
Po komentatoru sa RTS-a to je svaki igrac u nasoj "super" ligi koji ima 25 godina il' manje. Bez obzira kako igra i gde igra. Samo nije poznato ako je on stvarno mlad i perspektivan, sta su onda navedeni igraci iz primera...
Neki klub1 - Neki klub2(necu da imenujem)
Ulazi neki batica u gostujucem timu...
Komentator - "A sada izmena kod gostiju, ulazi "batica". Ovo je jako perspektivan i talentovan igrac, igra isturenog napadaca, ima samo 25 godina!!!"
A sada paradoks-Wayne Rooney 24 god, Messi 23 god, David Silva 23 god, Fabregas 23 god, Di Maria 22, Cristiano Ronaldo 25 god, Juan Mata 22 god...
Trava od koje se smiješ zagonetno kao Mona Liza.
A: Što se Leo zagonetno smješka?
B: Da ti pravo kaže ne znam. Je li mu se posrećilo ili će mu se posrećiti, a možda je našao i mecenu pa više neće biti gazilebović. Di ćeš, Leo?
Leo: Idem u atelje (zagonentni osmijeh).
A: Pada li portret?
Leo: Pada, ali pristojno.
Kod za Beograd u Zagrebu i Zagreb u Beogradu, ukoliko je prilika takva da je bolje ne biti indiskretan ili se jednostavno bez neke bitne potrebe želi ostati misteriozno diskretan ili jednostavno zato što zanimljivije zvuči.
-Bok, Žeki, čujem da imaš neki seminar, a frajeru, oće biti nekih komada? Di ideš?
-442, stari. (sa smeškom)
-Nemrem vjerovat! Do jaja!
-Gde si, bre, brate, čujem imaš neki seminar, ovo ono, oće biti nekih riba, a? Gde ideš?
-442, matori. (sa smeškom)
-Ne verujem! Do jaja!
Izraz se koristi kako bi se ukazalo na širenje neprijatne arome u neposrednoj blizini,a potiče od nekoga ili nečega koji "dismr".
Radnja se desava u unutrasnjosti u jednom selu,true story:
Lika iz Beograda privela riba iz sela u svoju seosku kucu posle zurke.I kako su bili u naletu strasti,lik koji je krenuo da je skida i ljubi po vratu oseti jak neprijatan miris ispod mishke i izusti:
-"uh,ALA DISMR!"
A devojka na to odgovara:
-Kako "di smo",PA KOD MENE SMO!
Neracionalan strah za koji znamo da je neosnovan ali i dalje ne možemo da se oslobodimo neprijatnog osjećaja koji se u određenim situacijama javlja.
Paranoik si:
* Kada web kameru okrećeš ka zidu ili plafonu, za svaki slučaj.
* Kada dok se u kasne sate sam vraćaš kući na svaki šum (ne daj Bože prolazak auta) ubrzavaš korak jer eto kruže priče o kidnaperima koji će da te ubace u crni kombi i probudićeš se na granici sa Bugarskom bez bubrega.
* Kada si sam kod kuće i nakon gledanja horor filma sjedeš leđima okrenut zidu sa nekim oštrim predmetom u ruci i skoro da ne dišeš da bi mogao da reaguješ na svaki pokret.
* Kada medama iskopaš oči jer misliš da bi to mogle biti kamere.
* Kada svaki put kad pereš zube prije nego što pogledaš u ogledalo pogledaš iza leđa, jer ti je to nekako sigurnije nego da vidiš nešto pored svog odraza.
