Prijava
  1.    

    Davanje imena djeci po svecima

    Tradicionalni srpski običaj da novorođenčad od strane roditelja budu počašćena imenom sveca koji je bio taj dan, vjerovatno u nedostatku inspiracije. Ipak, postoji velika mogućnost da je bračni par patrijarhalno odgojen, te da se od njih očekuje da se produži porodično ime koje nije ni sedma opcija, te se svetac nameće kao solomonsko rješenje.

    - Nek se zove Spasoje po đedu!
    - Znaš majko, mi smo mislili....
    - Ma šta ste mislili?! Vi mislili!? Hoćeš reći da je ona mislila za tebe! Moraš jednom čovjek da postaneš i udariš šakom o sto! Treba da bude po đedu i gotovo.
    - Mislili smo da damo ime po današnjem svecu.
    - Aaaa...sine majčin, to je tako lijepo. Ček malo! Pa danas su Duhovi!
    - Jes' vala, pošto su Duhovi zvaćemo ga Kasper.

  2.    

    Smešna kost

    To je onaj deo tela kod rebara, sa bočne strane. Između pazuha i struka. Kada te tu neko dira, to te golica, a ako to radi duže vremena, počneš nezaustavljivo da se ritaš i dereš u cilju da će te napadač pustiti. Izuzetak su ljudi koji nisu golicljivi. Oni ne poseduju smešnu kost.

  3.    

    Stara imena svetskih zemalja

    Često u razgovoru sa starijim ljudima čujemo za Rodeziju, Gornju Voltu, Dahomej, Bijafru, Katangu, Sijam itd...To je posledica činjenice da su se Zimbabve, Togo, NR Kongo, Tajland tako zvali kada su oni išli u školu. I ne samo to što su neke udaljene i egzotične zemlje promenile svoja imena nego što ova populacija ima problema sa imenom sopstvene zemlje te je oni i dan danas neretko zovu Jugoslavija, a od drugih izdvojili bi Čehoslovačku, Abisiniju i Cejlon.

    Zanimljiva geografija...

    Ja: Zemlja na C - nemam
    Deda: Cejlon - 20 poena
    Ja: Alo bre, deda, ne zove se više tako....
    Deda: Nemoj ti meni, ja sam tako u školi učio....bla,bla,truć....

    Atletika...

    Ja: Vidi ga ovaj Kenenisa Bekele, trči kao ludak....
    Deda: Odakle je, sine?
    Ja: Etiopija,deda...
    Deda: To neka nova država???
    Ja: Nije, deda!
    Deda: Nikad čuo!
    Ja: Ma znaš bre,vladao car Hajle Selasije...
    Deda: Aaaaa,Abisinija,što ne kažeš tako! Znaš ti sine da je on s Titom bio dobar, dolazio u Sarajevo....

    čitanje novina....

    Deda : Slušaj ovo (čita) SRBIJA je u svetskom vrhu po broju srčanih bolesnika...bla,bla,bla....(spušta novine) pa kad je u JUGOSLAVIJI cele zime praznik, te slave te Božić, Nove godine.....pocrkaće od mesa i masnoća!!!A vamo pričaju nema se para...

  4.    

    Smešna cena

    Proizvod koji kupiš i smešiš se koliko si jeftino prošao, a prodavac se smeje jer zna koje govno ti je uvalio, i da će se raspasti za dva dana.

  5.    

    smešna pretnja

    kad ti drugar kaze ako mi to ne uradis,jebacu te

  6.    

    smešna pretnja

    Pokusaj da se zastrasi protivnik u fer fajtu i unese doza psihicke prednosti "Pojescu te za dorucak"!

    Neces brate veliki sam zalogaj bolece te stomak.

  7.    

    Ljudi nesvakidašnjeg imena ili prezimena

    Ako se radi o retkom, čudnom i nesvakidašnjem prezimenu, najčešće moraju da slušaju pitanja „e, a što tebe zovu (prezime)?“. Posle toga sledi odgovor „zato što se tako prezivam“, iščudjavanje osobe koja je postavila to pitanje, i svesnost koliko je glupa ispala. Sam sam postavio to pitanje barem četvorici, petorici likova, i svaki put se desilo isto. Ako vlasnici tih prezimena nemaju previše smisla za humor na svoj račun, može doći i do radikalnijih mera objašnjavanja.

