
Vlah-Alijina nadahnuta eksklamacija* pošto je arčio na prvom sastanku. Daleko najveće dostignuće filma „Banović Strahinja", ako je suditi po kriterijumu zadržavanja u kolektivnoj svesti. Kada god se poziva na totalni hedonizam, kada postoji potreba da se verbalno zapečati trenutak testosteronske nadmoći ili želja da se pokaže sopstvena velikodušnost, uvek možemo računati na besmrtne reči Alijine!
*U kanonskoj verziji obavezno prethodi "Hašiša daj svima".
D: Je l' imamo nešto slatko?
M: Ja doneo onaj rahatlokum sa dojajima. Na, je'te, svima hašiša.
N: Ma kako me opet prebi s tim pederom!
Konzola: Edi Gordo... uin!
E: Svima hašiša!
Ćale: I?
Sin: Položio!
Ćale: O, fala kurcu! Ženo, hašiša daj svima!
Keva: Daću ja tebi hašiša.
Zasto je bolje opstiti sa devojkama nego sa zenama koje su imale decu.
Odgovor je vrlo prost a nalazi se i u jednoj srpskoj izreci...
gde decija glava prodje tu posla kurcu nema....
Sintisajzer niskobudzetne izrade, koji kada se svira zvuci na sve samo ne na muziku. Takodje je koriscena i mini-verzija ovog uredjaja (skoro nefunkcionalna) za izbegavanje minusa zbog ne nosenja instrumenta na cas.
Nastavnica: Da li si poneo sintisajzer?
Ucenik: Jesam!
Nastavnica: Hajde odsviraj ono sto si dobio za domaci!
Ucenik: Evo, samo da pozajmim od druga sintisajzer.
Svirena je izraz kojim nepismeni ljudi nazivaju uredjaj koji mi poznajemo kao sirena.Po nekoj ,samo njima poznatoj logici,zakljucili su da naziv "sirena " nije ispravan,zato sto taj uredjaj svira a ne "sira".....
Ako udjes u raspravu sa njima i pokusas da im objasnis da taj naziv ne dolazi iz naseg jezika,samo dzaba gubis vreme...
Dokaz da nam je drzava u kurcu,jer jednog pedofila nije bila u stanju da osudi,samo zato sto je pripadnik crkve!
Jebo im ja mater svima i voleo bih da im on poducava decu!!!
Pesma o Pahomiću i učeniku
Pahomije učenika
Metnuo na krilo,
Sve stenjući pevao mu
Šta je negda bilo.
Pevao mu srpsku slavu –
I srpske junake
Što na koplje nabijahu
Bulje svakojake.
Vladičanska kita poče
Suze da proliva,
Učeniku svome reče
Da kitu celiva.
Dete kitu celivalo;
P’ onda pita živo: „Preosveštenstvo, što sam ja Kitu Vam celivo?“
„Ti ne shvataš, Srpče malo,
Mi stariji znamo!
Kad ti poraste, kad se digne, Kaš’će ti se samo!“
(Tomislav Marković: Iz udžbenika za najmlađe bogoslove „Uvod u jeboslovlje“)
Pokušaj analize poslovice "Rđavom kurcu i dlaka smeta" kao "Javljanje averzije muškog polnog organa na čijoj se površini usled oksidacije javio sloj gvožđe(III)-oksida prema rožnatoj vlaknastoj izraslini na telu mnogih sisara."
Ono sto se kaze kada se govori o granicnim prelazima na kojima carinici ne pregledavaju nista osim dokumenata.Dal je u pitanju lenjost,bol u kurcu ili nesto trece kod tih carinika nije poznato.
-Brate,paranoisem se da nosim dzeju u Crnu Goru,ako me uhvate najebao sam premnogo
-Ma esi lud,tamo samo pokazes licne karte,nista dalje ne njuskaju,mozes drzati leseve Nikolica i Vujanovica zajedno na zadnjem sedistu prekrivene samo jaknama i nece te provaliti.
Dečko koji je tek otkrio većinu bendova i muzičara (gitarista, bubnjara, basista), ali priča o njima kao oni likovi što imaju cigaru na kraju usta i 45godina toga iza sebe. Naduri se ako vam se ne poklapaju mišljenja i tera svoje čak i ako zna da je zasrao, samo da bi ispao učeniji. Uči vas kako se nešto svira i radi, bez obzira ako vi to znate vec jedno 5-10 godina već u notu i zvuk. On je taj koji je gledao video uživo i video kako se to u originalu svira i vi nemate pojma. Zna sve akorde bolje od vas, čak i ako ne zna da peva, on peva bolje i nemojte slučajno da mu kažete da ne zna da peva, jer će vas pogledati kao da ste mu majku opsovali. Sve radi prejako, generalno. I bolje od vas.
