
Odrekao se grada k'o Japanac sina sa četvorkom iz matematike. Da l' je dobio il' dao otkaz, nema veze, bitno je da ima parica da malo renovira kućicu na selu, uvede net i kupi gorepomenuti objekat čuvanja. Žena ga ostavila i odvela djecu, uzela mu pola para što je imao u tom trenutku (pola od ništa je i dalje ništa), al' on je posle godina utapanja tuge u raznom alkoholu shvatio šta tačno hoće od života. Mir. Frulu, stado, štalu, omanje imanje, obavezno sa šumom i potokom u šumi, da ima gdje dušu da odmori i pivo za Prvi maj da potopi.
Vratio se odakle mu je stari otac zaradio prve pare da mu kupi stan, koji sad izdaje studentkinjama jer misli da su urednije, a one mu fikus zalivaju đus-votkom i tjelesnim izlučevinama. A možda su čak pokušale nečastivog da prizovu, pa su zaklale kozu, a zna se da se kozja krv teško spira sa tepiha i da se ne isplati prati ga. Ali njega to ne zanima, sve dok kaplju pare od kirije.
U suštini, bole ga ona stvar za sve.
Rajko (lokalni diler cigareta): Oooo, koga to moje oči vide, pa jesi li to ti brate Radovane?
Radovan: Ne seri Rašo, već daj robu.
Rajko: Uh, vid'der njega, što je neurozan. Pa da nisi ti možda ćetri sata ćamio ćekajući, materet'?
Radovan: Nemoj mi prodavati sic za belegiju, već požuri, eno je Milunka u butiku, najeb'o sam ako me vidi s tobom.
Rajko: Ajde, šta Milunka zna šta je svila, a šta kadifa....
Radovan: U butiku je mesa, Rajko, u to se razumije k'o Tesla u struju.
Rajko: Eh, butik mesa. Mesara reci, jebogamiš. A ti, vidi ga što je zabradio, e. Pa zamalo te ne prepoznah, šta ti se desilo čovječe?
Radovan: Eh, šta... Otišao da čuvam ovce, eto šta.
Rajko: E brate, nema ljepše slobode od toga. Mir, tišina, onako lahor dune, pa ti remeti slamku u ustima...
Radovan: Jes, a onda ti zakmeči steona ovca i krene da se... da se... da jagu mladu donosi na svijet! Šta onda, a? A nema veterinara jedno deset kilometara unaokolo.
Rajko: Pa dobro, ali...
Radovan: A onda moraš da misliš gdje ćeš ih, pa zidaj štalu, pa u štali valja imati sijena za ovaca, pa kupi sijeno, a nemaš para za traktor i kosačicu, jer si ih dao na ovce i štalu.
Rajko: Buraz...
Radovan: I na kraju ti propadne sjetva i žetva i sijeno zbog jedne pišljive kiše.
Rajko: Na ti kila duvana, kuća časti, bjež' mi s očiju dok se u grad ne vratiš i ne obriješ.
Radovan: Fala živ bio! MILUNKA! 'SAM TI REKO DA MOGU DŽABE KILO DUVANA DA DOBIJEM! SAD IMA I JA I TI DA PUŠIMO, OPAAAAA!
Epitet koji često dajemo pokojniku ili onome ko je blizak tom stanju. Jedno od multikolornih poređenja koja su česta u našem jeziku i, uz širok dijapazon izraza koji se tiču pojedinačnih organa i njihove upotrebe ili zloupotrebe, doprinose bogatstvu istog.
- Bio sam kod Mite na sa`rani, gledam ga kako leži, sav žut k`o vosak, rodbina pobelela od muke k`o ona svila na sanduku, Stanojki podočnjaci crni k`o ugalj, jedino onaj Jovo što pričaju da se švalerisao sa Stanojkom pa Mita sazn`o i spičio ga infarkt, jedino on rumen k`o jabuka, pička mu materina!