    -He, he, a što tebe zovu badža, a? Baš je gotivan i smešan nadimak!
    -Zato što se tako prezivam. Smešno ti je moje prezime? Dodji der da ti ga opravdam, sunce ti balavo!
    -Ma ne, ne, ne, nisam misl... DŠ! (roletna na levom oku)

    Što se tiče čudnog imena, najbolji odjeb ikada novinarki uputio je Tarzan Milošević, političar iz Bijelog Polja.

    -’Bar dan, gos’n Tarzane. Kažite nam, da li ste ikada imali problema zbog svog imena?
    -Ne jadna, nijesam ja od tih Miloševića!

  8.    

    smesna supa

    recept: Jedno tri dana pumpati petlu helijum pre kukurikanja. Pustiti ga da se iskace po svu kokos, davatimu piva umesto vode. Potom posto ste se zabavljali s petlom odete kod komsike za vreme rucka na supu. Ukoliko nema supe onda je dijetalno 100 posto.

  9.    

    tuzno-smesna sinhronizacija

    Kad Hrvati sinhronizuju u crtanom filmu Madagaskar pesmu I like to move it,move it -VOLIM SE GIBAT,GIBAT....

    http://www.youtube.com/watch?v=yLKQfYPZ1ao

  10.    
  11.    

    Smešna strana života

    Emisija na FOX-u koju je preporučljivo gledati uz opciju mute, jer u suprotnom, usled debiloznih komentara, dolazi do transformacije iz :D u O_o

    Najava za smešne nezgode u vodi:

    Voditeljka: " Ako je 71% Zemlje prekriven vodom, zašto mislite da je 71% vode prekriveno zemljom? "

    ???

  12.    

    Ne zaslužuje da mu se odmah setiš imena

    Iskazivanje bola u mošnicama za neku stvar, ili personu. Sprovodi se namernim pogrešnim izgovaranjem njegovog imena prilikom nabrajanja, dok ga se navodno pokušavaš setiti. Negde u procesu se i ubode i pravilan naziv, čisto da bi sagovorniku pokazao da ga zapravo znaš dobro, ali mu i dao mu priliku da potvrdi, a time dodatno istakao tvoje nipodištavanje prema pojavi.

    ( Puštaš muziku u sobi ) : MEJK IT BAN DEEM
    Ćale: Ma kakve to kurce ti slušaš? Taj SPILEX-SFILEX-SKRILEX kako već...
    -----------------------------------
    Ćale : Gde je onaj magarac bre, treba mi da seče drva!
    Keva: Koji magarac?
    Ćale: Pa naš sin !
    Keva: Pa koji?
    Ćale: Ma onaj, Žarko-Zdravko-Marko kako već. Ona budala narkomanska...
    Keva: Pa teža je sekira od njega.
    Ćale: A i to što kažeš.A onaj Reto-Sveto nije tu.Sve moram sam lebac ti poljubim.
    -----------------------------------

  13.    

    Smešna strana medalje

    Kad se napiješ pa pravišu budalu od sebe i boluješ od hroničnog blama sledećih par nedelja. Jedina dobra strana je odlikovanje od prijatelja koji te sreću, izraženo u verbalnom obliku: "zaslužio si medalju".

    - Svaka čast onoj našoj karatistkinji i onoj drugoj što je pucala iz pištolja, al' kol'ko si me ti zasmejao, treba ti dati medalju!

  14.    

    Stavim crtu ispred imena da ti budem prva na chat-u!

    Jos jedan u nizu fenomena sa,svima nama dragog,fejsbuka.Osecaj ugrozenosti pracen u kombinaciji sa strahom od nedovoljne primecenosti u drustvu kulminirao je stavljanjem nekog interpukcijskog znaka ispred maticnog imena,uglavnom crte tj. minusa(-) sve to sa namerom da osoba koja se oseca zapostavljenom bude medju prvima na listi online prijatelja svoga dragog, ne bi li je on primetio.

    -MilleNa Mimmy BwEsiTzA-

  15.    

