
Tip komunikacije koji se danas koristi u poslovnom i akademskom svetu, a i sve češće u društvu (bar onom pristojnom). Kod indirektne komunikacije jedan od sagovornika izbegava da direktno kaže šta misli, uglavnom to "prolepša" za nekoliko stepeni ili kaže upravo suprotno od onoga što mu je na umu. Indirektna komunikacija koristi se da bi se izbegle neprijatne i konfliktne situacije, naročito da se drugi sagovornik ne bi uvredio ili osetio poniženim. Indirektna komunikacija je ponekad dobronamerna a ponekad i ne. U kombinaciji sa ironičnim/sarkastičnim tonom zaboli više nego da vas je sagovornik jednostavno izvređao na pasja kola.
Šef zaposlenom: "Očekujemo veće zalaganje od vas u narednom periodu." (znači: "Ti si lenčuga, nepopravljivi neradnik i bolje bi ti bilo da prioneš i prekovremeno ako misliš da zadržiš radno mesto").
Riba tipu: "Ti si mnogo fin dečko..." ("Ti si smarač/bez kinte/loš u krevetu/naložila sam se na nekog drugog tipa...")
Koleginica sa faksa kolegi: "Ajmo na kafu nekad!" ("Cool mi je da blejim s tobom na pauzi i možda će mi nekad zatrebati tvoje beleške ali nisam u fazonu da se družimo/muvamo."
Profesor studentu: "Kolega, vidi se da ste učili ali možete Vi to i bolje..." ("Nemaš pojma!")
Ortak ortakinji: "Ma nisi bre debela, samo te ta bluza otvara u struku." ("Krmačo!")
Doktor pacijentu: "Nije to ništa strašno, samo se pridržavajte terapije, nemojte piti alkohol ni pušiti i redovno se javljajte na kontrole..." ("Auh, al si ga ti najebao...")
Ljudi koji su pravili ove reklame nisu skapirali da ljudi u Srbiji imaju vise od dve celije u mozgu.
-Reklame za deterdznet.
Reklama: Decko od 5-15 godina se uprlja i kaze svojoj majci koja joj govori da se ne brine, jer postoji novi deterdzent.
Stvarnost: U stvarnost obicno decko dobije batine i dranje u fazonu da on nije za nigde i da treba u stalu da ga zatvore.
-Reklama za Koka Kolu
Ironicna reklama.Bubaljke valjaju neku koka kolu po travi i u reku,gde ona plovi pod veselim zracima sunca.
U stvarnosti prazne plasticne flase Koka Kole leze na sve strane i zagadjuju prirodu ili pojedini ljudi u gradovima nemaju pare za zejtin koji otprilike kosta isto kao koka kola.
-Reklama za Kosmodisk i preparat za uklanjanje bubuljica.
Posle reklame za uklanjanje deterdzenta najgluplje. Obicno neka baba govori da pre nego sto nije kupila kosmodisk nije mogla, ama bas nista daradi, a da od kada ga je kupila prohodala je i poteklo je med i mleko.
Druga varijanta je da baba prica kako njen sin ruzan ko guzica na crnca, ali je onda kupila taj preparat i onda je sve postalo super i prosla je ekonomska kriza.
Realnost- Penzioneri nemaju dovoljno para da kupe lekove, a kamoli da lece guzata lica svojih unuka/sinova...
Kao što egzotični začini umeju da daju bogat ukus jelu, prljave priče tokom seksa mogu da napreve eksploziju, i da seksu daju neku grubu i divlju notu. Da raspale strast i maštu, skinu okove i otpuste kočnice.
Partneri ipak moraju biti oprezni i bar za početak umereni. Ako nema dovoljno poverenja, ili nisu na istim talasnim dužinama, može biti i kontraproduktivno.
...šmrc...
-Šta je bilo draga? Što plačeš?
-Zbog onog što si mi malopre rekao... šmrc...
-Ali ljubavi, pričali smo o tome, i ti si se složila da bi nam prijalo malo osveženja u krevetu, zar ne?
-...šmrc... Pa jeste, ali ja sam mislila da ćeš da mi kažeš nešto u fazonu ''pališ me'' ''jako te želim'' ili tako nešto, a ne ''kurvo prljava, voliš kad te spavam metodom kurca u pičku'' i ''hoćeš da ti ga sad zabijem u rč?''
-Ali draga, ''pališ me'' baš i ne spada u prljave priče, priznaćeš.
-Meni spada...šmrc,,,
- I šta, zbog tog si se rasplakala?
-Ne zbog toga, već što sam zbog tih reči imala osećaj da nisi u meni. Kao da si bio odsutan.
-A gde sam to mogao biti?
-Ne znam... Na Vukajliji možda?
Patetika + logos, nauka o ljigavosti ljudskih preterano iskazanih emocija.
