Naravno da neću sada, ali hoću čim mi se pruži prva prilika.
Кад се вратиш у пола 5 из града, упалиш ТВ и ухватиш репризу емисије Лее Киш.
Šmekerski odgovor na konstataciju umišljenog nadređenog da niste vi zajedno ovce čuvali.
Stadijum spuštanja ispod nivoa vode. Prostakluk prostakluka. Retka pojava koja ostaje kao ožiljak ucrtan u sećanju.
- Šaki, čujem da si sinoć puko u kafani i izdro se na masu i konobara?
- Ćuti brate, ko te pita za zdravlje? To što sam ja sinoć uradio, to Bukovski nikad nije radio...ali, nikada.
izraz kao stvoren za poslove koji nam se ne daju raditi...
mama: sine kad ces izbaciti smece, puna je kanta?!
sin, najcesce za kompom: nikad pa ni tad!
Ova izreka se pojavljuje i u varijanti "od njega čovek i od govna burek nikad ne može da bude", ali je zbog primedbi da "i od govna može da se pravi burek, al' niko neće da ga jede" izmenjena tako da je umesto bureka ubačen direk, što je stari naziv za stub.
Koristi se da se opiše đubre najgore sorte, takav ološ ni majka ne voli, ne samo da je džukela nego i ne postoji šansa da nekad nekim čudom postane čovek. Pojavljuje se i u grupnoj varijanti, za opisivanje grupe ljudi poznate po negativnim osobinama.
-I tako, zavrnuo me za kintu i još mi namestio da se ceo dan raspravljam sa onim ludacima, jedva se živ otkačih.
-I treba, kad si klen, lepo smo ti pričali da od njega čovek i od govna direk nikad ne može da bude, a ti nas ubeđuješ da se promenio od kad je izašao sa robije.
Tata, stvarno moraš piti više.
Radi šta oćeš sa djevojkom, ali ostavi mene na miru!
Čim gurnem ovaj vrući žarač u svoje dupe, ćopnuću svoj kurac!
Dušo, hajmo prodat djecu, preselit se na Zanzibar i konzumirati opijum rektalno.
Mama, mama, imam bitan sudar večeras, mogu li posuditi francuski tikler od tebe?
Postoje stvari koje ne želiš da čuješ.
Ne želiš da čuješ kada dođeš kući: Dušo, sjećaš se kad smo rekli da se ne igraju na železnici?
Dušo, policija ima nalog za pretragu, a onih 500 kg kokaina još uvek sede u dnevnoj sobi...
Kada dovedeš zaručnicu na večeru sa svojim roditeljima, i usred večere zaručnica kaže: " Saću ja. Moram srat."
Još jedan vapaj nad zlehudom sudbinom, sa kojim ženidba apsolutno nema nikakve veze.
Ali je mnogo zbunjujuće za lika kome se uputi.
A, još ako ovaj izraz upućuje žensko...
Na pumpi:
- I kolko si mi sipao za iljadu?
- Pa kolko ti oćeš, dosta ti je 12 kila...
- Auuuu, prike, nemoj nikad da se ženiš.
U taksiju:
- Kolko sam kriv?
- 530 dinara.
- Auuuu, prike, nemoj nikad da se ženiš.
U familijarnom govoru:
- Ma što si kupila ovu jaknu, gle kakva je, treba Tadić da ti se izvini kolko je ružna, još si dala...kolko reče?
- Aj nemoj i ti da me nerviraš, molim te. Samo da ti tvoja Zoka da jedan savet: Nemoj nikad da se ženiš.
Prva ili poslednja rečenica kojom nekome prepričavaš trenutak kada si se našao u komplikovanoj i potencijalno opasnoj situaciji, trista žmaraca ti protutnjalo niz kičmu, dlanovi se oznojili i najednom smrzli, obrazi buknuli, srce udaralo u bas bubanj u ušima, a ti se napravio blesav (ili se nisi napravio, jer si prirodno takav) i – ostao. Taj trenutak kasnije ponosno pamtiš kao neko dobro delo, ali se u sebi kuneš da to više nikad nećeš ponoviti... do sledeće prilike.
D: „...I onda ti ja tog skinera oteram u pičku materinu jer je počeo tu da mi se meša; u tom trenutku ona mi pobegne, ja krenem za njom, a on meni: „Šta si rekla?“ Ja se tu okrenem, dođem do njega, stanem, pogledam – viši od mene za dve glave! Stavio pljugu u usta da bude zajeban k’o Džejms Din... ja, kud ću, šta ću, vidim šta će da bude... srčka mi u grlu, strava mi za’vatila kičmu, al’ se zainatim... i ostanem da sačekam tu pesnicu. On mi se unese u facu s visine - gleda on mene, gledam ja njega... sad kad se setim, čini mi se satima... već razmišljam da li će neko da me nađe nokautiranu u tom haustoru, ali ne mrdam... i on se tu nasmeja u fazonu: „Nisi ti normalna“... vidim ja da neću da dočekam tu pesnicu, jebi ga, dala sam mu fore, a on ništa... i okrenem se i odem. Lako mi je sad da pričam, ali kad onda nisam umrla, nikad neću.“
C: „Ccccc... s takvim stavom nećeš dugo da čekaš...“
Sarkazam koji se koristi kada jedna od osoba shvati da nikada nije postojao povod ni za sam početak razgovora. Dobri predskazatelji za to da je vreme da se ubaci ova fraza su neugodne pauze u kojima se obe strane trude da smisle nešto korisno da kažu, ali postaje sve jasnije da se vrhunac ideja za priču svodi na iznošenje nasumičnih očiglednih činjenica ili razmena suglasica o vremenu u proteklih par dana.
