
Vrhunac neznanja, neobaveštenosti i neinteligencije. Kaže se za retardiranog lika koji nema pojma o životu ni o bilo čemu. Poznato je (onima koji prate RTS) da u okviru poznate emisije Žikina Šarenica postoji i igra koja se zove Žikina pitalica. U njoj se narodu postavljaju pitanja na koja da bi se dao odgovor treba nadljudski umovati. Tačan odgovor na pitanja, Koji grad se nalazi blizu Vranjske Banje, koja je najsevernija srpska pokrajina, kroz koji veći grad prolazi Nišava i slicno, daje pravo srećnom pametnjakoviću da bira da li hoće da boravi 10 dana u Motelu Era na Ibarskoj magistali ili želi da dobije pakovanja Minakve u sopstvenoj težini.
- Ajde da te malo propitam pred kontrolni.. Koji je grčki vladar osvojio Persiju i Egipat?
- Sakis Ruvas?
- Koje godine je rođen Isus Hrist?
- Negde u 6. ili 7. veku?!
- Po kom rimskom diktatoru je kalendar dobio ime?
- Po Musoliniju!
- Ma idi bre, ti ne bi rešio ni Žikinu pitalicu a kamoli test iz istorije. Avgust ti ne gine.
Ruta (od tačke A do tačke B) kojom današnja mladež prilikom izlaska u grad obavezno pređe i po nekoliko desetina puta iz različitih namera:
- kako bi se prošetali ( jer zanimljivijeg provoda u gradu trenutno nema);
- kako bi se reklamirali ( mlade osobe izađu na gradsku pistu u svom najbolje odevenom izdanju kako bi videli ili bili viđeni,ako ih neko nije video u jednom krugu, šansa za to se svakim krugom povećava) ;
- kako bi ubili vreme ( izašli su u 21h , a klub u koji su se namerili da idu se puni tek oko 22:30h, da je slučaj teži, sve klupice pored gradske piste su popunjene voajerima pa su primorani da na taj način potroše vreme).
NAPOMENA: Pojam KORZO i GRADSKA PISTA nije isto, ukoliko ne verujete, prođite petkom ili subotom glavnim šetalištima pa se uverite.
New York - grad koji ne spava. Balkan - isto ne spava, ali od brige.
Reči koje se najčešće koriste kad vas drugari pitaju za grad zato što još niste pitali mamu i tatu za dozvolu.
15:00
A: Izlazimo večeras?
B: Možda.
--------------------------------
20:00
A: Jel si se odlučio? Izlazimo?
B: Verovatno.
--------------------------------
22:00
A: Ideš ili ne!? Poslednji put te pitam! Jel si izmolio mamu i tatu?
B: Idem, jesam.
Bol koji se, zavisno od vrste kućnih poslova, javlja naročito kod ženske dece. S dolaskom večeri i vremenom izlaska u grad, bol misteriozno nestaje.
-Milice, misliš li ti ispeglati onaj veš, od prekjuče stoji na dasci za peglanje?
-Ali mama, pa boli me ruka. Povredila sam se u školi na fizičkom.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Milice, operi suđe posle ručka, znaš valjda da je to tvoja obaveza.
-Jao mama, ajde ti, samo danas. Nešto me boli koleno, ne mogu da se oslonim na nogu.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Milice, idi počisti dvorište, vidi šta je lišća napadalo.
-Joj mamice tako me boli stomak, valjda treba da dobijem. Idem malo da legnem da prođe.
------------------------------------------------------------------------------------------------------
-Je li devojko, kuda?
-Izlazim, danas je subota.
-A jel, a ruka, a noga, a stomak?
-Ma ne boli me više. Rekoh ti ja, kad legnem sve prođe. Ćao mamice.
Najkorišćeniji fajl nolajfera. Konstantno uključen u tvom biološkom task menadžeru, dok ne rešiš da partiju WoW-a onlajn zameniš izlaskom u grad i ponovnim upoznavanjem sa svakodnevnim lajv strimom.