Posle neomašćenog kolca a pre govnjive motke, verovatno jedna od najdrakonskijih kazni u svakodnevnom rečniku prosečnog stanovnika glavnog grada Srbije ( i dalje je "Beograd" u pitanju, ako ste eventualno imali neku nedoumicu ), pa čak i ako isti/a nije rodom odatle. Radikalno brutalna sintagma koja u sebi sadrži sav prezir nebeskog naroda prema nasumičnom zločincu ili zločincima ali i, vrlo verovatno, jedino učinkovito rešenje za, ako ne SVE, onda definitivno većinu sranja koja su ga zadesila u poslednjih...pa, koliko ono ima godina? Terminologija iz naslova se, razume se, daleko frekventnije koristi od strane lokalne populacije ali nije strana ni ostatku srpskog stanovništva koje, sa druge strane, prosto ne mož' da dočeka duskoči u prvi autobus i doseli se u čuvenu metropolu "na ušću dveju reka ispod Avale". Elem, sve ovo najevidentnije ima veze sa i dalje naučno neobjašnjivom fascinacijom jednog naroda scenom javnog mučenja tj. ubijanja, bez obzira na boju kože ili zastave istog. Još se od vremena Antičke Grčke i Starog Rima, pa preko srednjovekovnih dekapitacija i Inkvizicije, ( kojoj je, pak, "vatra" bila omiljeno sredstvo za rehabilitovanje "zločinaca" ) do današnje Severne Koreje i Saudijske Arabije ( pa se ti usudi da dobacuješ muslidžama na plaži u Dubaiju kako su im "suvišni" kostimi ), lopovima, ubicama, samoproklamovanim mesijama, izdajnicima i ostalim zlikovačkim kategorijama sudilo i presuđivalo na javnim trgovima, pred neretko i na silu okupljenim narodom ali opet žednim krvi i pravde ( što se možda dâ nazvati i arhaičnom verzijom "Grand Parade", al' da ipak ne zalazimo tol'ko duboko u analizu stajskog đubriva ). Bilo kako bilo, oblik javnog kažnjavanja rendom izgrednika za sobom je oduvek ostavljao jednu posebnu aromu pobede Dobrâ nad Zlim i, kao takav, zauvek iznajmio mesta u našim toplim, neobavezno reliogoznim srcima. Bar dok ne smisle nešto još zajebanije...
N.B Pri uzjebanoj slici štelovati ovde. Autor.
- Baba, je l' ima mleka u kući?
- Iju, ćero, kakvo crno mleko te spopalo, zar ne znaš kakva govna meću unutra, majku im jebem krvavu da im jebem?! Morê, da sam ja neka vlas', ja bi njih sve povešala na Terazijama pa nek' se klate po celi dan i noć!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
- Brate, 'si gled'o utakmicu sinoć? Da l' je, bre, ona Barsa normalna?
- Barsa je Barsa, al' ove iz Milana treba kolektivno obesiti na Terazijama kako su igrali!
- Što? 'Si opet puk'o tiket, a?
- Jok, bre, nego sam bio u Milanu na ekskurziji pa mi ostao u lepom...NORMALNO DA SAM PUK'O TIKET, IDIOTE, ŠTO POSTAVLJAŠ GLUPA PITANJA?!
----------------------------------------------------------------------------------------------
- Gospodine Slučajni Prolazniče, kako biste prokomentarisali trenutnu političku situaciju u zemlji?
- NA TERAZIJE!!!
