
Rubrika u malim oglasima koja služi da krš sa tavana i podruma zameniš za drugi krš.
Alou, dobar dan, šta nudite?
Paaa, imam vratanca od kazana za rakiju, kao nova. Imam tri čamove daske, malo umazane od maltera i znak "Požarevac 20km" metar puta metar. Šta vi nudite?
Ja imam točkiće za mešalicu, 100 metara gusanih cevi od 2 cola za vodovod i kavez za kanarinca iz Nemačke.
Odlično, ja sam u subotu u Bubanj potoku za zelenim Tamićem i roze ciradom, pa možemo da se menjamo. Samo mi ne treba 100 metara cevi, ako može 70?
Ma može, ni meni ne trebaju te 3 daske.
Jesi ti neki natprirodni čovek kad možeš to da uradiš? Od čega si?
Govori se za osobe koje rade mnogo više nego što bi trebali.
1
- Radio sam juče od sedam do dva posle podne. Onda otišao na selo da ispečem rakiju od ono malo šljiva što mi je ostalo... Dok sam sve poradio, vratio sam se u dvanaest sati. Ode odspavati, ne mogu ni gledati više.
- Ala od čega si jebote? Ja se tebi naprosto divim. Ti ako sutra ustaneš ranije dajem glavu...
2
- Od čega je onaj Stevica jebote? Pretukao danas posle škole trojicu kao od šale. Ni Hulk mu nije ravan. Izmlatio ih je k'o mlade majmune.
Skup različitih radnji koje služe da muškarca vrate na pravi put muškosti sa kog je nizom nesrećnih okolnosti skrenuo.
Jebiga, navukla te kurva na zdrav život i metroseksalni fazon. Uradio si to zbog nje. Na trenutak ti je čak izgledalo i da je to do jaja tako. Barem su oni sa TV-a govorili da jeste. Izdepilirao si se potpuno. Redovno si sek'o nokte na nogama. Prestao si da pušiš. Prestao si da piješ. Prestao da jedeš masno. Nisi više gledao fudbal. Možda samo malo Real, Barsu i Arsenal. Nisi ga ni igrao više. Da se ne znojiš.
Al patka. Otišla je sa drugim likom, još metroseksualnijim od tebe. Ovaj je vegan. Moderator Fb strane Životinje su bolje od ljudi. Spašava mačiće. Zna da uklopi boje. Ne zaboravi da stavi podmetač kada pije ceđenu pomorandžu. Gleda slike u Art Zoni sa uživanjem i razumevanjem, a ne kao ti da blene u njih kao kada je prvi put vid'o pičku. Zna šta da naruči u salad-baru. I šta sad?
Sad bi nazad kod drugara koji upravo sede, vare neku gandžu i igraju PES. Sad bi opet da upadneš na onaj termin u balonu koji se igra nedeljom od osam uveče i gde u devedeset posto slučajeva izbija tuča na pola termina, jer se igra Partizan - Zvezda. Sad bi da baneš u Durmitor sa ortacima i oljuštiš dobru porciju jagnjetine i jedno deset piva. Ili makar neku dobru punjenu pljeku da odereš u Dafu.
Ne očajavaj. Ako su ti pravi ortaci primiće te nazad u čopor. Samo treba da se očistiš i vratiš u normalan fazon, a to nije lak posao. Metroseksualizam je kao droga. Iako je u principu sranje i nisi ga voleo, navučen si na njega sada, ali istrajni ljudi mogu sve, tako da glavu gore i bori se. Pobedićeš.
- Deste ljudi.
- Opaaaaaa. Vidi ko je to nama došao. Đole Stanković-Jakovljević.
- Gospodin Integralni.
- Đole Filgud.
- E aj ne serite vas trojica.
- Pa moramo malo da te bušimo kad si gejčuga. Otkud ti brate?
- Ma svratio malo, da vidim šta radite.
- Pa iznenađeni smo. Nema te već mesecima. Nećeš sondžu da baciš sa nama, nema te na terminu, nećeš na tekme, a pošteno se nismo napili odavno.
- Sjebala te ona skroz. Poč'o si i obrve da čupaš.
- A i ta frizura brate. Ne ide taj jež na tol'ku glavudžu.
- E ovo je greška bila. Odo' ja.
- Čekaj, čekaj, stani bre. Zajebavamo se malo.
- Šta se drkaš odmah jebote. Trebao bi da ćutiš i trpiš malo znaš.
