Sasvim slučajno, prvi fudbalski tim Srbije naziva se ''A tim''. Tim se sastoji od najmanje 11 milionera na terenu, i bar još 10 onih budućih koji služe kao grejači na klupi.
Na klupi se pored tolikih milionera u čarapicama do koljena nalazi i trener.

Trener je osoba po kojoj se osipa najveća paljba nakon nekog neuspeha.

Pored njega na i oko klupe su fizioterapeuti, menadžeri i ostali nebitni likovi koji žive od crkavice koju im daje FSS za prskanje manjih povreda ledenim sprejem i sličnim medikamentima atraktivnog izgleda.

To sve čini jedan ''A tim'', fudbalski tim naše zemlje, tim koji tima videlo nije, od Tima Cahila u nekom od Engleskih pubova u kome se skupljaju ulickani milioneri.

Prvi fudbalski tim je jedini sportski seniorski tim koji nosi ime ''A tim'', iz jednog jednostavnog razloga, a to je da nakon svakog neuspeha, i jeftine prodaje bodova, psovke prosečnog srpskog navijača počinju sa ''A!''

Ono što rade odrasli u prisustvu mladjih od 18 godina pre nego što kažu bilo šta neprikladno.

Pitanje upuceno nekom ko je bio kod kvazi frizera koji ne samo da ne naplaćuje svoje usluge, već dobiješ i pivo ili sok, šta ti je već po volji, jer još ima mnoooogo da uči zanat što najbolje dokazuje unakažena glava nesrećnika koji se zajebo i rešio da prihvati rizik.

..je kada pre početka Vesti na B92 ne stoji znak "zabranjeno za uzrast ispod....(pa da su makar stavili 12 god.)

razlikuje se od "običnog" patriotizma po tome što se vezuje za ogromnu ljubav prema svom gradu/selu (rodnom mestu ili mestu boravka duže od 20 godina). verovali ili ne, takav patriotizam je veći i jači u pojedinim situacijama nego "obični" patriotizam, jer "lokal patriota" ne voli da mu neki "došljak" prosipa pamet kako treba da se srede stvari u "njegovom" gradu/selu. takve situacije se sređuju standardnom komunikacijom na relaciji pesnica-faca a i ostali vidovi gostoprimstva kao što su šut u stomak ili jaja, sočne psovke na koje bi i kočijaš ostao zatečen itd. kod nas ima dosta rivalskih komšijskih gradova između kojih "divni dobrosusedski odnosi" traju godinama. ljubav "lokal-patriota" se može videti i na "fudbalskim utakmicama" između dva susedna sela u nekoj od "poljana liga". selo domaćin pokazuje ljabav prema gostujućim igračima i navijačima bilo da pobeđuje ili da gubi. isto tako vole i sudiju. najviše vole da vilama "bockaju" goste, jer je to odvajkada način na koji se iskazuje ljubav i poštovanje prema posetiocima.

Govori se ortacima koji su ti se toliko popeli na grbaču da ti samo dođe da ih lepo forhenduješ.

Unapred sastavljen spisak radnika koji će u bliskoj budućnosti dobiti otkaz (bez pokrića i realne osnove, uz obrazloženje da su tehnološki višak), samo zato što se direktoru, ili vlasniku može.

Nakon dužeg vremena ubeđivanja i moljakanja svoje nove devojke, napokon izvršiti čin opaljivanja. Može se koristiti i za prvi kres u životu.

Jedini i pravi nachin da pokazesh nekome da je vreme za hladjenje mozga par dana ili sati poshto ga opomene da je vredjanje ili smaranje drugih chatera zabranjeno....ili mu prosto jedino na takav nachin objasnish da je za danas dosta prichao (Pisao).....

