
Posledica odlaska na žurku u neku vukojebinu zimi. Naravno, po snegu zadnji bus se neće pojaviti, a za taksi nemate para. Ostaje vam dugotrajno pešačenje po snegu i vetru . Jedina dobra stvar je što imate dovoljnu količinu alkohola u sebi , da ne osetite koliko bole smrznuti prsti na rukama i nogama...
I šta će mo sad? Treba stići iz Jajinaca do Vidikovca!
Brate "igmanski marš" pa kad stignemo, kao partizani...
Mamu ti, pa njih se pola posmrzavalo dok su stigli do cilja, ako se sećam istorije!
Da , al se i danas priča o njima!
Marš!!!
Kada vidiš da je neko pocrneo od sunca samo po rukama ramenima i leđima, a noge su mu bele onda sigurno boju nije dobio zato što se izležava na plaži ili je redovan posetilac solarijuma već zato što radi teži posao za koji je predviđeno stajanje.
Kod frizera ste. Na nos vam pada dlaka i počinje svoj moždano-fizičko-nervni teror. Naravno, rukama je ne možete skloniti jer su one onemogućene ispod one jebene portikle ili šta je već, a ni vaš usni fen čini se nije delotvoran. Jedina šansa da se ovaj užas prekine jeste da suza, koja je posledica višeminutnog psiho-fizičkog bola, primi u svoj tok ovog malog zlotvora (dlaku) i pod uticajem gravitacione sile istog premesti na neko manje iritantno mesto.
Čarobna reč kojom malo dete naterate da jede, ili da uradi nešto iako se pre toga odupiralo, npr da se obuče, uđe u kuću s hladnoće....Ili kada je neko jako precizan, maher s rukama, nogama, pa oduševljena publika kaže: " Ubo ga pravo u bocu"...
-Gegi ulazi u kuću, hladno je napolju.
Neću mama, nije mi hladno (rukavi skroz usijani od brisanja nosa)
- Ma ulazi u kuću kad ti kažem,
Neću, pusti me još malo.
-Dobro, sutra ćeš da ideš da primiš bocu, samo ti ostani napolju, pa ćeš videti,
pa kad te ubodu s injekcijom, onda ćeš da plačeš..
Dobro mama, eo me, svejedno mi više nije zanimljivo napolju, postalo je hladno.
...................................................................................................
-E da vidiš Pantelu danas, promašio je gol, i direktala u kameru.
-E pa nije valjda da je i on nešto pogodio?
-Ma kažem ti, zvekno ju, pravo u bocu...
Po domaćim građevinskim preduzećima svaka temperatura u intervalu između one na kojoj radnici na pauzi za ručak solarno i solidarno na lopati prže jaja i one na kojoj ih Prle iz magacina poliva toplom vodom po rukama da bi tu istu lopatu mogao da razduži.
U narodu poznatiji kao trpanje u sise a stručno trljanje penisa grudima... Nema tog muškarca koji nije poželeo da ga proba sa pripadnicom ženskog pola koja ima sočne i velike grudi... Mnogi su ostali uskraćeni za to jer neke pripadnice ženskog pola to ne shvataju i ne žele da se njihove bliznakinje dodiruju bilo čime osim rukama i jezikom.
-Draga,daj mi da ga stavim medju tvoje grudi,da probamo nešto novo
-Marš bre dzukelo jedna,meni ćeš da prodaješ te fore iz pornića!
Narko diler u sluzbi medicine. Poseduje takav narko arsenal da bi mu i najveci narko bossovi pozavideli. Pri tom niko ne sme da ga bije.... hocu reci dira, jer ce svima nama pre ili kasnije zivot biti u njegovim rukama. Musterija ga placa isto kao i svakog dilera.
Dokaz pred kojim možeš samo da se pokloniš i udaljiš dostojanstveno. Nevidljivi šamar koji šiba obraze i ponos. Karte koje pokazuju da imaš slab par u odnosu na kečeve u rukama protivnika. „Što ulaziš u frku kad si slabiji“ – para ti uši dok pokunjen odvlačiš svoje stavove na neko drugo bojno polje.
- Šta je bilo, hoće da nas puste unutra?
- A-a. Raspravljali smo se dugo i rekli smo da imamo preko dva'es jednu i pokazali lične karte, ali imaju neoborive argumente.
- Vratio se onaj razbacani ćelavac što je pojeo slona za ručak?
- Aha.
Kada vam neko ko vam je inace drag predlozi neku glupu ideju u drustvu u trenutku kada se svi smejete i salite i da ga ne biste i previse povredili kazete:
"Ajde,ne!(i smejete se)"
Inace to je blaze od onoga "Yeah men" i savijenim rukama u laktovima i pokazivanje palceva gore.