- A jebiga. Zasrao sam.
- Da znaš da jesi. Čuli smo da te ostavila zbog Caneta Balerine.
- Jeste. Mislio sam da je lik gej. Puštao sam da se druže. Kao moderno je to. Drug gej. Kad ono, Cane mi skinuo ribu.
- Ladno ti Cane skin'o ribu ahahaha
- jebote šta se tebi desilo, nevera.
- I sada bi opet na staro da se vratiš?
- Da.
- Dobro, ali prvo moraš iskreno da mi odgovriš na jedno pitanje.
- Pucaj.
- Jesi dozvolio da ti nešto furne u bulju?
- E sisaj kurac, idem ja.
- Stani bre. To je jako bitno. Ako si to dozvolio proces se ne može obrnuti.
- Naravno da nisam dozvolio. Pa za šta me smatrate?
- Otkud znam matori. Sve ostalo si dozvolio.
- Da bre. Vidi u šta te pretvorila. K'o da gledam nekog glavatog Danijela Đokića.
- Dobro, neću više takav da budem. Šta da radim?
- Sva sreća, nalaziš se u istoj prostoriji sa ekspertima metroseksualne detoksikacije.
- Kad mi završimo sa tobom izgledaćeš ponovo kao muško.
- Da počnemo. Prvo što trebaš da uradiš je da stučeš jednu brzo rakiju da prostruji malo krv kroz tebe. Zaboravi na koktele i sake. To je stvar prošlosti.
- Dobro.
- Onda pojedi parče ove Đoletove pice sa kulenom. Skoknućemo posle do pekare po još.
- Kad se naduvamo ponovo.
- Naravno. Onda idi do kuće, pobacaj sve kreme, pudere i te bočice tih sranja što imaš. Možeš samo da poseduješ jedan dezodorans, jedan parfem i brijač.
- Pena ti ne treba.
- Afteršejv eventualno.
- Ali sigurno i vi koristite penu za brijanje.
- Naravno da koristimo, ali ti si zaglibio. Da bi se vratio, moraš samo najosnovnije da koristiš. Bikov žilet.
- Uf bre.
- Nije to sve. Garderoba koja je uz telo mora da leti u kantu. To je tako pederski.
- I diskovi Sergeja Ćetkovića.
- Nemam Sergejeve diskove.
- Nemoj da nas lažeš. Svi metroseksualci ih imaju. I to originale.
- Imam. Baciću ih.
- Moraš da prestaneš da uljiš tu kosu i da se ošišaš na keca već ujutru.
- Kupanje jednom nedeljno, posle fudbala.
- Možeš da se tušneš ponekad.
- Ali ne dva puta dnevno.
- Vrati meso u ishranu.
- Alkohol je dobar za živce.
- Derbi je u subotu. Ne ideš na zapad.
- Prodaj Smarta i kupi auto.
- Ciklama ne postoji, to je roze i to se ne nosi.
- Stoj dok pišaš.
- Ali oduvek sam stajao dok pišam.
- Opet lažeš. Sigurno te je smarala jer zapišaš okolo, pa si sedeo.
- Jeste.
- Patike za fudbal moraju crne da budu.
- U radnju se ide u pamučnoj trenerci.
- Čivava nije pas.
- Pa stanite ljudi, šta da radim sa Mukicom sada? Ne mogu na ulicu da ga pustim.
- U pravu si. Verovatno bi ga usmrtio komarac ako naleti na njega.
- Dobro, smislićemo nešto tu već.
- Onda, fegetarijana nije pica, tako da molim te od sada da naručuješ picu sa slaninom i kulenom.
- Tribal nije tetovaža.
- Jelena Baćić Alimpić ne piše dobre knjige. Ni Paolo Koeljo.
- Isčlani se iz svih NVO organizacija.
- Prestani da čupaš obrve.
- Možeš malo da bricneš onaj most na sredini i to je to.
- Izbriši brojeve telefona svih solarijuma.
- U jebote ljudi koliko toga ima.
- Da bre. Totalno si se upčkio. Ustaj i oblači jaknu.
- Je l' idemo u pekaru?
- Da. Ali prvo idemo da useremo Caneta Balerinu k'o konja, taman malo da ogladnimo. Polazi.
Pažljivo i posebno odabrane sorte najjeftinijih marki kafa koje se nose na slave i ostala slavlja čisto da bi se neki red održao a novčanik manje istrošio.
