
Rava koja je tehniku dubokog grla dovela do savršenstva.
Mirela: Sestro slatka, jesi videla što je komšinica sa trećeg okačila novi klip na porn habu.
Žizela: Ma šta kažeš, puštaj.
Mirela: A? Šta kažeš?
Žizela: Aman pa gde joj stade onoliki palamar i kako diše uopšte. Ženska zna znanje.
Mirela: Tehnika dušo moja, tehnika. Sve je u tehnici, mora da se vežba. Niko se naučen nije rodio.
Lokalna rava. Ne, nije rava, jer kurve naplaćuju. Ona je devojka neshvatljivih seksualnih afiniteta.
Da nisu izmislili gumice, majka 9 Jugovića (i par neznanih junaka) bi komotno mogla da joj zavidi.
Izraz potiče još od davnih vremena kada je naša vojska bila unitarna i nije primala žensku populaciju u svoje redove, pa su takve vrste radodajki bile uvek dobrodošle u kasarnama.
-Joj, braćela šta da radim s ovom mojom, zajedno smo 6 meseci, a ne da mindže?
Kaže, ostavlja svoj himen za pravu atmosferu...
-Koje? Jes ti bockaš u vene? Ta ti je svoj himen ostavila u kasarni "Vojvode Živoina Mišića" i to 20 likova ne može da spere sa tukija, dan danas, taj isti himen, kol'ko su je odvaljivali.
-Sereš?
-Jedeš.
Rava sa dugogodišnjim radnim iskustvom. Odavno razrađena, izraubovana za sve pare, sa ogromnom kilometražom. Podletala je pod kamiondžije više nego nesrećni kučići i mačići pod njihove kamione. I ne samo pod kamiondžije, naravno. Njena lista strelaca prilično je šarenolika. Neumorna ratnica na polju pružanja seksualnih usluga. Da je pravde, imala bi beneficirani radni staž.
Prijem novih zaposlenih u javnoj kući:
- Curo, imaš li ti iskustva u ovom poslu i koliko?
- Pa tri godine.
- Mala, piši- skoro nevina. Ti sestro?
- 10 godina.
- Mala, piši- razrađena. A Vi, gospođo?
- 22 godine.
- Mala, piši- raščepljena. Dobro došle u našu skromnu firmu.
Rava poslije analnog gengbenga.
Rava koja zna pregršt akrobacija u krevetu.
-Brate, jesi bio sa onom malom?
-Jesam, prava gimnastičarka, dobro se pokazala na gredi.
Tata, kako je bio tvoj prvi put?
Saću da ti pripovedim, kćeri moja. Bi to u Rijeci, mislim u jesen te '83-će. Pustio nas komandir na odsustvo, a mi mladi gušteri, sve rumeni momci sa sela, veseli što smo u tako lepom gradu. Do tada sam od ženskog sveta video nešto od naše ženske rodbine, učiteljicu Lenu, i radnicu u zadruzi, ženu pokojnog geometra Spasoja. Elem, zasednem ja u neku birtiju. Sedim ja tako, i vidim tri astala dalje sedi neka mrkulja i blene u mene, ne skida oči. Gleda, božemeprosti, pa se malo, malo osmehne, a uvija prstom kosu k'o na preslicu. Vidim da 'oće da vodi.... I.... Hm..... E, da.... Gde sam ono stao?
Gledala te i htela da vodi, tajo.
E, ljubim te pametnu! Da. Odem ja za kod nje za astal, sednem. Ja sam taj i taj, od tog i od toga, iz Međedovog polja došao da služim Narodnu armiju. Sve kako mi je pokojni đed kazivao da ide sa ženama. Ona bi Mađarica, Erika. Student medicine. A mrka, lepaaaaa, lepa ki upisana! Krenemo mi da šetamo. Priča ona, milina je slušati. I tamo-vamo, gde ćemo – 'ajde kod nje... Krenemo tu da se milujemo i ljubimo u usta k'o u američkim filmovima. Raspremi se ona očas posla, pa se najednom, kanda nešto stuži. Pitam ja nju: "Šta ti bi, jadna ne bila?" A ona veli da se prisetila bolesne babe, mrena joj se navukla na oči, a nemaju za operaciju... A ja gledam, bi mi žao, pa izvadim 100 maraka što mi ćaća poslao, i velim joj: "Evo, nek' se nađe, poslaće mi opet kad prodaju tele." Obradova se ona kad one vide novce, pa ih brže-bolje smota u kutiju od kafe, mislim Frankova beše... Ja veseo, a i ona što može da sad babi pošalje. Krenemo mi opet da se milujemo, pa i tako zalegnemo...
I, tajo, šta bi posle?
Ništa, kćeri, ništa - fasov'o tajo sifilis, a i pola ostalih žalovitih magaraca iz njegove čete koji su poslali babi po 100 maraka za operaciju mrene.
Devojka koja je željna kurca k’o sibir sunca; rava.
Превентивно упозорење младој рави којa ти не улијева повјерење.
Riba koja nije bila verna nijednom momku, rava, promenila jebača kao Nikolas Anelka klubova.
-Si karo onu gospodžu?
-Jok ti si.
-I?
-Šta I, bate? Sreća pa mi vuče u levo, inače ne bi ni osetila.
Iskusna rava, koja služi za žestoko istresanje i pražnjenje nakupljenog frusta, na razne maštovite načine.
S: Šta si razvuk'o tol'ki kez? Kao da nisi hteo pre podne sve da pobiješ, 'bem te ludog.
V: Otiš'o kod drndal'ce, i završio pos'o, sad ne morate da se brinete duže vreme...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.