
Kaže se ženi na koncertu ozbiljne muzike i u još sijaset slučajeva.
- Auu, što je dobar film! Ženo, ćušni me ako zadremam!
House,trance, minimal i sve ostale vrste elektronske muzike, sudeci po splavarskoj populaciji.
Puštanje dve-tri rok pesme na standardnim žurkama između elektronske i narodne muzike.
ono sto je 80% pevaca narodne muzike izgubilo zbog neke zenske
Kvalitet muzike nekog izvodjaca ili grupe je obrnuto proporcionalan broju ljudi koji su za njih ikada culi.
- Jebote, slusam ove starije Eminemove albume... Zaboravio sam koliko je lik dobar.
- Ma daj ne seri, Eminem je picketina, prodao se za lovu, ne valja to nista. Nego, daj da cujes ovo... Masters of the shiternity, andergraund grupa iz Bostona (pusta pesmu)
(dva minuta kasnije)
- Koji je ovo kurac? Jel oni to prde?
- Da brate, ceo album su zapravo audio zapisi njihovih kenjanja zalepljenih na matricu. Zar nije do jaja?
- Ti si prso. Ovo nije ni muzika.
- Pfffff, ne znas sta valja.
Čovek koji gitaru svira levom rukom.
Smatran izrodom muzike.
Nešto.. Neprirodno. Čudno. Ponekad za divljenje.
Dodjem na probu sa bendom.
Okačim gitaru na sebe, bubnjar mi reče: aj ne zajebavaj se sa gitarom, nego je stavi lepo, pa da sviramo više.
- Ali ja ovako sviram, brate.
- Kako tako sviraš?
- Pa levak sam, čoveče.
- LEVAK?! Koji kurac? Kako možeš levom da sviraš gitaru?
I tkao je to počelo.
1. Maj, veče, 23:00+ sati, oko logorske vatre.
Uzmem nečiju gitaru koja je za desnu ruku, okrenem je sebi na levu, dakle žice su naopačke, par ljudi skonta šta sam uradio.
- Ajao gledaj kralja, svira naopačke! Ajao to care, daj cepaj nešto!
Poenta je da ja naopačke imam žešće ograničen repertoar od možda 20 pesama, ali tim potezom okretanja gitare sam stekao status Džimija Hendriksa ili Tonija Ajomija, od kojih sam ja udaljen jedno 4 i po svetlosne godine i 257 običnih.
Music shop, kupujem električnu gitaru.
- ..Da, ja sviram levom rukom. Pa, koje modele imate tu za mene?
- Levom!? Ajoj, momak.. Prodamo 500 električnih za NORMALNO sviranje, a jednu za levake, to je proporcija.
- (facepalm od mene) Dobro, dajte mi onda katalog pa ću naručiti naknadno.
Prema nekoj urbanoj legendi, vrsta mučenja koje cilja na psihu. Izvodi se tako što se žrtva potpuno imobiliše, dobro uveže da ne može ni da mrdne i postavi se jedan sud sa vodom iz koje kaplje pravo na glavu onoga ko se mukama podvrgava. Najbitnije je da kaplje potpuno istim ritmom, ravnomerno i nepromenjivo sve vreme, da mučenik tačno uhvati ritam i da zna kad koja kap dolazi.
Priča se da je efekat tog jednog te istog ritma kojim se lagano u glavu čuka poražavajuć, da ljudi od toga lude toliko da i najkrupniji i najjači čovek plače kao malo dete i moli za milost. Samo je pitanje vremena ko može koliko da izdrži. Ali mučitelju nije ni bitno; on lepo postavi aparaturu i žrtvu i može da ide da pozavršava druge poslove. Samo povremeno obiđe i, ako vidi da još nije urodilo plodom, dolije novu količinu vode u sud i slobodan je. Lepo, čisto, bez da se zamuči i isprlja ruke, a efikasno.
- E, ovaj spot znam! Sa'ću da pojačam! Slušaj! Zar nije dobra stvar?
- Lepo si rekla, stvar. Jer, pesma nije.
- Uf, ajde što si mrgud, nego si još i staromodan! Baš ekstra zvuči!
- Ženo, svaki dan, ceo dan puštaš to. Osećam se kao da izvodiš kinesko vodeno mučenje: tačno znam, isti debilni ritam, ono kok-kok, jedna debilna te ista melodijica koja ide u krug beskrajno i jedna rečenica kukumavčećim glasom u krug...
- E, znaš šta...
- Ne, znaš ti šta! Izdržao sam dva, ovo je treći dan, dosta je! Razbiću ili TV ili tebe ako ne prestane, bre!
- Iju, šta ti bi?!
Simbioza između pjevačice novokomponovane muzike i njenog novog, par brojeva manjeg, brushaltera.
- Ne znam da li je to stvarno ili sam ja to nešto umislila, ali kapacitet pluća mi se znatno povećao. Svi kažu da se to vidi na prvi pogled!
Omiljeno i jedino piće pevača narodne muzike. Interesanto je da niko ne voli pivo ili vinjak.
"A ja sam negde rujno vino pio..."
Culi ste za teniski lakat, e pa seljacka reuma je slicna. Dobija se kada selja izbaci lakat kroz prozor svog besnog auta i dok se cuje neki besni dupsi dupsi ritam, on lagano dobija reumu po laktu, levom, od promaje.
Decko koji nema talenta ni za sta drugo.Odlicno mu ide od ruke pustanje muzike u Winampu.Glavna sposobnost mu je ukljucivanje sjajne opcije za mixovanje koja u Winampu preklopi poslednjih 5 sek. jedne pesme sa prvih 5 sek. druge.Veoma cenjen u drustvu medju omladinom.DJ-evi dosta zaradjuju ali je sve cesca pojava DJ sa slusnim aparatom.Naravno,svaki primerak te vrste bi svoju profesiju objasnio kao umetnost,slicnu filmu ili slikanju.Gde je slicnost izmedju slikanja i pustanja muzike?
Uz neizostavne solaže, ritam sekciju, ludog/seksi pevača, genijalne tekstopisce i masu drugih lepih stvari koje idu uz pravu rock/hard/heavy muziku, njegovo veličanstvo RIF svakako je kralj, jer pesma koja se pamti bez svega može, al' bez rifa ne može.
smoke on the water (''manje je više; u tom jednom rifu leži ceo heavy metal'' - Rob Halford)
Dodajmo još: walk, enter sandman, back in black i naravno riff raff...
Vrsta muzike, kad je cujes dzigerica ti se okrene u stomaku!
Vrsta muzike koja nekim ljudima služi kao izgovor da se ne kupaju.
U poplavi seljaka iz Granda i ostalih kurcopevaca, trenutno možda naš najbolji pevač narodne muzike...
Jedan od hobija Dimitrija Berbatova ( igrač Mancestera ) je sakupljanje ploča Miroslava Ilića!?!
P.S. Čovek je Bugarin...
Prejako puštanje muzike na kompjuteru, da bi nadjačao traktorski zvuk svog kućišta.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.