
Rečenica koju izgovaraju svi apotekari u želji da vam uvale lek, bez obzira što to nije taj koji vama treba.
Kupac:Jel imate Andol?
Apotekar:Nemamo, ali imamo ovaj karbamazepin,to je zamena za Andol.
Kupac:Ali ovde piše da je ovo lek za epilepsiju?!
Apotekar:Ma daj decko, i ti u svašta veruješ,pa i na autobusu pise rajfajzen pa ne mozes unutra da podigneš pare.
Nesto sto uzviknemo kad izrazimo zelju za saznanjem tacnog podatka o trenutnom stanju i zbivanju u vremensko-prostornom kontinuumu.
Plan za pojačanja svakog novopečenog superligaša.
Rečenica kojom počinje izlaganje nemača pojma o bilo kojoj temi. Obično signal slušaocima da ono što sledi ili nema veze sa životom ili je obična zajebancija na račun rasprave. Jedino merilo razlike je stepen inteligencije govornika - što je pametniji to je njegova sledeća izjava veća zajebancija.
U retkim slučajevima kad je zaista u pitanju neko tumačenje politike znajte da ste najebali.
- Brate, ja misli da bi ona dala samo da je pitaš.
- Ma jok brate, ja sam čuo da voli svog muža preterano...
- Ma voli ga, zato mu i ne govori ništa.
- Pa jebote, ako ga voli ja to moram da poštujem, nije u redu da se uplićem!
- Slušaj, koliko se ja razumem u politiku, njemu neće ući ni centimetar. Ako mu ne kažete neće mu smetati.
Izraz koji oslikava trenutno mišljenje o bivšoj devojci.
Misao koja ti prođe glavu kada se probudiš i shvatiš da se ne sećaš gde si izašao prethodno veče.
Питање које неискусни јебач поставља цури након партије гужвања, пропраћено "Управо сам умочио" благо шабанским осмехом, ишчекујући позитиван одговор који би му у великој мери допринео инстант пумпању свог ега до крајњег левела.
Оно што не схвата, а она му то неће рећи, је да је то тип питања које ће само одати неисигурност у своје трситељске вештине и способности да својој изабраници подари квалитетан ужитак.
- И како је било?
- Добро је.
- Само то? Очекивао сам мало сложенији одговор, а ниси ни задихана.
- Па имајући у виду да је трајало свега пар минута и да си ми га грешком прво спичио у буљу, нисам имала времена да се задихам.
Пошто код нас влада таква загуљена ситуација да један обичан човек не може себи да приушти једну достојну сараницу (а о животу и да не дискутујемо), долази се до закључка да је недостатак новца, наравно, крив за све. Они што причају да новац није битан фактор у животу, или су побегли са неуропсихијатрије, или су се сакрили играјући жмурке још у каменом добу па су тако скривени и остали иза неког дрвета.
Кад се дође до тренутка да се једноставно мора ослонити на новчаник, долази и некаква визија да у том истом новчанику може бити једино слика детета или повратна карта. А пошто знамо да затвор и није страна реч, ако ме разумеш, знамо и да постоји релација која спаја њега и новац. Јер, дао Бог, поред претварања свега живог у литре пива, новије конвертовање се своди на превођење у дане затвора.
Полицајац: Ало, човече, возили сте 110 на сат где је ограничење 50?
Лик: Добро. И?
Полицајац: И ништа. Казна 15.000 динара.
Лик: А колико је то дана затвора?
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Поп: Помаже Боооог овом дому и спаси укућане његове да не погибнууууу.
Лик: Важи, попе. Него, колико дођем за ово?
Поп: Колико даш.
Лик: Па колико да дам?
Поп: Две 'иљаде.
Лик: Извини, попе, а колико је то дана затвора?
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Жена: Маму ти јебем, да ме превариш да оном дронфуљом. Марш из мог живота, дете те јебало вараличко!