Život je jedan ogromni MMRPG (massively multiplayer role-playing game). Izgled ne biraš sam/a, ali se može menjati tokom igre. Igru počinješ, kao i uvek, na prvom levelu, gde nemaš ništa, a levele dizeš svake godine po jedan, nebitno o stečenom iskustvu (experience). Većinu igre ti pomažu roditelji. U većini igre postoji main quest koji se zove škola. Taj quest možeš posle nekog vremena napustiti (abandon quest) ili nastaviti skupljati iskustvo i dizati talente. U tom questu ti pomažu učitelji, nastavnici, profesori (razni NPC-ovi) Od tog questa zavisi i profesija (profession), koju većina ljudi trenira samo jednu, neki koji nemaju dovoljno zarade od jedne, treniraju iliti dižu (train profession) dve, mada je bolje dizati jednu što više, može se unapredjivati, a sa tim, imaće se i više para i skill-a. Sa parama se može kupovati bolja odeća, obuća i ostalo (armor,clothes i jewelry), kao i vozila (mountovi). Mountovi se dobijaju postepeno. Na 5-6 levelu dobiješ biciklo, najsporiji mount, kasnije, oko 14-15 levela manje kubikažni motor, za koji se mora istrenirati. Posle 18-og levela se može istrenirati za više vrsta mountova, kao i za više kubikažni motor, koji su podeljeni u grupe. Većina ljudi položi samo jedan, za auto, jer ostali verovatno neće biti potrebni, osim ako ne izabereš profesiju vozača ili prevoznika. Što više para zarađuješ, mount može biti bolji, lepši, opremljeniji i brži. U igri se takođe mogu imati petovi, ali to kako ko voli. Kasnije dobiješ i decu (minione), mada, mogu se i ona nazvati petovi, ona su takođe opcionalna. Kroz celu igru se vežbaju veštine (skillovi) i talenti koji pojačavaju te skill-ove. Svoj skill tree i talente igrači biraju zavisno od izabrane profesije i ostalih faktora. Profesija i skilova ima beskonačno mnogo i to je prednost ove igre. Igra je jako realna i svaka odluka je bitna za dalji razvoj igre. Grafika je u HD formatu, sa tim da se rezolucija i detalji ne mogu menjati osim ako igrač nema problema sa vidom. Postoji mnogo faktora koji se ne mogu menjati, kao što je boja kože (mada je jedan igrač koji se zvao Michael Jackson to uradio, ali on je dobio trajni ban jer je koristio razne hackove i glitcheve. Mada, neki igrači kažu da im on i dalje živi u srcu). trajni ban se ogleda u vidu smrti igrača. Privremeni banovi su u vidu kome, nesvesti i sl. Hackovi za pojačanja (buff), speed, crack i ostala opojna sredstva, su strogo zabranjena i zbog korišćenja istih se ide u zatvor (ban). Takođe se ne mogu uklanjati nasledne bolesti, izbor roditelja (oni su opcionalni u zavisnosti na kojem lvl-u su nestali ili možda i umrli). Igra je jako nepredvidiva i ima svoje uspone i padove, ali u tome je i čar.
Razvojni tim ove igre se nada da će svaki igrač uživati u datom iskustvu.
Kada komercijalno postane analno. Kada analno postane banalno. I kada to banalno na najmaštovitije moguće načine počne da opšti sa širokim narodnim masama koje u svojim jazbinama iole poseduju televizor. Kondoma bez.
Jer upravo se ovo poslednje najviše i nameće iole inteligentnoj individui po relativno inicijalnom registrovanju pojave iza transferogene floskule u naslovu...a pošto, razume se, nepoznatog autora iste pošteno izjebe imaginarnom zarđalom štanglom po predelu ničije zemlje. Opet imaginarno. I treći put ću iskoristiti pridev "imaginarno" ali će ovoga puta on stajati uz NESTVARNO veliku i NESTVARNO smrdljivu gomilu GOVANA koju su, u poslednjih deset i kusur godina, najviše izasrali g-din Šotra i ekipa vrljavo-entuzijastičnih izgovora za glumce koje je narečeni jednog jesenjeg dana pokupio svojom pik-ap Dačijom na BAS-ovoj stanici u Beogradu i tako ih spasao sigurne smrti od beogradskih pasa lutalica. Nažalost.
Elem, sve je počelo davne 2002. godine, sa tada još i pristojnom "Zonom Zamfirovom", a nastavilo se kroz jebenu "Ivkovu Slavu", "Mogsivideo" i slične derivate debelog creva srpske kinematografije, isprdnute usled kreativne krize nakon "Boljih Ljudi" i "Srećnog Blaga". Eksploatacija bizarnih uspeha pomenutih ostvarenja sprovedena je mučki i preko noći pa se tako, na primer, uz samo par sati ekstra snimljenog materijala (neretko i onog nastalog kao posledice pijanog kamermana koji je (opet) zaboravio dugasi kameru; prim.prev.) i uz dinamičnu montažu iole trez(ve)ne kafe-kuvarice zaposlene u zgradi RTS-a, od jednog prosečnog ali i onomad frapantno popularnog periodnog filma sa polu-jebozovnom ali opet jebozovnom glavnom junakinjom a koja bi sada trebala da se obesi obzirom na šta liči, čovekolikom gledaocu-fanu u aktuelnoj programskoj šemi i u više mesečnih rata servira ispodprosečna periodna serija sa istom polu-jebozovnom ali opet jebozovnom glavnom junakinjom, sada, međutim, prisutnom i u par novih, uzbudljivih, nikad pre viđenih i nadasve SUVIŠNIH jebenih scena i kadrova svinjca, kokošinjca i ostalih kategorija okolokućnih objekata. A da se obesi - zaista trebala, bi.
