
Kada posle zesce zajebanog ispita neko te zamoli da mu pricuvas na "par sati" petogodisnje dijete!!!
Sreca pa sam imao instaliran kanter na pc-u!!!
Mitološka ptica za koju se veruje da donosi sreću. Veoma je retka - smatra se da jezdi nebom od postanka Sveta i da će, sa suzom u oku, doleteti najplemenitijem od nas kada sedam anđela zasvira u sedam truba da najavi dolazak Sudnjeg dana.
Kako izgleda? To niko ne zna. Neke proste i zlonamerne duše tvrde da ima kljun kao u tukana i krešti poput drekavca. Od takvih hulja i vuče poreklo ona stara: ''Od Kagana sto kajgana''. Uprkos tome, većina (doduše podjednako nepouzdanih izvora) se slaže da je izuzetno vešt i brz letač, a da su joj repna pera duga dovoljno da obmotaju svet tri puta. Jedan alhemičar muslimanskog sveta tvrdio je da je video pticu Kagan u snu, i da je imala boju pera kakva ne postoji na ovome svetu. Videvši potpuno novu boju, nepoznatu ljudskome oku, probudio se slep i do kraja svog kratkog života tvrdio da je u slepilu sreća.
Opšte je poznato da se Kagan javlja vrednim i radnim, upornim ljudima. Majke su uspavljivale svoju nejač rečima: Doletela ti ptica Kagan / donela ti radost, sreću / život tvoj nek' ima smisla / ima l' majka želju veću?
Takođe, poznato je i to da onaj ko vidi ovu pticu mora ćutati o njenom postojanju, inače ništa od sreće. Iz toga se zaključuje da su autori svih prethodno navedenih izvora ili bezočni lažovi ili veoma nesrećni ljudi.
Popularna je u slovenskim narodnim pesmama i mitovima, naročito kod Rusa.
Nekadašnji teoretičari zavere (danas svirači kurca, prim.aut.) tvrde kako Dostojevski svom uspehu u svetu pisane reči može da zahvali Kaganu. On kroz svoja dela u više navrata indirektno provlači motiv ove volšebne ptice; na taj način joj odaje počast ali ne i njeno postojanje. Pa ipak, ova i slična trabunjanja rezidenata ustanove László Lazarev ne mogu se uzeti za ozbiljno.
Mali kuriozitet - Hazarski vladari su nosili titulu Kagan, možda nazvanoj upravo po ovoj ptici. Kakva veza postoji između njih, nije znano. Verovatno je sujeverje: pokušaj da se nazivom podstakne sreća i prosperitetna vladavina.
Bilo kako bilo, Kagan doleće samo onima čista srca, koji su se klonili đavola na raskršću i čijim proplancima duše galopira ljubav. Može se zaključiti: sreća se zaslužuje a ne dobija. Ko živi da je nađe umire ne našavši je; ko je ne traži, sama mu doleti.
Kada se naše postojanje ne bude merilo otkucajima već dobrotom srca,
Kada otvorimo oči u svetu koji spava,
Kada krv bude kolala venama a ne tekla u potocima,
I Smrt ne bude predvodila sablasni danse Macabre - tada, i samo tada će doleteti ptica Kagan...
- Definicija napisana Kaganovim perom za takmičenje Fanstastično biće -
Ne, nema nikakve veze sa bolešću.
Ovo je izraz kojim se opisuju ljudi koji svojim idiotskim ponašanjem i izigravanjem budale uveseljavaju narod makar i na sopstvenu štetu. Operisani od osećanja stida ili srama, bez brige za porodicu i najbliže, svesno svojim delima izazivaju smeh, nevericu, neretko i negodovanje okoline.
Altruisti željni pažnje, oni kojima je tuđa sreća bitnija od svoje nesreće. Naučeni su da prihvate svaku opkladu iako pre toga nisu ugovorili šta dobijaju ako pobede. Slomljen nos, ispiranje želuca, dve nedelje u rehabilitacionom centru - to je njihova nagrada.
