
Po mom mišljenju, ogromna glupost. Što smo fizički udaljeniji od onih koji su nam dragi, bliža su nam srcu osećanja koja pokušavamo da ugušimo i potisnemo, a gajimo ih prema njima. Ukoliko smo daleko od voljene osobe, svako ko prođe pored nas na ulici podseća nas na nju, jer, ono što oči ne vide, srce oseća.
Ova rečenica iliti poslovica, nastala je usled ogromne želje za njenom tačnošću, od strane onih koji je izgovaraju.
Onaj koji je u narodnjačkim pesmama uvek pozitivan lik, za razliku od pijanice koji je u potpunosti diskriminisan.
Zaista ne vidim neku bitnu razliku između ova dva pojma, ali čim su ih žene klasifikovale, pretpostavljam da bekrija, kada se vrati kasno kući ima volje da još i oplete svoju snašu, dok se pijanica stropošta mrtav u krevet pored nje i istog momenta i zahrče...
- "Moje srce sreću ne krije evo meni moga bekrije cele noći lutao je pa se napio dobro mi se vratio."
- "Hoću babo, hoću bekriju, bekrija je delija on ce da me voli hoću babo, hoću bekriju"
- "Zašto dušo ne dođeš, da me kuči povedeš. Da ti svoje srce predam, da ti staru majku gledam, Mito, Mito bekrijo..."
1. pesma - "Malena srce si mi spalila ,aaaa voli te i dalje tvoj MC "ime ovde" ,još uvek tu za tebe
2. pesma - Napusavanje iste (aaaaaaaa kurvo ,pusi ga )
3. pesma - duet sa jos jednim ili ne daj Bože, dva repera sa facebook-a (mesavina balade,gej pop himne i režanja ) i predstavljanje grada (I dan danas me je sramota,jer je moj grad mnogo puta spomenut)
4. pesma - Diss "Prozivanje prethodna 2 repera jer mu nisu lajkovali pesmu na fejsu
Rezultat : 3 profila sa po 5 soma prijatelja ,riba sa kojom je u vezi ,jer ju je izbaronisao da je napisao prvu pesmu za nju , nastup pred 25 ljudi i cestitke roditelja, gomile klinkica koje se nocu maze i misle na njega i mnogo ljudi iz kraja koji samo cekaju da prodje pored njih .
Situacija kada nit' si tu nit' si tamo, ali definitivno želiš da budeš tamo.
Dvoje u naletu strasti:
On: Uh ljubavi kako si mi samo vatrena,kako me lepo ljubiš...
Ona: Znam srce, ali dzaba ti svo to umiljavanje, nema ništa od toga večeras!
On: Ma hajde srce, samo malo, barem da ga malo prislonim...
Ona: Ok,ali samo malo...
Udar na svest i razum, atak na najniže strasti. Nivo pritiska mnogo jači od pevaljke kojoj je ispalo pola sise i jedna bradavica jer, budimo realni, svaka kamenjarka može da izbaci sisu ali samo posebna ženka može izaći na scenu bosa.
Naizgled čedna i naivna, a zapravo veoma iskusna, vrši navigaciju po podu punom srče kao bespilotna letelica po vrletima Bosne. Prolazi od stola do stola, nekog češne kukom, nekog ramenom, pojedine pomiluje odozdo po bradi, otpeva Cajkinu ariju iz Novosadske operete i svima otegne slinu do poda.
A gazda kafane samo trlja ruke i planira sledeću kafanu na boljoj lokaciji i sa većom kvadraturom.
- Op, mala bosonoga, kako živiš bez onoga....
- Gazda Mile, da ti se popnem... na sto da pevam?
- Hoćeš li?
- Za tebe, gazda Mile, sve može...
- OPAAAAA! ODE KUĆA NA DOBOŠ!
Jedna od mnogih odlika jednog noblesa. Sve mu je laganeze i ništa ga ne tangira. Baškari se onoliko koliko mu mašta dozvoljava a, ruku na srce, dozvoljava mu i više nego dovoljno.
Ne zna taj šta su problemi, ne zna kako je kada izvor presuši, jer su mu to nepoznati pojmovi, nikada ispričani i nikada naznačeni. Kreditna kartica svakolikih želja, za široku lepezu hedonističkih perverzija, je bez limita.
