
Misteriozni noćni autobus za Jakovo. Niko ne zna gde se prva i poslednja stanica i o njemu se priča u šapatima. Samo najiskusniji znaju kako da uđu u isti, jer izlazi noću kada izlaze samo najhrabriji. Ako ipak ikada uđete u isti, videćete da piči mjuza, pola autobusa puši i drži pivo u rukama i dobar deo smrdi na prasiće jer njima dolaze i radnici farme svinja "Jakovo"
Stvar koju svakodnevno uzimamo u ruke, stavljamo na obraz i prinosimo ustima, a nikad nam ne padne na pamet da ga obrišemo ili očistimo. Vuče se po stolovima, foteljama, krevetima, ispada na pod ,diramo ga prljavim rukama, uzimaju ga drugi..
Naučnici tvrde da se na jednom mobilnom telefonu nakupi više bakterija nego na dasci od wc šolje - nju s vremena na vreme i dezinfikujemo i oribamo.
Pa ti vidi.
Tvorza. Stan, hrana, posao i džeparac o trošku države. Lošima majka, grli ih sve više. Boljima maćeha, tjera ih od sebe.
- A đe je Miloje, ne gledam ga nešto u zadnje vrijeme?
- Eh, odmara malo, dobio je prinudni smještaj od države.
- E fino što je bar djelimično riješio to pitanje. Znam da je kopao i rukama i nogama da uđe na stambenu rang listu.
- E sada će kopati i rukama i nogama da izađe. Zakopao se samo tako.
Rečenica koju smo svi izgovarali kao djeca, kad bi se data nam stvar odjednom, a mi ni sami ne znamo kako, pokvarila. Sa dozom straha u očima, blijedo bi gledali okolo očekujući kakva će biti reakcija keve, ili vlasnika stvari koja se raspala baš tu, u našim rukama. Ako pogled ne bi slutio na dobro, tiho bi izgovorili ovu rečenicu.
Keva: "Damire, ne lupaj tim daljinskim upravljačem o stol, nije to igračka!"
(Damir nastavlja lupati)...
Keva: "Damire, ostavi taj daljinac, razvalit ćeš ga!"
(Daljinac se od jakog udara raspao i sve tipke se prosipaju po podu. Damir podiže glavu da vidi kevinu reakciju).
Keva: "Pička ti materina, da ti pička materina! Rekla sam ti da ovo nije igračka."
Damir: "Ali, nisam ja, samo se pokvarilo."
Keva: "Nemoj ti meni samo se pokvarilo!" (počinje ga mlatiti po guzi)
Damir: "Aaaaaaaa, nemooooj, neću više nikad!"
Keva: "Čuj, samo se pokvarilo. Dobićeš ti svoje kad ti tata dođe."
Cezar - Dodje na cas, ispredaje i ode
Homer - Dodje i zaboravi sto je dosao
Terminator - Dodje, niko ne sme da mu zine i ode
Mumija - Dodje, zine i ode
Milicic - Dodje, izvredja sve zivo i ode
Sahista - Dodje, izgazi sve plocice u ucionici i ode
Hobotnica - Dodje, mase rukama (prema tabli, karti, ucenicima, vratima, prozoru) i ode
Obican politicar - Dodje i ne zna da ode
Dodik - Dođe specijalno na otvaranje vrata učionice
Kostunica- Ne zna da ima cas, pa i ne dodje
Kad overen od alkohola i kojecega zadremas na krevetu na nekoj zurci pa te neko od drugara budi da ides kuci. E pantomima je ustvari nacin na koji im ti stavljas do znanja da ces da ostanes jos malo i da nemas nameru da ustanes sad jer ti je mnogo dobro(citaj mnogo lose) pritom se sluceci samo rukama....
Aj dimitrije, palimo....
Lik (iz društva/iz kraja) koji poseduje moći. Kako mentalne tako i fizičke.
Mentalne moći se ogledaju u bravuroznim idejama koje padaju obično kad su već svima lađe potonule - ali nažalost često ostaje neshvaćen.
Fizičke moći prosto zasenjuju, jer na prvi pogled on ne izgleda ništa posebno, ali može da savije šaku unazad, da prelomi prste u Γ, da hoda na rukama itd.
Jednom rečju on je oličenje neizvodljivog.