Муж: Немој да се љутиш, шта ти је?! Неће да се понови. Бирај како ћеш да ме казниш. Слободно!
Жена: Нема више Лиге Шампиона, фудбала са ортацима, има да усисаваш, переш судове, рибаш тоалет, нема пива, треће смене и кладионице. Јасно?!
Муж: А колико је то дана затвора, пичка ли ти материна?
Буди поштен. И оно мало што имаш, ти подели са другим. Пусти остале нек' раде како им воља, а ти буди добар човек и помажи другима у невољи, а то ће ти се једном само вратити. Неко то о'зго све гледа...
Ма шта који курац?! Гледај само своје дупе! Шта ти пуца патка за остале? Поштени или не, сви завршавамо у иловачи. Кад год можеш а ти зајеби! Што, шта фали? Ти си зајебао њега, он је зајебао неког другог, тај неко други неког трећег... Све то у круг иде. Поштени увек најебу.
Аман, људи, одлучите се.
Чињеница је да живимо у земљи у којој велики проценат становништва узима 'леба преко погаче и то преко туђе грбаче. Ретки су они који се држе неке златне средине, али су још ређе истинске добричине. Можеш у шаку да их скупиш.
Ма колико мало да их има, има их. Велики људи великог срца који живе за друге више него за себе. Помоћ ти никад неће одбити, ма шта да им тражиш: новац, прадедину њиву поред реке, последњи залогај хлеба у кући... Код њих НЕ не постоји. И кад нема, наћи ће начин да ти помогне. Образ му је светиња, а реч вреднија од злата. Што би реко народ, човек једанпут.
Е сад, знају често да раде и на своју штету како би ти помогли, а то је у овој земљи луксуз који није паметно допустити себи. Мораш бити и довољно проницљив како би препознао оне који желе да те зајебу, а они ту способност једноставно немају. Верују у људе и оно добро у њима. Зато се њихова доброта у народу често карактерише и као глупост.
Упознао сам типа који је пристао да буде жирант неком ортаку, овај узео паре, спаковао жену и запалио негде преко гране. Већ неколико година, он и жена у две смене возе такси како би отплатили дуг.
-----------------------------------------------------------------------------
- Јел' свраћао Миле код тебе од јутрос?
- Није бре. Што?
- Јао, пусти га, цело јутро иде по селу и скупља прилоге за Раткову удовицу. Хоће да најми мајсторе да јој среде онај прчварник. Он сам дао десет 'иљада.
- Па шта му то треба? Па и он је иста беда ко и она.
- Ма знаш ти Милета, људина је то, а и у праву је! Треба да се помогне, Ратка узе црна земља, шта ће она јадна жена сама да ради? Деца ће да им се помрзну зимус.
- Ма све то стоји побратиме, али ваља и своје двориште гледати. Јесте он добар човек, ал' је глуп колико је добар.
Neodoljiva potreba da NAS odvojimo od NJIH, da ukažemo koliko su ONI glupi, ružni i zli, a MI u svakom smislu superiorni, bezgrešni i nebeski. Uprkos tome što je NAS malo, uspevamo poput amebe da se izdelimo na još manje grupe NAS. I u okviru NAS smo MI, naravno, bolji od NJIH.
- Hej, zakasnio si danas pa ja preuzeo jednu tvoju vožnju. Šta je bilo?
- Ma ne pitaj, opet ratni veterani ispred Vlade. Ne može pošten svet da prođe na posao od njih. Kao da sam ih ja terao da idu na Kosovo. Bar da su tamo nešto radili, a ne sada samo zakukavaju za dnevnice...
- Sve su to govna. I pre neki dan isto na uglu Miloša Velikog i Nemanjine, zamisli, studenti! Pa šta je ta bagra kad zaradila pa da sada traži!? Na našim leđima se školuju i samo se zajebavaju.
- Da, da, stoka je to... Ali su najviše krivi ovi političari. To se nakotilo, samo leva ruka - desni džep sistem. Nije ni čudo što je cela država korumpirana...