Skoro...
Malo malo, pa je kašika sve tanja i tanja. Da bi se potrebe zadovoljile, mora nešto i da se uloži, a ulaže se sve što može da se proda. Tako se od kašike stigne do kašičice. Posle se jede prstima, kada ima šta da se pojede.
Daleka i mračna lokacija, ne samo zato što je noć, već što je atmosfera mračna, jadna i teskobna. Jesen, zima - svejedno je.
"I, tako vam pričam gospodine: ja sam život kusao srebrnom kašikom. Toliko sam kusao, da bi vam muka pripala od samog slušanja. Nisam znao za granicu, nisam znao da se zaustavim. Živeo sam punim plućima, po svaku cenu. U najviše sam se visine vinuo, a onda sam, nošen tom euforijom, sve brže počeo da propadam. Nesvestan toga gde sam i šta mi se dešava, ja sam propao u najdublje dubine ljudskog ponora. Pakao na zemlji, nepoznat normalnom čoveku. Ja sam, bacivši bumerang, uspeo ne samo da ga ne uhvatim u povratku, već sam i prste izgubio, jer sam bio slab da ga zaustavim..."
Mitološko biće iz kafane kojem je vječito hladno i mora da se ugrije rakijom kako bi se prilagodio sumnjičavoj okolini. Nakon redanja čašica naiskap, vrijeme je da se dosadašnja sumnjičava okolina pobratimi ili čak, ako pjesma dirne u dušu i srce istodobno, postanu pokumčad. Dvostruka identifikacija, ironično, pada u vodu.
Kafander zatvara, ali i otvara kafane. Ujutro uzima putnu prije posla kako bi skakutao kao Neil Armstrong po obližnjim brdima skupa sa svojom živadi.
- Što mi je drag onaj Dufmen iz Simsona. Sporedan je, ali kraljina. Nema toga viditi u nas.
- Što pričaš gluposti?! Kako nema?! Što fali našem Mili Kafanderu?
- A dobro, ajde, smiri se.
- Nije dobro. Pa on je suvremeni Kraljević Marko. Nema koga nije razbucao u kafani.
Tip propale nesrećnice, koja po difoltu izgleda ispod proseka ili tragično loše, a uz to je i priglupa, te zbog toga ima komplekse pa se nada da će nekim UMOM I ZNANJEM I HARIZMOM nekako privući pažnju na sebe. Kao klinka, to je ona riba koja na kraju časa podseti profesora da zada domaći, i nikad ti ne pomogne na testu, iako završi prva. Kad odraste krene da studira neku sprdačinu tipa filozofiju, književnost, režiju i ta sranja. Ako se bavi muzikom ili slikarstvom još gore.
Ovakve spodobe se lože da su 'umetničke neshvaćene pesničke duše koje samo žele da pomognu ovom napaćenom svetu i da vole život svojim velikim srcem'. Neko im je nekada rekao da treba da se pipaju na patetiku I dramu I da ljudi to vole. Ko I zašto ne znam. Na društvenim mrežama religiozno prate one kretenske stranice gde debili sa 2 razreda osnovne pišu/šeruju neke pesmice na nivou gorem od slupanog, trulog juga u kanalu u kome se jebu neki pacovi, i to zovu poezija. Tipa neki lik mudro drži pesnicu na bradi, u crno beloj varijanti, i ide neki tekst pisanim slovima kao:'Oh njena bleda ruka grli tako jako, njeno srce slomljeno u tami kuca, njene oči bistro posmatraju ovaj mutan svet kroz prozor čistote i nevinosti'. Od muzike se sluša nešto nabeđeno, ali ne tradicija na foru ja imam kola pare drogu bogatog muža bole me jaja, neee. Njima je to ispod časti jer ona nije drolja, ona je DAMA. Stoga sluša kao neki jazz i pop rok, gde iste takve kompleksašice, samo one koje su našle sponzora, stenjkaju nešto ROMATIČNO, dok nose rukavice do ramena in one ogromne damske šešire.
