
Marija Mag da lenaaaaaAAAAAA!!!
EDIT: Doris Dragović je.
Žena oko koje postoje brojne kontroverze. Prema Bibliji, ona je svetica u jednakom rangu sa apostolima, Isusova desna ruka (sic!) koju je jedinu ljubio od svih svojih učenika. (Nije mali naivan.) No, prema drugim izvorima, koji nisu verifikovani od strane crkve, Magdalena je prije poznanstva sa Isusom bila kamenjarka koju je dotični spasio od linča - kamenovanjem.
Da li je to probudilo njenu ljubav prema Isusu ili je u sebi osjetila čvrst razlog za to, predmet je polemike. Teorije zavjere (čitaj: Den Braun) idu toliko daleko da tvrde da ga je Džizs zakoko i da je Magdalena rodila njegovo dijete. Naravno, oprostio joj je njenu ružnu prošlost i učinio je sveticom.
Dakle, po onoj narodnoj - Kome je Bog otac, lako mu je biti svetac. Ni Bog nije imun na nepotizam.
- Tebra, šta to čujem, udaje li se ono tvoja šveca za popa?
- Dobro si čuo.
- Uf!
- Šae?
- Mnogo je tu keš memorije da se obriše...
Stojiš pod tušem, rukama naslonjen na zid, pognute glave, zatvorenih očiju. Ti se ne pereš i ne trljaš, ti se jednostavno zajebano tuširaš. Mlazovi vode ne skidaju štroku i znoj nego u kanalizaciju odnose tvoje teške misli i probleme. S vremena na vreme uzdahneš. Zamišljaš da si u reklami za Najk i da u pozadini neki zajebani glas kaže neku zajebanu rečenicu: "Život je borba" ili nešto slične debilnosti. Sam si sebi prekul.
Najzajebanije se tuširaju pozeri po teretanama kada imaju publiku.
Film koji te pri kraju iznenadi svojim obrtom, najčešće se tek tad otkrije "caka" koja se odnosi na detalj (često sa samog početka filma) koji mi nismo znali, a zbog kojeg film dobija sasvim novi smisao. Recimo, ŠESTO ČULO, ili BORILAČKI KLUB. A nekad se taj obrt toliko iskomplikuje da nemaš blagog pojma o čemu se i radilo u filmu, pa ni koji je žanr u pitanju, naposletku ni da li si ti i gledao film uopšte.
ДАРКО: Гледао сам синоћ с Прлетом добар филм... И гледаш како неки детектив тражи убицу, и тражи, и тражи, и тражи...и тражи...
ДАБИЋ: Па, добро, јел' га нашао?
ДАРКО: И тражи...А? Е, у томе и јесте поента! (значајно погледа у Течу који цуга из флаше) На крају сконташ да је тај детектив убица! (цугне)
пауза
ДАБИЋ: Не контам. Па што га је који ђаво тражио, кад зна да је он сам убица?
ДАРКО: Да, али ТИ не знаш! И не знаш да он зна за себе да је убица!
ДАБИЋ: А он не зна за себе да је убица?
ДАРКО: Не, не,не, зна он за себе, али ти не знаш!
ДАБИЋ: Ја не знам за себе?
ДАРКО: (гледа га бледо, пауза) Ма ти си глуп!
ПРЛЕ: Ма тражи убицу, а он је убица, сазнаш на крају тек...А реците ви мени: што не сниме филм, гледаш, гледаш филм и на крају сконташ да га ниси гледао?
Često viđeno na sajtu vukajlija.com u poslednje vrijeme. Uzrok je za sada nepoznat, a špekuliše se u javnosti da je ovo uzrokovano napadom Alke Ide ili Vuice...možda talibana ili NATO-a...kao rezultat ubistva Bin Ladena i manjka nafte, a kako se navodi u nekim kuloarima...,,To je samo izabrana loša prečica kroz šumu ,,Internet'' na 502. kilometru, ali je (kako se dodaje) to ipak VUKajlija, pa će, uskoro, prava prečica biti pronađena...a možda i neće...tako skoro''
Naizgled samo lapsus nevešte prodavačice, ali zapravo najbolji opis neprofesionalizma radnica sa one strane pulta. Pa nekad je stvarno neverovatno kako neke osnovne stvari moraš da im crtaš.
- Daćeš mi četvrt s mesom i jogurt.
- Da pakujem ili za poneti?
- Za ovde ženska glavo.