- Zamisli, meni pre neki dan saobraćajac tražio 20 evra. Govno.
- Pa jesi mu dao?
- Jesam, jebiga, šta da radim, od ovoga živim. I što je najgore, istog dana mi lekar uzeo 20 evra samo da bih zakazao! Ta govna u mantilima...
- Govna, nego šta... Bolje prođeš ako si penzioner nego pošteni radnik. Oni malo, malo traže povećanje penzija, kao da njima nešto treba. Svi se uvalili u Titove stanove i sada traže od nas nesrećnika.
- A ja se pitam odakle više da plaćam? Juče za registraciju dao 30.000 onima što samo ispijaju kafe po šalterima. Stalno su na jebenoj pauzi.
- Jedino nastavnici rade manje od njih. A ti nastavnici su posebna govna, svake dve nedelje - štrajk. A mi, jadnici, štrajkujemo jednom i odmah nas prozivaju po novinama.
- Pa naravno kada su novinari najveća govna. Prodaju se za burek i jogurt. A šta rade? Samo pišu ono što im se kaže.
- A mi predstavljeni kao glupi taksisti sa peškirima oko vrata.
- Što nije uopšte tačno! Kad si mene video sa peškirom? I pišu da muvamo sa taksimetrom.
- MI? Nikad, svega mi na svetu. Mada ONI iz Plavog taksija sigurno muvaju...
Pokušaj da ubediš roditelje da te puste na zurku koju ne želiš da propustiš, međutim, roditelji ne znaju ko su to svi, iako si im već minimum 50 puta objasnio.
Jovana: Sutra je žurka kod Nikole, mogu da idem?
Keva: Kod kog Nikole?
Jovana: Pa kod druga iz odeljenja, onaj sa kojim se ekstra družim, svi će biti tamo. Mogu?
Keva: Ko to svi?
Реченица најчешће употребљена у тучи двојице или више дечака основаца, у недостатку концентрације (изазване страхом).
Мали Ђоле: Ало, не гурај ме!
Драганче: Шта је било?!
Мали Ђоле: Шта је било?!!
Драганче: Шта је било?!!!
...∞
...kad jebete, Đuku ne zovete, je izreka koja se koristi radi skretanja pažnje "prijateljima", da vam je već malo pun nos toga da vas se sete samo kada im treba pomoć bilo koje vrste, a, da vas se, po pravilu, neće setiti ako imaju neku akciju koja podrazumeva uživanje u ma kojoj količini, i ma kakvo ono bilo.
-Gde si jebo te, ceo dan te tražim. Treba da odemo do X na gajbu, da je malo sredimo!
-?
-Ma ne pitaj, sinoć smo malo pravili bahanalije, znači bilo je nadimanje, neke cave, neki likovi iz kraja...E, požuri brate, moramo sve da skockamo pre nego mu se matorci vrate.
-???
Схватити суштину проблема, неопходност суочавања са њим и његовог решавања.
Синоћ ме звао Марко да му позајмим јакну. Нисам му дао, нисам му ja слуга, вероватно је схватио колико је сати.
Cinjenica je da su 90-e, koliko god smo ziveli u nemastini, bile zlatne godine za filmsku industriju kod nas.Zapravo, mozda su ti filmovi i najbolje oslikali taj period.
Lepa sela lepo gore, Rane, Podzemlje, Spasitelj, Kako je propao rokenrol, Pocetni udarac, Sabirni centar,Poslednji krug u Monci, Bolje od bekstva, Profesionalac, itd.