Elem - glup si bio, čika Šijane, mog'o si opasne pare da zgrneš na ovoj komercijalizaciji, jebem i tebe i onu tvoju babu u usta ona umetnička, glupa.
- E, brate, znaš da će sada film "Montevideo" da bude emitovan i kao serija?
- Kupus...
- A? Kakav kupus, bre?
- Futoški. U kaci. Kiselim. Pozdrav.
Pesme koje te jako nerviraju,ali uprkos tome tebi su non stop u glavi. ovo moze da traje od jednog dana pa do par godina. najgora stvar je kada i sam shvatis da je jako retardirano to sto pevas glupe gej retardirane pesme u sebi.
1.kama kama kama kama kama kamiilioooonnnn,ju kam en goooo.....
2. a jaaaaaaaaa kao vuk,bezim od pastiiraaaaa
3. der voz samting in di er det najt..Fernandooooo
4.aj nou ju vont mi,ju nov aj von caaa
5.eeeeee Ljubicee...
6.tiii ti si ga upoznalaaaa.....
7. ooou grls dej vona hev faaaaan....
8.elektronik supersonik.
9. moliiitvaaaa......
10. belii moj jablaneeee.
skromnih top 10. ako zeli neko neka doda. peace!
Mobil Army Surgical Hospital
Cuveni antiratni film Roberta Altmana i mozda najbolji antiratni film ikada snimljen.Snimljen je 1970 godine i da bi izbegli probleme sa studiom ,zbog antiratnih poruka u vreme najzescih demonstracija protiv rata u Vijetnamu,radnju su smestili u drugi rat...korejski.
Uloge su tumacili,u to doba ne bas toliko popularni glumci kao sto je Donald Sutherland,Tom Skerit i Eliot Guld,koji su svoje uloge vrhunskih ,ali potpuno nenormalnih hiruga ,maestralno odigrali.
Film je osvojio neke oskare ,ali to nije ni bitno,zato sto ovakav film nije za nagradjivanje,vec za gledanje.....puno,puno puta!
Robert Altman je za ovaj film bio placen 70 000 dolara,dok je njegov sin za "Suicide is painless" ,zaradio milione,za autorska prava!
Kasnije je na osnovu filma snimljena i odlicna serija ,koja je trajala 11 sezona i bila je jedna og najgledanijih serija ,koje su ikada snimljene!
Svako ko je gledao film zna ovu pesmu,koja je na uvodnoj spici i prozima se kroz ceo film i napisao ju je sin Roberta Altmana....
'Suicide is Painless'
Through early morning fog I see
visions of the things to be
the pains that are withheld for me
I realize and I can see...
that suicide is painless
It brings on many changes
and I can take or leave it if I please.
I try to find a way to make
all our little joys relate
without that ever-present hate
but now I know that it's too late, and...
The game of life is hard to play
I'm gonna lose it anyway
The losing card I'll someday lay
so this is all I have to say.
The only way to win is cheat
And lay it down before I'm beat
and to another give my seat
for that's the only painless feat.
The sword of time will pierce our skins
It doesn't hurt when it begins
But as it works its way on in
The pain grows stronger...watch it grin, but...
A brave man once requested me
to answer questions that are key
is it to be or not to be
and I replied 'oh why ask me?'
'Cause suicide is painless
it brings on many changes
and I can take or leave it if I please.
...and you can do the same thing if you please.