Kod Dakija u 10 uvece:
Moj kum:Sta kazete na jedno ncno kupanje?Ajd da odemo svi kuci po kupace kostime i da uskocimo u Dakijev bazen da se kupamo!(sav razdragan i smeje se)
Svi zajedno:Ajde ne!(smejemo se)
Izuzetno iritirajuća fora koja se najviše koristila sredinom devedesetih, a sastojala se u tome da nekoga udariš otvorenim dlanom po delu tela koji nije pokriven nekim odevnim predmetom, i onda ga još kao nadrkano pitaš gde mu je taj isti odevni predmet.
Najefektnije je naravno bilo kada zimi nekog udariš i to najčešće po ušima i po rukama.
ŠLJIS
- 'de ti kapa?
BAM
- Kući.
Izgoreti od sunca po ramenima, vratu i leđima, ali ostati neosunčan po stomaku, kao krokodil, ali ne zbog toga što si zaspao na plaži, pa te sunce spržilo samo sa jedne strane, već zbog toga što ti je u rukama bila motika, kramp ili lopata.
- Burazeru, po leđima si crven k'o rak, a stomak ti je bijel k'o kreč. Što to malo ne izjednačiš?
- Kad me budeš vidio da ležim na leđima, javi mojima da sam umro. 'Bem ti crnčenje i ovakav život...
Geek po srpski.
Čova koji radi nešto na netu nikom razumljivo,instalira Vindouse,nalazi drajv za one sa flopijima u rukama,kad te sretne priča o kuleru umesto o vremenu,i ima profil na svim mogućim fejs-spejsovima i redporno tjubovima.I služi za nemilosrdno iskorišćavanje,po pitanju informatičkog znanja,jer je nesposoban da se odupre.
-E de si matori,kad će dodješ do mene?
-Mh,umm,ovaj...procesor..mh...
-Ajde,neće da mi radi onaj Krid,Crid...kurac,kako već?
-Assassin's creed...mh,ovaj...
-E,to!Ajde dodji popodne.Znam da si dokon!Ae,vidimo se Prsko!
-Uhhh,mmmm,overclock...mhhh,ovaj...
Smešteni su uglavnom negde iza pevaljke. Na prvi pogled, čini vam se da se stvarno dobro uklapaju sa ostalim muzičarima oko sebe, prate ritam... A onda pevaljka odgega svoju glomaznu zadnjicu sa sredine bine, i vi shvatite da bubnjar drži samo palice u rukama. A bubnjevi? Ne postoje.
Krivac za tvoj pad imuniteta i pazarivanje ovogodišnjeg gripa. Za tri stepenika više u odnosu na mobilni telefon, koji se vuče po prljavim džepovima, stolovima, krevetima, podovima, šankovima, tudjim rukama sumnjive higijene..Posle taj isti telefon staviš na obraz i udišeš svu onu mikrobsku bulumentu koja se tu namnožila. Ali to je pičkin dim za tastaturu.
Tastatura naš dobar drugar : bila je svedok naših mnogih drkanja na lude, pisanja definicija masnim rukama koje smo u žurbi propustili da operemo (da vidim skor da vidim skor), zajedno je sa nama obedovala sve ono što u nju upadne, a kada nismo tu ona u samoći skuplja prašinu dok čeka da je neko uzme u svoje ruke.
Na njoj završe i sve one izdrkotine, mokraće, guzni znojevi..Koje pokupiš hvatanjima za kvake koje koriste i oni nesavesniji ukućani. Mahinalno počešeš uvo ili dupe, stopalo na kom je prljava čarapa, isve to završi na tastaturu koju stalno koristiš ali nikada ne dezinfikuješ.
Onda za komp sednu ukućani ili drugari u poseti, u želji da ti pokazuju klipove ili gledaju lajkove na voljenim sajtovima, i prenesu sve ono što su i sami danas pokupili. Onda ti svojim rukama indirektno hvataš sve ono za šta su se oni tog dana iz nehata uhvatili, brave, gelendere, dugmad u liftu..Sa kojima je danas opštilo osamsto četrdeset sedam hiljada dlanova. E, onda sedneš da pišeš, zasvrbi te oko ili nos, i ti se počešeš..
Samo je pogledaj. Preklinje da bude očišćena.
Jedna od ne tako lepih uspomena iz detinjstva. Prodični egzorcizam se ogledao u tome kada bi napravili neko sranje u komšiluku ili školi zbog čega bi ćale upao u našu sobu, ljut k'o sveti Ilija, sa kaišem u rukama uz obavezan povik: 'Sad ću da isteram te đavole iz tebe !!!'