Postoji jeftina patetika, koju mediokriteti olako upražnjavaju i njome uvek uspeju da dirnu druge mediokritete, te na taj način dobijaju feedback, uzvraćenu patetiku i pluseve na patriotsku majko Srbijo defku, koja je za nijansu drugačije od "Maco volim te najviše na svetu i nijedna kao ti" što se odmah spaljuje na groblju, opelo od moderatora i ban na 40 dana, dok ti mozak ne nađe put prosvetljenosti. Obično se u tom periodu ne skidaju sa demotivacije i fejsa, gde hrane dušu govnima, pa ih seju kad vaskrsnu ovde, lajkuju do besvesti, umiru od ljubavi i rađaju se da budu voljeni, cepaju se od plakanja i emovišu po ceo dan. Skupljaju slike svih beba sveta, mudruju o vezama i naravno, vole se najviše na svetu. Svi međusobno, prave većinu, gnjave i dave. Ali njima sve to zvuči fantastišno i bajno, dok će ostalima zvučati toliko izlapelo, da prosto neće ni obraćati pažnju. A i da obrate, čuli bi te reči kao što bi videli sliku u iritantnom naziranju na potpuno izlizanom posteru.
A postoji i skupa patetika, malo edukovanija, koju takođe svaka budala može da kupi ali ne i da "razume", jelte... Kao ono kad baba ode na pijacu i kupi šargarepu, krompir i best celer, mirjam i ostale kupuse, dođe kući pa pročita i skonta pa kaže: ee, vidiš ti to...nije ljubav paradajz. Pa joj srce zaigra kad se seti mladosti... Ili klinci totalno-drugačiji-od-svih-običnih-ljudi, u fazonu, koji se raspilavljuju uz pesme scorpions-a, kupuju ulaznicu među prvima i u šest ujutru staju da zauzmu mesto na koncertu koji počinje u deset uveče, da ne propuste slučajno da u prvom redu otplaču uz 'still loving you'... fight babe, I'll fight, šmrc, šmrc. Prc.
Elem, anti-emovci, raspoznavatelji patetike, pozitivci i ostali normalni, znaju sve to, ali iskazuju kad treba i kome treba, kad je vreme i mesto. Slažem se ja, sve to stoji, nije olako shvatanje, romantika, erot'ka ba, pornić, Frojd, ljubav, šta god. No, šalu nAstranu dobri ljudi, ozbiljno, man'te se patetike makar ovde.
Kraj srednje. Gotova zajebavancija. Počinje još veća. Faks. Ludnica. Rumene došljakinje sa domaćim, velikim plodnim sisama. Gandža direkt sa pašnjaka Gledića. Ni Avganistanac ni Marokanac, nego Gedža. Neka travuljina od koje mesec dana namiguješ debeloj brkatoj odbijačici iz prve klupe. No, svaka godina ima svoje specifičnosti. Što se više krećeš kroz godine, postaješ ozbiljniji i spremaš se za nastavak koji sledi.
Prva godina.
Upis, upoznavanje sa oronulim objektom i predratnim klupama sa urezanim Drug Dobrivoje + Drugarica Radojka, Tito 4ever. Selekcija društva. Odvajanje štrebera, prihvatljivih i onih koji mogu da posluže. Skeniranje ljudi i toga ko ima najbolju gajbu za vops, razvratne, krvave orgije i kartanje šaha.
Izdrkavanje profesora, da bi odmah odvojili one koji su tu došli sa namerom da nešto rade, i one koji su zalutali. Kukaš za srednjom.
Druga godina.
Ko je upisao, upisao. Ko nije, vratio se na njivu ili se psihički sprema za kanal. Pojavljuju se prve sede. Zajebancija je bolja jer sad znaš ko je dobar i ko donosi domaću rakiju i vino iz Dalmacije, a ko švercuje brlju iz Bugarske. Profani više nisu u fazonu, e kurčino, nećeš položiti ovaj ispit ako se ne usereš nad knjigon. Sad je samo fazon, kolega kurčiću. Moliš boga, dekana, tetkicu, šalterušu, Toleta, Šivu i Budu da upišeš treću.
Treća godina.
Pola puta pređeno. Lakše se diše. Mada, diskutabilno je to posle popušenih par magacina krdže i poneke dobre cigare. Bilo je tu i neke travice lekovite, ali to se ne računa. Jetra polako vrišti u ćošku i moli se da padneš pod kamion, ne bi li malo predahnula. Kosu si počeo da gubiš, sede se uveliko primećuju. Sada si postao kolega. Više nisi kurčić. Predavači te bar malo poštuju. Kao Srbi zakon. Spremaš se da postaneš apsolvent. Krvariš nad knjigom kao devica prvi put. Kukaš za prvom godinom.
Četvrta godina.
Posle 3 godine seksualnog uznemiravanja tvog rektuma od strane svih zaposlenih i nezaposlenih na faksu, postao si apsolvent. Još samo malo da se naguziš, zagreješ stolicu, propišaš krv i to je to. Zajebancije više nema. Svi kul likovi su još uvek na drugoj godini, fizikališu na koridoru 10 ili rade u nekoj trovačnici sa domaćom keretinom. Sada ti je i brada osedela. Klinci iz kraja te zovu ćelavi. Pluća su sada katran. Jetra se oporavlja. Opet možeš da piješ gusti sok. Cvikere nosiš, ako ih ranije nisi nosio, ako jesi dioptrija ti je duplo veća. Kriva ti je kičma, ali jebe ti se. Još malo dranja kurca i završavaš.
