
Pojava u svačijem životu koja se pokaže tek s vremena na vreme, da ti stavi do znanja koliko si mali i kako život nije samo u tvojim rukama:
Budiš se ujutro pola sata kasnije nego što je trebalo (telefonu je u toku noći riknula baterija), i već vidiš kako kasniš na posao, kako ti šef sere, udara penal na platu i dan ti je već osudjen na blagu propast..
Oblačiš se na brzinu, ne piješ kafu, preko kurca jedva hvataš prevoz i računaš koliko kasniš..U sebi proklinješ i dva piva koje si popio sinoć gledajući fudbal, zbog čega si kasnije i legao.
Stižeš na radno mesto dvadeset minuta kasnije, i shvataš da je izbio požar koji je izazvao eksploziju, dvoje kolega je poginulo, troje ih je u teškom stanju a više njih je lakše povredjeno. Odjednom shvataš da si imao sreće.
Da nisi popio, ne bi legao umoran, ne bi zaboravio da telefon staviš na punjač, uhvatio bi redovan prevoz, stigao bi na vreme i to bi ti bio možda i poslednji dan u životu.
Od grupe dobrih cica koje uđu u autobus, pored tebe će sesti jedina od njih kojoj su brkovi i dlake na rukama duži od tvojih.
Verovatno i na nogama, al' to nisam mogao da vidim. Nosila je pantalone.
Jedna u nizu fora na koju smo nasedali kao klinci. Funkcioniše tako što posle izgovorene rečenice se žrtvi rukama grubo nakostreši kosa, možda malo i počupa.
- E, mali. Znaš kako lija sere?
- Kako? AAAAAAAA!
Merna jedinica za entuzijazam, gotovo iritantna stvorenja, ti folkloraši. Sa njihovim širokim belim osmesima i folkor stavovima, kada su ruke na struku, a glava nakrivljena na stranu potpuno izluđuju svaku iole realističnu osobu. Njihov slogan je "sve se može kad se hoće", a ja im poručujem da se teraju u pizdu materinu sa njihovim timskim duhom i vedrim raspoloženjem.
Pera:"Brate, jel' imaš da mi pozajmiš 80 kinti za pljuge?"
Žika:"Mogu, ali neću, Pero, moraš da shvatiš da je sudbina u tvojim rukama i da nađeš posao i stvoriš sebi život!"
Pera:"U jebote, al' si pun entuzijazma, k'o tri folkloraša! Daj pare, ako 'oćeš, ako nećeš goni se u tri lepe pičke materine!"
Žika:"Pero, Pero... Potpuno pogrešan stav imaš prema životu! Zašto se ne pridružiš našem KUD-u pa ćemo zajedno da obilazimo svet!"
Pera:"Šupičkumaterinu"
Bubuljica na gornjem delu kičme koju ne možeš da dohvatiš rukama ni iz jednog pravca - ni preko plećke, ni od dole. A svrbi i nervira u pizdu materinu.
- Nina..Aj do kupatila časom, trebaš mi nešto.
Uzeti učešće u opštoj ferci i pomahnitalo mlatiti rukama i nogama po bilo kojem učesniku tuče kojeg lično ne poznaješ. Bez kompromisa ubijati boga u njima, sve dok facom poslednjeg učesnika makljaže, bilo iz protivničkog, bilo iz tvog klana, ne bude obrisan patos.
"Na drugom kraju kluba udarci pljušte, neki ortaci gadno se ljušte"
Fenomen čije posledice mnogi pripisuju telekinezi, pa ispred vrata sa senzorom mašu rukama osećajući se kao polubogovi kada se ista otvore.
Zena koja ima bar 180 cm i 90 kg, ramena ko Vladimir Klicko.Nerjetko ima i brkove i zuljeve na rukama od cjepanja drva.
Brate vidi ovu kolika je.
Ako te pukne ova djilda poslace te pravo na intezivnu.
Napravljeno u slučaju pravopisnih ili gramatičkih grešaka, ali u rukama ludaka, može da bude nešto što će da iskoristi da ispali nekog.
Pre editovanja:
Lik1(Ludak): Ko voli čokoladnu tortu?
Lik2: JAAAAAAAAAAA!
Posle editovanja:
Lik1 (Ludak): Ko je glup, ovde?
Lik2: JAAAAAAAAAAA!
Upozorenje na ogromnu opasnost, kad vidiš devojku sa prekštenim rukama i kažeš nešto mrtav si, a ako ne kažeš ništa onda situacija postaje još gora
Neprejebiv osecaj apsolutnog olaksanja kada ti se sve moze, a bole te dupe ako se zapisas. Bitno da je toplo rukama i srcu.