Posprdno pitanje likovima koji izgube pojam o vremenu. Umjesto da se vrate nakon popušene cigarete, nema ih po sat vremena, a kod nekih beznadnih slučajeva prođu i sati.
- Vratia se Šime, di je bia? Je li bilo šta friške ribe?
- ?!
- Je li ostalo što u kutiji?
- Ček da vidim, mislim da je.
- Bukvalisto retardirana, pa gdje si dosad? Pao sam u hibernaciju koliko sam te čekao.
- Bila jedna mala...
- Da si Hju Hefner mogao si se dosad vratiti. Mrš.
Najpoznatija i najpopularnija, mada ne i najbolja pesma britanske heavy metal grupe Iron Maiden. Maltene svako je cuo ovu pesmu. Cak i ljudi koji nemaju dodira sa ovim i slicnim muzickim pravcima, odgovaraju potvdno kad ih pitas da li vole metal. Naime: "Znam Fear of the Dark! xD Ali ostalo mi se ne svidja...".
Pesma jeste dobra, medjutim, ima toliko boljih stvari od istih izvodjaca! Treba samo malo volje za 'nepoziranjem'. Postoji cak i tehno obrada ove pesme.
Fear Of The Dark
I am a man who walks alone
And when I'm walking a dark road
At night or strolling through the park
When the lights begin to change
I sometimes feel a little strange
A little anxious when it's dark
Fear of the dark, fear of the dark
I have a constant fear that something's always near
Fear of the dark, fear of the dark
I have a phobia that someone's always there
Have you run your fingers down the wall
And have you felt your neck skin crawl
When you're searching for the light?
Sometimes when you're scared to take a look
At the corner of the room
You've sensed that something's watching you
Have you ever been alone at night
Thought you heard footsteps behind
And turned around and no-one's there?
And as you quicken up your pace
You find it hard to look again
Because you're sure there's someone there
Watching horror films the night before
Debating witches and folklore
The unknown troubles on your mind
Maybe your mind is playing tricks
You sense, and suddenly eyes fix
On dancing shadows from behind
Fear of the dark, fear of the dark
I have a constant fear that something's always near
Fear of the dark, fear of the dark
I have a phobia that someone's always there
When I'm walking a dark road I am a man who walks alone...
Rečenica idealna za odjeb matoraca,očeva i komšija koji baronišu o svojim mladalačkim seksualnim podvizima.Broj riba koje su ih odbile je sličan broju semafora u Borči i sve su ga primale ko ciganče socijalnu pomoć.
-Di si ti pošo,je li?
Idem da gledam Partizan ,igra sa Čukom...
-E moj izrode,pametan si ko Vermez kad je uglješi dao da puca zadnji penal...Kad ti misliš umakati štogod.Moj je u gaćama bio kolko i Palma u školi.Prsko sam ih ko suvu saksiju.
Znam matori,o pokojniku sve najlepše.
Epilog razgovora za posao u Srbiji.
Ujedno i poslednji put kako ćete čuti glas osobe koja je to izgovorila, a na "Vaše mesto" će doći neko ko nije imao vremena da dođe na razgovor.
-U redu, mi ćemo se Vama javiti kada saberemo utiske.
-Hvala Vam, samo ako mogu da Vas zamolim da me pozovete na tetkin fiksni pošto sam kod nju sad odseo a mobilan sam zaboravio u Babušnicu. Evo napisa ga na ovu salvetu, di da je turim?
-Turite je, eno tamo, u mašinu za seckanje papira, gospodine.
-Najlepše Vam hvala, očekujem poziv, iz kuću neću da izlazim da gi ne promaknem.
Gde je jelo, gde je piće? Zašto nema ničega za jelo, za piće.. Izraz koji se koristi u Pomoravlju od strane starijih mada često i mladjih ljudi kada odu negde u goste.
Otišle Krljke kod Krivošija u Ćupriju u goste :
Svi sede za stolom sat vremena, zgledaju se a niko ništa da ponudi, na to će iz jedanput stari deda da ripne i vikne
A : Snajke! Kam iće, kam piće, nismo valjda došli da se gledamo?