A: .....
B: ...
A: ...
Baš sam gladan, mislim da ću bolje da se osećam ako pojedem ovaj sendvič.
...
B:...
Zahladilo nešto ovih dana, a?
A: (mljac-mljac)... da, bilo je toplije ono pre... (mljac-mljac)
B: ...
A: ...
B: Koliko je sati? Mora da je prošlo 5.
A: Da, sad je 5:50.
B: ...skoro 6...
A: ...da, da... za 10 minuta...
B: ...
A: ...
B: ...
I tako... razgovoru nikad kraja...
Jebao sam je kao i uvek (nikad!).
Paradoks mladog tinejdžera.
Parče kartona namazano lepkom i sa parčetom hrane u sredini, koje se obično nalazi u ćošku neke prostorije.
Natpis koji nikada nije stajao ni na jednom poznatom albumu u muzičkoj istoriji, ali je pripisivan Nirvani, Eminemu i mnogim drugim grupama čiji članovi nikad nisu čuli za Srbiju.
Proizvod iluzije svakog Srbina da ostatak sveta ima mišljenje o njemu.
A: Kako možeš to da slušaš, jesi čuo da je na njihovom prvom albumu pisalo "Zabranjeno za pse i Srbe"? Video ja!
B: Brate, to je istina koliko i sexality.
A: Brate, sexality keva, znaš kad Sheeva sa svih šest ruku izdrka Reptilu...
B: Ali album..
A: ... i on svrši kiselinu omg! Album, šta?
Vukajlijas nick menja ali cud nikad.
Izraz koji koristimo da bi rekli da se nešto nikad neće desiti.
Reč suvišna u ljudskom rečniku. S obzirom da su ljudi jedina bića koja poznaju govorni jezik, a pritom su smrtni, u realnosti ne postoji nikakvo utemeljenje za korišćenje reči sa neograničenim rokom trajanja.
(Muž i žena za ručkom.)
- Ne znam, kaže muž, možda su Živana i Miljan dobro uradili; nema veze što ona ima dvoje dece iz bivšeg braka, ali... ako su se voleli, nema veze što sad iznajmljuju stan. Važna je ta ljubav, ma koliko to smelo zvučalo...
- Tihomire, bre, on ima podočnjake do zuba, on ne spava, plaćaju stan plus komunalije, Živana ne radi, on juri tezge danju i noću... šta je tu ostalo od ljubavi?
- Pa ostalo je, vidiš, i dalje su zajedno, i podnose to, i njega ne mrzi da juri tezge danonoćno... dok imaš snage da se boriš znači da ljubav ima svoje mesto u životu.
- Pa da, ali šta oni mogu da očekuju, bre, ovde nikad neće biti bolje, samo će da se muče. A nisu venčani, Miljan bi lepo mogao da počne život sa...
- Mislim da mi ne možemo da koristimo tu reč. Kratkotrajni smo...
- Kako misliš: kratkotrajni?
- Mislim, "nikad" je suviše dug termin... otkud znaš šta će biti za 500 godina?! Tako su i Rimljani govorili: "Naše večno carstvo", pa im carstvo pade u govna kad je došao Odoakar...
- Ma kakvih, bre, 500 godina, Tihomire; ja mislim o vremenu dok smo mi živi, šta me briga za posle...
- Mora da te bude briga, pogotovo ako kažeš "nikad"; jer tu su deca, i posle njih njihova de...
- Koja, bre, deca, Tihomire?!? Ti i ja nemamo decu...
- Nemamo, Ljubice; ali ima onih koji imaju.
(Tišina. Jelo je pojedeno. Ali vino; nikad neće biti popijeno).
Obicno kazemo kad znamo da nesto NIKAD nece da se desi
С разлогом речено. Колико смо само пута рекли, да никада нећемо, пушити пити алкохол, дрогирати се, поново смувати са бившом итд. На крају обично оно што си највише мрзео снађе те. Има и оних људи који лажу себе да нешто никад неће, а увелико раде. Пример је једна другарица која се клела да никада неће попушити дечку, а у школу је долазила са пушачким коленима. Њој је то било одвратно, па ето видиш како се живот окрене и насмеје ти се у лице. Све у свему, Никад не реци никад! Па чак и ако се о скоку с моста ради, јер не зна се шта носи дан а шта носи ноћ.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.