Najveća čast i pohvala onom koji je kuvao kafu. Kafa zna da protera, ali samo u rukama iskusnih znalaca efekat se postiže posle prvog gutljaja.
X:I,kakva je kafa?
Y:Uuuuuuuuuuu, brate doobra!Ne smem da prdnem.
Dežurni penzioner u zgradi koji dvaput dnevno (ujutru i uveče) izađe napolje i laganim korakom (obavezno s rukama iza leđa) obrne par krugova oko zgrade i vrati se u kuću.
Ova akcija se popularno još zove "Obilazak parohije".
Batica koji se sredio u lokalnoj kafani i na putu do stana kroz hodnike solitera, pridržava se rukama za pločice na zidovima.
Nešto što se sigurno svima par puta u životu desilo. Sediš kući i nešto vrtiš po rukama, to ti ispadne i više nikada ne nađeš. Kao u zemlju da je propalo.
Sediš u skoro potpuno mračnoj sobi ispred kompa. Jedino svetlost monitora ti pomalo osvetljava sobu. Lagano stavljaš cigaru u usta dok pišeš neku podužu definiciju na Vukajliji. Pokušavaš rukom da napipaš upaljač, očiju zalepljenih za monitor i posle par sekundi uspevaš. Podižeš upaljač da upališ pljugu i u tom momentu ti ispada iz ruke, udara u nogu i odleće negde.
Lenjo ustaješ sa stolice iznerviran ali apsolutno siguran da znaš gde je upaljač, jer ti to možeš lagano da oceniš po zvuku. Dolaziš do mesta gde misliš da je upaljač i škiljš u mraku da ga ugledaš ali njega nema. Podižeš tepih da nije malo ispod njega ušao ali ništa. Ma mora da je ispod stola. Brzo se bacaš na kolena i krećeš da rovariš po kablovima ispod kompa ali ni tamo ga nema.
Počinje malo da te hvata panika, jer nemaš rezervni upaljač, a ko će svakih 15 minuta da ustaje da pali na ringlu. Lift ne radi i stvarno će biti gadno ako budeš morao da silaziš i posle se pentarš do šestog sprata jer ne radi lift.
Ej nema panike. Pališ svetlo jer tako ćeš ga sigurno ugledati, posebno ako je na tepihu jer je upaljač slične boje kao tepih pa možda zato ga ne vidiš.. Nema ga na vidiku.
Sigurno je malo uleteo ispod ormara. Uzimaš hemijsku olovku i provlačiš je ispod ormara od početka do kraja u nadi da ćeš čuti obećavajući zvuk udarca hemijske u nešto plastično ali ništa. Izvukao si samo drugu hemijsku. Posežeš za težom artiljerijom i uzimaš varjaču, guraš je ponovo ispod ali nailaziš samo na prašinu, kliker koji je tu ko zna od kada i flop koji je već požuteo.
Počinješ da se ozbiljno nerviraš. Pa nemaš ti sobu od 100 kvadrata, sa tonom nameštaja, pa da ne možeš da nađeš upaljač u njoj. Praviš krug oko stolice zavirujući kod svakog točkića ali ga nema. Gledaš u svaki ćošak i počinješ da tražiš čak i na mestima gde nije imalo šanse da odleti. Sve ćoškove, dižeš ceo tepih, gledaš na krevetu, pod krevetom koji je iza stolice za komp, ma svud po sobi. Nema ga.
Tada odjedom shvataš da moraš po upaljač do trafike.
Gde je upaljač?
Istina je tamo negde........
Pandan na svira klavir. Uhapšen je, ima lisice na rukama pa može njima da mlatara kao onaj korejski mentol.
Prekinuti ispijanje nekog alkoholnog pića i ostaviti ga ortaku u rukama, da bi otišao do klonje. Baš kao i u igricama, onda kasnije kad se vratiš nastaviš gde si stao.
-Uuu, al je dobar ovaj rubinštajn! Drž' flajku Šomi, samo da sejvujem, piša mi se. Vraćam se odma.
Kondukter u noćnom koji, ne držeći se rukama za šipke, održava ravnotežu krećući se levo - desno, napred - nazad, dok vozač vozi kao lud!
noćni kondukter: 1 kartu?
putnik: dajte,...
noćni kondukter: evo, samo,..o-o-o-oopa! izvinite, evo karte!
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.