Daj da vidim šta je Sava doneo.
- Litra neke rakije nepoznatog mirisa.
Garant neka brlja, al` može da prođe. Šta još?
- Po kile prezrelih, gnjecavih mandarina.
Uuu stipse! Bolje da ih ostavio pa od njih pravio rakiju nego što nam doneo da smrdi ovde. Dalje.
- 100gr kafe. Neka Bonito pičkematerine.
E spalim mu ga majke. Jes` stipsa utero materi. Ja njemu Grand a on meni slavarku. Neka, neka. Spakuj je tamo u viseću pa će je dobiti dogodine za Nikoljdan. Vala, nije ni Đura mačija kožura!
Usklik iduševljenja pomiješanog sa čuđenjem pred događajem za koji ste mislili da je vjerovatan koliko i topla zima u Sibiru, ili mačja apstinencija u februaru.
- TATA!!
tup..
- Šta je u pičku materinu, vidiš da zavrćem cijevi ispod lavaboa, evo me pod vodom ko Atlantida..
- Tata bre, dolazi!
- Oca li ti bezobraznog. Evo. Šta je? I skini taj osmjeh k'o paučina ti visi.
- Diplomirao!!!
- ...
- Diplomirao bre, evo pogledaj, sve gotovo, sin ti je inižinjer!
- ...
- Šta ti je stari, ej...
- Mmmmm.....RAANKAAA!
Majka izlazi iz kuhinje: Šta je Boro, šta vičeš, šta je sad napravio?
- Slon skočio, Ranka, magare diplomiralo!! Jooooj, nisam mislio da ću da dočekam, zovi robinu, vadi rakiju, donesi pištolj, a ti mali, 'odi da te zagrli tata!
Svi mi koji smo imali deo te sreće u životu, da imamo svoje selo, oni koji ga nemaju neće se složiti sa mojom konstatacijom, imali smo i sreće da imamo i tu jednu jedinu kafanu u svom selu. Alo bre, svoju kafanu!! Kad ti dodje brat iz Pančeva, ti znaš gde ćeš da ga vodiš, da se hvališ svojom kafanom! Kafana koja ima 10 stolova, sa flekavim stolnjacima karirane boje iz doba komunističke idile, limenim pepeljarama, čuvenim čašama od 2 deci, oblika burenceta, koja je danas redja od belog medveda. Da slušam bre Silvanu Armenulić, ali ne zato što sam čuo da je to sada IN, i da svi po gradovima gaje kafana style, pa svi znaju ko je Silvana. Da ne dodjem u Nike patikama u kafanu, jer sam opasan baja. Da ne tražim da zakupim separe u kafani, i da mi hostese uvaljuju medovaču za 200 din iz budjave epruvete ko da sam u bolnici, i da mi se smeška srazmerno sa količinom popijenih epruveta. Neću da me nude rakijom od maline kad pitam koju rakiju imaju. Da odem u drugo selo, da znam red, da znam da nisam gazda, da sedim i pijem svoje, ne tražim da muzika dodje za moj astal.Neću da mi neko traži 1500 dinara za litru-litru, i da mi donese kiselu umesto sodu od deda Sretena iz četvrtog šora, od kog je i moj deda dok se momčio kupovao sodu kao od dobrog druga. Hoću da mi svira moj Dika cigan violinu na uvo, i kad nemam da mu platim, da zna da ću mu dati čim budem imao, a ne neki ''troya band'', ''megamix bend'' i ostali koji za novce sviraju i ''smoke on the water''. Moj Dika iz principa neće da svira ništa mladje od 15 godina, ako ti se ne sviđa, ima kome se sviđa. Da na zidu ne stoji portret nekog ruskog cara iz devetog veka za koga ni ne znam, uljem na platnu, nego slika Lepe Brene i Vesne Zmijanac sa Rumskog vašara iz 83-će godine.
Hoću bre da odem sa mojim dedom na špricer u kafanu posle nedeljnog ručka i da me nije sramota, i da me ne gledaju kao da sam lud !!
I hoću jednog dana sa mojim sinom u istu da odem, da ga naučim pravim vrednostima.
Dodji i ti derane u moju kafanu, sedi, popi špricer sa mnom, zovi Zoru da ti donese litru i litru, ja te častim!!