Naravno dama gospođa riba će otići u neku sranje polu hipi kafanu , napiti se i nagutati svega, i igrati uz neki narkomanski tehno, dok ne padne u komu i sabere se kod nekog lika u krevetu, kog ni ne zna ali nema veze, romantika. Nije prvi put, a zasigurno ni zadnji. Pošto su očajne a utripovane do srži, daće sve da ubede nekog lika da ih posmatra kao osobu, a kad uspeju onda će da ga polako pretvaraju u simpa jer kao i svaka nesrećnica tripuju dominaciju. Naravno u većini slučajeva to ne radi, i tretiraju ih kao najgore kurave,( što i jesu realno). Mada je ovo donekle i dobro jer čak i simpovi imaju standarde. Izgleda. Možda. Dok gotičarke seru o depri I teškom životu većinom iz fazona, ove zaista jebeno tripuju da su nešto posebno i neka enigma.
Kaže jedna prilika: JA SAM RODJENA DA VOLIM JA SAM SRCE PUNE LJUBAVI OKEAN PUN ŽIVOTA, JA SAM NEOTVORENA KNJIGA.
Ti si bre ženo kurac na biciklu.
Inače nemože više karaktera da stane u defku,ima još dosta o ovome da se kaže.
Izlivi najčistije majčinske ljubavi koji nas iz godine u godinu upozoravaju na razne opasnosti koji nas nesvesne vrebaju iza svakog ugla. Kad nas to lice okupano predplačnom brižnošću ljubazno zamoli da se ne izlažemo sunčevoj svetlosti u periodu od 12 do 5 ili da se uzdržimo od pete sarmice, tuga mi srce zapara što svi ne plaćaju preplatu. Kaki kurci hirurzi i doktori, ti ljudi su spasili više života od svih njih zajedno. I i dalje to rade. Uporno, iz godinu u godinu. Hvala im.
-Poštovani gledaoci, kao što znate bliži se vreme slava a ubrzo i novogodišnjih praznika koje u stopu prati Božić. Kao i svake godine jedite umereno i u manjim količinama, povećajte fizičku aktivnost i smanjite unos masti. Sada sledi trosatna emisija o važnosti temeljnog žvakanja hrane i kardio vežbi protiv nadimanja i gasova. Nakon toga idemo u kuće slavnih i bogatih da i sirotinja vidi kićenje prirodne jelke.
-MILEEEE! MILEEEE!
-Ma gotov je višda ne reague!
-MILEEE! Neću ga napustiti, ako treba sam ću otići po njega! MILEEE!
-Previše je rizično, dećeš! Brzo dovuci ga u hlad!
:pljas pljas
-Ja... ja... šta se desilo?
-Uzmi malo vode iz flašice koju uvek nosim sa sobom... i skini tu jaknu, evo ti moja prozračna majica od lakog materijala. Što si stajao na suncu, vidiš da nije prošlo pet!
-Ouuuvaj... poslednje čega se sećam je da sam čekao Žiku da idemo na pivo... Joj živote crni, pa ja zaboravio da gledam dnevnik sinoć! Rade, prijatelju, život si mi spasao! Hvala ti!
-Zahvali se Nadi Macuri, ja sam samo bio instrument njenih saveta...
Imaginarni metak koji te spiči pravo u srce junačko i od njega pravi srce udovičko, rušeći temelje detinstva stvorene od čačanskog čipsa, Liu Kangovog fatalitija i Luisa Nazarija da Lime, od milošte među narodom prozvanog Ronaldo. Razjeb je uzrok onog šugavog osećaja koji ti se javi kad vidiš kako je Terminator evoluirao u Guvernera Kalifornije, oženio se grabuljom i pustio stomačinu Petra Božovića. Kad sretneš najjaču ribajlu iz srednje a ona izgleda kao da jede koncentrat i ostale komponente, samo što ne krene da rokće, ima šljivu ispod oka i pritom vuče dva plačljiva žgebeta dok u supermarketu traži najjeftiniji prašak za veš. Kad vidiš kakva je šlajmara postao Bora Čorba. Kad saznaš da onaj lik što viče 'a gde je pečat?' nije trolmaster nego obična pijandura. Kad prestaneš da pratiš voljeni klub zato što je neko cirkuskog majmuna, za kog Milija Babović tvrdi da mu je sin, ubedio da ume da igra fudbal. Kad sa roditeljima gledaš priloge o vunderkindovima na Dnevniku, Kvadraturu kruga o šesnaestoro dece koja žive sa bolesnom babom, otac im se udavio u baruštini kad se pijan vraćao iz kafane, majka im pobegla sa poštarom, a oni su svi odlični učenici dok istovremeno osećaš kako te svaki roditeljski pogled seče kao nož jer počinju da sumnjaju da će od tebe ikada biti nešto. To ti je, rođače, razjeb.