Kada boravite na selu, shvatite da Dnevnik igra važnu ulogu u životu seljaka. Elem, baba, deda i stričevi uglavnom provedu pola sata blejeći u televizor bez neke veće reakcije, izuzev po neke psovke upućene ovom ili onom političaru, ali uglavnom, bez neke veće reakcije.
Međutim, stvar se menja u zadnjih dva minuta Dnevnika. To je kao kada broker prati stanje na berzi ili kladioničar utakmicu. Baba i deda panično umiruju decu i ostale ukućane: "Ššššššš, tišina, ćutite, da čujemo kakvo će sutra biti vreme."
U tom trenutku shvatite da za seljaka, Srbina, nisu važne poruke koje mu šalju kojekakvi ovozemaljski političari, lopovi, tajkuni...Njemu je važna jedna poruka i to ona koja stiže od Boga: "Kakvo će sutra biti vreme?"
Ta poruka mu pomaže da planira oranje, košenje, branje, žetvu, da ishrani i školuje decu, obraduje unuke za Božić...

E, to ti je srpski seljak. Ne živi lagodno al' mu nijedna "Svetska ekonomska kriza" ne može ništa. On poruke prima od Boga i njima se rukovodi.

1. STUPANJ – Djevojka je „nježni cvijetak“: koristi četiri čarobne riječi (molim, hvala, izvoli, oprosti), izbjegava govor pred više od dvoje ljudi, ako je u vezi izbjegava interakciju sa drugim osobama suprotnoga spola.
2. STUPANJ – Djevojka ima jednog prijatelja suprotnoga spola s kojim izbjegava svaki fizički dodir (rukovanje, zagrljaj) i dalje je introvertirana, izlaske ograničava na jednom mjesečno, ne pije, ne puši.
3. STUPANJ – Djevojka se nalazi u društvu koje broji podjednak broj muških i ženskih osoba, ako je u vezi onda je veza puna povjerenja, a njezin dečko je pripadnik društva. Ako je sama, simpatizira dečka iz društva i zacrveni se kada joj se obrati.
4. STUPANJ – Djevojka je društvena, ali su njezine interakcije sa muškim spolom uglavnom bratsko – sestrinskoga karaktera. I dalje izbjegava uporabu vulgarizama, ali je mnogo opuštenija. Ne ustručava se od grljenja svojih muških prijatelja, kao ni od povremenih poljubaca u obraz (za rođendane, proslave i velike Crkvene blagdane)
5. STUPANJ – Djevojka redovno komunicira sa svojim muškim poznanicima, ne suzdržava se izlazaka svaki vikend, iako nastoji izbjegavati alkohol jer joj nakon dvije čaše piva već bude zlo. Povremeno opsuje sitne psovke (npr. Jebiga!). Vikendom popuši dvije do tri cigarete.
6. STUPANJ – Djevojka izlazi svaki vikend i konzumira razumnu količinu alkohola (do 5 piva). Puši vikendom i radnim danima uz kavu. Ne suzdržava se psovanja kada za tim osjeti potrebu.
7. STUPANJ – Djevojka se većinom druži sa dečkima i sa djevojkama koje izbjegavaju „okvir“ tradicionalne žene. Svaka treća rečenica sadrži psovku, a povremeno u društvu bliskih prijatelja glasno i podrigne.
8. STUPANJ – Djevojka ima vrlo bliske fizičke interakcije sa muškim prijateljima i poznanicima. Često joj se tijekom izlaska događa da „zabrije“ sa nekim iz širega društva. Često koristi psovke, glasna je, podriguje u javnosti i pije velike količine alkohola, ali i dalje nastoji izbjegavati granicu javne blamaže.
9. STUPANJ – Djevojka „zabrijava“ sa nekoliko dečki iz društva tijekom jednoga izlaska. Često pati od rupa u pamćenju zbog alkohola ili lakih droga. Svaka treća rečenica sadrži vulgarizam, prdi i podriguje u javnosti. Otvoreno se smije ljudima u lice.
10. STUPANJ – Djevojka se apsolutno više ne suzdržava ničega: „zabrijava“ sa dečkima, ali i sa curama, svaka treća riječ joj je psovka, a vikenda se ne sjeća u komadu, preko tjedna pije svaki puta kada za to dobije priliku. Glasna je i autoritativna, zahtjevna i hirovita.