Kukaš za svim godinama faksa. Sad si i zvanično diplomirani akademski kurac.
Ovo pravilo se odnosi na vremenski period koji bi ste trebali da sacekate pre nego sto pozovete devojku/decka posle prvig date-a.
Isus je cekao tri dana da se vrati u zivot. Bilo je savrseno! Da je cekao samo jedan dan, mnogi ljudi uopste ne bi ni saznali da je umro. Kada bi ga sreli rekli bi "Hej Isuse, sta ima?", a Isus bi verovatno rekao "E, sta ima? Umro sam juce!", onda bi oni rekli "Am, brate, meni izgledas poprilicno ziv..." i onda bi Isus morao da objasnjava kako je on vaskrsao, i kako je to bilo cudo, i ljudi bi bili u fazonu "Aaa, okej, kako god... Aj cao brate..." Nije se vratio u ni u subotu, jer je znao da su u subotu svi zauzeti, kuvaju, peru, peglaju, prave decu, potkresuju bradu... Ne. On je sacekao savrsen broj dana, tri. Plus je bila nedelja i svi su vec bili u crkvi i svi su plakali "O ne, Isus je mrtav!" i onda BAM! On ulece kroz crkvena vrata, dotrcava ispred svih, ljudi su totalno izbezumljeni!! I btw tada je izmislio "baci kosku". I zato toliko dugo cekamo da bi pozvali devojku/decka, zato sto Isus zeli od nas da toliko sacekamo. Istinita prica.
- je izraz koji se upućuje osobama koje nenormalno žele nešto, a to jednostavno nije za njih. I kada bi na kraju dobili to nešto, to za njih nema koristi. Npr da se dokažu u društvu ili neka likuša od 100kg hoće da se uvuče u minić, i sl.
Lik se hvali društvu, a da nema osnova za to.
A: Brate, što mi se sinoć posrećilo! Ulazim ja u kafić i startujem prvu ribu koju vidim. Prospem joj priču da sam iz Tunguzije, ona poveruje, mi se kresnemo i...
B: Aha... Kul, nego da ti kažem...
A: Zamisli, brate, pita me da li hoću da nam se pridruži njena sestra bliznakinja?! I ja, kao u fazonu: još pitaš bre! I dođe ta mala cupi sa još jednom cupi!!! Brate! Sa tri ribe koje imaju sifone prečnika lubenice! I posle ja mrtav umoran krenem kući, kad na pragu ispred zgrade pronađem 100 evrića i kao šlag na tortu nailazi Mićina keva i...
B: Brate, oladi!
A: I Mićina keva krene...
B: Brate, šta si zapeo ko gluv na telefon! Znamo, kresnuo si i Mićinu kevu, verujemo ti, jeeeee...
Izraz koji dočarava gađenje i odbojnost prema nekom tipu. Da smo sami na svetu i da produžetak ljudske vrste zavisi od nas-ne bi se produžila. Pandan "muškim" izrazima: Ne bih biciklu naslonio na nju, Ne bih je šetao ni daljinskim upravljačem i slično.
"E, raspitivao se Mile za tebe."-mig, mig, idiotski izraz lica i faca u fazonu "Mogla bi da mu daš."
"Ko se bre raspitivao, Mile?"-smeh propraćen kikotanjem i čašom vode da se ne zagrcne.
"Daa, kaže simpatična si curica, voleo bi da te upozna, pitao me da li hoćemo u grad sutra.."-prekida je, postaje ozbiljnija, više joj nije do zajebancije:
"Slušaj Stojana, znaš da si me mnogo iznervirala čim sam te nazvala punim imenom koje mrziš najviše na svetu"-prvo joj ga malo spušta, zadaje joj nizak udarac, a onda sledi konkretizacija-"Mileta ne bih pipnula ni preko plekanog lonca, razumeš? Da je poslednji na svetu-ne bih! Ako ti je toliko simpatičan, idi ti sutra u grad pa se nabijte u neki ćumez i jebavajte se do mile volje. Kapiraš???"
Odgovora bez.
Ovo govorimo onda u situacijama, kad nam bas nista ne ide za rukom, i kada se sranja nadovezuju jedno na drugo. Kad samo cekamo sta ce sledece da nas usere po glavi, pa da skonacamo do kraja.
Jedan redovan vikend izlazak, grupica najboljih drugara, odredjena kolicina alkohola, malo dobijenih muda, ALI...
Pera: brate, sta je to bilo?? sta kaze mala?? vidim, nesto ti tamo sa njom cucuris, sta je bilo?