- Jao izvinite...
- Pa šta radiš to!?
- Pa dajem vam viljušku i nož. Tako se valjda jede burek?
- Tako se možda na Belom Dvoru jede burek. Vrati, nemoj da prljaš džabe...
Jedino beskonačno, pored svemira i ljudske gluposti.
Diskutabilno je da li je ovo zasebna kategorija, ili spada u kategoriju ljudske gluposti.
Ovo mleko može se zameniti bilo kojim drugim proizvodom, a ova rečenica predstavlja najbolji način da se na brzinu izvučete iz "švalerske" situacije...
Primer:
Čovek koji raznosi mleko po kućama bio je švaler jednoj ženi, i kad god dođe pred njena vrata, on izvadi tukija i čeka nju da izađe... Obično se ona pojavi, uhvati ga za pozamašnu mlekarsku alatku i uvuče u kuću.
E, pa jednog dana njen muž je bio kod kuće, a mlekar je pozvonio spremno sa kitom u rukama i osmehom od uva do uva. Muž je otvorio vrata, a mlekar iznenađen i neznavši kako da se izvuče, iskusno povika : "Plaćaj mleko ili pišam!"...
To je jedna od najvecih misterija na nasim prostorima!
Poznato je da kod nas svako moze da snimi cd i da se pojavi na nekoj od mnogih lokalnih,a bogami i na ponekoj nacionalnoj televiziji.Vecini bi trebalo zabraniti da pevaju ,cak i u kupatilu,ali to ne smeta vecini njihovih fanova.Sve sto je potrebno je da skupe par hiljada evra i postaju "umetnici"...ali i dalje nije jasno sta ,ili ko im usadi u glavu da oni ,uopste,znaju da pevaju?
Ideja da oni znaju da pevaju ,verovatno potice iz njihove porodice i to tacnije od njihovih baba.Babe kao babe,svoju ljubav prema unucetu,veoma cesto uzdignu na takav nivo ,da im cak ni ocigledni nedostaci kod deteta,nisu dovoljni da ih ubede da to dete nije sposobno da peva.....Sva deca vole da pevaju,ali to ne znaci da ce sva da budu pevaci!Kada se u tu pricu ukljuce i majke,stvar je gotova....dete ce biti pevac ili pevacica,pa makar u lokalnoj kafani,gde pijanim gostima ne bi smetalo ni da im pustis krmacu da skici u mikrofon,samo da ima dobre sise i da zna da mesa!
Sve se svodi na to da imas par hiljada evra viska....
Staro dobro pitanje koje je ordiniralo nekadašnjim sjatištem, kućom i utočištem zagorjelih, željnih podjebavanja i izgubljenih u vodama dial-up interneta. Taj dom za nezbrinutu djecu se zove pričaonica Krstarice, koja postoji i danas.
Pitanje je služilo da odgonetne sumnje u to da li je tvoja potencijalna meta onog pola za koji si ti zainteresovan; zainteresovan da mu/joj usadiš povjerenje, dobiješ mejl, ostaneš u kontaktu i potom se nekada nađete (Ako si zainteresovan za to, znači da si došao na internet da bi jebo, a toga, burazeru, nema. Ako se kojim slučajem nađeš sa tom djevojkom, tek tada ćeš shvatiti zašto ti je slala samo fotke od pasa na gore, jer sjedi u kolicima i deblja je jedno 700 puta nego na fotkama zahvaljujući gornjem rakursu koji umanjuje vizuelnu kilažu predmeta fotografisanja.); ili da jednostavno, iz čiste dosade, dođeš na čet sa namjerom da bi nekoga podjebavao i čitao njegove poruke u kojima te moli da mu pišeš jer on drka i jaaao, piši mi, pališ me do bola, da li tebe pale moje crvene bokserice sa likom bika na prednjoj strani kojem se puši iz ušiju?, svršiću, samo mi piši, pričaj mi, mnogo me pale tvoja slova, Jeco90.
moram da idem, horni_Milane79, zvonilo je za kraj časa informatike, pozdravlja te muška strana razreda VII3 - THE BEST
Večita dilema obezbeđenja utakmice.
