
Igra slučaja da se pokvarena stvar uvek nađe kod nekog deteta.
Rečenica koju smo svi izgovarali kao djeca, kad bi se data nam stvar odjednom, a mi ni sami ne znamo kako, pokvarila. Sa dozom straha u očima, blijedo bi gledali okolo očekujući kakva će biti reakcija keve, ili vlasnika stvari koja se raspala baš tu, u našim rukama. Ako pogled ne bi slutio na dobro, tiho bi izgovorili ovu rečenicu.
Keva: "Damire, ne lupaj tim daljinskim upravljačem o stol, nije to igračka!"
(Damir nastavlja lupati)...
Keva: "Damire, ostavi taj daljinac, razvalit ćeš ga!"
(Daljinac se od jakog udara raspao i sve tipke se prosipaju po podu. Damir podiže glavu da vidi kevinu reakciju).
Keva: "Pička ti materina, da ti pička materina! Rekla sam ti da ovo nije igračka."
Damir: "Ali, nisam ja, samo se pokvarilo."
Keva: "Nemoj ti meni samo se pokvarilo!" (počinje ga mlatiti po guzi)
Damir: "Aaaaaaaa, nemooooj, neću više nikad!"
Keva: "Čuj, samo se pokvarilo. Dobićeš ti svoje kad ti tata dođe."
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.