Najbolji i najslaniji deo praseta. Drži se rukama a zubima se kida i svlači meso sa kosti. Sastoji se od tankih slojeva mesa i masnoće, izuzetno je ukusno i u ustima se topi kao puter. Ima masnog i niti mesa i uz samu kožicu tako da, kad sve to pojedeš, ostane tanka koža kao flis papir koju možeš da poneseš i uz put grickaš kao zanimaciju.
- Domaćice, ima li još tamo rebarca?
- Ima. Zašto?
- Pa da mi spakuješ za kuče.
- Ajd Milane ne seri. Ti nemaš kuče. Kaži lepo da ti spakujemo da imaš i kod kuće da pojedeš.
- Pa... ovaj... mislio sam da ćete me odbiti pa sam...
- Ma daj. Milena, spakuj Milanu rebarca.
- Važi, ali sledeći put da znaš da prase nije radijator pa da možeš da uzmeš rebarca kad god 'oćeš. Ima i drugih ljudi koji to vole.
Odlična stvar za testiranje vaših živaca. Nepisano pravilo je da što vam se više jede, teže ćete ga otvoriti, osim ako vam makaze za sečenje gvožđa nisu pri ruci. Oni koji češće konzumiraju vakuumirani kikiriki, mogu se prepoznati po deformisanoj vilici od silnog glodanja plastinog pakovanja, po drhtavim rukama i po izuzetno nervoznom ponašanju. Takođe su skloni agresiji.
To je dan na poslu....kada ti se desi sve shto se na svetu desiti moze...taj dan te svi drndaju...kisa obavezno pada...dobijes proliv...musterija ti umrire na rukama...imas manjak novca...krilo aviona pada na radnju...ali...sve to prezivljavash sa osmehom na licu...(i toalet papirom u dzepu)....znajuci da je sutra "taj dan"...
Navigator za konje. Funkcionalna zavisnost između ata i čoveka koji upravlja istim.
U pitanju je metalni predmet koji se konjima stavlja u usta i koji je povezan sa onim konopcima što su u rukama "šofera". Kad konj pobenavi pa ga treba zaustaviti ili kad je neophodno skrenuti levo/desno, povlačenjem konopca aktivira se dotična čampara i životinja odreaguje na naredbu.
Dušan: Draga, idem danas na fudb...
Lara: Ne može.
Dušan: Zašto?
Lara: Moramo da vodimo Reksa u šetnju.
Dušan: Dobro, neću. Ali bar da svratim do kladion...
Lara: Da trošiš pare na gluposti?!
Dušan: To su, bre, pare koje sam zarad...
Lara: Pa zar treba ja da skrnavim ove lepe noktiće?
Dušan: To nije moj prob...
Lara: Dušane, prestani!
Dušan: (sebi u bradu) E budalo, kad si ovako izabrao, sad trpi čamparu.
Književna dela labavo bazirana na istorijskim činjenicama koje tu uglavnom služe u vidu kulisa spram kojih se odvijaju skandalozni životi glavnih protagonista. Pergament sa žitijama poznatih istorijskih ličnosti, ionako žut, postaje tako u veštim rukama tih spisatelja žući od najnovijeg izdanja "Skandala", sumporasti termalni izvor iz kojeg bujaju divlje nadogradnje, vrele i bogate pikantnim detaljima koji samom svojom pojavom bacaju senku na pojam pesničke slobode.
"Da vidimo... ako znamo da je Lucije Kornelije Sula bio obrazovan mladić i tečno govorio Grčki, a da para za obrazovanje nije imao to može da znači samo da je davao rča nekom bogatom grčkom brodovlasniku. Jeste, tako ćemo da stavimo, a možda... da, recimo da mu se iskustvo DOPALO pa je i posle kad je stekao ugled i bogatstvo tajno trsio zgodne junoše... a prva žena mu se obesila kad ga je zatekla s jednim od njih... Kolin, ti si jebeni genije!"
Igra djece predinternetskog perioda razvoja društva,
takođe praktikovana u vrijeme raznih kriza i restrikcija
(u bogatstvu mašte i nedostatku drugih igračaka).
Za igru potrebno imati izvor svjetlosti, koji može biti sijalica (kad ima struje) ili svijeća (kad je restrikcija)
Zadatak: praviti sjenke rukama tako da izgledaju kao siluete životinja, ljudskih likova, ili raznih drugih oblika zavisno od količine mašte... izmisliti priču...