Mile: ma sta je bilo, pusti me u kurac, kurva bre, sere nesto, kao ima decka, a on vec mesec dana kod tetke u austriji, ja je jos gledam, u fazonu ajmo da se prosetamo napolje, da joj uletim klizeci, kad nista.
Pera: cekaj brate, pa ti si i sinoc dobio pedalu od zorice??aaaaa, pa nesto te krenulo!!! (smeje se, i to dobija na znacaju jos vise, jer je i on skoro od zorice bio pedaliran) Sta ces sad?? (kao brine se)
Mile: ma nemam pojma matori vidis da sam u kurcu, kad se ne trći onda se i ne guzi.
Predstavlja personu čiji ne samo fizički izgled već i karakter ili ponašanje izaziva gađenje okoline.Potiče od latinske riječi shtih>stihus,ae
Uglavnom ova vrsta živi u određenom prigradskom dijelu ili selu na periferiji međutim sve veća pojava štihova počinje da se javlja i u gradskim naseljima.Štihovo prirodno stanište je određena ruta koja se prostire od početnog dijela "Gospodske Ulice" pa sve do mjesta njihovog rotiranja koje je uz samo pozorište.
Tu štihovi vrše svoj hod,promatranje potencijalnih partnera,zov divljine koji je okarakterisan glasnim smijanjem koje izaziva pozor okoline ili veoma glasnim izgovorom slijedećih fraza:"A BRACO,JESAM SE IZRIKALA/O,AAAAAAAAAAA DRUŽE,NEMOŠ TO," itd.Njihovo kretanje vrši se otprilike od 20:00 do 21:00,zatim ako pronađu određenog partnera počinja faza "štihovskog parenja" koja je toliko komplikovana da ne može stati na ovu skromnu stranicu.
Ako štihovi do 21:00 ne pronađu adekvatnu osobu sa kojom bi bile u intenzivnoj Facebook vezi ili bar malo Like-ovali slike i postavljali srca na zid,počinje druga faza njihovih noćnih kretanja a to su kafići u okviru Gospodske Ulice.Tu štihovi naručuju kafu uglavnom koju ne vole ili čak ne znaju piti tako da su u fazonu ekipe. Što se tiče rasporeda uglavnom biraju mjesto koje je bliže samom kraju bašte kafića gdje mogu da promatraju suparnice štihove ili potencijalne partnere,ali i da sami mogu biti viđeni od strane nedužnih prolaznika koji ni krivi ni dužni pri traženju slobodnog mjesta u kafiću moraju prvo očima da pređu preko njih. Zatim,oko 21:30 većina štihova odlazi u Cap Cap da bi se nahranili i napojili.Iznimke su bogatiji štihovi koji ipak konzumiraju hranu samo u McDonlads-u.Tu se povremeno i slikaju,ali obavezno lociraju na Facebook-u.
U 22:00 njihova potraga i avantura završavaju jer uskoro trebaju da idu na zadnji bus.U 22:30 Gospodska Ulica ostaje prazna i počinju se prikazivati prvi znaci civilizacije i normalnih ljudi. Nakon povratka na njihovo prirodno stanište štihovi promovišu svoje tek-postavljene slike preko društvene mreže Facebook,ali naravno prvo ih dobro srede koristeći Photoshop Cs3 ili neku od novijih edicija. Tada počinje finalna faza,slike su postavljene,statusi su objavljeni,opisi su postavljeni,štihovi su označeni ili locirani i sada se samo čekaju Like-ovi i komentari pratioca.
Sloboda je predivna stvar kada je neko zaista poseduje, nema lepšeg osećaja na svetu. Ni od koga ne zavisiš, nikog ne diraš i niko tebe ne dira.
E, a onda postoji redit i ostala gamad koji prodaju naloženoj deci bez mozga neku iluziju slobode, kao da slobodan si ali ako se uniformišeš, kur moj.
Tad se moroni(deca ili odrasli na nivou dece) skupljaju u neke grupice, lože se da su 'rebeli, umetnici, revolucionari, vizionari' I slična gamad dok ih hrane roditelji ili rade u pekari ili tako neki slab posao. Njihova ideologija se manifestuje uglavnom postovanjem retardiranih art/rebel mimova na Instagram ili neka depresivnija varijanta, poezija itd. Ko je ovo video zna o čemu govorim. Naravno od muzike se sluša sve što je na foru 'sistem te laže'(ili ako su u 'alt' fazonu,emo sranja, takođe pink flojd I bitlsi obavezni u većini slučajeva ) I oblače se kao metalci/emosi/šta god ili kao rambo I to tu otprilike staje. Nema treće dimenzije. Nikad ne napreduju i ostanu uniformisani dronovi bez trunke ličnosti dok sanjaju i seru o slobodi, a zapravo su potpuni robovi svoje gluposti. Da bi digli sebi ego na neki veći nivo krenu da se lože na npr francusku i stare besmislene filmove, ili na vojni neki fazon i ta čudesa. Čitaju knjige da bi rekli da ih čitaju i, opet da se lože da su sad pametniji.Toliko zavise od odobravanja drugih, da nije tužno, bilo bi smešno. Samo zato što čitaš nekog filozofa ili koga već ne znači da si iznad bilo koga nego si arogantno umišljeno govno koje nije spremno da prihvati da je puklo u životu i da treba da se makneš s mrtve tačke.