    Uzvik imena fudbalera nakon gola

    Akt iz detinjstva, onog prije proširenja virusa zvanog "Tehnologija", tokom igranja fuce sa ortacima na obližnjem improvizovanom igralištu. Nakon postignutog gola obavezno je bilo prozivanje imena tad najdražeg igrača. Pretežno je to bilo ime napadača, jer ipak u tim ranim godinama života i ne tolikog iskustva u fudbalu i fudbalskoj taktici u tvojoj glavi su samo bili napadači. I sam si volio da igraš u napadu, jer curice na tribinama nije toliko zanimalo presecanje lopte u odbrani, te spašavanje kornera i tako slične odbrambene situacije.
    Sa psihološkog gledišta, puno se može zaključiti o klincu i njegovoj zrelosti po imenu fudbalera kojeg je prozivao.

    Prvi slučaj, nafurani klinac:
    -Dodaj, 'alo. 'ALO!! Majmune, asistencija.
    (lopta pravo na volej, šut, gol)
    -BEEEKAAAAAAAM!
    ________________________________________________________________
    Drugi primer, brzonogi klinac i jako dobar dribler:
    (masni golman fata loptu, te je baca u kontru)
    -Idi do kraja!!
    (finta, šut, gol)
    -ROOOOOONALDOOOO!
    ________________________________________________________________
    Treći primer, veliki borac i najpametniji na terenu:
    -Ideš na krilo, pa ćemo dupli. Ae, trči.
    (prolaz, dupli, gol)
    -GOOOOVEDAAAAAAAAAAARICAAAAA!

  16.    

    Suzana i Stanojka i Stanimir i druga STANI/STOJ imena

    Imena koja se daju ko zna kojem detetu po redu u jednoj porodici ili prvom detetu rodjenom u nepovoljnim porodicnim uslovima.

    Suzana je okupana suzama svih clanova porodice jer nije musko, pa su joj po tim suzama dali ime, nadajuci se da ce ih neko odozgo pogledati i dati im toliko ocekivanog sina.
    Ako je Suzana prvo dete, onda je dosla na svet neocekivano i zato su je svi oplakali dok su njenu mladu mamu udali za nevoljnog nezrelog (ili prezrelog) tatu.

    Stanojka je jos tuzniji primer, porodica joj zeli da bude njihovo poslednje zensko dete. Ime joj je dobijeno modifikacijom uzvika: "Stani, joj!" kojom se ukucani mole da prestane radjanje zenske dece.
    Ako je Stanojka, pak, prvo dete, znaci da je rodjena u porodici koja nije planirala da ima decu i u kojoj je ona visak.
    Modifikacije ovog imena su Stanka, Stana, Stanislava (iz "Stani, slava ti"), Stanica (ona je trebalo da bude Danica, ali i da stane).

    Ako se muskom detetu da ime Stanimir, znaci da je porodici vise pun k***c dece i da im je i ono musko viska. Ime mu je izvedeno iz molitve: "STANI, o Svevisnji, da bi u kuci bio MIR".
    Ako je Stanimir rodjen kao prvo dete, onda su mu se mama i tata skroz zaj***ali i svidelo im se jedno takvo ime. A mozda je beba bila mali djavolak, pa im je zelja bila da stane vec jednom i da bude miran.

    Ako se zenskom detetu da ime Stojka, to ima znacenje kao i Stanojka, ali Stojadin, Stojan i Stojko su jednostavno obdarena deca (ili nisu uopste, pa nadoknadjuju imenom).

    Nema veze sa STANI-decom, ali Ratimir je dete ciji su roditelji mnogo voleli Tolstoja ili su imali bipolarni poremecaj, pa nisu znali da li su u ratu ili u miru. Kad su ljuti na sina valjda ga zovu "RATE" a kad je dobar "MIRE" pa je to ime vrlo zgodno detetu da zna kada treba da pobegne, a kada treba da pridje da bi dobio malo para i cokolade.

  17.    

    Imena kafana

    Da se ne lažemo, jedan od preduslova uspešne kafane je njeno ime. U svakom slučaju svrha postojanja svake je ista, tu ne možemo a da se ne složimo, ali prava zarada se stiče njenim imenom. Zato postoje neka pravila za različite tipove gostiju.

    Prvo pravilo- Udari u emociju.