- Ladno moćni rendžeri, au od kad to nisam gledao. Hahaha evo onog crvenog, kako se beše zove.... Adam? Nije bre Adam, Adam je zeleni valjda... Džejson bre! Da bre, Džejson jebeni! Što sam se ja kao klinac tripovao da sam crveni rendžer. Eeeee, kako nam je ekstra bilo tada, a šta ova deca danas znaju, pitam te?
- Čoveče, ne znam kako da ti kažem... Crveni rendžer je fegetaš jebeni, taj glumac je toliko pukao da je počeo da glumi u gej njavi i kolje se pod rep za petsto dolara po sceni, ako ne i za manje. Lik je derpe, čoveče, svo vreme ti je idol bio furundžija.
- Oh...
Snežana Savić. Po rečima kolege sa Vukajlije 'večita muza Siniše Paviće'. E sad da li je mislio pod tim 'muza' da ga ona inspiriše ili na to da su joj se grudi opustile ostaje misterija. Zasigurno je to da ga Siniša ljušti svaki dan fantazirajući o seksu sa Snežanom a verovatno i tokom seksa sa ženom mu Ljiljanom, u retkim trenucima u kojim može. Sve u svemu, Snežana nikog ne ostavlja ravnodušnog, u serijama ona slama srce i direktoru i seljaku, i panduru i tinejdžeru, i pijačaru i sokačaru, i Ivanu Bekarjevu i brkatom Desku.
2013 Siniša Pavić je dobio 50.000 0000 na Eurolotou pa je rešio da snimi visokobudžetnu seriju 'Bolji dolari na porodičnoj lađi'.
- Siniša, a koga ćemo uzeti kao devojku Orlanda Bluma?
- Pa Snežanu Savić normalno.
- Ajde bre, pa može baba da mu bude!
- Kakvi su to izrazi na račun gospođe Savić? Gospođa Savić ne stari! Nikada! NIKADA JE L' SI ME ČUO? MARŠ ODAVDE! OTPUŠTEN SI PROSTAČINO!
Nekada popularna fora kod nižih (a ponegde i starijih osnovaca). Možda je popularna i sada. Svejedno, poenta je bila da u grupi više klinaca jedan od njih priđe drugom (koji nije naročito omiljen iz ko zna kog razloga) i da mu kaže: "A, znaš li ti kako se na engleskom kaže "Ja sam moj mesec" ?". I, kada ovaj kaže da zna i da je to lako i kada to prevede, aplauz koji je očekivao se manifestuje kao smeh od koga ni čoveku koji ima srce od kamena nije lako.
Moderno motivaciono sokocalo rekreativaca koje meri korake, kalorije, predjenu razdaljinu.
Moze da ima i FM radio.
Meni licno nije nesto interesantna sprava osim ako je ne zamislim na nekoj zapenusanoj od znoja setacici mladoj! :)
Jer ja ipak od takvih prizora bodrije koracam. :)
Srce tad postaje vrhovni komandant, telo - kasarna, oci - izvidnica, ruke - jurisne trupe a noge udarna pesadija!
A ako komandant izda naredjenje, cela vojska krece u napad!!! :)
Tako da, budite sto aktivniji jer pesadija u jednoj armiji mora biti dobro istrenirana! :)
Stanje u kojem se dotična osoba oseća veoma lepo, samim tim pokušava da to stanje podeli sa svojim ljubavnim partnerom govoreći mu neka romantična sranja koja , možda meni koji nisam zaljubljen, su nebulozna. Izgovorena rečenica se uglavnom dopunjava sa još par takvih da one medjusobno grade neshvatljiv spoj jer ova druga demantuje prvu.
Ljubavi, ti si moje srce.
Moje srce kuca za tebe.
Ti si moj život.