Vukojebina. Ruralna oblast, napaćene nam i migracijom selo-grad depopulizovane, majčice Srbije u kojoj osim zveri i po nekog zalutalog i škrtog inostranog turiste, nećete naći ni žive duše.
Momenat dok ćaletu žickaš pare da bi izašao u grad, i kada shvati da je ono što ti je juče dao već popijeno...
"E, uzeću 500 dinara, OK?"
"Pa uzeo si juče 1000, zar ne??"
Par sekundi mučnog prisećanja jučerašnjeg dana...
"E, pa, kupio sam karte za prevoz i još nešto..."
"Eh..."
(naručena definicija - za Less.More)
Purger je posuđenica iz njemačkog jezika u grupi riječi koje opisuju ljude i ljudske osobine. Riječ je o malo iskrivljenoj riječi Bürger – stanovnik grada (Bürg – stari grad). U prošlosti je purger bio naziv za viđenije (uglavnom bogate) stanovnike Zagreba unutar zidina. Kasnije se grad širio, a ljudi iz drugih krajeva počeli su sve stanovnike Zagreba zvati purgeri. Danas se čak i za sam grad Zagreb može čuti: idem u purgeriju.
Iako se prvobitna upotreba riječi odnosila zapravo na gospodina, danas izraz purger ima pomalo uvredljivu, podrugljivu konotaciju. Najčešće je tako kada o purgerima govore npr. Splićani, Istrani… dakle oni koji su daleko od prijestolnice:))
Ovo je tipičan primjer kako širenjem upotrebe, rastom broja ljudi koji je koriste, riječ gubi svoje prvobitno, izvorno značenje. I danas čak i mnogi Zagrepčani (o ostalima da i ne govorim) misle da je purger svaki stanovnik Zagreba. U neku ruku to je i točno. Riječ je poprimila novo, odnosno proširila svoje značenje.
rezime: purger je gospodin koji živi unutar starog dijela grada; čak ne nužno Zagreba
Nekada grad sporta.Sada grad klosara i samozvanih kriminalaca od 15 godina koji kupe air patiku,suskavac i istripuju da su kao kriminalci 90-tih.Rijetki treniraju,vecina ih konzumira radije alkohol i cigarete nego sklekove i trbusnjake.Naravno uzori su Kristijan Golubovic,Jelena Karleusa,Sandra Afrika...Ti klinci su i navijaci Banjaluckog Borca,kluba koji zasluzuje bolje navijace.Kada bi se brojali punoljetni navijaci Borca,ne bi ih bilo ni 700.''Борац је 1988. године постао побједник купа Југославије, и ушао у историју као једини друголигаш који је у историји тог такмичења био побједник југословенског купа.''Ali dosta o tome.
Ali nije sve tako sivo u BL,to je grad poznat po lijepim djevojkama.Ipak,vecina njih su sponzoruse i iako se stide to priznati nijedna ne voli da pjesaci,jer sta je momak bez motorcica ili auta.Zalosno je to sto na 1 momka dolazi 7 devojaka,a opet je od tih 7 naci jednu pravu i iskrenu.Sto se tice nocnog zivota,tu se ne moze nista zamjeriti jer zaista ima mnogo mjesta za izlaske.Jedini problem je sto svaki izlazak zavrsi sa tucom koju je zapoceo nalozeni klinac(po mogucnosti sa Mejdana,Starcevice-ti su najopasniji).Banjalucani(mislim na mladje generacije) pokusavaju da lice na Beogradjane.Zajednicki su im jedino ovi hostaplercici i mafijasi od 15 godina koji tripuju kriminal.I naravno sponzoruse...Jednostavno,klinci su u haosu,sto rece Shkabo.
Dovoljno sam prozivao...pronace se mnogo njih,vjerujem.