Izuzetno rizičan i neophodan posao, jer, što se više čeka, biće sve rizičnije. Naime, tokom zime i prekrivenosti snegom, pa i nakon otapanja istog, košenje je moralo da sačeka da se zemlja osuši, da se spusti kosačica, da se ovo, da se ono, a za to vreme život je nabujao u vašem, čini se, nikad većem dvorištu. Dakle, pošto prođoše dani kojekakvih izgovora i psihičke pripreme koja se sastoji od nekoliko kafa, masturbacije i 3 tanjira boranije (individualna stvar), vreme je da se prione na posao. Problematike je sledeća: em je trava tolika da se po njoj pentraju mačke i svrake, em više ne dominira međ' vegetacijom, pa su tu narasle kojekakve sekvoje, bukve, adami, džordani, onilovi, još morate da ponesete 84 džaka da potovarite kompletan zeleniš\braoniš. Da se pri tome ne govori o fauni koja je tu svila gnezdo ili jazbinu misleći da tu ljudska noga neće kročiti (možda samo upasti), pa tako postoji verovatnoća da iz travuljage iskoči kakav poskok i ćapi vas za jagodicu, dok vi u agoniji pokušavate da ga zauzdate kosačicom, a nije isključeno ni da završite viseći u paukovoj mreži dozivajući komšu da vam se pridruži, jer vas izbaviti ne mere. Ništa nije čudno ako nađete psa\mačku\kanarinca koji vam je poznat sa postera na kom piše ,,Traži se'' ili ,,Nestao''. Nakon završenog i, još važnije, preživljenog posla, svečano se zaklinjete da ćete od dana današnjeg redovno kositi travu, no, najčešće serete.
Prema proizvođačima šampona svaka voćka ili povrće ima nevjerovatne sposobnosti i moći da učine kosu sjajnijom, bujnijom, mekšom....
Novo novo novo!!! Izašao je potpuno novi šampon za kosu!!! Magična dejstva ekstrakta krastavca čini vašu kosu bujnijom, koja u dodiru sa matičnom mliječu narandže i lubenice daje blještav sjaj vašoj novonastaloj bujnoj kosi, dok eterično ulje šljive ranke hrani tjeme i čini vašu kosu mekom kao svila...
Mladi, ludi i zeneseni, gledali ste mnoge filmove nepogodne za decu vašeg uzrasta gde se valjaju po stenčugama, sve sa kožom mekom kao svila. U žbunju, očigledno baršunaste mekoće on nju trsi do iznemoglosti. Hmmm, šta još nisam probao- mislili ste dok ste u okrilju svog toplog doma drkali na svoju omiljenu porno zvezdu. Videli ste zvezde. A onda nadješ sebi prikladnog ludaka da te vodi u tršnju negde daleko, u Prekopčelicu na primer, da se trsite medj netršeno bagrenje. Ma lepota, lučite vlagu na samu pomisao. Onda on kreće da skida, baca je pravo na mravinjak, a ona se vrpolji ko da joj je prvi put, ko najgori homofobičar boreći se za sopstveno dupe. On, ožaren, al' ne od strasti, kurac od strasti, mislim kurac ožaren, da se bolje izrazim: ožario kurac koprivom, ripa ko opečen (valjda zato što i jeste) i spazi roj pčela nad glavom mu- a jadan alergičan. Pa kude ćeš s golo dupe medj bagrenje? Na sve to njoj se još izvadila žica iz brushaltera, onaj što se jeftino nadje kod Kineza, tu oko dvesta dindži, i rešava da vrlji to čudo.
"Gde se sad skidaš, kakav crni seks, nesrećo jedna?"- povika on. A ona će: "Ma jebo seks, mravi mi u sise." Tako isfrustrirani, i do iznemoglosti izjebani, kreću u romantičnu šetnju po kiši...pardon, po provali oblaka...
Ako želite da izbegnete sve ovo, potrebno je da ponesete: lepo sklopljeno šatorsko krilo, protivotrov od ujeda pčela, kišobran, i veš mašinu, da možete sve svoje štrokave stvari odma da vrljite na pranje. Ili nabavite televizor.
Nešto maglovito, nešto sitno i skoro pa nevažno, često zanemareno, u prolazu spomenuto, nešto nedovoljno. Kučina je neka blijeda riječ, od onih što same ne dolaze. Upari se sa tricom, tim još jednim nedostatkom mase, zauzme položaj u uglu sobe. Tamo nastavi da gleda u te i teži nuli. Kučina je talog vremena, ono što se izmigoljilo njegovom zelenom zubu, nešto toliko nevažno da ni vrijeme neće da ga pregazi. Nešto što mi niko ne uze i ne traži.