Vidi babure u ovoga leptejebo, ne može stajati kolko je pijan. Kud te baš danas đavo nanese, jedva će novinari dočekati da me snime dok ti ruku zavrćem. Vidi, batica opičio pravac kroz gomilu, ima muda moram priznati. Muda ili ne, saće pasti jedno batinjanje...ooooo to ste vi gospodine Mister, nisam vas odmah prepoznao u kežual izdanju. Saću ja rasterati ovo novinara, mame im ga lešinarske. Treba li vam išta? Kisjela, fišermens frend, dezodorans?
Opajdara. Drolja. Glupaca. Ili makar rugoba. Bez izuzetaka, sve zene su uverene da je svaka devojka u zivotu njenih momaka osim nje same najveca greska genetike.
Kako se samo nikad ne zapitamo kakve smo mi kad se svidesmo osobi sa takvim ukusom?
Pitanje koje se postavlja nešto starijem ortaku iz ekipe kada se povede pitanje o vojsci i služenju vojnog roka
Bivši vojnik A: ...i tako mene stave na požarstvo 25 dana ni krivog ni dužnog. Mislim, ja sam bio PVO, kakve to veze ima sa tim.
Bivši vojnik B: haha, e moj bato, ja sam ti bio vojna policija, nas nisu smeli tako da zajebavaju! Jesam jednom čistio klonjaru al to svi rade, zar ne?
Lice C (nije služilo vojni rok): a ti matori, šta ti bejaše u vojsci? Ne, nemoj da mi kažeš, da pogodim. Partizan? Ili četnik?
Bivši vojnik D: ma švaba sam bio, jebem li te u usta detinja!
Izraz za kratkotrajne scene u filmovima. U tim scenama obično "glume" statisti koji rade čitav dan na +40 stepeni, dok ih reditelji jebu u zdrav mozak a ni ne zarade za gajbu piva dnevno.
A : Jel si video onog Duleta Momirkinog što je glumio u onom novom filmu?
B : Ma gledao sam ceo film sinoć u bioskopu, nigde ga nisam video, verovatno je glumio u nekoj sceni " Nemoj da trepćeš ili nećeš uhvatiti " !
A : Pa, jebi ga, udubi se malo sledeći put u film pa ćeš videti.
Kažemo ortaku koji preteruje sa iskazivanjem nevinih ljubavnih emocija.
- Čujem imaš novu ribu...
- Aha.
- I kakva je?
- Baš onakva kakvu celog života tražim!
- Dobra, a?
- Veoma emotivna, požrtvovana, samosvesna...
- Jebote, ne pitam te to, nego kako izgleda?
- Ima najsvileniju i najmirišljaviju kosu, prsti su joj dugi i nežni, oči su joj kao...
- Da, da, bla, bla, idi zagrli dugu ili napiši pesmicu! Ko da me zanimaju takve gluposti! Trebalo je da mi jednostavno kažeš kakve su joj sise i dupe. I kad ćeš da je kresneš?
- Svašta! Ona je čista, nevina, pravi anđeo!
- Ma da brate, svetica! Ajde ćao, žurim nešto...
Pitanje koje se postavlja na nejasan odgovor sagovornika.
- Ćao, mala, je l' ti stari terorista, pošto je napravio takvu bombu?
- Jebote, originalan si ko rumunske patike.
- Ajde, mala, skidaj gaće da te vidim golu. Ahahaha
- Odjebi, smaraču!
- Ajde, znam da ga želiš!
- Pre bi se valjala u kravljem izmetu, pila konjske izlučevine i lizala debeli Palmin čmar!
- Je l' to da ili ne?
- :šamar: :šamar:
Opšte je poznato da je sarma, prema mišljenju većine muškaraca, neprikosnoveni car sprkih jela. Sa druge strane, punjena paprika se obično pravi onda kada više nema kupusa (obično preko leta), što bi reklo, u nedostatku mogućnosti da se pravi sarma.
Takođe je opšte poznato da muškarci često ne razumeju pitanje "Da li sam ja ona prava?" i da im nije jasno šta se tačno pod time podrazumeva.
Radi olakšavanja komunikacije među polovima, jednostavno pitajte:" Jesam li ja za tebe sarma ili punjena paprika?" Svaki pravi muškarac će odmah shvatiti da je sarma ono pravo, neprevaziđeno, najbolje jelo koje ne bi menjao ni za jedno drugo, dok je punjena paprika ono što jede jer nema sarme, ono ne tako ukusno, ali zadovoljavajuće, jer prazan stomak ne bira.
A za muškarce-dobro razmislite pre odgovora da ne ostanete bez ručka.
Večita dilema muškarca koji hoće da ostavi dobar utisak u njenom toaletu.