    Ovo su kafane gde obitavaju gosti starijih doba, oko 40 i 50, ne retko i 60 godina, koji su život profućkali na jeftine žene, rakiju šećerušu i sliku voljene u novčaniku, koja nikad nije bila tu,ili je bila dok nije 77' godine otišao u armiju, i onda se udala za lokalnog limara kao Seka Sablić što je Burduša ostavila. Piju do kraja, celu mesečnu platu, uglavnom sami za stolom, ne znaju ni sami više zašto to rade, ali drugačije ne umeju. A da se ne lažemo, drugačije i neće. U ovom slučaju srce im dirati sa sledećim imenimima: Ciganski san, Ciganska noć, (zna se koju emotivnu jačinu stvara cigan u ovakvim ljudima), Izgubljena ljubav, itd...

    Drugo pravilo- Tradicija

    Ovakve kafane jednostavno ne smeju da menjaju imena, ili u najgorem slučaju da pretrpe sitne modifikacije u svom nazivu. Razlog je jednostavan. Ako je moj deda im'o neomalterisanu kuću jer je svaki dan pio špricere u "kafani kod Miće", tata umal' nije ostavio i mene i mamu kod Miće u kafani, kako ja sad da idem u kafanu "Točak" dole u selo, kad to nije to jednostavno? Uđem, sednem, kažem ciganu da svira pesmu "sam od sebe bežim" i vadim pare, on kaže, tu ti pesmu ne naplaćujem, to ti je dedina pesma. Pa ako mi ne krene suza na to, onda i ne treba viš' nikad u kafanu da uđem. Ili kod Miće, il' nikud.
    Jedan, i više nego dovoljan razlog da Mića ostane Mića, i da ne pokupi one malograđanske opaske, tipa: kafana Venera, Prestiž, ili još gore gradova nekih što pola ne znam ni di je,a kamoli da sam bio tamo. Kazablanka, Monte Karlo, Lozana i dr.
    Dok je Miće, i moj sin će znati di da pije, i neće se ni njemu ići u Točak u selo.

    Treće pravilo- Voljena žena

    U ovom slučaju gazda, mnogo manje razmišljavši o zaradi, a više o emocijama, otvara kafanu svojoj voljenoj, u zavisnosti od iste, može biti prežaljena ili neprežaljena, ali poenta je ista. Da je ceo dan njeno ime u glavi, pa nek ide život. I kad ostane sam u svojoj kafani, gledajući kroz oblak dima mutnim i suznim očima natpis Suzana, da se seti te 85-te godine, kad je na 4 meseca od kuće pobegao i spavao po najgorim rupama, da bi bio sa voljenom ženom.
    Razna imena pogađaju različite ljude, ali to nije striktno pravilo. Jednostavno, neko je našao vezu između gazdine Suzane i njegove Jovanke, i odnos njihovih duša postaje bratski. Kad kaže Suzana, misli Jovanka, i to je to. Takođe pije do kraja kao i onaj u kafanama emotivnog imena, ne žali to malo crkavice koje ima, a gazda se teši da ipak čini dobro delo što mu ljudi troše i poslednji dinar u kafani, sećajući se neke izgubljene ljubavi koja mu je dušu ostavila da se kroz život probija sama.

    Četvrto pravilo- Rodna grudo

    Još jedan način skupljanja mušterija, moram priznati veoma pametan, jeste davanje imena kafanama po kraju iz kog ste došli, ne što ste hteli, već što ste morali. Takve kafane su uglavnom u Vojvodini, jer je ista bila glavno svratište onih koji su morali doći povodom poslednjeg rata, jebem ga ja. Uglavnom su to predeli tipa: Krajina, Grmeč, Kordun i ostali, ali postoje i kafane objedinjenih imena kao što su: Kafana Bosanac, Kafana Krajišnik i drugi. Glavna karta lokalnog gazde je da svaki gost, ulaskom u njegovu kafanu zamišlja rodnu grudu, i izvor iz kog je 35 godina svako jutro umivao glavu, s tim što će se ovde verovatno umivati do iznemoglosti "zidarskom pivom" ili crnim vinom iz "bukare", kako to krajišnici popularno vole, i zamišljati dan kad će opet prošetati pored reke Zrmanje, goli do pojasa. Može se reći da je u pitanju prihod na tuđoj nesreći.
    Treba uzeti u obzir da lokalni starosedeoci neće primirisati u kafane ovakvih imena, koliko iz kurtoazije toliko i iz raloga da je klijentela ovakvih lokala uvek ista, muzika takođe, i sve to đuture jednom Vojvođaninu nikako ne može da se uklopi u moždanu srž.
    To je bitna činjenica, i gazda mora dobro da zna na kom mestu otvara ovakvu kafanu. Najpogodnija mesta za nju su Veternik i Futog, od milošte prema Bosancima prozvani Fjutog i Vjeternik.