Kada god se nađemo u situaciji da se upoznamo ili na bilo koji drugi način zadesimo sa ljudima koji nisu iz naše zemlje ili barem sa našeg govorng područja, prvi instinkt nam govori da ih naučimo psovke i eventualno damo domaćim riječima drugačije značenje (tipa 'lijepa si' se kaže nabijem te na kurac idi prilazi djevojka i govori to), dok sa druge strane hoćemo da vidimo kakvi su sa alkoholom, kako se pije kod njih, od čega su, odnosno da pokažemo njima kako mi Srbi to radimo i da smo tradicionalno u najmanju ruku dominantniji od svakog u svemu, (osim u fudbalu pod Pižonom ili Mihom) a u alkoholisanju pogotovo. Tu krećemo da silimo i forsiramo dok ne izumre zadnji atom snage svakog ko se usudio da se uhvati za časicu sa Srbinom, dok o scenariju u kojem strendžer obara nas, niko ni ne razmišlja. Zašto ? Jer je to jedino logično ! Još ukoliko se tu negdje umješala domaća rakija kojim slučajem... Božepomoziisvisveci !

To su vam osobe (bilo muškog bilo ženskog pola) koje se sa što većim stilsko-eksperimentalnim figurama svog fonda reči trude da iskažu svoj veoma veliki patriotizam i ljubav prema svojoj zemlji. Najčešće to iskazuju najsočnijim vređanjem prvo susednih a odmah zatim i svih ostalih naroda. Kasnije svoj narod dižu na pijedastal nelogičnosti i time i one pozitivne osobine svojih sunarodnika skrnave jer ubacuju psovke kojima ponovo vređaju sve oko sebe. Svi bi oni sve muškarce poslali u vojsku po 5 godina, spremili za rat protiv celog sveta a u svojoj zemlji bi se jednom za svagda razračunali sa domaćim izdajnicima. A da dođe do nekog žešćeg problematičnog stanja koje bi dovelo do rata prvi bi pobegli. Nigde ih ne bi bilo.

dodatak: Ovom definicijom NE vređam iskrene i prave patriote, ljude koji svoju zemlju vole iznad svega a pritom poštuju ostale. Ko pogrešno shvati definiciju i pomisli da ona vređa sve patriote (iliti rodoljube) - puno greši. Definicija opisuje modernu pojavu da je na rečima svako jak a na delima je veoma slab.

Ekstremni namćor, smarač. Neko ko svačiji, pa i svoj život posmatra kao prokleto dugu hroniku mučenja i dosade. Čovek koga dobre vesti ne mogu da pokrenu, a loše ga samo učvršćuju u postojećem uverenju. Dok hoda gradom on neće primetiti neku dobru ribu, novu fasadu ili novu fontanu, ali ćemu se zato pogled zadržati na kerećem izmetu koji već danima stoji na istom mestu, pa će nastaviti da šeta mrmljajući psovke i kletve. Ne postoji ništa čemu neće naći manu. Kojot, taj majstor autodestrukcije, za njega je obična, nezanimljiva budala (''Kol'ke pare je potrošio na sve one izume, mog'o je da živi kao car i da jede šta hoće, umesto da ganja ovu žgoljavu ptičurinu''), genijalni Panter Panta takođe (''Šta se kog đavola bakće sa onom kamilom, što joj lepo ne prosvira mozak i nabavi kamion ko čovek''), a legendarni romantik Pepe Le Tvor je jednostavno predimenzionirana smrdljiva mačketina. Taj se nije nasmejao ni kad je dete dobio.

U stara vremena, kad su žene imale strogo patrijarhalno vaspitanje, važilo je i pravilo o neupotrebi ružnih reči među ženskom čeljadi. A pošto i njih, tako vaspitane, iznerviraju kad tad, morale su i one da imaju svoje psovke. I to ne bilo kakvu, nego sa gradacijom lep-lepši-najlepši, ko i za sve ostalo. Peršun je bio najniži stepen, najblaži, onako za uvertiru takoreći. Oblačak je dočaravo srednji stupanj, kad popizdi da mora da opsuje, ali je opet svesna i malo se još uvek kontroliše i suzdržava. Psovka u trnutku totalnog rastrojstva i pomračenja koristi istu reč ali u augmentativu da bi dočarala kod sagovornika stanje u kom se jedinka nalazi, nakon kog je muškoj jedinki bilo jasno da je patrijarhlano vaspitanje trenutno dovedeno u pitanje i da treba da napusti objekat, što pre, dok ne dodje do upotrebe fizičke sile i levitacije kuhinjskih objekata.
Danas toga nema više, pa većina žena ne vadi kurac iz usta, da se tako poetično izrazim.

