
1. Mnogo zajeban frajer. Član sajta.
2. Mnogo zajebana riba. Love je bogataši na jahtama po južnim morima.
3. Mnogo sj..ana riba. Pravo ime Snežana, ne lovi je niko duže vreme.
4. Mnogo našminkana wanna-be sex bomba. Odaziva se i na Keti (čim je ona na TV Belle Amie u Nišu vodila talk show....)
Još jedan od sedam hiljada četiri stotine devetsto pedeset miliona hiljada sinonima za seksualni odnos, odnosno seks.
- Veliš dobra mala ha?
- Boga mi nema joj ravne
- A utovar-istovar?
- Izvanredno funkcioniše i u pogledu utovara i u pogledu istovara
Čim se odmakneš od njega, ono pokipi. Nakon toga se javlja gust dim i karakterističan miris koji ne mo'š da izluftiraš sedam do deset dana.
- Ženo, opet ti je pokipelo mleko, sunce li ti tvoje, nesposobno!
Nije teško voditi ovce, potreban ti je samo jedan pas i motka kom ćeš kad tući kad te ne sluša. Lako je biti filozof među polupismenim krezubim narodom, pustiš bradu i ponavljaš dve rečenice k'o pokvarena ploča. Svi ima da te slušaju. Imaš prvi kompjuter u selu i odma' si haker. Ostali se čude kako ti u kuću ne bane CIA zbog provaljivanja u tajne dosijee. Platiš jednu turu malog Lava i "ekipa" te instant proglasi za kralja žurke. Lako je kontrolisati zaslepljenu i zatucanu masu, samo trebaš imati "ono". "Ono" što oni nemaju.
- Čuo sam da mali Sale razvaljuje u basketu sve žive na terenu kod osnovne. Kad je igrao s nama, nije mogao da prdne.
- Jesi ti video tamo ljude? Najvišeg zovu Mesi. Lako je biti car u dolini slepih patuljaka.
Logička igra koju čine sedam geometrijskih figura isečenih od jednog kvadrata, a od njih je moguće sastaviti veliki broj novih oblika.
- Ćale, ne diraj pečenje! Zvao sam Nešu Kineza da ga servira...
- Što da ja ne serviram, tri`es godina serviram pečenje za slavu i sad je neki Kinez bolji od mene?
- Mani se ćale, Neša ga složi k`o tangram - očima da jedeš!
Očajnički pokušaj maturanta lendova, sa sedam kečeva, da skrpi nešto i da polaže dva predmeta.
Profesorka: Šta ću s tobom crni Periću? Sve kečevi...
Perić: Ne znam, profesorka, ako može nešto, imam jednu dvojku.
Profesorka: Imaš, kad si prepisivao od Milenka onomad. A na časove ne dolaziš, kad dođeš onda spavaš.
Petrović (ubacuje se): Profesorka, dajte mu dvojku, i meni isto, eto sam odma' ispod njega, i da se rastanemo k'o ljudi.
Profesorka: Rastaćemo se... U avgustu.
Zima,minus 10 napolju,zvoni ti alarm u pola sedam treba da ides na posao/skolu a toliko si ususkan u jorganu da nema lepseg osecaja.
Ja, ti i mi.
Svi se mi proseravamo ciframa... "Mi smo njima toliko, oni su nama toliko"... U suštini cifra je fenomenalan mehanizam odbrane. Ako sve predstavljamo kroz cifru, sve ima manju vrednost. Nešta nije toliko bitno. Par hiljada dinara je par stotina evara...
Ponekad se pomera gore, ponekad dole da bi izgedalo lepše ili ružnije. Svi se mi konstantno svađamo oko cifara. Da li je u Jasenovcu pobijeno 700 000 ili "samo" 70 000, da li je u Srebrenici ubijeno 6 000, ili "samo" 1 200...
Cifre koristimo da ne bi morali da zamišljamo scenu. Kada neko kaže 50 miliona mrtvih u II svetskom ratu, mi vidimo mentalnu sliku petice i sedam nula... i baš toliko nam i vredi ta slika. Možda se neko zamisli i kaže to je veliki broj, ali NIKO ne može zamisliti ni 1000 mrtvih, a kamoli 50 000 000. Hiljadu mrtvih... hiljadu tela koje se raspadaju, hiljadu porodica koje plaču, hiljadu planova, želja, ljubavi, sećanja...
I sada pomnoži.
Na kraju se svi mi svodimo samo na cifru na nekoj listi.
Staljin je rekao "jedna smrt je tragedija, milion je statistika".
Ljudi ovo predstavljaju kao oličenje njegovog zla, ali u stvari to je surova istina. Sa jednom smrću mi možemo da se poistovetimo. Možemo da sažaljavamo mlad život i njegovu porodici... Milion je samo broj u našoj glavi, i poludeli bi kada bi pokušali da vidimo šta zaista znači milion mrtvih.
-------------------------------------------------------------------
Na kraju sam iznos cifre nije bitan, jer ništa nema vrednost kada se svodi na broj.
Mama od sedam žutih štenića.
Mada preferiram Pešićev prevod iz pedesetih i ovaj Nikole Bertolina je dovoljno dobar da se zaboravi blazirani američki Bitch
Pesma o keruši
U svitanje, u pojati niskoj,
Gde se zlati rogoza gomila,
Sedmoro je štenadi riđaste,
Sedmoro je kučka oštenila.