- I sad uđem ja u kupatilo...ono na kraju, posle lepe večerice i malo finog vinca...kad tamo sve apoteka, bide i klozetska šolja odvojeni, na svakom poklopac spušten, nedostaje samo traka sa natpisom „Sterilized... you are the first user...“ Jebeno ledeno struji ko u prosekturi u filmovima na Foksu...Mislio sam samo da malo relaksiram bešiku, jer se u vazduhu već osećao onaj fluid celonoćnog seksa, al’ me onda uhvati neka mešavina osećanja krivice i uzbuđenja, ono poznato glupo potpitanje šta ako popišam dasku? Podići ću dasku...aha...a da li da je posle opet spustim?...Ispašće pederski, kao da pišam sedeći... Ili da je ne spustim? Biće prostački..Ili da uopšte ne pišam....i tu se toliko spetljam da na brzinu spustim mačoru glavu u bide, skoro sam ga udavio... al’ posle zaboravim ne samo da spustim poklopac nego i da povučem vodu... Kad sam izaš’o istog trena se setim, ali ona se već malo pripremila za finale, spustila kosu, izula dekolte, vrti dopola punu čašu neke žuto zelene perverzije, pokazuje mi da uzmem i ja...dotle će ona u kupatilce...da osveži picfriz znaš ono...a kad se vratila...
- Što odma’ ne reče da nisi jeb’o?
- Čekaj da čuješ do kraja...Čoveče, ona se tek tamo napalila...Posle mi priznala da je najviše uzbuđuje miris mužjakove mokraće. Jebiga, da sam ranije znao da riba nije sasvim pri sebi ja bi’ gađ’o šolju s vrata k’o i uvek...
Živa pljeska, nedovoljno termički obrađena.
Pečena taman toliko da u lepinji ostavlja utisak novozelandske braon žabe na samrti.
Al gotovo sad, ko će je vraćati. Prekrstiš se i kreneš u boj!
-Ajde bre čoveče, mrcvariš tu pljeskavicu četres minuta!
-Mani me, vidiš da se mrda!
-Šta se bre mrda?
-Živa majku joj, ne znam jel jedem ja nju ili ona mene.
Nemilice, kroz sva vrata i sve pore je došlo i do nas. Neposredno, posredno, na silu ili neprimetno.
-nekoliko paralelnih poslova da bi se izdržavala porodica
-radno vreme koje oduzima čoveku čitav dan (a neprimetno i sigurno ga udaljava od porodice)
-nekorišćenje godišnjih odmora (il' se nema vremena, il' para)
-pederluk kao društveno prihvatljiva izopačenost
Urbano, urbano i samo urbano. To je moto ovih reklama, jer cilj nije da se seksualne manjine približe prosečnom seoskom domaćinu. Pod jedan, seoska populacija nije velika, pod dva, sve to deluje kao uzaludan posao jer kakvu god reklamu napravio, homoseksualno nastrojena persona može samo da dobije batine u seoskoj kafani i pod tri, gejovi i ne idu na selo uopšte, jer šta će tamo koji kurac? Samo mogu da se uprljaju tamo.
E sad, tu se dolazi do prvog problema. Ono što je pod dva u selu, u principu važi i u gradu, pa je prvo potrebno naći najmanje četiri geja, slično onima iz reklama za pivo, čips i tako to, ali opet pomalo različita. Dakle, moraju izgledati kao muškarci koliko god je to moguće, makar dvojica od njih, a to se postiže sa nekoliko detalja kao što su, brada od četiri dana, uredno-neuredna frizura i muževna, ali opet moderna garderoba. Neka čudnjikava fuzija militari i bling-bling fazona koja sama po sebi govori da bi oni u slučaju rata mogli da se bore ukoliko su uslovi prihvatljivi za jednog modernog čoveka, ali da u slučaju mira, umeju da uživaju u stvarima koje ih ispunjavaju. Ne bih se zadržavao na tom ispunjavanju puno. Druga dvojica moraju izgledati potpuno feminizirano, a cilj toga je da se kroz reklamu steknu simpatije ženskog auditorijuma, koji nakon serija tipa Seks i Grad, smatra da je imati druga geja, postalo bitnije i od asesoara. Tačnije taj drug je postao asesoar. (to što znam za izraz asesoar, samo je dokaz da smo bombardovani svakakvim glupostima kroz medije svaki jebeni dan, prim. aut.)