Primer nije neophodan.
Faca koju napravi gitarista kada svira neki emotivan/zajeban solo.Takođe,faca osobe koja sere prvi put posle nedelju dana,a bogme i faca osobe koja je upravo dobila/dobija blowjob.
Jedina preostala opcija cigu-ligulisanja onoga ko je nešto gadno zajebao. Odsvirao je svoje arije, istanjio žice, raštimovao dirke, prosvirao sve kurčeve uzduž i popreko. Istrošio talenat na pogrešne i konačno se pronašao. Svira čovek gajde.
- Opet si prokockao moje pare! Jesi li ti šenuo? Od čega ćemo da živimo?!
- Ajde pusti me da očajavam k'o čovek!
- Pa ti nisi čovek! Nego, nego ne znam šta si!
- Ma šta ti oćeš bre od mene noćas?! Malo što su me tamo ogolili sad mi ti ovde i kožu skidaš! Oćeš muzičku želju?
- More, sviraćeš ti meni u gajde! Ja kad ti kažem.
Izraz za patetichnog, suicidalnog i kao skenjanog skejtera ili rolerasha koji u isto vreme kao svira gitaru, ima kao neki bend koji i u crno ofarbanu kosu kao znak njegove ogromne tuge za prekjuche preminulim zecom Sreckom.
Moja cerka Ivana je toliko emo da mi je i hard crkao od tuge :D
Britanski gitarista prepoznatljivog skoro pa minimalističkog stila. Za sebe kaže da svira običan bluz, a kao i većina gitarista tog kova, glumi skromnost. Njegove melodije, "lickovi" i izvijanje žica su zvuci nekog drugog sveta, preneti u ovaj naš sirotinjski.
Dogs, Time, C. Numb, High Hopes, Shine On You Crazy Diamond i ostatak diskografije čuda zvanog Pink Floyd.
Fraza koju nam upućuju "dobronamerni", kad se nađemo u kurcu tj. u situaciji kad jedino možemo da se samozavaravamo da se ništa ne dešava...
- Jebi ga! Ostao sam bez posla, jer me je onaj vrljavi Rade ocinkario šefu da sam mu usuo ricinus u čaj... Pritom, žena mi zarađuje trostruko više, pa se osećam ko mutav na trač partiji... A, i ćerka mi se fiksa, a sin farba kosu u roze...
- Ma, sve ide iz glave... Misli pozitivno...
- Znači, kad pišaju po meni, ja da se pravim da pada kiša?
- Pa... Sve ide iz glave!!!
Svako u životu ima jednu veliku šansu - da ostavi svoj trag, da postigne nešto vredno pomena. Kada ta šansa prođe, bez obzira da li si uspeo ili ne, vreme je da "za pojas zadeneš" i staneš u papučarski red sa svima ostalima, dok slušaš druge kako muziciraju.
Naravno, neki ni tada ne prestaju da sviraju, ali im je još samo spolovilo jedina i verna publika.
-Šta misliš, kakve šanse ima Luis Hamilton da uzme titulu ove godine?
-Nja, odsvirao je taj svoje.
-Aaa nemoj tako, možda ako pređe u Vilijams, oni su kao ponovo jaki?
-Ma Vilijams svira kurcu već godinama...
Akustična gitara, ali ne bilo koja; ova akustara ima kilometražu. Nosi se van kuće, na plažu, na kampovanje, na ekskurziju, u dvorište. Svuda ide gola, bez torbe ili kutije. Akcija joj je previsoka, pa se na njoj uglavnom svira iz osnovne pozicije, a bare-hvati su mogući do možda petog praga maksimalno. Često fali barem jedna žica, a ostale su zarđale i svako malo se raštimavaju. Čivije škripe. Farba joj je izubijana, izgrebana i ponekad ispisana. Daje se svima koji je traže, ide u krug. Ako je poznajete - želite je dok je drugi sviraju, ali se trudite da to ne pokažete. Dok se svira - svačija je i nije ničija. Kada je u elementu, zrači čistom magijom. Muzička kurva i svetica, majka i maćeha. I magnet za ribe.
Ko ne zvuči dobro na komunalnoj akustari, nikada neće da zvuči dobro ni na najskupljoj, vrhunskoj gitarskoj opremi.
Najbolji način da odjebete osobu koja je upravo ušla u prostoriju i pitala vas o čemu se radi u filmu? U većini slučajeva film gledate od samog početka, ali osećate savršen bol u kurcu da utiske prenesete dotičnoj osobi.
Dobar neki film jel?
Ne znam, sada sam pustio.