Na tebi je samo da se zavališ i posmatraš - jer nema svrhe da pokušavaš da sprečiš ono što će da usledi.
Stefan: Eno je Kaća, opet za šankom.
Jovana: Šta radi tamo sama?
Stefan: Pa pije, šta radi. Ček da vidim kad je počela... Tu je od deset, sad je pola 12, dakle za nekih 45 minuta će da usledi šou.
Jovana: Kakav šou?
Stefan: Pa njen šou. Praviće feštu po lokalu. Možda i ti budeš uključena, nikad se ne zna.
Jovana: Šta je bre njoj?
Stefan: Eeee... Bog ne bira gde šlogira. Luda je za sve pare. Ako se ikad bude udala, biće to u nekoj zabiti gde nikad nisu čuli za nju, pazi šta ti kažem.
Pokazatelj sta sve covek mora da radi da bi sastavio kraj sa krajem u Srbiji: ekonomista, gitarista, pevac, ministar i povrh svega Kebin tekstopisac.
- Sva sreca pa jos ne krade vise od 18%-
Lik1: Brate, otkazana je parada, daj da vratimo Ganetu palice i pajser, nece nam trebaju....
Lik2: Sreca njihova, pi**e pederske, je*o bi im ja sve po spisku, perverznjaci jedni nijedni, to je sve bolesno, ja bi sve to postrojio pa po kratkom postupku...
Lik1: Dobro batice, nema veze, otkazali, ce ih bijemo drugi put. Aj` do mene, imam novu pornjavu da ti dam, znas kakva je, Krystal i Jennna se malko druze... (seretski kez)...
Lik2: Jaooo too batice, san znova, sta bi dao samo da ih gledam uzivo, jaoo kako volim kad se cure "druze"... (Cure mu bale iz usta dok cese jajca...)
Treba primer? Mislim da ne... :)
Mnogi roditelji se danas odlucuju za davanje novih, inovativnih imena, misleci da ce njihova deca po tome biti originalna i izdvajati se iz gomile tih ustaljenih imena. U sustini, izdvoje se oni, ali time sto postanu nepopularni u skoli, svi ih zezaju zbog imena i na kraju postanu serijske ubice ili jednostavno neuspesni u zivotu. Nije uvek slucaj, ali morate priznati, desava se.
Muska: Kovan, Sever, Kojadin, Klaudije, Hranislav, Utesha.
Zenska: Belka, Sreca, Djenadija, Ravijojla, Trnjina
...kasandra je bila kao klica koja je nikla i odvela nas u putovanje kroz predele nama nepoznate.Ujedinila je ljude, od siromasnog seljastva i siromasnog gradjanstva, do prosvecenih intelektualaca... Muskarcima vise fudbal nije bio vazan ,samo kasandra. Cela Srbija je disala kao ona.
Čekala taj momenat na 3 kanalu u 21 čas. Sreca je najlepša dok se čeka...
A kada su je zatvorili za zločin koji nije počinila, cela Srbija je plakala. A narod,ovaj večito izrabljavan, nije mogao da sedi skrštenih ruku i pokrenuo ono što je trebalo ,prvi talas protesta. Ljudi su potpisivali peticije, venecuelanskom sudu da kasandra
z a i s t a
n i j e
p o č i l a zločin za koji se tereti.
...lude ,niste znale da je svet okrutan i da je to u stvari fikcija.
ja ustvari ne znam sve ovo da li je tačno . Imala sam 5 godina kada je davana kasandra ,tako da nisam ni znala da čitam. Komšika mi je prevodila jer sam tako kao najveći vernik ritualno u njenu kuću kao u crkvu išla... to se zove ljubav...
ali sam sigurna za peticije.
naravno bili je repriza za vreme bombardovanja na pink ,do tad sam naučila da čitam i upoznala se u potpunosti glavnom junakinjom
Naštelovati nešto u svoju korist na jedevite jade, iz petnih žila. Spasiti situaciju, al' na guzove.
