
Izduvao si ga. Kapak, ni reči više. Čekaš presudu ili rešenje, u zavisnosti od aktivnosti koje si obavljao, a koje su te po principu uzroka i posledice, a naknadno i građansko-pravne ili krivično-pravne odgovornosti, dovele u nadležnost "suda" koji raspravlja o tvojoj subjektivnoj ili objektivnoj krivici. Da li?
- Aman čoveče, po deseti put ti ponavljam. Nisam ja prešao četiri vozila u koloni preko pune linije. To je bio neko drugi.
- Ma nemoj? A koga sam ja onda jurio skoro pet kilometara posle? Video sam te, signalizirao da staneš kod punkta i kad nisi hteo da se zaustaviš, seo sam na motor i dao se u poteru. A ti mislio da možeš da pobegneš pa dao gas.
- Ajde dokaži. Šta ti tu meni ti video? Ko tebi to da poveruje?
- Ne maši mi rukama. Čija je još opel vectra 89-to prošla ovuda a da joj lotre i dve kante jupola štrče iz gepeka?
- Ma šta smiri se! Samo mene zaustavljate. Ti na magistralnom, a onaj debeli skot kod pumpe. Taman ja iz dvorišta on meni lizalo. Dokle više? Ja plaćam porez, ja te ranim. Sjaši više kume!
- Ne znam ja ko tebe po gradu zaustavlja. Evo, pisaću najmanju moguću kaznu.
- Kurac moj ćeš da pišeš! Kurac moj na čvorove. Evo ima mali. Jel tako sine da smo iz Zavidovića došli?
- Kako ti kažeš ćale.
- Jebaću ti ... jel čuješ ti? Šta pišeš to?
- Kaznu.
- Što to sad?
- Ti si svoje rekao, sad ja svoje da kažem tj. napišem.
- Odkud ti znaš da sam ja bio? Jel imaš snimak? Kako si tablice mogao da vidiš od onolike kolone?
- Znači bio si ti!
- Znači, nemaš tablice? E onda puši kurac!
- E, gde ćeš? Vraćaj se vamo.
- Odo da okrečim kuću što sam počeo, a ti se jebi. Jebo te Milo Dodik i ko te postavi na ovaj put!
Kao što i kod Zastavinih automobila regulacija temperature u vozilu radi na principu "hladno-zatvori prozor" i "toplo-otvori ga", postoji i slična metoda kod ljudi.
Naime, efekat se postiže otkopčavanjem ili u suprotnom slučaju zakopčavanjem košulje, duksa ili već nečega trećeg.
Primenjivo i kod ženskog pola (na našu ogromnu radost).
Svadbe, GSP, kuća, ulica, hotel... Ovaj, ne hotel...
Jedna od ubedljivo najgorih laži koje se plasiraju po reklamama. Funkcionise po principu da se više štedi kad se da više novca, i time direktno prkosi zdravom razumu. Cilja direktno u limbički sitem (životinjski deo mozga), koji je izuzetno razvijen kod većine potrošača, za razliku od logičkog dela.
Ne, neću uštedeti ako kupim 20kila nečega što mi ne treba po ceni od 100 dinara po kilu, nego ako kupim 1 kilo nečega što mi ne treba za 150 din. Jebeno ću dati 2000 din umesto 150, pojesti 20 kila sranja umesto jednog, i kroz par meseca tim principom postati svinja.
Politicki sistem u kome se pametni osecaju kao budale (jer ne mogu biti izabrani na demokratskim izborima), a budale kao pametni (jer su izabrani na demokratskim izborima). Omogucava vladavinu budalama po principu vecine glasova (budala je uvek vise).
Ultra preplaćena stvar - xx€
Još skuplja stvar - yy€
Nešto što direktno gadja u emocije - Neprocenjivo
"Neke stvari se ne mogu kupiti novcem, a za sve ostalo, tu je vaš novac... pardon, Mastercard"
U principu , veliki paradoks. Kaže da se treba uživati u beznačajnim stvarima, a u isto vreme i ono kapitalističko - što više trošiš, srećniji si.
Nova bluza za nju - 50€
Nove cipele za nju - 150€
"Hvala, volim te" od nje - Nedovoljno
Strmoglava tedencija naziva za polupopularne pop/rok/folk/tezga sastave u kojima je obavezno imati makar jedan sintisajzer (jos bolje dva - onda ti vise niko ne treba). Svaki do tih bendova radi po principu "od А до SH" - od Azre do Sabana i prisustvo ovih bendova je postalo standardno za sve svadbe, veselja, krstenja i slicne "urbane" dogadjaje.