U davna vremena porez koji je napaćeni narod plaćao turcima, a sada je to ono što daju naši napaćeni roditelji nama kada idemo u grad.
Kevo idem večeras sa društvom na neku svirku, `ajde `leba ti, daj neki harač...
to je kad izadjes u grad sa drustvom,imas pare ali ne kupis pice nikom pa cak ni sebi vec cekas da neko drugi casti.
Najgora manifestacija krkanluka svojstvenog balkanskim skorojevićima, roditeljima koje neobrijanom dripcu od 35 godina, dlakavom k'o šupak sredovečne romulanske kurve, podgojenom od lenjosti, supicu donose u krevet, tepajući svojoj mukici koji je jadan morao da se probudi u podne kako bi išao na sastanke nevladine organizacije, na čijem odboru je dao svoj glas, presudnu kap na vagu vrlo teške debate da li bolje paše svetloljubičasta ili teget boja kao pozadina na plakatima aktivista za predstojeću paradu šupakmeraklija i dukatlija.
U oku brižnih roditelja suza od ponosa na sina neradnika, jerbo otac se seća kako je za vreme prehodnog rata, sa novim kapitalom mukom stečenim švercovanjem benzina preko šeme sa Miletom Štanglom iz Krnjače, prve ruke za šverc rumunskog bezolovnog do 50 oktana, preselio porodicu iz sela Međedovog Polja u grad. Seća se otac kad je on u pet ujutru morao da ustaje da se sprema za školu, bi hladna zima 70-i neke godine, u školu koja se nalazila tri brda udaljena od njegovog sela. Seća se ponosni roditelj kako je kao mlad udarnik lopatao ugalj preko studentske zadruge da kupi pet pari gaća i farke švercovane iz Trsta. Oženio se, rintao mnogo kako bi nešto stekao da sin ne mora da radi. "Ako sam ja radio i patio se, ne mora moje dete"...
Od donošenja vrućih uštipaka u krevet sve kreće. "Neka sin spava, a šta će drugo." Vremenom roditelji istrpe i drecanja sina, neka ga. Uz misao "Neka, teška su vremena, dobar je kakav je današnja omladina" tolerišu se mnoge stvari, kriterijumi se spuštaju, od sina se očekuje sve manje. Grudva survana jednom niz brdo raste sve više, baterflaj efekat u kombinaciji sa Marfijem nije zakazao. Prohtevi sina rastu, takav je svaki čovek kad mu pustiš, izgubi meru, postane ajvan. Dva nova mobilna, tri kožne jakne... Ocu biznis baš i ne cveta, ali za sina jedinca mora biti. Kad je stigla i jakna, mora i motor. Roditelji dižu ušteđevinu, deo od toga je majka planirala za nove zube socijalce, otac planirao da ide u banju da se leči od operacije kile i ukoštenja trinaestog pršljena. Neka, može to i kasnije. Deo novca se uzima od zelenaša, jebemu mater za sina mora biti.
Jutro, nevremena doba, telefon zvoni... Iz policije javljaju da je sin poginuo, naroksan belim, i podgrejan vinjakom zapucao se motorom u Fergusona sa prikolicom đubreta, koji se taman uključivao na regionalni put. Muk.
Roditelji skrhani, u crnini, idu u manastir, pale sveću, gledajući u nebo traže odgovor na jedno pitanje - "Zašto?!" Ne shvatajući da se odgovor na majčino pitanje nalazi dole, daleko od Boga i bilo čega svetog - u parčetu zemlje po kojem ljudi puze, večno gramzivi, jure za materijalnim, izgube granice, ukrmače se u svojim prohtevima. Juri se samo više, brže. A retko ko pomisli da je i jedan dan života višak, poklon koji smo dobili, makar bili Moldavska kurva, pajdoman sa železničke ili episkop zvorničko-tuzlanski....