Kumašine, kažu ljudi da bi jebeno na vašaru u Međedovom Polju, čujem da su se neki dvocolaši bili natakarili na vas pošto ste ih otresli u udaranju kruške pred mlađanim brđankama...
Jes' vala, sva sreća izvuklo nas što sam imao u Džeti pneumatski pištolj za zakivanje ekserčina, a i Čampi poteg'o iz Stojdže Štilovku..
Opšte je poznata činjenica da čovek menja svoju svest u potpunosti nekoliko trenutaka posle davljenja pevca. Ne znam zašto je to tako, verovatno napaljenost utiče u velikoj meri na određene delove mozga, ima i naučno objašnjenje ali ko će da gugla sad. U svakom slučaju, posle prskanja, sve ambicije, želje, namere, tuga, sreća, optimizam i sl. nestaju. To često može biti od velike pomoći u situacijama kada treba doneti tešku odluku, jer kad je donja glava bistra i gornja je bistra. Sve u svemu, drkanje resetuje mozak u početno stanje i pomaže da se situacija sagleda objektivno i sprečava radnje koje bi navele na žaljenje u nekom bližem/daljem budućem vremenu.
- Torima, jesi li očistio godinu više?
- Hteo sam, rešio sam da se pošteno bacim na knjigu pre par dana, ali onda sam u'vatio da šamaram majmuna i... Znaš i sam kako je...
__________________________________________________________________________
- Brate, juče sam hteo da umrem, znaš koliko mi je malo falilo da pozovem Anu i pitam da se pomirimo, napala me neka nostalgija...
- I jel' si je stvarno zvao posle onoga?
- Jok, resetovao sam se i shvatio da je ona ipak jedna obična fukara.
Kost, meso, krv, koža. Vrela glava, ladno pivo. Snovi, želje, realnost, beton, opet krv. Dizanje i pad. Od početka do sada. Od rošula preko bicikla, kola pa do kamiona, žene, posla, foruma, opet ladnog piva. Kafana, lome se čaše. Muzika, probijaju se opne. Festival, piju se droge. Paklica na trafici, burek u pekari, šverc u busu, jebanje u jebenim kolima. Mladost. Sirova snaga, upornost, tvrda glava i još tvrđi zid. Mamurno jutro, vrele noći. Devojke. Plavuše, crnke, brinete, šatirane fukse. Nedostižne crvenokose boginje. Očaj, sreća, rakija, infuzija. Demonstracije, nasilje, haos, red, mir. Ocene, jebene ocene. Trzanje po srednjoj. Ekskurzije, lepljive sobe, srča. Faks. Kolege, koleginice, prva sezonska šljaka. Šećer, šesto tona, dvanaest sati. Keš. Provod, kible, sranje. Ljubav. Šetnje, poljubci, veza, brak. Vukajlija, registracija, prijava, Autor.
Nekada davno, u neka srećnija vremena, pre raznih lorazepama i bensedina, pre bljutavih tekila i absenta ovo je bio lek za svaki duševni bol i melem za sve vrste emotivnih ožiljaka. Ovo nije obična porudžbina u kafanama poput putničkog ili piva. Ne, ovo je kafanska svetinja koja se naručuje sa određenom dozom sete u glasu. Čovek koji sedi sam za stolom i konzumira vinjak i kiselu nikad neće biti alkos. Niko se neće usuditi ni da pomisli tako nešto. On će uvek biti mučenik ili boem. Čovek kojeg je napustila ljubav, porodica, prijatelji... Napustila ga je sreća. Sedi sam i pije. Nekad pusti suzu uz neku pesmu, koja se čuje sa starog radija i jedino tada promrmlja nešto u bradu tako da ga niko ne razume sem konobara koji odmah pojačava radio. Vremena se menjaju, pa tako i običaji. Duša se leči kod psihijatra, a kafane vise nisu in pored raznih diskoteka i ostalih rupa, a oni malobrojni koji su ostali verni kafani i svim njenim vrednostima, ostali su isto tako i sa praznim džepovima, pa ne mogu da zadovolje punu terapiju sa kiselom već samo konzumiraju vinjak. Jebi ga.