Takođe, ako se deca nađu u priči sa starijim/iskusnijim retardima, onda ih potpuno odvoje od njihove ličnosti(kakvu god da su imali) i distanciraju ih od voljenih osoba jer ONI SU SLOBODA(a roditelji koji deru kožu s leđa da bi im nešto omogućili su zlostavljači) , i prodaju priče o prijateljstvu i ljubavi i čemu god.Tuga. Rade tada s decom šta hoće i polako ih pretvaraju u robove. Ironično.
Naravno sve pomenute prilike se lože na mentalne bolesti kao da je to privilegija a ne problem I kako su oni DRUGAČIJI i Posebni.
Brate. Brate. Slobodu imaš kad si najjači I najsigurniji kad si SAM. I ni od koga ne zavisiš. Sve ostalo je bonus.
Digni dupe I ne tripuj se više mamin i tatin sine.
Jeste, jeste u pravu ste. U pitanju je cvrčak iz crtanog filma Pinokio. Znate sigurno, to je onaj cvrčak što glumi Pinokijevu savest, a drveni ga ne jebe 2 posto. E sad, i u stvarnom životu se ovaj izraz nekako primio i naravno predstavlja neku savesnu osobu, a često joj se to prikači u konačnom ishodu i kao nadimak.
Svi imaju takvu osobu u okruženju, osobu koja se strogo drži kućnog vaspitanja i lepog ponašanja. Ukratko, toliko finu i dobru, nespremnu za bilo kakvu zajebanciju da vam nekad prosto bude muka od tolike dobrote ne zato što ste vi loši, nego što nije bre normalno da uvek budete toliko smerni.
Predstavljaće uvek i u svakoj situaciji grupnu savest vašeg društva, a kako je gotovo uvek u pitanju dobar ortak, često nećete ni imati srca da ga oterate u zemlju nastanka što vam kvari ugoćaj.
Peca: Jebote kol'ki je sneg napadao. 'Ajde da se sprdamo ljudi, da gađamo onaj kontejner. U fazonu Lejkersa.
Deks: Mogli bi taman odavde, ima jedno 20 metara do koša.
Mare: Taj fazon, možemo do pet ubačenih grudvi.
Srle savest: E ljudi nemojte to. Mislim, kontejner je preko ulice, ljudi prolaze, spičićete nekoga u glavu. Samo treba još neku ženu da sobalite i obrali smo bostan.
Deks: Daj Srle nemoj zajebavati, svaki put nas miniraš. Stalno nemoj ovo, nemoj ono.
Peca: E stvarno Srle, ko da si nam keva. Iskuliraj malo. Tebi su matorci kada si bio mali izgleda puštali od crtaća samo Pinokia.
Srle: Što Pinokia?
Mare: Pa zato što si ko onaj cvrčak Džimini što je smarao Pinokia svaki put kad počne da pravi pičvajz. Isti si on jebote. Samo još cilindar i kišobran da ti nabavimo.
Izucavajuci zakonitosti u teoriji haosa, fizicar Edvard Lorenc menjao je pocetne uslove u sistemu diferencijalnih, nelinearnih jednacina vezanih za model vremenske prognoze.
Uocio je da se malim promenama, rezultat drasticno menja.
Kriva promene u odnosu na razlicite pocetne uslove, koriscena kasnije u teoriji haosa, ima oblik leptira, pa je tako ovaj genijalac i nazvao svoju teoriju.
Odatle potice ona prica:
Ako leptir mahne krilima na jednoj tacki zemaljske kugle, moze izazvati tornado u nekoj drugoj tacki.
To izaziva nevericu, ali evo primer kako sam smislio da je ipak moguce, putem domino efekta:
Mali Japanac lovi leptira. Mashe onom mrezom, leptir mahne krilima i zbrise, a Japancic raspizdi mrezom za leptire po japanskom bumbaru, koji je mirno saftao i snifao polen.
Bumbar se unervozi, ujede klinca za guzu.
Klinac place, keva istrcava, ukapira, unese ga u kucu, stavi obloge na ranu.
Klincu bas postaje losije, keva ga prebacuje u auto i vozi u hitnu.
Zaboravljena vrata prave promaju koja baca novine na ukljucenu plinsku ringlu.
Pozar zahvata kucu, vetar ga siri na obliznju sumu.
Pepeo, opiljci, pesak, zemlja, cuda, dizu se u nebo, vetar odvlaci tako formiran oblak na udaljeno mesto...
Posle jos par klimatskih lancanih reakcija, poslednja karika pogodi Ameriku, formira onaj njihov cuveni tornado Katarina, koji im jebe milu mamu, napravi stetu u milijardama dolara, bude i mrtvih.