Čovek koji je rođen za ovo zanimanje. Od svog prvog dana na ovom svetu, njegovi postupci pokazuju da će postati "bitan" jednog dana. U porodilištu je njegov plač drugačiji od drugih beba, ne prestaje dok mu sestre ne daju najbolji krevet. Raste, još uvek nije progovorio, ali poseduje druge moći. Njegov nevin pogled može da ubedi majku da mu da sisu 2, 3 minuta duže nego što je planirala. Prolazi vreme, progovorio je, sada vešto biranim rečima može da ubedi tetku da baš njemu da najbolju šniclu. U vrtiću, kada već shvati svrhu svoga postojanja, počinje da se ubutava učiteljici da bi imao pravo na najbolje igračke. Uči da čita, i piše dok njegovi drugovi igraju klikere. Ambicije njegovih roditelja rastu, vide da će od njega nešto biti.
Konačno kreće u školu. Pošto je unapred naučio ceo prvi razred, postaje miljenik učiteljice. Ali da bi učvrstio svoju poziciju u odeljenju, kupuje uvek učiteljici najlepši cvet za 8. mart. Dolazi u 5. razred, opet ista priča, poznavanje gradiva svih predmeta, i ubutavanje svakom nastavniku ponaosob. Nastavnici muzičkog nosi harmoniku, na fizičkom pumpa loptu, herbarijum za biologiju skuplja dve godine. Završava školu, naravno kao đak generacije.
Kreće srednja škola, upotrebljava se dobro poznati recept za uspeh, koliko na poslovnom toliko i na privatnom planu. Nalazi prvu devojku, koja ima slična interesovanja kao i on. Njenoj majci pomaže da nosi cegere sa pijace, a ocu da degustira rakiju, iako je ne podnosi, pravi se da je najbolja na svetu.
Konačno, san se ostvaruje. Upisuje se na fakultet, na budžet naravno. Počinje da ulazi u čmar asistentima, pa polako stiče "reputaciju" i približava se profesorskom dupetu. Namešta projektore, nosi laptopove, pomaže profesoru u svim poslovima. Redovan je na predavanjima i konsultacijama, nosi kilogramske rokovnike, svakim svojim pitanjem pokazuje da zna materiju. Konačno ga profesor postavlja za svog asistenta, i cilj se ostvario. Ušao je u dupe, vire samo pertle.
I dalje persira profesoru, titra mu jajca, briše mu usta posle poslovnih ručkova. Oženio se sa svojom prvom, i jedinom devojkom, koju je ubedio da je on najbolji. Kada profesor odapne, on ga naravno nasleđuje, i konačno je došlo vreme da se neko njemu u životu "ubuta". Izlaže svoje dupe na poslužavnik, mladim i ambicioznim studentima, kakav je on nekad bio.
Čast izuzecima.
Piti alkohol sam kod kuće
Upravo sam saznao da u finskom postoji reč, kalsarikännit, koja znači piti alkohol sam kod kuće u gaćama.
Ovo je reč nad rečima, ništa onaj turski senzizi
Ne čudi me... dok cela Evropa kaže "pijan kao Rus", Rusi kažu "pijan kao Finac".
Pita te žena šta si radio dok je ona bila na poslu. Kažeš Kalsarikanit. Gleda i promrlja bolje i to nego da si lokao rakiju neradniče.
Što bi mi rekli, da se razgaćim
RASKAIŠIO, na srpskom.
Izašao neko veče u klub, pokupio koronu. Od sad samo kalsarikannit.
Ma hajte molim vas, koji solo drinker u gaćama može da izgovori ovo? Da ste recimo rakli "kalashrnkt" ili "khrmhrnk" pa i da poverujem. Ovako, teško.
Široko rasprostranjena metoda za dolaska do krova nad glavom koja se ostvaruje brigom o stambeno obezbeđenoj osobi koja odavno nije sposobna da se brine sama o sebi, a nema nikog svog. Iako deluje kao mala cena za garsonjeru od tridesetak kvadrata na periferiji Beograda ovaj mukotrpni proces hranjenja, kupanja, menjanja pelena i sličnih aktivnosti može potrajati dugi niz godina, pa mladi i nestrpljivi pazitelji često pribegavaju lapotu.
- Buraz, idemo zajedno kod Žareta na slavu? Imaće valjda onu njegovu rakiju...
- Nema ništa od tankovanja ove godine. Žare dočuvao neku babu, pa se preselio za neku Borču, Vinču ili tako nešto... Ma boga pitaj gde.