- Eno ga Žare. Ajde da sednemo kod njega.
- Gde si pošo? Je l' čuješ koja pesma gruva?
- Dva galeba bela. Pa šta s tim?
- Šta s tim?! A šta pije?
- Vinjak i kiselu.
- Šutnula ga je Maja, moronu jedan ograničeni. Imaš sporo paljenje ko jugo u februaru.
- Šta da radim, stao mi mozak. Pa, ajmo da ga oraspoložimo malo.
- Ne trebamo njemu mi sad. Vinjak i kisela su dovoljni.
Radili su sklekove,
ja sam pio lekove
i voleo Puškina.
Kao juče sećam se,
jedne male iz petog be.
Gajio sam nadu,
al ode za kanadu
i tamo se udade.
Ostani zbogom, nek te sreca prati
a ja cu negde naci svoju srecu
sve sto je lepo zivot mi uskrati
zasto te nema, izdrzati necu
Sam sam dok te ljubi drugi neko
ti si sad za mene samo san
znam da si od mene sad daleko
necu da prezivim ovaj dan
Nijednu vise ja necu voleti
ja sam odavno prezalio sebe
saljem ti suzu, nek te ona seti
na dane kad sam ziveo za tebe
Pesma u izvedbi Šabana Šaulića sa njegovog albuma iz 1981. godine, Meni Je S Tobom Sreća Obećana. Muziku i tekst napisao je Rade Vučković.
Sinopsis:
Uspostavivši u prvoj strofi i refrenu da ga more tuge zato što više nisu zajedno, Šaban, ogorčen, u drugoj stanci dovodi pod upitnik Snežanino obrazovanje, insinuirajući da su joj nepoznati neki osnovni zakoni fizike. To omalovaženje bi trebalo da je upozori da njegovo izvinjenje u trećoj strofi za slično prejašnje ponašanje možda ne znači mnogo, jer će, ako se veza ponovo uspostavi, ciklus zlostavljana samo da se nastavi.
Svako delo sa vase strane koje nekome izmami osmeh ili mu pruzi trenutak srece.....
Nagrada za dobro delo je sreca koju osecate dok ga cinite!
Kurava, buraz. Kurava. Skoro čitava Velika Mionica prešla pr'o nje. A o Maloj da ne pričam. E, sad si ti na redu. Poslednji, ali njoj ne manje bitan. A ni više.
A ti slušaj mene. Begaj! Begaj od nje dok si na vrijeme. Nisi je jeba' još? To je dobro! Ne jedi se! Dobro, jesi jedini, ali to ti je sreća. Mog'o si kakvu boleštinu da navučeš, pa da te peče kad pišaš.
Znam ja. Iz iskustva. Zato ti ovako slikovito objašnjavam da se skloniš. Ne skloniš, reči joj da ti je varenika na šporet, trk doma i ugasi telefon.
I pričaj dalje, molim te. Spasi muka nekog jadnika. Prosvijetli ga.
Kanibalski ručak kojem se ne zna tačan uzrok smrti.
- Evo mama, naš'o sam metak!
- Bravo sine, da te sreća prati cele godine.
Bensedin ili slično.
Drmnuo sam bensedin sreća njegova, inače bi ga oterao u pičku materinu.
To su osobe koje svoj koeficijent sazrijevanja mjere po sjedištima u busu. Od najvišeg (sećija) ka najnižem. Odmah se hvataju onog najvišeg tj. žele odmah sve servirano na tanjiru. I kako godine prolaze - sjedaju na sjedište po sjedište naniže. Isto vam je i u životu: čovjek nije svjestan da se ipak sreća i uspjeh kriju u malim stvarima. Veća je vjerovatnoća da ćete ostati sretni ako tome ne pridodajete neki poseban značaj (već to smatrate normalnom "pojavom"). Dok ste, dok sjedite na sećiji životnog busa - izloženi stalnim pokušajima nekoga da vas svrgne sa tog vašeg trona, iako ste tu možda došli i fair-play igrom, a ne samo sa "laktovima"...
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.