Nakon toga se dolazi se i do najbitnijeg segmenta reklame, a to je stavljanje ova četiri lika u neku situaciju koja je potpuno prirodna za heteroseksualng muškaraca i time se pokazuje da to što gejevi vole vole neke druge, malo više ženske stvari, ne znači da ne mogu da uživaju u nekoj tipično muškoj radnji. Naravno, nema bolje i popularnije muške stvari od fudbala. E sad, bitno je izbeći moguće tenzije, pa se nikako ne smeju koristiti bilo kakva obeležja naša dva najpopularnija kluba, pa se stoga pribegava obeležijima nekog stranog kluba, koji mora biti veoma popularan, a opet mora imati neki blago homoseksualni oreol, tipa Arsenal ili Barselona. Dvojica navijaju za jedan klub, druga dvojica za drugi klub.
Na kraju reklame mora da usledi hepiend. Znači, rezultat je nerešen i tu pod moranje ide i scena poljupca makar jednog para, što je mač sa dve oštrice, jer ako je prosečan heteroseksualac i nekako uspeo da pogleda celu reklamu, a to je moguće jer zbog perfidnog, goreopisanog načina kako je snimljena, muškarac koji ne ume da primeti sve te suptilne znake o čemu se tu zapravo radi, lako bude prevaren, onda postoji velika verovatnoća da će sa gađenjem da okrene glavu ili gađa televizor, ali opet, oni idu logikom da ako milijardu puta pokažeš na televiziji dva muškarca kako se ljube, to će na kraju postati potpuno normalno.
Izuzetno uredna, po najmodernijem minimalističkom standardu nameštena soba, u kojoj dominira čista bela boja.
Na zidu je veliki LED televizor i na njemu je utakmica dva velika, moderna, jaka evropska fudbalska kluba. U momentu kada je kadar na utakmici koja provejava ekranom, igrač koji se zumira je onaj koji je najviše metroseksualno nalickan, a opet izuzetno popularan.
Kamera se okreće ka gledaocima tog spektakla u dnevnoj sobi i na beloj, kožnoj garnituri sede četiri muškarca. Dva para, ali to se još ne provaljuje. Dvojica su malo zabradatili i blago su neuredni, mada nose veoma moderne cipele ili patike i maskirne pantalone sa džepovima. Pantalone mogu biti i bež ponekad. Jedan nosi dres Arsenala, a drugi ima Barsin šal, italijanski uvezan oko vrata i Versaćijevu siledžijku. Na ramenu mu je tetovaža, ali nju ne zumiraju jer ima neku blago pedersku poentu, pa bi štetilo onome što oni žele da postignu. Oni sede na krajevima garniture, a između njih su dva nasmejana, blago feminizirana muškarca u metro fazonu. Na stolu i u rukama nekih od njih su limenke ali ne vidi se čega, da bi se stekao utisak kako piju pivo. Činija je puna čipsa, ali nema ga nigde po stočiću ili podu jer time se pokazuje njihov dualitet, tačnije da su oni muškarci jer gledaju utakmicu i piju pivo, ali su u isto vreme u dodiru i sa svojom ženskom stranom i neće k'o svinje da raspiaju čips svuda okolo.
Jasno je da vodi Barsa jer ovaj sa šalom zadirkuje ovog sa dresom. Odjednom se zablentače u televizor, jer je šansa za Arsenal. Napetost raste dok pokušavaju da prenesu utisak šanse za gol. Polako spuštaju limenke na stočić i vraćaju čips u činiju, očiju hipnostisanih ekranom. Gej sa dresom steže pesnicu i tada se snimak usporava malo dok on viče neke ohrabrujuće reči. Ovaj pored njega se smejulji. Muškarac sa Barsinim šalom mlatara glavom levo-desno pokazujući želju da se gol ne postigne, dok ovaj feminizirani pored njega se takođe smejulji, stežući ruku muškarca pored sebe. GOL! Ovaj sa Arsenalovim dresom skače od sreće, i tog trenutka kreće da se ljubi sa feminiziranim likom pored njega koji takođe navija za Arsenal, a sada je jasno da su u vezi. Ova druga dvojica su ustali i čekaju da im čestitaju sportski.
Utakmica se završava nerešenim rezultatom, a njih četvorica se kucaju limenkama zadovoljni što niko nije pobedio, niti je ko izgubio.
Recite ne drogama!
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.