Macak Misa Bend, Amadeus Bend, Laki Bend, Amsterdam Bend, Mercedes Bend, Akapulko bend, itd itd itd.
Proseravanje, al' na duge staze. Znači, u principu, jedna ogromna baronija koja se ustvari sastoji od više manjih baronija. Zna da izazove trajne štetne posledice po um, i preporučljivo je osobu koja vrši serenjadu što pre prekinuti, em zbog vašeg mentalnog zdravlja, em da ovaj ne dobije pesnicu u glavu.
-Otkud vi tako rano iz grada?
-Ma ne pitaj, opet nam Rale svojim serenjadama ogadio vops.
Jako oćna ženska osoba. Ne misli non-stop o seksu, ali misli jako često. Kada se nađe u društvu muške osobe, pogotovo ako joj se dotična osoba dopada, ne zna da se suzdrži. U principu, ona je nimfomanka koja se trudi da to ne pokazuje.
: Tebreks, nemaš pojma kako te gleda Jeca.
: Ma daj.
: Ozbiljno ti žemka, hoće da te pojede.
: Au tebra, do jaja. Da l' mogu da umočim, a?
: Jebote, naravno da možeš, ne može jadna ni da sakrije da joj se đaš. Kladim se da vlaži i na crtaće. Pustila je suzu niz butinu, kad ti kažem. Ma, šta jednu, ceo potok.
Izraz koji se koristi kada smo već svesni da je nešto takvo kakvo je, ali opet pojavi se tračak nade ili mrvica mogućnosti da će se nešto promeniti, pa onda i pored ogromnog skepticizma i same neverice u te reči koje izgovarmo, sačekamo krajnji epilog, koji u principu već znamo kakav će biti.
- Ej mali zdravo. Kako si?
- Dobro čika Žile.
- Kako mama? Burazer? Jel se oženio on?
- Dobro su svi. Nije se još Saša oženio. Menja malo devojke, ali ništa još ozbiljno.
- Pa ima on već godina, koliko ono, 35 jel da?
- 35 jeste, ali dobro, nije još on naišao na onu pravu. Čim naleti, smiriće se.
- Ajde da se nadamo tome.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Podićiće se, veruj mi. Samo da smažem još kašiku meda i šaku oraha. Odma’ će da đipi.
- Ajde da se nadamo tome.
Brzo analizirati čkepi koje se nalaze u neposrednoj blizini.
Proveriti hoće li nešto da ti upadne u fokus, a ako ne ništa idemo dalje.
Nešto u principu kao detektor metala. Ako se meta pronađe registrovaće ti se u bazi, a ako ne sve ti je uzalud.
- Brate ajde ti prouči materiju a ja ode u wc. Počelo me ovo pivo zajebavati eksplodiraće mi bešika.
- Okej. Bip, bip, bip. Ništa. Čekaj da vidim ovamo. Au šta je ovo kakve su ovo gaborke. Vidi ovamo sve muškadija neka. A ovde... Ček, ček. Bip, biip, biiip, bipbipbipbipbipBIPBIPBIP u jeboteee!
- Evo mene. Ima li išta u ovoj rupčagi boga ti?
- Pogledaj ove pornićarke desno od šanka.
- Moože, mooože! Ajde im ti priđi, dok ja odem po vopi.
- Kakva si ti pizda. Jebi se bre idemo zajedno. Hoćeš da ti ih serviram na tacni? E pa ne može.
Britanski bend koji ili volite ili ne možete da svarite, pa koliko god vam ljudi pričali da je dobro. U principu gomila visokofrekventnih tonova pomešanih sa šumom, sve to u nepravilnom ritmu. Uz to jedan lik antisluhista, sa teškim brit akcentom kao peva nešto u mikrofon.
Prava umetnos' koju je divota slušati ujutru kad si mamuran.
-Nije loša pesma, ko svira?
-Radiohead.
-Ne liči. Jel si siguran?
(nakon desetak sekundi relativno dobru muziku prekida neregularna škripa i zavijanje)
-Aha, jeste Radiohead.
Uzročno-posledična pojava po principu poluge: što je pokondirenost manja, to je mogućnost robne razmene veća. Što je pokondirenost veća, to je čak i mogućnost valutne razmene manja.
Prodavnica, Beograd
-Jao, izvinite gospodine, molim vas, ali mi ne primamo evre!
Prodavnica, Despotovac
-To ti je sinko sve ukupno 3.482 dinara.
-Moze li u drvima?
