi koji bivaju kontaktirani od strane nekoga za koga nisu sigurni ko je, ili uopšte nemaju predstavu ko je.
Odgovor na to pitanje je u 95% slučajeva ime i prezime, ili nadimak, ili i jedno drugo, uz dodatak, ovo mi je novi br, ili promenio/la sam nick. U 5% je neka zaebancija tipa vodu nositi, ili: Ko sam ja? Ti misliš da sam ja, ko god da sam kadar da odgonetnem tu istorijsku filozofsku zagnetku?
Bilo kako bilo, ko si ti je ušlo u rečnik današnjih sms pisaca kao glavni adut spreman za odbranu od nepoznatog broja.
Milica: E Ana, cimao me neki broj, aj vidi da nemaš možda ti.. 064*******
Ana: Nemam. Evo reššeenjaa ( Radovan III)! Pošalji mu " Ko si ti?"
Idealan trenutak da i roditelji malo priteknu u pomoć i podsete se davnih školskih dana.
- Trojka, Đorđeviću, moglo je to puno bolje. Pavloviću, donesi svesku! Da vidimo... lepo. Pavloviću, ko ti je ovo pisao?
- Ja, nastavnice.
- Baš si prolepšao rukopis i obogatio rečnik u poslednja dva dana.
- P...
- Evo, recimo, ova rečenica: "Nikolica je bio jako privržen za Žuju." Šta je to privrženost, Pavloviću?
- U... pa to je kad je neko privržen.
- Pavloviću, hajde ti nama da usmeno prepričaš "Orlovi rano lete"!
- Pa to je... Nikoletina Bursać, Nikolica s prikolicom, Lunja... Đoko Potrk... Lunja...
- Na mesto, Pavloviću! Petica onome ko ti je ovo napisao, a tebi jedinica dok sam ne pročitaš i prepričaš mi!
Krajnji stadijum alkoholizma. Zajeb'o je i Bukovskog. Odavno vidi bele miševe, a jetra mu je pred otkazivanje. Doživljava šizofrena cepanja usled višedecenijskog konzumiranja etanola.
- Šta radi Ignjat? Ne čuh se s njim pa ima jedno mesec dana...
- Ma prs'o je k'o lajsna, sretoh ga pre neki dan u gradu, priča s' flašom, ne može da se sastavi... Blam me je što ga uopšte poznajem.
- Koji tupčo, umesto da je nastavio ćaletov pos'o on se do'vatio flaše...
Izraz koji se često koristi da uteši sagovornika čak i onda kad ne razumemo o čemu priča.
- Zadnjih 6 meseci mi ništa ne ide od ruke. Izgubio sam posao,ćale mi u bolnici,dokle bre više u pičku materinu...
- Brate,ko zna za šta je to dobro.
- Brate,koliko je beše Amera poginulo na onom sranju što su sami iscenirali?
- 3000
- Au,ko zna za šta je to dobro!
Češći pojam je 'Ko ga jebe'. Najčešće se koristi na kraju rečenice, (mada može i na početku) da se objasni da se o nečemu ne treba brinuti, uopšte. Može se iskoristiti i za naglašavanje ironije datog trenutka.
Ž:Hoćemo li večeras u grad?
Ć:Ma ne znam nešto se G nećka.
Ž:Ama ko jebe G? Idemo ja i ti i to je to.
------------------------------------------------------
-Ma važno je da se napijamo a ispit, ko jebe.
------------------------------------------------------
L: Jesam ja rekao da će taj kofer da ubije nekoga?
K: Ma ko ga jebe.
Neko ko ždere brzo, čisti trpezu ko' tajfun i isto tako ostavlja pustoš. Čak mu i ispod ušiju puca vilica dok jede, što bi rekli seljaci ''čuje mu se četvrtak iza ušiju''. Ko ne zna, dreš je preteča kombajna koja se ''hranila'' žitaricama i retko se koristi danas.
- Miki, dođi u kujnu da mi pomogneš nešto!
- Šta ćeš sad ženo?
- Je li bre, šta bi sa onaj tanjir pečenja, pa kad ga pre isprazniše nema ni minut kako sam donela!
- Tiše bre, vidiš da kum Radivoje ubaca ko u dreš! Dva puta bio u WC da se isprazni a evo ga sprema se i treći! Iznesi ti njemu opet predjelo da ga zavaraš a ja odo' još jedan tanjir pečenja da nasečem!
Žene niti masturbiraju, niti prde, niti mogu da ne budu u pravu. To su osnovna pravila kosmosa i ko se s njima ne slaže, osuđen je na besomučno graktanje svaki put kad svoje stavove iznese ispred više od jedne žene.
I nemojte da mi sad bacite sijaset komentara o tome kako su muškarci govna. Mi kad ne valjamo, toga smo svesni, za razliku od velike većine žena. :P
Koristi se za osobe koje su bile odsutne dosta vremena.