Ližući ih jezikom crvenim,
Milovala štenad sve do mraka,
I kopneo sneg je zagrejani
Ispod njenog toploga stomaka.
Kad je jato kokošaka lenih
Zadremalo na motki sedeći,
Pošao je seljak natmureni,
Svih sedmoro noseći u vreći.
Mučeći se da im priđe malo,
Trčala je kroz nanose meke...
I dugo je, dugo je drhtalo
Nezamrzlo ogledalo reke.
Kada se natrag vukla po prtini,
Ližući svoje telo oznojeno,
Mesec joj se nad kućom učini
Kao jedno riđe štene njeno.
Gledala je u visinu modru,
Žalosni se urlik dugo čuo,
Tanki mesec klizio po svodu
I u polja za breg utonuo.
Nemo, ko od milostinje bedne,
Kada kamen bace joj iz šale
U sneg su se pseće oči njene
Kao zlatne zvezde skotrljale.
Kad sa spiska ispitnih pitanja ne naučiš samo pet poslednjih i sedam prvih jer ti je kolega rekao da to 100% neće biti.
- Brate kako si prošao na ispitu, čuo sam da nije mnogo cedio?
- Ma pao mi kapitalni koeficijent, a Steva mi rekao da to neće biti. Prebrojaću mu rebra čim ga sretnem.
- Ko te jebe brate kad filtriraš.
- Puši djošu brate, ne moraš me i ti jebati
To je kada kupiš devojci skupoceni donji veš u radnji "Women Secret", a ona raskine sa tobom sedam dana kasnije i ubrzo se jebe sa drugim u tom rublju.
Izraz se koristi za spominjanje nečega čega ima malo (manje ili jednako pet, logično).
Ali sve je relativno;
Ovaj broj u Černobilju na primer varira od tri do sedam.
-Pozitivne glasove s ove definicije izbrojaću na prste jedne ruke.
Medicinska sestra koja dolazi u kuću tokom prvih sedam do deset dana od rođenja deteta. Običajno se čašćava za pomoć mladim majkama, mada to (u principu) ne traži.
- Idi, bre, majstore u pičku materinu! Gori si od patronažne sestre!
- Što gazda?
- Em te molim dva dana da dođeš, em na dobar dan uzmeš deset evra, em ja sam sve odrađujem!
Djuveč u studentskoj menzi koji se služi nedeljom - sumnjiva smeša od povrća preostalog on prethodnih sedam dana. Da se ne baci.
Manir rasprostranjen sirom ove nase lepe zemlje. Svodi se na veciti seoski derbi dvojice komsija, uglavnom gasterbajtera. Dok obicno obojica mukotrpno ceo vek rade u Nemackoj ili Austriji, takmicenje se svodi na prepucavanje, ko ce da ima vise. Spratova, kupatila, lavova na ogradi, labudova i sarenih patuljaka po dvoristu (sa sve Snezanom), duboreza, fontana, vodoskoka itd.
Obicno se u dvoristu nalazi jos jedna stracara u kojoj zive roditelji takmicara dok velika kuca sluzi samo za pokazivanje. Nakon zavrsenog takmicenja, po primanju prve gasterbajterske penzije, takmicar se vraca u rodni kraj i nastavlja da zivi u stracari, dok takmicenje preuzima potomak.
Alo,Milorade, jes ti?
Jesam, majko, sta ima u Srbiju?
Ma nema nista, ja velim da ti reknem kako Rajko onomad doso iz Austrije i doneo neki aparat.Ene ga ceo komsiluk kod njega, sve se isčuđava.Ču jedno dete kako reče nešto de-ve-de.Reko da ne gorim telefon džaba, al morado da te zovem.
Nemo ništa da brineš majko, će dođem sad za Sv.Iliju, pa će da viš šta ću da donesem.Mož Rajko posle da me poljubi u donje grbine.
Jedini predmet sa kojim saosećam i iskreno ga žalim. Jer od količine izgovorenih laži, budalaština i pljuckanja nevaspitanih naratora, pregorevaju za najduže sedam dana.
Dete nastalo nakon sto je 17-godisnjakinja popila 19 epruvete jegera...moze i sedam ako je dijete maloljetne sarajke
Malo dalje od one priče iza sedam brda, mora, gora gde aždaja u pećini živi. Ekstremna vukojebina, mesto gde basne postaju stvarnost.
- Pike, kako bilo kod rođaka u Bosni?
- Ne znam kako da počnem. Ono kad bi Memedović video svršio bi istoga trenutka.
- Toliko prirodno?
- Čoveče, moj deda još misli da je Tito živ. Nema struje, vode, toaleta, autobus dolazi jednom u dve nedelje, pustoš bre!
- Kako žive u tim uslovima?
- Žive. Navikli da se muče. U jednom trenutku sam počeo da verujem, da tamo medved stvarno poštu nosi.
Univerzalan odgovor za dete mlađe od sedam godina kada im ugine papagaj, pas, mačka, ponekad i baba i deda (ne kad uginu, već umru).
-Mama, gde je Kića?
-Otišao na more, sine.
-A kad će da se vrati?
-Ne znam, javiće se kad da dođemo po njega.
_______________
-Tata, gde je baka?
-Otišla je na more.
-A šta će tamo?
-Rekao joj lekar da mora da ostane tamo, radi zdravlja.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.