- Sereš? Jeste da se nismo videli nekoliko meseci ali nije spominjao selidbu.
- Ma keva mu našla neku kvazi rođaku bez kučeta i mačeta i dogovorili se da brine o njoj dok ne pandrkne. Ovaj joj menjao pelene dva meseca, a onda je gurnuo niz basamake i sad se širi po stanu.
Neizostavna recenica u razgovoru sa samim sobom nakon pogresnih procena.
Ponedeljak. Jutro. Budjenje u 8 i odlazak na posao.
E moj Aco, hoces ti da pijes Rakiju nedeljom.
Sreda, gledanjem u ogledalo odlucujem da pocnem da radim sklekove.
Cetvrtak:
E moj Aco, hoces ti da radis sklekove kao Djole, al ne ide ti, on je bivsi ragbista, nisi davno podigao nista teze od kasike, sad ne mozes ni da jedes kao covek.
Petak, skupstina u Karposu (Makedonija)
E moj Aco, jel ti bilo cudno sto si jedini hteo da ides? Ubedjuju oni tebe da je to isti jezik. Zasto ljudi stalno hoce da iskacu negde?
Itd.
Nova, tek ispečena, neodležala u buretu, neprevrela. Udara kao i stara, samo je sutradan mnogo gore. Boli glava a često se i pegla, sem ako se ne radi o prekaljenim borcima sa steatoznim jetrama ili starim kazandžijama. Koristi se samo u najhitnijim slučajevima kada je neophodno napiti se a pri ruci ničeg drugog.
Alternativa koja u određenom trenutku završava posao ali već sutradan ostavlja posledice.
c: Brate aj idi još po koje pivo!
k: Ma dosta je bilo!
c: Šta dosta? Samo se zamučismo.
b: Ne mogu da idem po pivo... ali ako odgovara presna, ćale pek'o juče pa...
c: Donosi!
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
- Kako si prošao sa onom malom?
- Isto kao sa onom tvojom presnom rakijom.
- Ne razumem... Pili ste?
- Ne pičko, nego mi ponovo podvaljuješ!
- Šta podvaljujem?
- Pa onomad presnu rakiju, pa posle kačiš moje klipove... a sad ovu hodajuću enciklopediju venerologije. Šta da radim sada?
- Nisam znao stvarno, a i sam si kukao da ti završim nešto.
Dokaz poštovanja majstora. Tradicija. Jebeš domaćina ako ne može da ugosti majstora koji mu sređuje kuću, ili oko kuće. Materijalne stvari su jedno, a ovo je stvar koja mora biti ispoštovana. Mora. I tačka.
- Majstore, kad može kafa?
- Može odma, pa ću posle ovo da završim!
- Može, može odma, taman mi je muž na poslu!
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- Majstore, šta ćeš da piješ?
- Daj mi jednu rakiju, pre vinjaka, dok ne stigne pivo!
- Ružo, postavljaj meze, mašina ti radi ko nova!
------------------------------------------------------------------------------------------------------
- I majstori, kako ide to kopanje, hoće li moći da prođe kabal?
- Ma ide nego... Umorismo se...
- Sad će rakija! Koliko vas ima! Jen, dva, tri... petnaest! Idem u podrum da istočim iz bureta. Odma dođe! Jeste gladni?
- Pa onako!
- Šta bre onako? Ima: prase, jagnje, ruska salata, sarma, pihtije i kolači!
Ova fraza je naveliko odomaćena među ljudima, koji su nemoćni u svom neznanju da odgovore, iole funkcionalnom rečenicom. Nekad je u pitanju iskreno zgražavanje pristojne osobe, na skaradnost. Češće je samoodbrana, usled furioznog verbalnog napada druge osobe, vične psovkama koliko i Lesli Eldridž, bacanju šurikena.
- Dobro jutro koleginice. Malo kasnimo,a ?
- Kome ti dobro jutro? Šta, kao nisi znala da me je direktor još sa vrata pozvao na razgovor?!
- Ja stvarno ne znam o čemu ti pričaš?
- Ne znaš? A znala si juče da mu "objasniš", da meni ne treba da poverava projekat za "Davidoff"? ..... Šta je, šta gledaš u mene k'o tele? Pa rekao mi čovek sam, sada.
- Ja stvarno ne zn..
- Ma teraj se, bre u tri pičke materine, bolesnice!!! Ti nikad ništa ne znaš, a sve nas zajebavaš!