Mali Japanac se u medjuvremenu oporavio od ujeda bumbara.
Sada zivi u novoj, jos lepsoj feng shui kuci, kupljenoj od naplate osiguranja.
Pored kuce ima japanska basta i jezerce, sve u Zen minimalistickom fazonu, ali ima dovoljno cveca, na koje slecu leptiri koje klinja i dalje razdragano juri po dvoristu, ali sad pod budnim okom brizne mu mame... ... ...
Ako je tačna ona da je Treći kanal 1989. godine bio kao Marsovska televizija, onda je BK sredinom mračnih 90ih bio sa druge galaksije.
Velikom ironijom, kanal su pokrenuli ljudi bez mnogo ličnog ukusa, Karići, ali koji su u tom istorijskom trenutku bili spremni da izdvoje lovu za program koji je bio potpuno različit u odnosu na 90% tadašnjih medija (dodatna ironija je to što je TV "Pink", današnji simbol povlađivanja najnižim strastima, osnovao bivši urbani dečko i roker).
Televiziju je vodio Aleksandar Tijanić, isti onaj koji je kasnije od RTS-a napravio ciganmalu, što samo govori da profesionalci shodno volji finansijera mogu da urade sve što im gazde zatraže.
Program je bio uređen po modelu najmodernijih zapadnih kolažnih televizija, uglavnom se kao uzor spominje RTL. Ipak, iako je sve bilo po nekom uzoru, ništa nije bilo copy/paste kao ovaj današnji program.
Imali su odličan jutarnji program, sinhronizovane crtaće (čak i neke kvalitetne koji se do tada nisu drugde prikazivali, poput Alfreda i Sandokana), relativno neutralan informativni program (jer su Karići sa svojim komšijom Slobom bili u fazonu primirja- "ne diramo mi tebe, ne diraš ti nas"), odlične serije i filmove, dobre kolažne emisije- kako strane, tako i domaće, fenomenalan sportski program, ali i solidan vanredni program za vreme bombardovanja.
Kad pomenuh bombardovanje, baš negde u to vreme je počelo i posrtanje ove televizije: malo zato što im je NATO razjebao mrežu predajnika, malo zato što su shvatili da im je pametnije da izaberu stranu u predstojećem sukobu Slobe sa opozicijom- te su Karići izabrali Slobu. Kardinalna greška od koje ih nije spasilo ni to što su se već 5. oktobra prefarbali (za razliku od "Pinka", koji još nije stradao, jer je svakim novim vlastima potreban).
Ipak, ova TV je sebi potpisala nekrolog kada je pater familias odlučio da se kandiduje na izborima. Naravno, BK je koristio kao svoje glavno oružje i uspeo da napabirči petinu glasova. Sa jedne strane iznenađujuće mnogo za jednog tajkuna, sa druge strane nedovoljno za vlast i sasvim dovoljno da mu se Dinkara osveti ukidanjem dozvole za emitovanje.
Vredan kadar se razbežao po drugim stanicama, a onih nekoliko što nisu danas imaju svoj Jutjub kanal.
I da se sada, dvadesetak godina kasnije, preslika tadašnji program BK Televizije, verovatno ne bi imalo tu mnogo toga da se menja.
Oblik seksualnog akta, potpuno suprotan onom vrlo poznatom nasilnom. U ovom činu polnog opštenja zadovoljstvo akcenat je stavljen na romantiku, sve mora da bude lepo i nežno, bez ikakvih naznaka ičega što bi načinilo ikakve povrede jednom od partnera. Vođenje ljubavi.
- Šta bi sinoć s onim eksplozivom što si odveo gajbi?
- Ma pusti me. Dete jebeno, luno mazo fazon. Osetio sam se ko nekrofil, prvo sam mor'o da je mazim pola sata, posle sam je liz'o sat vremena, a onda mi je rekla da joj smetaju zubi i da budem nežniji. Kad sam doš'o donekle, počela je da mi stenje k'o da je kolju. Samo je ležala i pištala kako je boli, na kraju sam joj platio taksi i oter'o u pičku materinu. Ali najviše sam ispizdeo kad mi je taksista namignuo, u fazonu, odvalio si je od kurca, pa ovako pizdi sad, 'teo sam se roknem posle toga. I opet ostadoh suva kurca.
Prva ili poslednja rečenica kojom nekome prepričavaš trenutak kada si se našao u komplikovanoj i potencijalno opasnoj situaciji, trista žmaraca ti protutnjalo niz kičmu, dlanovi se oznojili i najednom smrzli, obrazi buknuli, srce udaralo u bas bubanj u ušima, a ti se napravio blesav (ili se nisi napravio, jer si prirodno takav) i – ostao. Taj trenutak kasnije ponosno pamtiš kao neko dobro delo, ali se u sebi kuneš da to više nikad nećeš ponoviti... do sledeće prilike.