B : Eve sad će da prekoljemo i prajci i janjci i kokoške po avlije ako treba!
A : A rakija?
B : Sade će Ranđ'o po njojze u podrumu, nje vala imadne sve da ve podavimo! Ajde ajde Ranđele, da ni ne otinu gosti pa da ni bidne pos' mlogo žao!
Izraz koji se koristi za nabijenu žilavu žensku (nije nabildana) koja nema mrvicu sala, ima dobra bedra i pozadinu koja se ne trese kad hoda.
Za izazov poput nje vam je potrebno barem 100 kila mišića i dobro svrdlo.
Marjan: Da vidiš bombončića kojeg sam susreo noćas, Boško.
Dala mi broj i dogovorili se za piće.
Evo njena slika.
Boško: A jebote.
Marjan: Šta joj fali?
Boško: Ma bez premca je u faci, ali naletio si na desnog beka.
Marjan: Daj, ne seri.
Boško: Kad ti govorim, da nju ide obradit prva ekipa, ona bi odgovorila di su vam zamjene.
Izraz iz političkog vokabulara koji obično znači: "Dobićete kurac i ovaj mandat"...
Boris Tadić: Volim da vas jebem.
Ivica Dačić: Narod me voli... Zato ga jebem.
Čedomir Jovanović: Di mi je pajp,sunce li vam jebem!
Tomislav Nikolić: I ja vas jebem ali makar menjam poze.
Jadranka Šešelj: Da l' jebem bolje od muža?
Vojislav Šešelj: Srbi stisli dupe, sad jebem to Holandiji.
Mlađan Dinkić: Jebao bih sve regione pojednako.
Sposobnost sa kojom se rađa svaki Amerikanac. Bilo da se nalazi u rudarskom oknu, buretu ili je popio bure, znaće u kom pravcu je severoistok. Njima to dođe kao nama levo-desno.
-Vojniče bez kompasa sa velikom puškom, kratkim gaćama i debelim bicepsom, narko bos se kreće kroz gustu prašumu koju u životu nisi video.Trenutno je 17kilometra jugozapadno od tebe, vidiš li nešto? Prijem.
-Vidim samo Memedovića, nosi smoki, zejtin i Zlatiborca indijanskim plemenima. Prijem.
-Pijani, polumrtvi, nepismeni prosjače koji leži na ulici velikoga grada i ne zna svoje ime, di mu ovde dođe dom kulture?
-Tri bloka severozapadno odavde.
-Fala.
Gastarbajterski način kupovine...
Gastarbajter u butiku: Zdravo, mali! Je l' imaš neki' dukserica za ovog mog naslednika? (grli sina)
Prodavac: Evo, imate na ovoj polici tanje dukseve, debeli su vam okačeni ovde, a imate i košulje - ovako nešto.
Gastarbajter: Ma šta to roze? Kad su muškarci nosili roze?! Nego, je l' mogu ovi duksevi da se rašire, da pogledamo mi to?
Prodavac: Može, naravno, evo ovaj plavi, on je baš onako za dečake lep, ovaj zeleni vam je isto onako sa detaljima! (kineski duksevi sa nabijenom cenom)
Gastarbajter: Dobro, a je l' to sve orginal?
Prodavac (smeškajući se): Da, da jeste sve vam je to originalna roba (jeste original Chong Song Xua)...
Gastarbajter: Dobro, dečko, daj ta dva! (vadi evre iz novčanika)
Odgovor sujevernog pecaroša kad ga pitaju gde će, a i sami vide štapove za pecanje u njegovim rukama.
Deda Vasilije je tog jutra kao i prethodnih 10 godina otkad je penzionisan, privezao dva stara štapa za pecanje i mali meredov na njegov dotrajali bicikl i uputio se ka reci.
Utom ga srete baba Savka i upita ga:"Jelej! A di si rešio?!"
Našta deda Vasa odgovara:"E sad nigde! DA TI GA STERAM MATERI POKOJNOJ PO SRED PIČKE!"
Okrete svoj stari crveni bicikl, i ode kući.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.