
Stara narodna mudrost koja se odnosi na to da kada treba da pozajmiš nekome nešto on te kumi, moli, preklinje, uz obavezno:
"Vraćam tad i tad, samo da ovo i ono. Budi bez brige. Nećeš ni primetiti da si mi dao."
Da ne bi ispao pička, lepo daš čoveku to što ti traži, oslanjajući se na njegov obraz, tj. poštenje.
Ali, ne lezi vraže. Kada ti stvar koju si dao ustreba, pošto su svi rokovi za vraćanje probijeni, moraš da odeš kod osobe kojoj si stvar pozajmio, ne bi li uzeo nazad ono što ti pripada. Neretko se dogodi da je svar delimično ili znatno oštećena, a može da bude i potpuno neupotrebljiva.
Panično lupanje na ulazna vrata tvog doma, uz još paničnije pritiskanje zvonceta. Dok ti kroz glavu prolaze misli toliko crne, da ne možeš da veruješ kako ti padaju na pamet, takođe panično otvaraš vrata:
- Joj, brate, izvini molim te što ja ovako... Treba mi onaj tvoj radapciger, nešto mi nije u redu veš mašina. Vraćam ti čim završim, kol'ko sutra, samo da vidim o čemu se radi.
Bez ikakvih pitanja daješ komad alata.
19 meseci kasnije, kada tvoja veš mašina oboli od neke bolesti, tražeći radapciger setiš se kod koga je. Prvo zoveš telefonom:
- E, ja sam. Je l' mi kod tebe radapciger?
- Koji radapciger!?
- Kako koji? Pa onaj koji sam ti dao pre godinu i po dana!
- Aaaaaaaaaa, taj. Pa nije kod mene.
- Kako nije?!?!?!?! Gde je !?!?!?!?
- Dao sam ga komšiji kad je popravljao bajs.
- Dobro ( počinje da ti se muti vid ), i šta sad?
- Pa ništa... skokni ti do njega, on će još malo da dođe s posla.
- Ja da skoknem?!?!?!?!
- Pa uzeo bih ja, al' žurim, zvao me burazer na pecanje.
Pošto sa budalom ne vredi raspravljati, odeš kod komšije da bi konstatovao da tvoj radapciger više nije funkcionalan, i da možeš samo da ga baciš.
A onda... Eeeee, tako je nastala crna hronika.
Pojava koja se tek primeti kada se probudite. Kada se probudite prvo tražite flaše pored kreveta, zatim kažete čuvenu rečenicu više ne pijem i tek posle jedno pola sata primetite da su vam ruke kravave, i onda se setite da ste cele noći lomili čaše i ostale kafanske rekvizite.
Reče se za ljude kojima manjka osećaja da vrate pozajmljeno. A osećaj im se vraća tek upotrebom radikalnijeg pristupa.
-Prike, aj mi vratiš onih sto evra od letos? Ide mi dete na ekskurziju. Treba mu, greota da jedino ide praznog džepa.
-Joj, nemam. Poplaćao račune, ništa mi nije ostalo.
-Slušaj me govedo! Nađi mi sto evra, da ti ne bih ruke i noge polomio! Godinu dana te čekam! Izgaziću te!!
-Doći ću sutra kume, doneću ti. Nemoj da se ljutiš.
-Hvala prike moj! Znao sam da si ti čovek! Šta čovek!? Čovečina!! Vidimo se sutra!
Opomena koju kažeš devojci dok ti stavlja kondom na stojka.
Sažet opis babe koja besprekorno plete, veze goblene i hekla stolnjake.
Uložiti izuzetan trud u svrhu ostvarenja zacrtanog cilja, a isto tako i nastojanje za "čupanje" iz nepovoljnih situacija u koje smo se sami doveli ili smo u njih upali tuđom voljom.
Lik koji ima ozbiljnu povredu prstiju te je morao na ušivanje.
Upozorenje koje je do skora stajalo na polici sa hlebom u prodavnicama. Nestalo je zbog pretpostavke da se od prve samoposluge „Mishkovich Colonial Shop“ (cca. 1950) na Cvetnom trgu pa do danas narod naučio da ne proverava svežinu bar deset hlebova pre nego što donese sudbonosnu odluku... ili zato što upozorenje nije imalo svrhe.
Sugestija kojom su mame ispraćale kćerke kad uveče krenu u noćni život.
Samokontrola pacijenta kome je lekar izričito zabranio sex.
Речи неког богаташа након приватизовања црногорског фудбалског клуба.
Опис страственог пушача у првим данима самовољно одабране апстиненције у покушају да се коначно реши тог зла.
Натпис често виђен у мушким клоњама јавних објеката.
Има обичај да се појави у видном пољу баш у тренутку док стојиш и вршиш малу нужду.
Natpis, koji bi trebalo da stoji iznad pisoara, u svim muškim WC-ima srednjih škola i fakulteta u Srbiji, kao doprinos borbi protiv bele kuge.
Odgovor koji date drugaru kojeg sretnete ispred toaleta, a koji bi vam pružio ruku u znak pozdrava, al nije siguran dal ste ih oprali...
Krajnji stepen bezobrazluka komšije kad mu daš svoju stvar da se posluži a moraš da ideš po nju ako uopšte misliš da ti nekada bude vraćena.
Akcija koju izvrsavaju pripadnici svih religija kad vide nesto sto im jednostavno ne ide u glavu. Ili kad procitaju (izmedju redova) nesto sto se nikako ne slaze sa onim sto smatraju za normalno. I kad samo posmatraju nesto, shvataju da je nenormalno, ali nema smisla da uticu na to, jer je beznadezno.
Gledati nase fudbal iz godine u godinu... Klupski, naravno.
Npr...
Reči koje ne donose previše nade nakon svega što je neko učinio da sebi spase glavu.
Najavljuju bezizlaznu situaciju : ćorsokak u koji pritiskaju bolest i nemoć medicine.
Jedini put je prihvatanje nade u Boga i njegovu svemoć.
Konstatacija subjekta nezadovoljnog svojim seksualnim zivotom.
Vukajlija, lijek koji je potisnuo iz upotrebe Edronax, Zoloft, Prozac, Aktivin H i ostale antidepresive. Nuspojave su: grčevi u trbušnim mišićima, suzenje očiju, ludački osmjeh i lako se navući na njega.
Psiholog · 20. Februar 2011.