Psovanje oca očinog je fenomen vezan za područje Crne Gore i najčešće predstavlja ozbiljan atak na ličnost kojoj je uvreda upućena. Verbalni konflikt u kojem jedan od aktera iskoristi ovu uvredu često prerasta u fizički obračun.

I dan danas postoji nedoumica da li je otac očin izraz koji se koristi za đeda ili samo drugi način da se spomene otac.

Pripadnici "očevske" teorije smatraju da se psovka "je*em ti oca očina" razvila iz psovke "je*em ti oca" zbog potrebe da se pojačao efekat iste pošto je sa vremenom zbog učestale upotrebe narod u Crnoj Gori na nju oguglao.
Pripadnici "đedovske" teorije se više fokusiraju na sam izraz "otac očin". Oni smatraju da je "očin" u ovom izrazu prisvojni pridjev, te smatraju da bi se izraz mogao "prevesti" kao otac očev, to jest đed. Ovu teoriju donekle potvrđuje to što je đed u 90% slučajeva imao više ordenja nego otac, pa je samim tim uvreda na njegov račun bila mnogo gora.

Danas se izraz koristi u raznim situacijama (vidi primjere)

Bauk Vukajlije. Kao što Bošnjaci, Crnogorci i ostale novonastale nacije bezuspješno pokušavaju pobjeći od svoje srpske istorije i porijekla vrijeđajući Srbe i izmišljajući nove riječi i izraze, tako i Vukajlijaši pokušavaju pobjeći od sirotinjske spike, ismijavajući je, i pripisujući je svemu i svačemu.

Bilo kakve psovke i uvrijede će ovde proći nezapaženo, ali ako nekog okarakterišete kao sirotinju, odmah ćete vidjeti odbrambeni stav uvrijeđenog Vukajlijaša, kao i detaljan elaborat kako i zašto on nije sirotinja. Nerijetko se javlja i pominjanje aviona i kamiona koje gorepomenuti navodno posjeduje. Postoje i neki Vukajlijaši koji namjerno koriste ovu pojavu kao sredstvo da pokušaju da spuste sagovornika, bez obzira imala njegova priča veze sa sirotinjskom spikom ili ne, jer na sami pomen iste, sagovornik dobija status Jevreja za vrijeme Trećeg Rajha u očima ostalih.

Naravno, kao što kurva prica o poštenju, tako i svi Vukajlijaši redovno imaju izlive sirotinjske spike, na dnevnoj bazi, jer su svi sa istih prostora i sirotinjska spika je u samoj srži njihovog bića, koliko god pokušavali da pobjegnu od toga.

Psovanje je jedna veoma ružna navika i da jebem onoga ko je psovanje izmislio. Psovači često nesvesno opsuju i ono što ne bi trebalo mamu im blesavu psovačku. Protiv ovog zla bi se svi trebali boriti, ali pošto su većina ovde Srbi to je praktično neizvodljivo. A u p...u materinu i ja i ova definicija o psovanju.

Lik iz generacije koji svojim humorom i stajlingom rasteruje sve žensko oko sebe...i svojih drugova. Najveća nevolja svih škola u kojima vlada muška populacija.

Stih iz pesme grupe "Leb i sol". Osim toga, rečenica jako tačna u opisu međuljudskih verbalnih odnosa. Ako imate prave reči u pravom trenutku život je lakši, kad trenutak prođe, reči gube na značaju. Čuveno pitanje samom sebi: Jao što nisam rekao da....

Sposobnost verbalnog nadmetanja se smatra jednom od oblasti inteligencije i kod nekih jedinki je jako razvijena dok je kod nekih zakržljala kao ciganče koje pere šajbne na raskrsnici. Verbalni duel može biti dobijen na više načina, prvi je razvijena verbalna inteligencija, drugi je upornost a treći je korišćenje psovki kao dominantnog argumenta (sva tri će biti pojašnjena u primeru).