    Poslednje pravilo, je to, da ime kafani daš po nekoj dnevnoj inspiraciji, pa ako si pošten i vredan, radićeš i imaćeš, ali takvi su u startu par korak iza onih što veoma dugo i stručno razmišljaju o nazivu.
    Ta imena su sledeća, ali mogu biti jako širokog dijapazona. Kafana kutak, kafana Majčina( moram priznati veoma interesantan naziv ), kafana Biblioteka, kafana Stari Grad, Evropa kao i mnoge druge.

    Samo je pitanje u kojoj kafani ćeš ti da budeš "na svome".
    Al' svakako, živeli!

  18.    

    Pravilan izgovor imena stranih fudbalera

    Izazov dostojan samo pravih poznavaoca svetske gramatike i lingvistike.

    FUDBAL JE U DRUGOM PLANU VAŽNO JE OBRAZOVATI ŠIRE NARODNE MASE!

    :U kladionici:
    komentator: I Džejms Rodriges je imao šansu...
    - Ne, ne i opet ne, dokle više da ponavljam. Nije pravilno reći Džejms. Naime, nedavno sam se vratio iz Kolumbije i tamo svi dotičnog zovu Hames, jer je poznato da je Špancima "J" u stvari "H" .
    :svi za stolom:
    -Uuu, ozbiljno?
    - Apsolutno. Isto važi i za Ozila, naime, baš sam se takođe nedavno vratio iz Turske, bio kod nekih poslovnih prijatelja na ručku kad ono tamo svi pri izgovaranju njegovog imena nameste usta na "U", izgovaraju "O", a u pozadini kao da pomalo šuška "E", ali onako nenametljivo, nečujno..
    :neko dobacuje sa susednog stola:
    - E Stanoje ajde ne seri više i pusti nas da gledamo fudbal, ti si zadnji put napuštao Srbiju kad si išao kod ženinih u Bosnu. Budi sutra u radionici u 6, dolazim da zavarim auspuh na golfu.
    - Ö?

  19.    

    Loše pamtim imena

    Način da na finjaka nekome saopštite da je prilikom vaših ranijih susreta ostavio utisak poput koncerta Dejana Cukića, vesti o prinosu šećerne repe u južnom delu Madagaskara i rinflajša na prošlogodišnjoj slavi kod kumova.

    - De si, tebra, sto dina, e… Nisi bio u Braunu sinoć, a? Do jaja je bilo, super, super, neke rave Italijanke bile, ja startovao jednu, ćao bela i te fore, odveo na gajbu, ja je jebem, a ona mi puši
    - Da, da… nego kako se ti ono beše zoveš? Loše pamtim imena…
    - Rale, tebreks, Radomir, išli smo šes razreda u oš zajedno, e...

  20.    

    Ispišavanje imena po snegu

    Plemenita veština koja zahteva, prvo veoma veliku pripremljenost u obliku tečnosti koju ste uneli u sebe a onda zatim i veliku preciznost.
    Veoma je teško izvodljivo napisati svoje ime pišorom i za to je potrebno biti stvarno veliki majstor mokrenja.
    Posebno je teško napisati slova koja ne idu iz jednog poteza i moraš da se vraćaš po već napravljenoj liniji a da ne odstupiš od nje, zbog umetničkog dojma (npr. k), i slova sa tačkicom, crticom ili kvačicom (npr. ć, i, š) gde je potrebno zautaviti mlaz, nacentrirati na pravo mesto i onda ga opet samo malo pustiti da bi slovo lepo ispalo..
    Naravno ljudi koji imaju duža imena mogu da napišu svoj nadimak (npr. Aleksandar - Saša) jer ipak većini ljudi ne može baš toliko mokraće da stane u bešiku.
    Ukoliko sve lepo izvedeš, dobiješ lepom žutom bojom ispisano tvoje ime, sa savršenom belom pozadinom i lepo izgleda na slici.
    Inače idealan poklon devojci je slika sa njenim potpišanim imenom, jer ona zna koliko ste se mučili i vežbali da bi slika bila savršena.