- Bože, kakvi su to izrazi?!
- Mamu ti jebem smrdljivu, kad ti sad nabijem glavu u tu fioku gde kriješ domaću rakiju iz Putinaca, shvatićeš ti sve moje izraze. Pu, nečoveku, pu!
Osoba koja se ni po kom osnovu ne ističe, koja nema posebno zanimanje, publicitet, društvenu moć ili neki supertalenat koji je izdvaja iz mase.
Najobičnija individua.
Inače, potpuno relativan pojam jer i iznad "uzvišenog" postoji "uzvišeniji", svet je zamršen pa se ta podela moći i ne može precizno utvrditi, najsuperiorniji vladaju, verovatno, iz senke.
-Miško se uvalio u politiku, ćale mu je nešto smutio, biće odbornik. Kad li ćemo mi smrtnici da imamo takvu platu?
-Ma on je buržujčić, nije to za nas smrtnike.
Tadić: Vidiš li ti Šutanovac, Ameri i Rusi prave neke 3D snimke iz kosmosa, a nama se bre i obični avioni, malo malo, pa se sruše.
Šutanovac: Nije to za nas smrtnike, moj Borise.
Obama: E ženo, doneo je onaj debeli, mali Srbin, Dačić, ajvar i rakiju na molitveni doručak. Kad će tako nešto kod nas da se proizvodi, majku mu jebem?
Obamina žena: Nije to moj Barače za nas smrtnike.
Ekspresno odrađena sahrana uticajne ličnosti.
-E, otkud ti ovuda?
-Ma evo me sa groblja, bio sam na sahrani pukovnika Milenkovića.
-Čekaj, sad je 15:02, zar nije sahrana u tri?
-Ma napravili sprdačinu od sahrane, čovek će da se prevrće u grobu narednih 20 godina k'o na ražnju. Istovremeno pop čitao molitvu, otac njegov držao govor, babe naricale pored groba, vojnici savijali zastavu i ispaljivali plotune, a komšinice postavljale sto za daće. Ono u mimohodu izjaviš saučešće, pokupiš rakiju i meze, sagneš glavu da te ne oprlji ćorak, prekrstiš se, baciš ružu na grob i otprate te do kapije.
Nekad bilo sad se pripoveda,nema više partizanskih filmova obaveznih za ovaj nekad praznik.Partizanska eskadrila,Sutjeska,Neretva,Valter brani ....,mogao bih ovako do sutra.A tek svinjokolj,jebo tranziciju nema mraza ko nekad,pa sneg je znao da napada do struka,a sada nema za šta pas da nas ujede.
A znali smo da se budimo uz urlik svinja dok ih stariji vataju i kolju,mi deca smo obično virili kroz prozor,čekali da počne filmski maraton,grejali se uz babine krofne,stariji uz kuvanu rakiju,gledali crtaće kojih je bilo više nego običnim danima.Mini raspust od 7 dana,kod matorih u firmi uvek neka lova,višak svašta nešto jebemliga,alaj smo gruvali.Kad sad kažem mojoj deci da je nekad bio jedan crtać u 7 i 15,spomenem im partizanske filmove gledaju me kao da sam odlepio.Možda i jesam,ispeglajte ovo minusima da se vratim u tranziciju.
Smrt fašizmu i američkom neokolonijalizmu.
Prosječni moderni učesnik svinjokolje, krmokolje, mesarenja. Za razliku od ovih starog kova koji znaju sve detalje, rezač čvaraka od direktnih poslova poznaje samo rezanje slanine na sitne komadiće čvarke i eventualno da pomogne oko šurenja i vatanja svinjčeta prije klanja. Ravnopravan je u ostalim pratećim sadržajima svinjokolja - ispijanju ljutih kuvanih, jedenju mesa i kobasice, srame, štrudle, kolača, peki.
-Pola sedam ujutro. Mile rezač dolazi na sinjokolj dobro podbuno od prethodne pijane noći.
- Mile može li jedna domaća?
- Može domaćine da se ne dadne na zlo.
- Imam dva komada od po 150 kila. Pošto i tebe ima ti ćeš vatati krme.
Mile potvrdno maše glavom i ispija već treću rakiju.
Posle 20 minuta ulaze u svinjac. Mile, onako podbuno i svježim mirisom domaće, sprema se da vata krme, a ono kao da ga gleda i misli: De nemoj me samo ti dirati, odo se samo zaklati.