D: „...I onda ti ja tog skinera oteram u pičku materinu jer je počeo tu da mi se meša; u tom trenutku ona mi pobegne, ja krenem za njom, a on meni: „Šta si rekla?“ Ja se tu okrenem, dođem do njega, stanem, pogledam – viši od mene za dve glave! Stavio pljugu u usta da bude zajeban k’o Džejms Din... ja, kud ću, šta ću, vidim šta će da bude... srčka mi u grlu, strava mi za’vatila kičmu, al’ se zainatim... i ostanem da sačekam tu pesnicu. On mi se unese u facu s visine - gleda on mene, gledam ja njega... sad kad se setim, čini mi se satima... već razmišljam da li će neko da me nađe nokautiranu u tom haustoru, ali ne mrdam... i on se tu nasmeja u fazonu: „Nisi ti normalna“... vidim ja da neću da dočekam tu pesnicu, jebi ga, dala sam mu fore, a on ništa... i okrenem se i odem. Lako mi je sad da pričam, ali kad onda nisam umrla, nikad neću.“
C: „Ccccc... s takvim stavom nećeš dugo da čekaš...“
Osemenjivati, rečnikom poetskim.
● U Konektikatu je nakon 12 godina istrage uhapšen Frenk Marone (56) i protiv njega će biti podignuta optužnuca za silovanje više od 30 žena, od kojih su mnoge i rodile njegovu decu. Marone je rekao da se ne oseća krivim i da je samo "sejao ljubav"...
♥♥♥♥♥
- Brate, 'el pomisliš nekad koliko si dece pustio niz šolju drkanjem?
- Niz tuš kabinu al ae...Što?
- Pa, jebiga, ako mene pitaš, neka osnovna svrha života je da produžiš vrstu, ono, ostaviš nekog iza sebe kad pandrkneš i to. A šta mi radimo? Blejimo ovde na klupici, cirkamo pivo i citiramo fore iz jebenog Kengura...umesto da izađemo u svet i sejemo ljubav, eh...
- Jebiga, brate, znaš kako se kaže - kako seješ, tako i žanješ...a ja baš i nisam u fazonu da sa mestom prebivališta "kod matoraca" i zaposlenjem "slagač paleta" žanjem menjanje pelena, nespavanje i nemaštinu, generalno.
- U teškom smo mi kurcu kad tako razmišljamo, ja da ti kaž...Daj tu limenku, kamilo jebena!
Svako podneblje nosi određenu kulturološku mapu; običaje, govor, fraze.
Fraza iz naslova je karakteristična za pojedine delove centralne Srbije i označava sinonim reči zapušiti. Pritom, ovde se misli na prekid koji označava zastajkivanje kontinualne radnje, tipa zapušila WC šolja, a ne na oblak dima usled paljenja cigarete, baklje, vatre.
Pored ovog značenja, glagol zaunuti se negde može čuti i u kontekstu koji se odnosi na zapadanje. Ovde se ne misli na nešto poput na Vukajlijaškom takmičenju mi zapao lik iz top 50, već na ono kad ti, na primer, ključ padne iza kreveta pa ne možeš da ga nađeš pola sata.
-Jebote, nisam znala da je Goran onoliki kreten?!
-Nije te valjda u'vatio za dupe?
-Ma još gore. Upao kod nas sinoć kad smo gledali Slagalicu.
-E?
-Ozbiljno. Samo priča neke gluposti. Tata Marinko poludeo. Nismo mogli da se koncentrišemo na pitanja. Lik sve vreme nije zaunuo.
-Niste probali sa ko pisne govno stisne?
- :lupanje u čelo: Pu, majku mu...
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
-Kako bilo sinoć sa Tamarom?
-Izašli na piće, onda je otpratim do stana, ona me pozove unutra.
-Jebeš me?
-Slušaj sad. Kaže nema da me ponudi ni kafom, ni čajem, pa mi preporuči jedno malo iskupljenje.
-Ponudila te nekom paštetom, salamom...?
-(???) Puši bobana, ščuo?! Kakva, bre, pašteta? Devojka me obradila u "Rumenko" fazonu.
-Ovo, ono?
-Dobro jutro, Kolumbo!
-Ti si jebeni kralj.
- :kurčevit pogled: Ma šta. Zaunuo sam joj do gušterače. Jutros nije znala da povuče vodu u kupatilu.
Jaca je seoska frizerka koja cene svojih usluga naplaćuje do 30% skuplje nego gradski frizerski salon. Ona ima nekih četrdesetak godina, pomalo je bucmasta i širokih kukova a najveći deo svog slobodnog vremena provodi u kući. Shvativši da ima dosta "praznog" termina u svom životu, odlučuje da otvori svoj frizerski salon u lokalnom selu a pošto se on nalazi u samom centru sela, pored jedine prodavnice, Jaci neki poseban marketing i ne treba.
Ona deluje smireno, opušteno i relaksirajuće, nasmejano i uvek spremno za šalu. Niko je nikad nije video smrknutu, čak ni u situaciji kada neki meštanin, vraćajući se iz njive, odluči da časti sebe "na dvojku", pa unese šurnjaes kila blata u salon. Međutim, ona kaže da nema veze iako bi mu rado odsekla uvo makazama.