Treba provesti neko vrijeme u Sarajevu da bi čovjek mogao da vidi koliko se sarajevski mangup razlikuje od ostalih mangupa. Taj nivo budalaštine koji oni imaju ne posjeduje nijedan grad na svijetu. Sarajevski mangupi čine jednu posebnu vrstu ljudi koji imaju tri osobine: ljudi koji nisu zlobni, ali stvaraju bol nehotice; ljudi koji imaju nevjerovatan smisao za humor i ljudi koji mogu da naprave nevjerovatnu glupost.
Prva osobina:
-Ej, znaš šta mi se danas desilo? Idem ja kroz grad kad vidim neki lik s čarapom na glavi ide prema banci, a drot odmah do mene stoji, okrenut leđima tom liku.
-I?
-I ništa, prođem samo. Nek zaradi onaj koju marku. Nisam htio da ga izdajem.
-Hahaha. Jesi kralj.
:Dnevnik:
-Nepoznati pljačkaš danas je u Rajfajzen banci u centru Sarajeva upucao stražara i policajca. Ukradeno je oko 10000 konvertibilnih maraka.
Druga osobina:
:u avionu:
Neki seljak: Jao ljudi, meni muka. Je l' može malo prozor da se otvori?
Sarajevski mangup: Može, može...pritisni samo to dugme tu...
:dižu se roletne i spuštaju:
Neki seljak: E majstore, ja polomi prste pritiskajući, ali ne otvara se prozor.
Sarajevski mangup: Hmm...Mora da je avion doletio iz Sibira pa smrzli prozori.
Treća osobina:
:gida:
-Oooooooo rukfaš, ša mai? Ša's to pocrvenio? Mijenjaš mi boje k'o kameleon. Haj' popij koju s rajom.
-Joj ne mogu. Nisam za pića, muka mi je.
-Š'o, š'a je bilo?
-Ma ništa, bio na Miljacki danas s rajom, malo se zapili. Kad sam poš'o kući, vidim neka seksi milfača* ispred mene. Pođem ja da joj bacam fleške iza leđa, ovo ono. Barim ja nju, a ona ni mukajet. Kad se žena okrenu, ono moja strina.
-Nemoj srat! Oj crnjaka. I š'a je bilo?
-Š'a će bit? Vidiš mi po očima. Babo me ubio k'o vola u kupusu.
* MILF ženka.
Glavati poltron sa dalekog istoka koji bas voli da prica o Kosovu a ne zna ni da li je Kosovo grad, drzava ili cak planeta.
1. Grad u našoj južnoj pokrajini, pripada kosovskopomoravskom okrugu.
2. Kamenica koja se koristi na demonstracijama povodom samostalnog proglašenja nezavisnosti Kosova, najčešće komad betona ili bilo kakvog kamena.
Povorka romskih tinejdžera, namunjenih po pretposlednjoj milanskoj modi. Spremni za grad, spremni za fajt, spremni da ih ugreje Sunce ljubavi.
- Maradono, pušti " Zeg, zeg" na mobilan!
- Kurafte džamutka! Pa pičke da mislu da smo.... elukventni, posle ništa od jebanje! Ču pustim Nedelju.... ajde bre učituj, jeb'o te ovaj Tarzan da te jebe!
Ovim najčešće počinjemo nabrajanje. Bez obzira da li je u pitanju ekipa za fudbal, društvo za grad, organizovani prevoz na zadušnice, neka makljaža i sl.
,,Matori oćeš na fudbal, ide nas dosta?"
,, 'Oću brate, što da ne? Ko ide sve?"
,,Idemo ja, ti, Mile, Gagac i na'vataćemo još nekoga usput"
,,Brate, 'aj učlani se u organizaciju, treba nam dobrovoljaca za sadnju novih mladica jele i omorike"
,,To je baš lepo od vas. Nego, koliko vas ima?"
,,Brate, ja, ti... Jesam rekao ti?"
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.