Vidodnjak koji je batalio gledanje u pasulj i dlan i kafu itd... on je uveo moderno vidovnjastvo.izvori za proricanje su mu serpe,pasteta,cetkice za zube,a ponekad konsultuje anticko bozanstvo koje svira hevi metal,radi u zelezari i ciji poster mozete naci u parfimeriji...
Svirač u tamburaškom orkestru koji svira prvu tamburicu. Obično vođa orkestra kojeg svi ostali prate i najčešće je izrazito debeo. Uhvati onu minijaturnu tamburicu i prebira po njoj prstima koji podsećaju na srpsku kobasicu, sa širokim osmehom rođenog veseljaka.
- Kume, znaš li ti ko je bio Janika Balaš?
- Nemam pojma, ko?
- Debeli primaš iz "Osam tamburaša"...
"Ne tiče te se i zato se ne miješaj u tuđe stvari jer ćeš se nabosti."
Ovo naravno ne možemo uputiti određenim, prema kurcu pozitivno nastrojenim osobama.
U teoriji nešto uzvišeno. Dramatično. Ponekad i romantično. Uvijek gledaš to po filmovima, glavni lik šeta po kiši, iza svira neka dramatična muzika, i u tom trenutku se njegova realnost izbistri. Sve mu se složi, i odjednom shvati rješenje svih njegovih problema. Jeste, al u kurcu.
U praksi to izgleda malo drugačije. Prvo treba spomenuti da je šetnja sama po sebi besmislena stvar, i onaj ko je nagovorio ljude da idu u šetnje je vrhunski trol. Ideš negde, a ne moraš. Niti ideš ka nečemu, niti bježiš od nečega, već samo ideš. I ajde to što odeš bez neke svrhe, nego još moraš i da se vratiš! Ali nema veze, ako to i prihvatimo kao nešto normalno, onda tu uskače kiša. Kišu je lijepo vidjeti samo kroz prozor ili na televiziji. Ako voliš stvarno da budeš na njoj ili si na heroinu, ili si kvazifilozof i neshvaćena duša u pokušaju pa si se previše izložio na citate Boba Marlija, jer kako drugačije možeš da vidiš hektolitre vode koji polivaju asfalt i drveće kao nešto uzvišeno.
Ipak, kreneš tako u šetnju. Odmah na početku te 'ladan vjetar spiči u lice, pa žmirkaš ko svraka na jugovinu. Raširiš kišobran ali to kurca ne pomaže, jer kiša ne pada pod perfektnim uglom od 90 stepeni kao na filmu, već ti je vjetar nosi u lice. Kišobran moraš držati ispred sebe ko da intervjuišeš nekoga, i isti ti u najboljem slučaju zaštiti glavu i gornji dio tijela do pupka, dok ostatak izgleda kao da si izašao iz poplave. Pritom ti vjetar gura kišobran, pa moraš non stop da se rveš s njim i pomalo imaš osjećaj kao da vodiš bika na grmečku koridu.
Nema veze, sad si izašao, nećeš se sigurno odmah vraćati. Ubrzo, koliko god pazio, moraš da staneš u neku lokvu, i da bar malo pokvasiš noge, ako ne, onda će automobil u prolazu da prođe kroz neku i on će da te pokvasi. Svakako, mokar si. Hladnoća ti grize obraze ko da si ona riba Tošeta Proeskog, nos polako počinje da ti curi, i primjećuješ da ti svu pažnju odvlači borba sa kišobranom i izbjegavanje lokvi, te polako shvataš da ono dubokoumno razmišljanje iz filma možeš okačiti mačku o rep. Sve više uviđaš da ovo i nije bila tako dobra ideja.
Odlučiš da zapališ cigaru, bar da imaš neki merak. Naravno, vjetar duva 300 na sat, i počneš da se okrećeš oko svoje ose ko krme na ražnju, ljudi gledaju da li si narkoman ili su te buve napale, a ti pokušavaš da nađeš ugao pod kojim je možeš zapaliti. Kad te već palac zaboli od onog točkića za kremen, konačno je upališ. Ali ubrzo vidiš da vjetar nosi sav dim i žar sa cigare direktno u tebe, gledaš je u strahu ko vrelo mlijeko na ringli, bojiš se da se ne ugasi i više ti se i ona popne na kurac, jedva čekaš da je završiš i baciš. Psuješ sve bogove od Zevsa na ovamo, i konačno odlučiš da ideš kući.
Kući dolaziš mokar, hladan ko leš, umoran i nos ti curi. Dovedeš se u red, odvrneš grijanje, pogledaš kroz prozor, kažeš kiši da se napuši kurca, legneš i upališ film. Život je ponovo lijep.
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.