Uvodno pitanje kojim počinje većina TOP-ŠOP emisija nakon kojeg sledi navođenje neke totalno kretenske situacije koja se verovatno nikom normalnom na svetu nije dogodila (ovde ne računam domaćina emisije, selebriti gosta i publiku). Na vašu sreću grupa naučnika sa univerziteta iz nekeTamoAmeričkeJebovije skarabudžila je nekaku skalameriju koja kao efikasno rešava problem naveden u uvodnom delu. Zatim na scenu stupaju voditelj i selebriti gost demonstrirajući svrsishodnost ove mašinerije (čitaj: pokušavaju da nateraju govno da radi). Ni to nije sve, nazovete li u narednih nekoliko minuta na poklon ćete dobiti još hrpu kojekakvog đubreta, bofla i šta ti ja znam čega još.
voditelj: Dobro veče dobri ljudi! Pre nego što počnemo pozdravimo našeg večerašnjeg gosta, verujem da svi već znate o kome je reč. Da, tako je! To je Majk Rivers, veterinar godine 2003. za grad Larimore, North Dakota. Pa kako si nam Majk?
Majk: Zdravo, pa znao sam i za bolje dane. Posle afere *Jagnje misionar, a vala i kauboj* 2005. zatvorili su mi ordinaciju, napustiše me žena i deca, pa sad moram ovde da se ponižavam za tih 300 dolara...
voditelj: Hahahaha, to je naš Majk! Nikad dosta šale s njim (tiho Majku: Jebo sam ti mamu zbog ovoga). A sad pređimo na ono zbog čega smo svi ovde večeras. Reci mi Majk koliko ti se puta dogodilo da te zavesica sa baldahina pod uticajem vetra šašulji u toku seksualnog odnosa?
Majk: Da, da, da! To mi se stalno dešava, i moram ti reći da ume strašno da nervira i ugasi erotski plam.
voditelj: Tako je Majk, ali nisi ti jedini sa tim problemom, šta kaže publika?
Publika(okreću se jedni ka drugima potvrdno klimajući glavama sa izrazom razumevanja)
voditelj: Vaš problem je rešen zahvaljujući grupi naučnika sa univerziteta Gvantanamo. Predstavljamo vam *metal kurtn tutauznd*, zavesice za vaš baldahin u vidu metalnih rešetki otporne na sve vremenske uslove. Veoma lako se montiraju ušrafljivanjem u vaš plafon, i za svega nekoliko minuta vaš baldahin biće lepši, praktičniji i što je najbitnije neće vam predstavljati problem u toku intimiziranja sa partnerom. Kako ti se čini Majk?
Majk: A šta, ovo kao nisu rešetke iz zatvora?
voditelj: Hahaaha, a jeste šaljivdžija naš Majk. Sada ćemo vam ja i moj drugar Majk demonstrirati kako svako od vas može očas posla montirati *metal kurt tutauznd* u svom sopstvenom domu.
.....sledi višečasovna montaža u prvom studiju, zatim i prelazak u drugi zbog urušavanja plafona......
voditelj(vidno šepajući, sa zavojem na ruci): Evo videli ste kako lako sami možete ugraditi *MK2000* u vašu spavaću sobu, šteta što Majk nije više s nama, naime morao je biti hospitalizovan verovatno zbog prevelikog uzbuđenja...
Dakle ne propustite ovu fantastičnu ponudu jer pozovete li u narednih 20 min. dobićete ne poklon DVD *Step-aerobik sa Forestom Vitakerom*. No ni to nije sve, prvih 100 kupaca koji se jave dobiće lentu sa natpisom *miss Alabama 1997*. Šta čekate?
Најбитнија претпоставка приликом избора-промјене средине.
- Ајмо до Ловца, овдје се већ скупљају неки набријани ликови, смор брате!
-- А колико је тамо пиво?
- Лав 3 марке...
-- Ја остајем овде, мени супер!
Onaj koji se svaki dan meri na nebaždarenoj vagi.
Увек исто питање када дођемо кући после напорног дана...
кева: сине, како је било данас у школи?
ја: добро
кева: а шта сте учили данас?
ја: ништа!
Odgovor vlasnika Golfa dvojke, na pitanje saobraćajnog policajca gdje mu je dodatna oprema.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.