Opis izuzetno kvalitetnog mesa.
-E pa dobro mi došo komšija, ženo daj rakiju i nareži malo slanine i suvog mesa. Komšija, jel’ znaš kak’a mi je slanina, k’o duša, mož da je turiš Lejdi Gagi na ‘aljinu…
-Ne sumnjam ja u tebe komšo ti si vazda imo najbolju slaninu. Nego jel’ ta Dragana beše ona što je kao pevala u ‘aljini od mesa?
-Jes’ komšija ta je, ne bi ni ja znao nego ova moja deca po ceo dan gledaju taj neki MTV, to je valjda makedonska televizija…
-Ma i ovi moji, nego komšija kido bi ja ono meso s nje k’i moj Džeki celofan od salame...
Ne, to nisu nužno osobe koje su sišle sa brda. To je naziv za one koji čim uzmu telefon u ruke, stvore se na jednom brdu, a osoba sa kojom pričaju se nalazi na drugom brdu u njihovoj mašti. Kako bi komunikacija bila razgovetna, potrebno je vikati iz sveg glasa kako bi onaj na drugom brdu čuo. Tako funkcioniše rezon našeg brđanina. Njegovo mentalno telo se automatski izmešta na jedno brdo sa kojeg dovikuje, kao Isus nazarećanin svojim slušaocima, samo u ovom slučaju radi se o jednom slušaocu i nevinim ljudima koji pokušavaju da gledaju svoja posla, ali im buka razdire bubne opne.
Autobus. Jutro, 8 sati, ponedeljak, svi pospani, pokušavaju da se ugreju pored ono malo toplote u autobusu. Zvoni telefon i javlja se brđanin.
-Ojj! Mile! (mentalno se teleportuje na brdo) Pa, šta radiiiiiš, kućo stara, nema te nigde! Šta kažeš? A? Pa, mamu mu jebem, možemo da ispečemo rakiju ovih dana, da vidiš kakvo sam kazanče nabavio, 500 litara, ali što radi.. Uf! I da ti kažem... (priča se nastavlja u nedogled)
Ostali putnici kreću da stavljaju slušalice koji ih do sada nisu imali, oni koji nemaju ništa, sede skrštenih ruku i mršte se, drugi slušaju, kad su već okolnosti takve.
Napeto. Ma šta napeto, ovo je premašilo "napeto" za bar pet oktava! Kakvi rezultati poslednjeg ispita, kakva finala Lige šampiona na penale, kakva dodjela Oskara, ma kakav dolazak vanzemaljaca i prvi kontakt sa njima. OVO je ono što izaziva potpunu utrnulost svih facijalnih mišića! OVO je to kad oni Ameri u filmovima kažu da mož' da se siječe nožem.
Atmosfera u studiju je nepojmljiva. Dok Saša Popović drži papir sudbine za mlade takmičarke i takmičare, papir koji će odrediti njihov put, za publiku u studiju vrijeme uspori, ma šta uspori, stane u potpunosti! Vjerni navijači mnogih takmičara ne dišu, Saša opet viče "DALJE IDE!", baba od tetke takmičarke pod rednim brojem šest uzima bensedin, tata takmičara broj dva drži prst na obaraču u slučaju da mu sin prođe, publika čeka s velikim nestrpljenjem, napetost raste... i raste... i raste! I Sale konačno vikne ko ide dalje!!!
Fanfare dočekaju tog takmičara, u publiku kreću pripadnici vojske i hitne pomoći da daju vještačko disanje onesvješćenim građanima, Saša Popović uzima neke pilule, za glas, šta li... End d šou gouz on.
- DALJE IDE! DALJE IDE!
- More marš u pičku materinu koja te rodila! Šta je koji kurac?
- DALJE IDE! DALJE IDE!
- AMAN! :ŠLJAS:
- Ajooooj, stari, šta ti je to trebalo?
- Koji kurac stvaraš atmosferu prolaza dalje u "Zvezdama Granda"? Reci odma' šta imaš, ne stvaraj tenzije po kući!
- Dobio sam pos'o stari, idem u Švicu, radiću i crnčiću povazdan za tisuću evra mjesečno, OPA!
- Ženo!!! Dones'de onu rakiju što smo mu čuvali za polazak u vojsku, mali ide iskuće! (u sebi) Jebote pas, konačno da mi se skine zgrbače i on i njegovih 35 godina.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.