Jaci je pravo ime Jasmina, ali je od milošte zovu Jaca i njoj se to sviđa. Jer, jebiga, tako je i logično. Ovi mlađi je zovu teta Jasmina jer ih je blam da kažu Jaca (?!). Kao da će, ne daj Bože, na kurac da ih baca. Elem...
Pošto je blizu "lepih" godina a dosta je kasno stala na ludi kamen, njen klinac tek sledeće godine polazi u predškolsko. Mali je idiot, generalno gledano, jer koristi činjenicu što mu je majka frizerka pa izvodi svakakve besne gliste, tipa "Hoću frizuru k'o Bakari Sanja!" a kad ona kaže da ne ume tako nešto da izvede, mali je u fazonu "Sve šišaš, mene nećeš, a frizerka si!". Dete joj je, voli ga i svima priča o njemu.
Jaca se bori svim silama da sačuva mušterije iako cena muškog šišanja iznosi 200 dinara dok kod gradskog frizera Coneta dobiješ novine, šišanje, odgovor na pitanja "Ko se s kim jebe u njegovoj zgradi?" i "Do koliko je jutros zaginuo sa ortacima?", par saveta šta da koristiš protiv peruti (isključivo ako ga sam pitaš) i sve to staje u 150 kinti. Jaca to zna i takođe zna da time navlači na sebe gnev seoskih baba koje su sve videle i čule u životu ali "takav bezobrazluk još videle nisu". Da bi tih 50 kinti nekako opravdala, mlađoj populaciji postavlja retoričko pitanje "Da li želiš da ti stavim gel?", a ko ne želi? Iako znaju da će on trajati samo dok ne odu kući pod tuš, klincima je gotivno da kroz selo prođu a da im je dignuto, ako me razumeš. Ovim ih je Jaca samo privukla k sebi i zacementirala sigurne mušterije pa čak i u vreme pauze od 14 do 16h, nema nikakvih problema da ih smandrlja.
Zato je Jaca bogotac.
Predstavlja personu čiji ne samo fizički izgled već i karakter ili ponašanje izaziva gađenje okoline.Potiče od latinske riječi shtih>stihus.
Uglavnom ova vrsta živi u određenom prigradskom dijelu ili selu na periferiji međutim sve veća pojava štihova počinje da se javlja i u gradskim naseljima.Štihovo prirodno stanište je određena ruta koja se prostire od početnog dijela "Gospodske Ulice" pa sve do mjesta njihovog rotiranja koje je uz samo pozorište.
Tu štihovi vrše svoj hod,promatranje potencijalnih partnera,zov divljine koji je okarakterisan glasnim smijanjem koje izaziva pozor okoline ili veoma glasnim izgovorom slijedećih fraza:"A BRACO,JESAM SE IZRIKALA/O,AAAAAAAAAAA DRUŽE,NEMOŠ TO," itd.Njihovo kretanje vrši se otprilike od 20:00 do 21:00,zatim ako pronađu određenog partnera počinja faza "štihovskog parenja" koja je toliko komplikovana da ne može stati na ovu skromnu stranicu.
Ako štihovi do 21:00 ne pronađu adekvatnu osobu sa kojom bi bile u intenzivnoj Facebook vezi ili bar malo Like-ovali slike i postavljali srca na zid,počinje druga faza njihovih noćnih kretanja a to su kafići u okviru Gospodske Ulice.Tu štihovi naručuju kafu uglavnom koju ne vole ili čak ne znaju piti tako da su u fazonu ekipe. Što se tiče rasporeda uglavnom biraju mjesto koje je bliže samom kraju bašte kafića gdje mogu da promatraju suparnice štihove ili potencijalne partnere,ali i da sami mogu biti viđeni od strane nedužnih prolaznika koji ni krivi ni dužni pri traženju slobodnog mjesta u kafiću moraju prvo očima da pređu preko njih. Zatim,oko 21:30 većina štihova odlazi u Cap Cap da bi se nahranili i napojili.Iznimke su bogatiji štihovi koji ipak konzumiraju hranu samo u McDonlads-u.Tu se povremeno i slikaju,ali obavezno lociraju na Facebook-u.
U 22:00 njihova potraga i avantura završavaju jer uskoro trebaju da idu na zadnji bus.U 22:30 Gospodska Ulica ostaje prazna i počinju se prikazivati prvi znaci civilizacije i normalnih ljudi. Nakon povratka na njihovo prirodno stanište štihovi promovišu svoje tek-postavljene slike preko društvene mreže Facebook,ali naravno prvo ih dobro srede koristeći Photoshop Cs3 ili neku od novijih edicija. Tada počinje finalna faza,slike su postavljene,statusi su objavljeni,opisi su postavljeni,štihovi su označeni ili locirani i sada se samo čekaju Like-ovi i komentari pratioca.
Ovo je prejako!
Banja Luka Forum · 21. April 2007.