Baner koji izleće po "onim" sajtovima i uz pomoć kojeg možete odbraniti doktorsku disertaciju na teme:
-kako da pokupite godzilion virusa, trojanaca i crva tako da ni sedam budućih kolena familije Kasperski neće uspeti da spasu vaš komp.
-kako da razbesnite ćaleta kad sazna da ste njegovu platu sa kreditne kartice potrošili na uvecanje vašeg đoke.
-kako da za male pare naručite kitopovećavača, pa da se razočarate kad shvatite da su isporuku poslali u Sibir, a ne u Srbiju ( reklamiacije se ne primaju )
-kako da se pošlompite na 1001 nacin kad vidite pregorelog baju, građenog kao Mironov bacač diska sa Karneksovim kulenom izmedu nogu, dok vi držite prosecnu viršlu u rukama.
Pažljivo s mišem!
To su babe i dede koji se postave baš kod ulaza, a ne izlaze još goooomilu stanica, uhvate se obema rukama za različite šipke i potpuno zablokiraju vrata, i NEĆE da se pomere! Ili su prosto toliko senilni da ne shvataju, ili jednostavno NEĆE...
Dok ti njega uspeš da zaobiđeš, vozač je već zatvorio vrata, ti si propustio stanicu... i SUPER!
Voziš se 88-icom i hoćeš da izađeš kod Sajma, a blokator ti zapreči put i ne stigneš da izađeš, vozač zatvori vrata, i neće ponovo da otvori, nastavi preko mosta, i ti završiš na NOVOM BEOGRADU!
... a kasniš na faks...
A šlag na tortu (:D).... blokator ti kaže da si nekulturan jer si pokušao da se proguraš pored njega... i nemaš vaspitanja... i super...
Srbin na radu u tuđini.
Bez obzira na nivo stručne spreme,prosečna Srbenda uvek može da radi na nekoj baušteli(građevini),kada mu zaškripi oko para u inostranstvu.
Za razliku od prosečnog građanina EU,Srbenda je u svom veku bar dve kuće sazidao svojim rukama,učestvovao na XY moba,ili bar radio sa zidarima.
To su mu dovoljne kvalifikacije pri zapošljavanju,koji će mu kurac diploma.
Negde u Bavarskoj,Hans šef gradilišta pravi intervju sa Danom,Srbendom proteranim iz Krajine.
H:-Her Dane,šta imate od kvalifikacija i koje poslove možete da obavljate?
D:-Od škole imam građevinski fakultet(u prevodu osnovna škola,u srednjoj propao,do rata radio na građevini),mogu raditi šta bilo,šta mi se gođ da,ja umijem napravit'.
H:-Niste priložili nikakvu diplomu u vašoj radnoj biografiji?
D:-Izgorilo u ratu (slago nije trepno)!
H:-Dobro,to ćemo još videti,a za šta ste usko specijalizovani?
D:-Slušaj ti mene her Hanse,mogu raditi šta bilo,sve sam radio u životu samo rađo nisam,a i to bi da mogu!Oš da zidam,zidaću,oš krov da pravim,napraviću,beton,malter,ciglja,šta mi daš.Pa,ja sam ti rođeni baušteler!
Neobjašnjivi nadimak balerini - nabudzenom i najzajebanijem ringišpilu u lunaparku.
Hali gali je vrteška koja je mamila nekontrolisano smejanje, dranje i lomatanje rukama napaljenih klinki, samo da bi dobile nagradnu vožnju, od glavnog baje tj. vozača hali galija, koji je najčešće neki nafurani rom na koga se sve one pale i zbog koga su u stanju da se voze na hali galiju dok im se ne prevrne želudac i smuči život.
Baja : " Iiiiiiiiiii, ovaaaaj put nagradnu vožnju dobija....( u pauzi se čuje refren neke žešće turbo folk pesme )...dobija...korpa broj 8, i ove dve medene curice..."
Klinka : " Jeeeeeeeeeeeeeeessss, znala sam da ćemo mi da dobijemo nagradnu, znaš kako me gledao sve vreme dok smo se vozile....?"