Kontriram, kontriram: te nevažno, te nestvarno, te ovakvo i onakvo, a kakvo god da je, i dalje nešto je. I ne samo to: to je nešto jako lično, jedan dio mene koji niko neće. Te kučine sa zida, što ni ja ne znam šta su.
Ako nečim pozitivnim hoću da je opišem, rekao bih da je kučina ono što je ostalo iza. Iza, da budem tako neduhovit, pučine i kurčine. Pučine koju sam možda htio, koja je metafora za štagod, neću da pričam o tome, i kurčine koju sam dobio, i o kojoj sve znate, ista je kao ta vaša i nema svrhe pričati ni o tome. Kad se sve slegne, i šteta i prašina po njoj, sve se i vidi, sve je jadno i javno.
Dobro, ne baš sve. Ostane nešto lijepo što sačuvam za sebe, što je oduvijek bilo tu, ali ga tek sad cijenim kad je to sve što mi je ostalo, što nije ni javno ni jadno. To već nikad nećete saznati, a pokušavaćete, samo da me raskrinkate.
Ali ima nešto još tu. Ta kučina, ne znam da li je moja, ne želim je sigurno, ali nema čija biti bez moja. Ne znam je li javna - svi je vide, niko ne primijećuje. Ne znam od čega je, od kakvog se dima naoblačila. Konoplja, kudelja, lan, paukova svila, ostaci ostataka, nemoguće ih reciklirati, upotrijebiti, uništiti. Sjede, vise, ničiji.
Osoba najčešće najomraženija tokom slušanja muzike u društvu,jer mu je sluh za muziku ko kriv kurac,reči ne razume dobro,pa ih često menja u druge,i tako peva potpuno druge reči,pesma gubi smisao,postaje nebulozna,dok se svima u društvu odredjena pesma zgadi,a gospodin koji je sve upropastio počinje da se smeje.
Koje su meni zgadjene:
-Lete mi lete,trideset dve...
-...Ajzaklija,stomaklija,mentolmen,svraka,daćemo im glas kada umrete od raka!
-Vreme leči sve,možda simu i tumore,al nju nikad ne!
-Ako te odvedu,cigani cigani...
-Lupam glavom posred zida,život nije,čigra-igra!
-Na usnama mi žar-(vokali)čmar!Pusti neku sporu stvar!
-Bum-bum-bum-prci guz-tuc-tuc,eja!
-Sumnjaju neki da vozim na pogrešan tok,jer slušamo ploče i sviramo,dok u nama teče bitaka plam,i kažem vam šta dobro znam,računajte na nas!
-Anonimna kožu ima,meku kao svila,pored mene stlatko peva,ko andjeo himna!
Zabludu u čednosti naših baka odaje upravo muzika koja se preferirala u tom periodu. Može se reći da je princip bio isti kao i danas osim razlike u nivou smelosti.
''Poznaje me grana svaka moravskih vrbaka'' - Spavala se u nekoj šumi i to, Boga mi, svakodnevno.
''Da mi dodješ sa osmehom kroz šljivike i livade'' - Nagoveštaj gore pomenutog.
''U jeleku kad zašušti svila gde se ruka voljenog sakrila'' - Drpanje zasisu.
''Da zakopčam jeleče ne treba mi nano'' - Spremanje za izlazak. Izbačen dekolte koji poziva na blud.
''Sve su ruže procvetale samo naše nisu, to ih dragi noću gazi meni dok dolazi'' - Princip ''samo da moji zaspe i uskači'', s tim što se danas kao predigra upražnjava gledanje filma, a u to vreme se oplete partija mice.
''Robinja sam tvoja'' - Sado mazo.
''Milovanje'' - Pridržavanje partnerke prilikom ''objašnjavanja''.
I mnogi, mnogi drugi...
Evo opet Bata Sale sa svojim ozbiljnim defkama, ima da mu lupim minus jer sam ja ovde doš'o da čitam vicovi, a ne nešto pametno. E briga me. Elem, ovo što sledi nije neki moj stav već zvanični stav istorije.