Tišina! Ali ne bilo kakava tišina. Zatišje pred buru. Preteća tišina. Oni momenti kada se vadi najvažniji argument, pa svi zaćute, kad matori uđe u sobu punu klinaca koji se prodiru ''Ja arčim''. Kada uvređena osoba demonstrativno napusti prostoriju, a vrata joj ostanu u rukama. Strašna, bolna, neprijatna, preteća tišina.
-I ripaše mi po živci, ripaše, ripaše...more, reko' ću gi uletim tamo da raspičkam bulumentu...ne mog da slušam više, busav se tuj, sve golemi junaci, sve moj do mojega...Mora kad gi uđo sas vazdušnu pušku. da viš s'm... Šunelka...odma'!
Savršena nadogradnja prvobitne fraze. Osoba kojoj inteligencija nije najjača strana, s obzirom da je juče sišao sa planine gde je rukama čupao drveće iz korena, jeo koprive i rvao se sa vukovima koji su se navrzli na njegovo stado ovaca. A eto ga danas u gradu i muva tvoju bivšu devojku.
-A i tako ti je bivša, šta si se čačkao koj moj ?!
-Ma bivša da, ali ne može ona posle mene sa onim Bigfutom.
-I kakvu ruku ima a a ?!
-Seljačku onu, tešku onakvu sa žuljevima od muženja krava.
-I laku glavu.
-Njehehe pa jes'.
Prilika za muskarce homoseksualnog opredeljenja da se osete prihvacenim u drustvu,tako sto vrte rukama oko glave i tela kao da imaju epiliepticni napad. Takodje prilika za metroseksualce da profuraju svoj stil i da nadju neku fenserku 94. godiste koja takodje ludi za doticnim plesom.
Situacija u diskoteci: (Prosecni likovi 92,91 godiste i neke njihove ortakinje gledaju 2 igraca tektonika)
Likovi: Au brate ovi su pederi 100%
Ortakinje: Ne dirajte ih debili nisu pederi oni igraju TEKTONIK
Likovi: Ae bezi bre pre bi' skocio s Brankovog lastu nego sto bi' ovo radio.
Lelujajuće slike i prizori prolaze pred očima ili iza očiju stvarajući osjećaj miline granica oku nevidljivih, rukama nikad dostižnih, a u duši ostavljajući slatki nemir da titra, kao odsjaj sunčevih zraka na brezinom lišću. Vrhunac je stanje potpune opuštenosti, koje dovodi do apsolutnog nedostatka želje i snage da pomjerite i najmanji dio tijela.
Provirujem ispod pazuha kroz sasvim mali prostor, i vidim: ona se namješta na tvrdoj podlozi- nažuljala je kukove na kojima se vide crveni pečati, pa se okreće na leđa izlažući nebu svoje bujno poprsje i meki stomak. On čita neku knjigu već satima u istoj pozi. Dalje, iza njih ona baba. Crna kao ugarak, spečena kao jalova zemlja. Proteže se i stoji neko vrijeme, gledajući ka pučini. Pomalo liči na one afričke žene. Ili na nekog ždrala. Žena-ždral! Ušne resice se otegle pod teretom teških zlatnih alki. Sva u kosti, mišiću, žili.
Zatvaram kapke i kroz boju vatrenog mjeseca padam u mrak, mrak, mrak.
Bilo da je Dimiskija, ukrašena svakojakim dragim kamenjem, ponos jednog naroda ili parče čamovog drveta, sekiricom odeljanog, u rukama osmogodišnjaka koji sa drugovima iz ulice uživa u iluziji okršaja pirata i kraljevske mornarice. Svaka sablja je od najveće dragocenosti, ukoliko su u nju uloženi suze, znoj i krv(u slučaju iverke zabodene u palac, gorepomenutog dečaka).
-Gde si bre Đžeremi, jabuko od zlata? Nisam te video od one dobrotvorne večeri, kada smo skupljali masne ponjave za siročiće iz Darfura.
-Evo me Bili. Znaš kako je, radi se, eksport-import...
-Vidim poveo si i pratilju, lepa mala.
-Jeste, mada nije uvek bila. Morala je da prođe kroz par liposukcija, struganja jagodičnih kostiju...
-Znači tako, uložio si mnogo u nju.
-Ma ne pitaj, sekli su je kao vođu narkokartela posle uspešno opranih sto miliona preko of-šor kompanije u Zimbabveu. Ali vredelo je, sada je prava mala tortica!
-Rado bih nafilovao šlagom tu torticu, ako razumeš šta hoću da ti kažem, hnjo, hnjo, hnjo...
-Marš tamo spodobo prljava, ja sam sablju za sebe kovao!
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.