-Istovaraj!
Kafana u kojoj niko neće da pije.
Ja u principu ne pijem!
Večno glupavo i sveprisutno pitanje dece 7+, pa do nekih 14.
Naravno, to je u principu.
Uvek se nadje i neki stariji (ili mnogo stariji) pacijent koji će vas sa istom ozbiljnošću i ushićenjem to isto pitati, čekajući pravi odgovor od vas.
Uglavnom se može po izgledu osobe zaključiti koji odgovor očekuje.
E, za koga navijaš?
- Za Manchester United (ili bilo koji drugi klub, nebitno).
A ne, mislim, za Partizan ili Zvezdu?
- Ne pratim ta domaća sranja.
Ajao brate, ti si lud jbt, moraš za nekoga!
- Hah. Sidji mi sa grbače, jebali te i Partizan i Zvezda.
Od vajkada,ljudi su iznalazili lakše načine za svoje obitavanje na ovoj planeti.Dok se školuje,homo sapiens najčešće izvrdava svoje obaveze,jer uvek smatra da ima nešto pametnije da radi.Film umesto lektire jeste olakšavanje života po principu ''1500 strana=film''.Ovo se najpre odnosi na ruske klasike.
Ovaj izraz se koristi u svakoj osnovnoj školi i za cilj ima da ti pokaže kako radiš nešto veoma loše. U principu, ovo je jedini izraz koji nastavnik može da kaže, a da uvek bude u pravu, jer sta god da ucenik kaže na to pitanje, nastavnik ce imati adekvatan odgovor.
Situacija je sledeca- Marko sedi na stolu dok nastavnik ulazi u učionicu.
Nastavnik: "Marko, je l' ti to i kod kuće radiš?"
Marko: "Ne nastavniče".
Nastavnik: "E pa onda nemoj ni ovde".
A prica moze da ide i ovako...
Nastavnik: "Marko je l' ti to i kod kuće radiš?"
Marko: "Da, radim!"
Nastavnik: "E pa onda to radi kod kuće, ovde ne smeš, ovo je škola- ustanova!"
Način tvog voljenog fakulteta da ti uzme poslednje pare za vreme tvog školovanja, po principu - naplaćao se do sada, daj da mu uzmemo još koju hiljadu, nije mu to ništa na sve te pare. Platiće i to, oteraće nas posle u kurac, daćemo mu desetku i mirna Bačka. Uostalom, neka zapamti nešto sa ovog fakulteta, da ne bude da je samo naučio da popunjava uplatnice.
U principu bi trebalo da funkcioniše savršeno, ali u praksi radi kao i naši političari:
Broj ljudi koji su nezadovoljni, a samim tim i na ulici, iz dana u dan je sve veći, svakog dana (autobusi, tramvaji...) naprave neko sr*nje, slusamo obećanja kako će nam biti bolje i udobnije, a u stvari samo nas vozaju u krug.
Sposobnost muškog pola, da, u specifičim intimnim trenucima, pod uticajem odredjenih moždanih perceptivnih naredbi od strane nervnog sistema, osobi koja je u takvoj situaciji, dolazi do uvećanja polnog organa. Uvek će ostati nerešivo pitanje: Da li je bolje: Duži i tanji, ili, kraći i deblji? Najbolje rešenje je ponudila moja drugarica: Duži i deblji. U principu, svodi se na primer:
Koliki ti je?
17 cm u opuštenom stanju.
A kada se digne?
13 cm.
Kako to?
Ode u širinu.
Poruke koje se šalju istovremeno, a imaju kontradiktorno značenje. Po principu hoću-neću, toplo-hladno, kreni-stani. Nekada ih jedna osoba šalje drugoj sa ciljem da je zbuni, izmanipuliše i iskoristi, nekada zato što je i sama nesigurna, zbunjena i ne zna sta želi, a nekada... prosto zato što je budala.
-Hoćeš da uzmemo još jedno piće?
-Neću, moram da krenem još malo.
-Što, žuriš kući?
-Ma ne, nego ako popijem previše, postanem straaaaašno napaljena... A već sam popila poprilično...
-Onda bolje da ne piješ više. Ajmo kod mene, pa ćemo tamo da popijemo još malo...
-Ne znam, ne mogu to, rekla sam ti da imam dečka... Ajde prvo da popijemo ovde još nešto.
-Ok. Evo ga konobar. Šta ćeš ti?
-Koka-kolu.
-Koka-kolu?!
-Aha.
-Druže, evo ti za prošlu turu i ovu koka-kolu. Aj ćao.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.