Džihad znači Sveti Rat u islamu i da, pominje se u Kor'anu i ne, izvorno nije ono što radi Bin Laden. Mnogi neupućeni misle da Kor'an poziva na rat protiv svega što nije islamsko. To nije tačno. Džihad je, izvorno po Kor'anu, rat sa samim sobom (pandan hrišćanskoj borbi protiv đavoljih iskušenja). Ovaj današnji, oružani rat je nastao kao odgovor na krstaške ratove koje su vodili hrišćani (tj. Rimokatolička Crkva) protiv muslimana u Svetoj Zemlji. (Da, da, mi hrišćani smo prvi počeli i to ratom koji je nazvan Svetim Ratom, a kog, kao takvog, nema u Bibliji kao što ni džihada, kao takvog, nema u Kor'anu). Danas, kao i u samom početku koristi se isključivo od određenih individua ili grupa koje zloupotrebljavaju veru u Boga kod običnih ljudi zarad sticanja ekonomske, političke i vojne moći (kao uostalom i krstaški ratovi). Da biste stekli bolju sliku o čemu se zapravo radi i kako je džihad nastao sledi malo istorije. (sa' će minus :D)
Godine 1096. g.n.e. papa Urban II je shvatio da može mnogo novca da se zaradi kontrolom Bliskog Istoka, tj. kontrolom krajnje stanice Puta Svile kojim su stizali skupa svila i začini iz Kine i Indije u Evropu. Pošto je primat držala Venecija (Mletačka Republika), a papa nije mogao da im objavi rat bez ikakvog povoda (bili su katolici, u savezu sa zemljama Svetog Rimskog Carstva i u to vreme nisu ugrožavali nikoga u Evropi vojno, a imali su veliku vojsku i flotu), skontao je da je najbolje da jednostavno osvoji zemlje sa kojima su Venecijanci trgovali i preuzme kontrolu nad lukama i bazarima gde je roba sa istoka stizala. Pošto ni za rat sa muslimanima nije bilo nikakvog povoda, trebalo ga je izmisliti, ali da pri tom razlog bude takav da Venecija nema opravdanja da se buni. Znači, idemo da oslobađamo Hristov grob od nevernika. Pokupili se svi redom iz Evrope da idu tamo da se bore, jer je papa obećao oprost grehova svima koji se priključe, a i rat je vazda bio dobar razlog za pljačku. E, uleteše krstaši i osvojiše Jerusalim (i to je jedini put da je krstaški rat bio uspešan, ni u jednom od onih posle cilj nije ostvaren). Arapi su tada bili podeljeni u mnogo malih kalifata i sultanata, a većina stanovništva su bili nomadska plemena koja su međusobno vekovima ratovala oko dve kamile ili zbog toga što je jedan šeik drugom p'jan rekao da je magarac tako da su krstaši imali relativno lak posao. Jedini pametan među svim vođama bio je egipatski i sirijski sultan kurdskog porekla Saladin koji je ratovao u kasnijim krstaškim ratovima i povratio Jerusalim 1187. On se dosetio jedne jako bitne stvari. Ako su hrišćani uspeli da se ujedine oko vere, zašto to ne bi mogli i muslimani? "Uhvatio" se za jedan navod u Kor'anu koji kaže da, za razliku od hrišćana koji "okreću drugi obraz", muslimani imaju pravo da se brane ako ih neko napadne bez razloga, što je ovde slučaj. Takođe, muslimani MORAJU da brane drugog muslimana ako ga napadne neki "nevernik", a on nije u stanju sam da se brani. I rekao je da je to džihad, rat protiv nevernika, koji, istina, ima podlogu u Svetoj Knjizi, za razliku od krstaškog. Ujedinio je muslimane, dojučerašnje neprijatelje, pod istom zastavom, zastavom vere. Tako je nastao taj prvi "oružani" džihad, koji je, kao i svi današnji imao neki drugi cilj, a ne veru.
Na pitanje: „Ko je bio Mocart?“ duhoviti posetioci internet sajta Vukajlija, rečnik slenga, odgovaraju: „Svestrana ličnost. Čovek koji je komponovao muziku za Nokiu. Inače, bio je poslastičar i izmislio je Mozzart kugle. A voleo je i da se kladi...“
Danas · 06. Novembar 2008.