Dao bih zivot za tebe.
Mesto na kom je usluga loša i ispod svakog nivoa. Toliko loša da čak i za džabe da je, opet bi bilo skupo.
Inače, knjiga utisaka ljudima uglavnom i služi za to kada su revoltirani i besni zbog usluge ili osoblja tog mesta, da ih nagrde, bace na njih drvlje i kamenje i makar malo im vrate kada zamisle njihova lica dok to čitaju. Ako uopšte i čitaju.
Ruku na srce, nađe se tu i poneki pozitivan komentar, ali da se ne lažemo, većina ih je napisana od strane zaposlenih ili nekih nji'ovih.
- Jebote, jesi li uveo više taj internet? Da me ne daviš da ti skidam filmove svaki dan.
- Evo u ponedeljak idem, samo ne mogu da se opredelim za provajdera.
- Ma možeš gde hoćeš, samo nemoj kod onih u Kralja Petra, tamo se ljudi tuku za knjigu utisaka.
Samo jedna iz širokog dijapazona svakojakih srpskih psovki. Ne, psovač, ne mrzi druga Titu, naprotiv kao mali je bio njegov pionir, još sa setom u očiima i tetovažom JNA na podlaktici uzdiše za tim danima, živeo je za Jugu, a sa raspadanjem iste, srce mu se raspadalo.
Svrha psovke je da naglasi stepen besa i popizdelosti dotičnog, jer kad se psuje naveći sin naših naroda i narodnosti znači da nešto debelo ne štima, problem postoji, inače ne bi on Maršala, neka mu je laka crna zemlja, u tom smislu pominjao.
Psovač(besno viče iz dvorišta): "Milankaaaa, gde si, krs' ti jebem!"
Milanka(panično isključuje televizor): "Evo, mesim pitu."
Psovač: "Kak'u pitu, opet gledaš Sulejmana, a ovce će same da se čuvaju, more, kad te do'vatim..."
Milanka(uplašeno): "Pa šta je sad bilo, Živorade?"
Psovač: "Šta bre šta je bilo, ovce kod Milisava u pšenici, pojedoše sve, šta da kažem čoveku, kako na oči da mu izađem. Joj, Tito, jebem ti Jovanku, ko me prevari da se ženim!"
Period kad radis stvari koje si rekao da nikad u zivotu u vezi neces raditi!
Ili sto bi dete iz Kefalice reklo,to je kad vam srce drnda!
Apotekarski, to mu dođe koktelčić lekova koji naručuje skoro devedeset odsto srpske populacije koji je premašio četrdesete. Postao je standard. Sastoji se od odgovarajućeg leka za srce, antiinflamatora za reumu i nekog smeška kao pomagača za toleranciju šefa koji je i sam zapao u krizu srednjih godina, pa mu nekako najdraže dođe da se iživljava na vama, koji ste naravno uvek fini poslušni, imate posao. Pomaže i pri toleranciji žene u predmenopauzi i dece tinejdžera. Najefikasniji je kada pomenuti nisu prisutni.
-Koliko si standard mikseva danas prodala?
-Ma, ovo mi treći. Beta blokatori idu kao alva, aspirin samo tako, svaki drugi koji mi dođe već imao infarkt.
-Ako, ako, i reuma je tu negde, posebno ovi iz Maksija se žale što rade na mlečnim i mesnim, do hladnjače.
Recenica koju cesto u sebi a i naglas oacaran lepotom ponavlja skoro savki dan muskarac nesrecno zaljubljen u devojku koja to ne shvata.Nije mu bila devojka ni drugarica bila je nesto posebno,obicno nije znao sta da joj kaze a srce mu je bilo puno iako je nije mnogo poznavao njen pogled,njena kosa,oci,nacin na koji je hodala terali su ga da ne spava nocima ali...sve je bilo uzalu ostala je samo u njegovim mislima...
Tip A:Brate znas s kim sam bio sinoc?
Tip B:S kim?
Tip A:Sa Jovanom i Majom
Tip B:Aha ok....ja mislio....
Tip A:Brate znam da ti je tesko al zaboravi je pogledaj malo okolo ima devojaka koliko hoces.
Tip B:Probao sam al mi ne ide nju nikako da zaboravim.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.