A: E, brate gde si?
B:Vidi ga ovaj, odakle se ti pojavi, nije te bilo ko da si zapao iza kredenca.
Cijeli svijet je tvoj i onda se desi ovaj ukidač samopouzdanja pred izlazak u grad. Veći efekat ima na žensku populaciju i metroseksualce.
- Jesi spremna? Rezervisala sam mjesta u klubu "Sigurica". Taksi je već dole.
- Ma čekaj sad, tek sam primjetila fleku na ovoj bluzi.
- Ma opušteno, ko da će te neko gledati, ajde požuri.
-šupičkumaterinu si čula!
Rečenica, kojom hladimo kvazi jebača, koji ima maštu Bukovskog, a iskustvo samo Desanke (ne Maksimović).
Izraz je parafraza replike iz filma Točkovi:“Dečko, za nekoga ko nije ubica, prilično često ubijaš.“
A: Brate, sinoć sam karao 3 ribe! Dve bliznakinje, i njihovu drugaricu, crnkinju, koja radi kao medicinska sestra...
B: Batice, ne sumnjam da je zanimljiva priča, ali moram ti reći:“ Za nekoga ko je nevin prilično često jebeš!“
Izraz koji se koristi kada svi odjedanput zacute i niko ne progovara ni rec!
-Sta ste se ucutali ko sedam sekretara skoja kad prdne Tito!
Opis pozamašnog prostora koji zauzima određena ženska zadnjica.
Ili muški stomak, da ne budemo šovinisti.
Epitet koji lepimo jako dosadnim osobama. Jednostano su rođenje sa talentom da dave ljude ko zmija žabu jednom te istom pričom. Uzrok je ili alchajmer u najavi ili ih jednostavno boli kurac što nas ubijaju u pojam silovanjem neke teme.
- E brate, jel sam ti pričao da sam jebo Svetlanu?
- Nisi, mislim nisi jednom. Sve ga jebalo dosadan si ko hit dana, svako malo ista priča.
- A brate, jel sam ti...
- Jesi! Vidimo se! Možda.
Prokletstvo savremenog života u kojem svaka generacija traži vlastiti krov nad glavom. Svi odbijaju život u zajednici i ostajanje na porodičnim imanjima i odlaze u veliki grad da tamo potraže sreću.
Nebitno koji je to veliki grad, nebitno i koja je država u pitanju, slika je uvek ista - mladi čovek, kupio jeftin nameštaj od iverice jer za puno drvo para nema, prvi stan našao na sedmom spratu gde je jeftinije, drugi stan našao na prvom spratu ali daleko na periferiji, treći stan uzeo na doživotni kredit preko države, ali više nema nameštaj jer mu se raspao od prenošenja.
A onolike bukove šume vapiju za drvosečama, stolarima i tesarima. Stoje puste i same, čak ni vukova više nema jer je čoban prodao ovce i otišao na megatrend da studira menadžment u stočarstvu i poljoprivredi. Da bude čoban sa diplomom.
- Matori, evo ti pivo, stavi čep pod nogu od stola...
- Evo, samo da namestim naslon fotelje, otkači se malopre...
- Mdah, zaboravio sam da ti kažem da se raspalo. Prošli put smo ga jedva uzvukli uz stepenice...
- Ma nema veze, kupiće se novo, nego, sa srećom ti novi stan, dugo u njemu da živiš!
- Pisao sam već ćaletu, prodaće dva jutra zemlje pa će mi kupiti nameštaj. Živeli!
Retoričko pitanje, koje se postavlja u trenucima kad ideje prerastu u dela.
29. jul 1914. rano ujutru,
Apis: Gavrilo, budi se!
Gavrilo: Ufff, jebem ti šljivovicu, neću više nikada da pijem!
Apis: Gavrilo, počeo I svetski rat, ubili su Franca Ferdinada!
Gavrilo Princip: Ko bi rek`o da je ovo bila moja ideja?
Ono što mladi huligan nacionalista napiše kao svoju prvu definiciju na Vukajliji, nadajući se da je patriotski žar isti u odraslih ljudi kao u njega. Svima je toliko stalo da ispadnu što veći Srbi.
I posle se čudi zašto lete minusi.
Uz svoje ''definicije'' obično dodaju svoje kretenski izmišljene slogane, kojima se njihovi drugovi dive, kako li je samo tako kreativan. Primjer je ''БУАА КОСОВО ЈЕ СРПСКО ЈОШ ОД 1389!''. Ono što je najzanimljivije je činjenica da baš od te godine Kosovo NIJE srpsko.
Rečenica koja se najčešće upotrebljava kada govorimo o nečemu što nas je dovelo do krajnje granice povraćanja.
O1: Je li brate , jeste išli kod Maje na Ručak !?
O2: Jesmo brate , kupus joj je ko da ga je Bora Drljača gazio bosim nogama.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.