Apstraktna imenica momaka sa sela. Naime, oduvek je postojalo to mišljenje u selu da su devojke iz grada oćnije i šire obrazovanije po pitanju spavanja u fazonu ''uđeš izađeš i gotovo''. Devojke iz grada su željne avanture za jednu noć, dobro bi im došlo da u'vate jednu takvu i otresu. No, eto ti ga vraže. U tom grmu leži zec. Zekonja sa kupusom u rukama i ušima do poda.
S druge strane momci iz grada, imaju dakako isti problem. Vide u kakvom su kuršlusu i željni su sočnog ženskog čeljadeta, a opet izlaz vide u pičetini sa sela. Seljanka je cura širokih pogleda, oca poljoprivrednika i majke domaćice. Pravo zabranjeno voće. I to čuvano pod staklenim zvonom. Devica sa maslačkom iza uha, koja jedva čeka da se otarasi ludog i pijanog oca, te da lepo oseti gradskog momka i posatane žena gradskog živinčeta. Jes' al' kad bi se lagali malo.
Seljak u gradskoj sredini.
-Ehej, malena dođi da vidiš ove ruke radničke, žuljevi od kopanja, opekotine od sunca, a leđa široka od udaranja maljem o traktorsku gumu. To ti je bre muško, kakvog ovde nema!
-Gospode Bože, kakva prosta seljačina, samo što mu praziluk iz dupeta ne ispadne, be'ž bre stoko odakle potičeš. A imaš i zube k'o Ekrem, petarde da si žvakao, bolji bi ispao!
Negde u selu za to vreme.
-Lepoto, jesi li rasla u šećernoj trsci, pa si tako slatka?
-Hihihihi, nisam, al' tatica drži plantaže iza kuće.
-Pa, video sam ja to na prvi pogled, nego šta kažeš na jedan stiskavac, vidim imate ovde igranke svako veče, bolje su nego kod nas u Beogradu!
-Hihi, pa morala bih oca da pitam, al' sumnjam da će me pustiti.
-Ih, otac, ko se još plaši očeva...
U tom trenutku odjekuje glas koji najavljuje čoveka sa slavom na leđima, neandertalca u glavi, a Herkula u rukama.
-Kćeri, dolaz kući, šta smo se ono dogovorili. Do dvadeset i osme nema ništa, sad za kaznu šes' put' traktorom da si obišla oko polja, a za ovog kuronju mi se smeši karabin, dugo ga nisam potegao, još otkad su uveli zabranu za lov, ne smeš bre više ni leptira da ubiješ, a da te neko ne ocvika. Zlatna prilika!
Poza koju napravi neiskusan plivač kada pokušava da preroni određenu razdaljinu vodene površine. Zagnjuri glavu, mlati nogama i zahvata rukama prsnim stilom, dok mu je veći deo tela pod vodom, a dupe izviruje nad površinom.
Apologija sakrivanja pred životnim problemima tako što se odvrati pogled od sranja koje nas okružuje, pri tome ne razmišljajući o činjenici da se problemi moraju rešavati sučeljavanjem umesto bežanjem od njih.
- Idemo na more!
- Kako čoveče, odakle lova?
- Uzeo sam dozvoljeni minus, taman će biti dosta.
- Pa kako ćemo da vratimo?
- Lako, vraća se tek za dve godine, a lepo su rekli na televiziji da će od sledeće godine već da nam bude bolje, sve sam izračunao.
- Eeee, džabe ti gnjuriš kad ti dupe viri...
Sudeći po verovanju moravskih oldskul bakutanera, čmičak je bolno iritirajuća malečka infekcija na sluzokozi tik ispod oka, koja se manifestuje u vidu izrasline nastale - pazi sad ovo - namigivanjem muškog čeljadeta prema nekoj curi, ha! A u stvari je posledica nehegijene ofc, jer su su se naši preci verovatno 'umivali' jedva kolko-tolko vlažnim rukama, čisto reda radi. I to samo po par puta nedeljno. Leti uglavnom.
Vranovac, ljeta gospodnjeg 1882...
- Ohohooij!, ljubi ga baba! Pa kojoj si ti to curici namignuo babino šugavo, pa ti izraso čmičak, a?
- Leposavi, baba, čika Milanovoj ćerki...
- Ajoj...Milan kovač? Pa, dobro si se ti i izvuko da ti kažem, sećaš se kako je prošao onda komša Radivoje kad se uvatio u kolo s' njegovom ženom...Bog da mu dušu prosti...
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.